Accustic Arts AMP II mk2 i Tube Preamp II mk2

TEST/ - Accustic Arts AMP II mk2 izlazno pojačalo i Tube Preamp II
mk2 pretpojačalo

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-17

U svijetu high-end pojačala već su neko vrijeme primjetna dva trenda. Prvi teži k jednostavnom, elegantnom i minimalističkom pristupu iza kojeg kao da se krije želja da vam pojačalo učini nevidljivim. Drugi pak ne štedi prostor, oblikuje Golijate i vodi se logikom – ako nešto ne možete sakriti, istaknite!

Takve trendove prate različiti inženjerski i tehnološki pristupi, ali i dizajnerski, kao posljedica podijeljenih zahtjeva tržišta. Kako su cijene high-end HIFI uređaja otišle u nebesa, nije teško za pretpostaviti da postoje proizvođači koji, osim zvukom, žele i izgledom opravdati visoku cijenu. Drugim riječima, ako ste dovoljno sretni da možete izdvojiti desetak tisuća eura za pojačalo, zar tada ne bi bilo fer da imate osjećaj kako ste kupili nešto konkretno, veliko i zamjetno?

S druge strane, postoje proizvođači čija se tehnologija zasniva na nekonvencionalnim inženjerskim rješenjima koja ne traže masivne i teške transformatore, ne zagrijavaju se pa samim time ne postoji potreba za ogromnim hladilima koja uz transformatore često zauzimaju najveći dio pojačala. Kupci takvih pojačala u stvari niti ne žele tehnološke nakaze, nego upravo sofisticirane HIFI uređaje koji će se nenametljivo uklopiti u kućni stil.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-20

Posljedično se tom segmentu daje posebna pažnja prilikom oblikovanja jer je nedopustivo da takvi proizvođači ostave dojam kako prodaju nekakve lagane, šupljikave kutije za brdo love. U takvim slučajevima, nerijetko sam dizajn govori o ekskluzivitetu i dokazu kako kupujete istinski high-end HIFI uređaj. Štoviše, rekao bih da se upravo ovdje najbolji dizajn događa jer često sa sobom povlači angažman profesionalnih produkt dizajnerskih studija i dizajnera.

Kao i uvijek, istina je negdje u sredini, a ona govori kako nisu bitni veličina i izgled, nego zvuk te da i jedni i drugi, iz oba high-end tabora imaju podjednake šanse da opravdaju svoju visoku cijenu. Izgled, odnosno veličina pojačala svodi se na korištenu tehnologiju i svaki bi kupac trebao birati gledajući kroz prizmu vlastitog poimanja visokovjernog zvuka i estetike.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-21

Međutim, kada govorim o zaista velikim pojačalima ili bolje rečeno, uljezima modernog lifestylea, koja su u stanju rastrgati vlasnika, ne samo cijenom i veličinom, nego i svom ugrađenom inženjerskom silom, prvenstveno mislim na proizvođače poput Soulution, Boulder, Vitus Audio, MBL, Tenor i ostale.

Rekao bih da je takav, megalomanski tehnološki trend u stvari pokrenuo još pred nekih 15-ak godina Dan D’Agostino, ondašnji vlasnik i mastermind KRELL Industries, američkog proizvođača high-end HIFI uređaja. U svom laboratoriju, stvorio je KRELL MRA (Master Reference Amplifier), Frankensteina audio industrije u mono izvedbi. Svako pojačalo je težilo nekih 300-tinjak kilograma i isporučivalo je 1000 W na 8 Ohma, pa sve do nevjerojatnih 16000 W na 0,5 Ohma.

Ako ste željeli uživati u glazbi tjerajući zvučnike veličine katedrale i istovremeno zavarivati oplate prekooceanskog tankera, vaš je izbor bio MRA. Navodno negdje u priručniku piše kako su računi za struju prenosivi s koljena na koljeno, i to stoljećima nakon što pojačala krepaju. Bilo je to zlatno vrijeme kad još nisu Zeleni došli na naš planet.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-02

Accustic Arts AMP II mk2 izlazno pojačalo (10.000 €) svojom veličinom svakako pripada taboru Golijata. Iako nije ni blizu gore spomenutih MRA pojačala, moj 40 kilograma težak PASS u usporedbi izgleda poput štigleca na grani.

Riječ je o izlaznom pojačalu izvedenom u tkzv. dvostrukoj mono konfiguraciji. Unutar jednog kućišta potpuno su odvojeni lijevi od desnog kanala, a zajedno od transformatora i izlaznog stupnja. Time je osigurana bolja separacija kanala uz vrlo nisku razinu šuma. Dva, namjerno predimenzionirana transformatora od 1100 VA uz kondenzatore kapaciteta od 160.000 µF, samo su neki od tehničkih podataka kojima proizvođač, između ostalog, želi reći kako je osiguran stabilan rad 24 ugrađenih MOSFET tranzistora, odnosno kako su pošteđeni od rada u krajnjim granicama.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-22

Nazivna snaga pojačala je 260 W na 8 Ohma, dok na 4 iznosi 425 W. Zalihe snage ima dovoljno i teško je zamisliti zvučnik na tržištu kojeg AMP II mk2 ne bi mogao potjerati. Iako je riječ o pojačalu koje po osnovnim tehničkim značajkama radi u A/B klasi, prvih 15 W radi u A klasi što znači da će se u tom režimu zadržavati većinu vremena tijekom slušanja prosječnog korisnika. Iz A klase će izaći i preći u A/B tek na većim glasnoćama i zahtjevnijim glazbenim materijalima.

Pojačalo se relativno umjereno zagrijava u radu i najbolje rezultate pokazuje nakon pola sata kada gornja ploča postane topla na dodir, odnosno kada se postigne idealna radna temperatura tranzistora i ostatka sklopa.

AMP II mk2 izgleda vrlo dobro. Ne mogu reći kako sam pred sobom imao dizajnerski spektakl, ali izgled vrlo dobro komunicira u kontekstu ostavljanja dojma snage. U suštini je riječ o impozantnoj kocki, teškoj 55 kilograma. Tražit će od vas poseban smještaj jer se ne uklapa u standardne audio/video police. Na testiranje sam dobio srebrnu varijantu, a u ponudi je još i crna. Na gornjoj je ploči istaknut naziv AMP II, uz Kineski zid još jedan detalj na Zemlji vidljiv s Mjeseca.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-04

S prednje se strane nalazi u kromiranom dijelu prekidač i LED indikatori, dok se sa stražnje nalazi glavni prekidač, priključci za XLR i RCA kabele (regulirani zasebnim prekidačem) i priključak za napajački kabel. To bi bilo to i sasvim uobičajeno za izlazna pojačala.

Sve što sam dosad pisao, a tiče se trendova i izgleda, nema previše veze s Tube Preamp II mk2 pretpojačalom (8.000 €). Radi se u HIFI komponenti standardnih dimenzija koja izgledom prati ostale uređaje iz referentne Accustic Arts serije pa tako i AMP II mk2. No, primivši ga u ruke, nije mi bilo teško zaključiti kako je i ovom slučaju riječ o robusnoj izradi. 12 kilograma težine tome uvelike idu u prilog.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-16

Ispod haube nalazi se hibridna topologija koja objedinjuje cijevnu i tranzistorsku tehnologiju. Ideja je da se izvuku najbolje karakteristike oba svijeta i spoje u beskompromisni uređaj koji se trenutno nalazi na samom vrhu ponude Accustic Artsa. Pojednostavljeno, za prvi dio odgovorne su četiri E83CC (12AX7) cijevi (dvije po kanalu), dok su za drugi Burr Brown/Texas Instruments OPA627 opampovi. Inače cijevi su predviđene za rad od nekih 2000 do 3000 sati kada traže zamjenu koja će vas koštati oko 200 € za tvornički uparen kvartet.

Pretpojačalo je vješto zamišljeno i izvedeno jer korisniku omogućuje višestruku aplikaciju. Tako se Tube Preamp II mk2 može koristiti u sustavu kućnog kina gdje kontrolu glasnoće preuzima HT procesor, ali se pritom zadržava integritet i kvaliteta audio signala iz pretpojačala. Nadalje, ugrađeno je pojačalo za slušalice koje odabirete sklopkom na prednjoj strani pri čemu isključujete dijelove pretpojačala koji nisu nužni za rad slušalica. Time se smanjuje mogućnost ispreplitanja s ostalom elektronikom koja bi mogla utjecati na kvalitetu zvuka, ali se i skraćuje put audio signala.

Konstruktori su vodili računa i o tome kako možda već imate pojačalo za slušalice, tako da je ponuđen i fiksni izlaz namijenjen isključivo njemu. Estetski pak gledano, moram priznati da još nisam vidio tako elegantno riješen priključak za slušalice. Na prvu izgleda kao prekidač, ali je u stvari riječ o magnetiziranom poklopcu koji nasjeda na priključak.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-15

Stražnja strana pretpojačala govori kako na njega možete spojiti različite uređaje putem XLR ili RCA veze. Kako je riječ o potpuno balansiranom uređaju (poput AMP II mk2), preporučio bih spajanje tranzistorskih pojačala balansiranog ustroja XLR vezom radi niže razine šuma i ukupno gledajući, kvalitetnijeg zvuka.

Doduše, Accustic Arts ističe kako njihovo pretpojačalo može idealno ići i uz cijevna izlazna pojačala te sve ovisi o preferencijama korisnika te da nema razlike između balansirane i nebalansirane veze jer je pretpojačalo konstrukcijski predviđeno za rad u oba slučaja. Moram priznati da prilikom testiranja na raspolaganju nisam imao cijevno izlazno pojačalo, kako bih tu tvrdnju uzeo zdravo za gotovo.

Spomenuo bih i to, kako četverostruki izlazi (2 XLR i 2 RCA) nude mogućnost spajanja pretpojačala na dva izlazna pojačala (bi-amping) ili spajanje na subwoofere. Konačno, prema riječima Accustic Arts inženjera i konstruktora, prema želji kupaca i uvoznika, dodata je i opcija tj. prekidač kojim možete okretati fazu audio signala za 180°.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-23

Pretpojačalo se uključuje na pomalo neobičan način. Nema klasične ON/OFF oznake, nego Tubes Off. U svakom slučaju, nakon uključivanja valja pričekati nekoliko minuta da cijevi postignu radnu temperaturu. Tada se iznutra čuje kliktanje releja koji daju zeleno svjetlo ostatku sklopa da može krenuti s radom. Cijela stvar se vrti oko toga da zapravo pretpojačalo potpuno isključujete tek korištenjem prekidača na pozadini uređaja. Pritiskom na Tube Off s prednje strane, isključuju se samo cijevi, dok tranzistorski dio ostaje pod naponom kako bi zadržao idealnu radnu temperaturu.

Ovo može biti određeni problem svima onima koji su navikli na instant slušanje glazbe po uključivanju HIFI uređaja. Recimo, poput mene. Međutim, kako je ovdje ipak riječ o cijevima, logično je da se pristupa s određenom mjerom opreza kako se ne bi oštetile naglim uključivanjem i isključivanjem.

Ta me mjera opreza koštala to malo kose što imam na glavi jer sam tu grobnu tišinu (nigdje ne piše koliko treba pričekati) okarakterizirao kao kvar te sam zbunjen i u panici zaboravio kako se u stvari pretpojačalo uključuje. Sljedećih trenutaka sam ludio s isključenim pretpojačalom i bjesomučno provjeravao kontakte na kabelima, postavke u D/A pretvaraču, prekidače, linijske ulaze, izlaze, ali ništa… zvuka i dalje nije bilo. Agoniju je produbila činjenica kako je pretpojačalo cijelo vrijeme bilo ugrijano i vidjeli su se LED indikatori u unutrašnjosti uređaja kroz urezani simbol elektronske cijevi (triode) na poklopcu uređaja.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-26

Od priloženog daljinskog nisam imao previše koristi jer je bio od Accustic Arts CD playera te mi je u ovom slučaju omogućavao samo reguliranje glasnoće. Na kraju sam lud i u goloj vodi od klečanja i plaženja po podu, nazvao Damira Bolteka, vlasnika DB Audio trgovine koja zastupa Accustic Arts i koji mi je omogućio ovaj test, kako bih mu rekao da uređaj ne radi.

Tada sam mogao osjetiti znoj i s druge strane, ali za razliku od mog, njegov je bio hladan. Kasnije mi je priznao da su mu i koljena lagano zaklecala. Pitao me – Pa kako, jučer je sve radilo kada smo ti uređaje donijeli?! Rekoh – Znam, ali sad ne radi! Pola sata kasnije bio je kod mene, uključio uređaj, pristojno pričekao tih nekoliko minuta i pogađate, sve je štimalo.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-25

Okej, ispalo je da žvaka nije za seljaka, ali ako ništa drugo, pretpojačalo je radilo i u kombinaciji s izlaznim bilo spremno pokazati što može. Kažem, kombinaciji, jer sam u startu odustao od testiranja pojedinačnih komponenti. Naime, mogao sam koristiti svoje Classé pretpojačalo u kombinaciji s Accustic Arts izlaznim pojačalom, ali sam isto tako mogao koristiti Accustic Arts pretpojačalo u kombinaciji s mojim PASS izlaznim pojačalom. Uz kabele i različite jačine izlaznih signala, otvorio bi se prevelik prostor za kombiniranje i tko zna kada bi se testiranje završilo. Iz tih razloga odlučio sam usporediti zvuk novodonesenih uređaja s onim što imam u svom domu. Dakle, jedan na jedan.

Takva se usporedba može donekle učiniti nepravednom jer ipak govorimo o 13.500 (Classé/PASS) vs 18.000 € (Accustic Arts), s time da tu Accustic Arts posuđuje D/A pretvarač izravno od Classéa kroz ’pass trough’ opciju u samom pretpojačalu. S druge strane, riječ je o izlaznim pojačalima gotovo identične nazivne snage, 2×250 W vs. 2×260 W na 8 Ohma. Uz to, oba su tranzistorska u potpuno balansiranoj konfiguraciji.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-10

S obzirom na to da su oba Accustic Art uređaja došla usvirana, testiranje je moglo početi. Koristio sam Accustic Arts interkonekt i strujne kabele koji sam također s uređajima dobio. Accustic Arts Power Cord Silver (300 €), Power Cord Ferrite II (500 €) i Interconnect Silver Line (280 €). Inače, dao sam si nešto dodatnog vremena za testiranje samih kabela i mogu slobodno zaključiti kako se radi o vrhunskim audio kabelima. Detaljnije nekom drugom prilikom.

Postoje audiofilski termini engleskog govornog područja koje je prilično teško prevesti na hrvatski i koje izbjegavam u svojim tekstovima jer pokušavam pisati u okviru materinjeg jezika. Nažalost, attack i sustain ulaze u te termine i zaista ne znam kako bih ih preveo, a da u kontekstu opisa zvuka ne zvuče glupo. Međutim, upravo su attack i sustain dvije značajke koje su se među prvima isticale kod Accustic Arts kombinacije.

lazaridis

To se najočitije čulo kod klavirskih kompozicija u kojima su se mogli čuti nagli prelazi po tipkama. Primjerice, u Klavirskoj sonati u B molu, Franza Liszta (George-Emmanuel Lazaridis – Linn Records, 2013.), već na samom početku kompozicije Accustic Arts fantastično prenosi Lazaridisovu sposobnost da iz najtiših tonova brzo, energično i bez ikakve zadrške pređe u najglasnije. Takav se attack obično čuje kada su zaista u pitanju vrhunski HIFI uređaji. Moje iskustvo govori kako iza tog uglavnom stoje potentna tj. snažna pojačala sposobna da autoritativno kontroliraju membrane zvučničkih jedinica.

Sustain se također izvrsno iscrtavao u navedenoj kompoziciji. Kada bi Lazaridis spustio tipku i zadržao je pritisnutom, prostorom bi se proširio zvuk. Sposobnost HIFI sustava da taj zvuk što duže zadržava oko tipke, odnosno klavirske žice, te da se postepeno gubi u prostoru, a da vi to možete jasno čuti, također je rezervirana za vrhunske uređaje.

Jasno, govorim o reverbu nastalom prilikom samog snimanja, o mikrofonom zabilježenoj korelaciji instrumenta s prostorom, a ne o studijskoj obradi u kojoj se snimci dodaju efekti eha pa tonovi instrumenta zvuče beskonačno dugo.

shirley

Sljedeći glazbeni materijal označio je Accustic Arts kao izvrsnog kandidata za iznošenje suptilnih detalja, izvrsno ocrtanih u prostoru. Riječ je o albumu Shirley Horn, Close enough for love (Verve, 1989.) i pjesmi Once I loved. Uz klavir, lagani uređaj pjesme prati ritam sekcija na kontrabasu, bubnju i maracasima. Zvuk palica koje se lagano spuštaju na okvir bubnja takoreći se zacementirao u prostoru ostavljajući oko sebe dovoljno zraka za jasnu definiciju. Šuškanje maracasa također je stvorilo snažnu iluziju iz koje sam točno mogao prebrojati zrna sušenog graha u tim instrumentima.

Hej, polako s kolutanjem očima! Naravno da pretjerujem, štoviše, malo se zajebavam na svoj (audiofilski) račun. Želim reći da se sviranje maracasa može učiniti jednostavnim, a sam instrument okarakterizirati primitivnim. Međutim, sviranje zahtijeva izvježbanu tehniku jer je nakon pokreta rukom potrebno određeno vrijeme kako bi zrna s jedne strane stijenke udarile u suprotnu. To podrazumijeva vremenski odmak, stoga onaj tko svira mora o tome voditi računa i pravovremeno se uklopiti u ostatak ritam sekcije.

Na lošim ili slabijim HIFI sustavima, zvuk maracasa često zvuči zamagljeno, nedefinirano i sve što znate jest da nešto u pozadini šuška. Ovdje to nije slučaj i zaista možete čuti da ti lagani trzaji rukom nisu jednaki te da ne proizvode ujednačen zvuk, odnosno da savršeno prate ostatak ritam sekcije. E sad vi meni recite, nije li to odlika dobrog sustava?

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-19

No, da ne bi ispalo da sam slušao mimozu u čeličnoj vazi, kombinacija je pokazala da može muški potegnuti kad zatreba. Ovdje mislim na orkestralna djela u kojima se niti u jednom trenutku nisu pomiješali instrumenti čak i na ozbiljnim glasnoćama. Dakle, nije bilo govora o urušavanju zvučne slike što je samo dokaz kako je prvenstveno pojačalo sigurno držalo zvučnike pod kontrolom. Dinamički uzleti također su ostavili odličan dojam i uživao sam slušajući s kakvom su se lakoćom složena glazbena djela prezentirala.

Dobar dio ovoga što pišem čuo je i sam Damir koji se doslovno naježio kada sam mu pustio Sing, sing, sing, u izvedbi Glenn Miller Orchestra directed by Will Salden. Vidjeti distributera za kojega je očekivati kako već odavno zna kako mu uređaji zvuče i što zapravo mogu, pa opet uhvaćen u emotivnom zanosu, dovoljno govori za sebe. Osim toga, smatram da mogu slobodno napisati kako su Accustic Arts i Wilson Audio prilično dobar par.

U usporedbi s mojim PASS pojačalom i Classé pretpojačalom, primijetio sam nešto hladnije izraženo srednjetonsko područje što opet ne mora previše govoriti jer se tu debelo upliće osobna preferencija. Uzimam za pravo da se nekome upravo takvo što može učiniti vjerodostojnijim od onoga što osobno preferiram.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-11

Daljnja usporedba piše bodove s jedne i druge strane. U konačnici ne mogu reći da je jedan koncept pobijedio drugi. Ako me pitate, mogao bih sretno živjeti i s Accustic Arts uređajima. Ne vidim zašto ne bih jer ima sve što od vrhunskog zvuka tražim. Glazba je živa, brza, odmjerena, ne kolorira i vjerno prikazuje što se na snimci nalazi.

Pojačalo ima snage u izobilju, s Wilson Audio Sophia 3 radi odlično po pitanju kontrole. U kombinaciji s pretpojačalom nudi izuzetnu transparentnost i uvid u glazbeno tkivo. Vračajući se na izgled, Accustic Art možda ne nudi state-of-the-art dizajn, ali nudi besprijekornu izradu kakva se danas teško nalazi. Nijemci nisu ništa prepustili slučaju i svaki je detalj u milimetar na svom mjestu. Imam osjećaj da bi nuklearni rat preživjeli samo žohari, Zdravko Mamić i Accustic Arts.

Accoustic-Arts-AMP-II-PREAMP-II-07

Uređaji su daleko od jeftinih i rezervirani su za audiofile dubljeg džepa. Međutim, prilično sam siguran da onaj tko traži neutralnost u zvuku i nije sklon tomu da mu vlastiti sustav podilazi i servira laži, dat će priliku i poslušati što ova kombinacija može. Meni pak ostaje nada kako ću jednog dana dobiti priliku poslušati AMP III ili MONO II pojačala koja su u referentnom razredu smještena iznad testiranog. Ako je ovo ovako dobro, mogu se samo oblizati i zapitati – kako li tek ta zvuče?

Na kraju mogu samo žaliti što nisam dosad uveo neki sustav ocjenjivanja. Da postoji, dodijelio bih Accustic Arts kombinaciji 5 zvjezdica od mogućih 5. Čekajte, jesam li ga upravo uveo?


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo/DAC: Classé CP-800 Rev. 2
Izvor zvuka: Mac Mini (Mid 2010/Maverics)
Software: Fidelia, Audirvana Plus
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti: Transparent Musicwave Super MM2 (XLR)
Digitalni kabeli: Z Audio Spider AES/EBU (XLR), Nordost Blue Heaven USB
Strujni kabeli: Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
HIFI polica: Rondo
Soba: Akustički tretirana, 8,5 x 3,8 x 2,8 m

3 thoughts on “Accustic Arts AMP II mk2 i Tube Preamp II mk2

  1. Hojla Nebac,

    čitam ovu recenziju i pitam se….

    …niko mi ne može (možda distributer?) objasnit potrebu za ovako nakaradno velikim kućištem 260Watt AB class MOS-FET tranđa pojačalom. Meni to djeluje ko otvorena provokacija ili čak atak bez sustejna na zdrav razum i inteligenciju putnika namjernika.

    Bio sam kod tebe i skoro povratio od smijeha kad sam vidio ono tvoje *kuče* sakriveno iza ove *mejd in đrmani* gromile. No otrov se očito drži u malim ili barem manjim bočicama. Sve ovo što si nabrojao o benefitima teškog HajEnda u mojim očima pada u vodu u prvih par minuta druženja s ovim pojačalima. Osobno sam zvuk Pass pojačala doživio puno uvjerljivijim i življim/realnijim, ju nejm it…ali kao što si rekao, osobni subjektivni doživljaj mogao bi se svesti na *stvar ukusa* ;-)

    Što se tiče preampa, zasvrbila me ova rečenica: “…Tube Preamp II mk2 može koristiti u sustavu kućnog kina gdje kontrolu glasnoće preuzima HT procesor, ali se pritom zadržava integritet i kvaliteta audio signala iz pretpojačala…”

    Reko, …. Pa to je NEMOGUĆE! Koji BRATE integritet i kvaliteta ako HT radi atenuaciju!?

    Ne budi lijen, izguglao ja taj preamp, pa kaže Švaba: “The analogue input SURROUND from ACCUSTIC ARTS® is a configuration possibility which allows the “loop through” of a signal of a surround processor through the TUBE PREAMP II – MK2 without further amplification. This means the volume of this signal is controlled by the external home cinema processor or amplifier and not from this preamplifier…..”

    Stavio bi naglasak na “LOOP THROUGH” ili ti “to se mene NE tiče” :-) Ako dobro razumijem, preamp propušta netaknuti signal!? Ooooo yebote tehnološke revolucije!!! Žica!! To vredi bar 1.000 EURa …. minimum!

    I na kraju naravno POTPUNA DEBILANA!!! Reče Čvabo, ostade živ i još podcrta: “….This enables connection of a high-end audio system with a home cinema system without quality loss….”

    Reko ja (na tečnom engleskom): Quality loss of WHAT!!??! HT signal??!?!?

    HajEnd MULJAVINA samo taka!!!!
    Eto Roki, pa ti meni reci…..

    • A što da ti kažem, osim da pretjeruješ. Veličina AMP II pojačala je uvjetovana konstrukcijom koja između ostalog obuhvaća dva ogromna predimenzionirana transformatora. Ako pogledaš kako AMP II iznutra izgleda, vidjet ćeš da zauzimaju velik dio kućišta. Ovdje nije riječ o tome kako je proizvođač napravio ogromno pojačalo samo da bi veličinom impresionirao.

      Osim toga, spoji svoja dva cijevna mono pojačala (DIY Gakuon), odnosno stavi jednog kraj drugog pa mi reci koliku površinu na audio polici zauzimaju i jesu li baš morala pojačala s izlaznom snagom do 50-ak W u A klasi biti tako velika?

      Evo malo brojeva, just for fun: ;)

      Kondo Gakuon jedan kraj drugog (širina): 560 mm
      AMP II: 482 mm
      Kondo Gakuon (visina): 242 mm
      AMP II: 350 mm
      Kondo Gakuon (dužina): 525 mm
      AMP II: 430 mm

      A sad zamisli tek da ti cijevi nisu otvorene, već u nekom kućištu, recimo kako to VTL radi. Dakle, vjerojatno bi se ispovraćao i da Passa kod tebe donesem.

      Što se tiče zvuka, Accustic Arts pojačalo i pretpojačalo kritički si slušao možda sveukupno pola sata i nismo direktno uspoređivali s PASS/Classe kombinacijom. S druge strane, s Accustic Arts sam se družio dobrih osam dana tako da si uzimam za pravo da sam ipak bolje čuo o čemu se radi te da stojim iza gore napisanog.

      O HT kao takvom, odnosno o integraciji Tube Preampa II u HT, ne mogu komentirati jer nemam doma HT receiver/procesor pa isto tako ne mogu provjeriti o čemu je riječ i pije li vodu ovo što su AA-u naveli. Osim toga, prilično sam siguran da je broj onih, koji će ovakav uređaj staviti u HT konfiguraciju, istovjetan demokratima u Sj. Koreji. :)

      • Jest, malo pretjerujem, odnjelo me ;-)

        S ovime se slažem: “….Accustic Arts pojačalo i pretpojačalo kritički si slušao možda sveukupno pola sata….” – nedovoljno za zaključke, pogotovo što nismo direktno uspoređivali.

        Ali to je bila moja prva impresija uz ogradu: “osobni subjektivni doživljaj mogao bi se svesti na *stvar ukusa*.”
        Najveću kvalitetu tvog sistema vidim upravo u separaciji, dubini stagea i gotovo holografskom 3D zvuku, a to mi je s AA sistemom u odnosu na Pass integrirac nestalo, uz neznatne promjene ostalih parametara zvuka.

        ps
        Nosim USB stik, nemam ovu Shirley :-)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *