dCS Debussy DAC

NA TESTU: dCS Debussy DAC

Da razjasnimo jednu stvar na samom početku. Uređaj o kojem ovdje pišem iskače iz svih okvira, kako cijenom, tako i zvukom. Neće vam ljepotom oči nahraniti, štoviše, zauzimat će vizualnu marginu u cjelokupnom HIFI sustavu. Međutim, budite oprezni. Ako nemate dovoljno novca za kupovinu, snažno savjetujem da ga zaobiđete u širokom luku.

Nemojte si dozvoliti da vas uvuče u svijet zvuka kakav dosad još niste čuli i koji vam tjednima neće izaći iz glave. Isto tako ne dozvolite da vam razbije sve financijske konstrukcije i odgodi na više godina dugo planirano egzotično putovanje, kupovinu automobila ili krstarenje Karibima s ljubavnikom. Konzumacija je vrlo zarazna, lijek se teško nalazi, a ako se i nađe, ima više nula u nizu.

Data Conversion Systems Ltd. (dCS), poznata je engleska tvrtka specijalizirana za proizvodnju digitalnih sistema za reprodukciju glazbe. Jasno, poznata audiofilima. Normalan puk nema pojma o kome se radi. Dakle, riječ je o proizvođaču D/A pretvarača, CD i SACD playera/transporta, upsamplera, World clockova i uređaja za spajanje svih navedenih u mrežno okruženje.

dCS glasi kao jedan od najboljih u poslu. Prate ga mnogobrojne nagrade i euforične recenzije diljem svijeta. Prema napisima sretnih vlasnika, da mogu, podvrgnuli bi se estetskom zahvatu i ugradnji repa samo zato da njime mogu zadovoljno beskonačno mahati. Nakon iskustva s Debussy D/A pretvaračem, u potpunosti ih razumijem.

Ponuda uređaja je skromna i kreće se u tek tri razreda, ali je zato strahovito skupa. Ako se pitate što to točno znači strahovita, evo konkretnog odgovora. Vivaldi digitalni sustav s vrha ponude (D/A pretvarač, SACD/CD transport, upsampler, World clock) košta oko 92.000 eura. Rossini digitalni sustav (D/A pretvarač, CD transport, World clock) osjetno je povoljniji, tako da ćete izdvojiti okruglih 50.000 eura. Na dnu ljestvice nalazi se Debussy, D/A pretvarač u samo jednom kućištu te s cijenom od oko 10.500 eura.

Konačno, u ponudi je i Network Bridge čija se cijena od 4.000 eura čini pravi best-buy u usporedbi s veličanstvenim trijom. No, svojom namjenom neće ponuditi niti približnu glazbenu senzaciju te više na njega treba gledati kao dodatak kojim ćete Vivaldi, Rossini, Debussy i uređaje starije generacije spojiti u mrežno okruženje.

S obzirom na to da su Vivaldi i Rossini prodani odmah po dolasku u Rotary Audio, inače ovlaštenog dCS distributera u Hrvatskoj, morao sam se zadovoljiti testiranjem, uvjetno rečeno, najslabijeg uređaja u ponudi. Ovo je drugi put da mi Vivaldi bježi kroz prste. Naime, cijeli se komplet prije 3 godine našao u mom stanu, ali nažalost samo za potrebe fotografiranja. Vivaldi sam slušao u nekoliko navrata, nažalost u sustavima koje ne poznajem, tako da sam mogao ocijeniti samo zvuk u cjelini, ali ne i pojedinih komponenti pa tako i Vivaldija.

Slična je stvar i s ostalim dCS uređajima s kojima sam se susretao, stoga je Debussy ustvari moje prvo pravo upoznavanje sa zvukom tvrtke.

Riječ je o digitalno/analognom pretvaraču na koji možete spojiti računalo, CD/SACD player ili bilo koji drugi digitalni izvor. Kompaktnog je izgleda i djelomično prati izgled skupljih modela. Primjetna je specifična zakrivljenost prednje ploče koja se proteže iz prethodnih modela, Paganini i Puccini. No za razliku od prethodnika i aktualnih modela, ovdje je prisutna pojednostavljena završna obrada te izostanak predočnika tj. ekrana. S vama komuniciraju LE diode koje pokazuju frekvenciju uzorkovanja primljenog signala, ulazni kanal, glasnoću, povezanost s vanjskim clockom, korištenje digitalnog filtera, fazu, prekinut signal (mute) i konačno indikaciju je li uređaj uključen.

Sa stražnje strane nalazi se čitava vojska priključaka. Analogni XLR i RCA izlazni priključci, dva AES/EBU (XLR), jedan USB i dva SPDIF (RCA i BNC) digitalna ulazna priključka te BNC priključak za spajanje na vanjski clock. Tu je i RS232 servisni priključak koji u 99,99% slučajeva nikad nećete koristiti. Međutim, ovisno o pretpojačalu ili izlaznom pojačalu, koristit ćete preklopnik kojim birate napon izlaznog signala. Možete odabrati 2 ili 6 V.

Srce uređaja čini famozni dCS Ring DAC. Svaki prihvaćen digitalni signal obrađuje s uzorkovanjem na 2.822 ili 3.072 MHz i na 5 bita. Bilo da je riječ o klasičnom CD formatu (16 bit/44.1 KHz) ili hi-res (24 bit/48, 88.2, 96, 176.4, 192 KHz), Ring DAC automatski naduzorkuje (upsampling) i pretvara u DSD koristeći softverske algoritme poznate samo inženjerima dCS-a. Uz to, može nativno prihvatiti DSD64 formate. O principu rada unutar samog čipa tj. o softveru, možemo samo nagađati, premda postoji izvor koji bi mogao djelomično otkriti o čemu je riječ. Ja ga nisam uspio protumačiti, ali možda vi možete ako bacite pogled na US5138317 A, odnosno na dokument pod kojim je patentiran dCS Ring DAC.

No, sve je to više ili manje važno. Ono što je daleko važnije i što se u konačnici valorizira je – zvuk. Dakle, kako Debussy svira?

Ako vam kažem da se ne sjećam kada me posljednji put neka audio komponenta koju sam testirao, nebitno je li u pitanju bilo pojačalo, zvučnik, kabel ili neki izvor zvuka, toliko oduševila kao Debussy, možda sam već u samom startu ponudio odgovor.

Debussy sam na testiranje dobio novog, neusviranog. Spojio sam ga u sustav, uključio i ostavio ga dan, dva da se zagrije. Bez slušanja. Kasnije, već nakon prvih kompozicija znao sam da imam posla s nečim posebnim. Prva je primjetna enormna rezolucija. Takvu količinu detalja dosad nisam nikad u svom sustavu čuo niti iz jednog izvora. Ta rezolucija, uz mrtvo tamnu pozadinu, omogućuje uvid u glazbeni zapis do nevjerojatnih granica. Vi slušate i gledate sloj iza sloja, prepunih glazbenih informacija i tako u nedogled.

Međutim, fascinantan je i protok glazbe koja savršeno glatko teče. Ovo govori da se obrada signala odvija u idealnom vremenskom rasponu te da su greške svedene na minimum. Posljedično, teško je, ili bolje rečeno, nemoguće detektirati bilo kakve devijacije ili nelogičnosti u prezentaciji. Zvuk je izrazito precizan, nema ‘plivanja’ i holografski je zacrtan u prostoru. Separacija instrumenata naprosto briljira i meni je u ovom trenutku zaista teško zamisliti bolje.

Pokušao sam Debussy prevariti snimkama za koje znam da u pojedinim dijelovima zvuče zrnato, što je pak česta pojava kod digitalnih zapisa. Zanimalo me hoće li Debussy svojom softverskom umotvorinom učiniti čudo pa ispeglati taj dio snimke te ju uhu učiniti ugodnijom. Neće. Loše snimke ostaju loše i Debussy će, baš kao svaka druga vrhunska HIFI komponenta, lošu snimku još više razotkriti.

Prije nego što nastavim i napišem koji sam glazbeni materijal koristio za testiranje, napomenuo bih da sam Debussy slušao u dvije kombinacije, odnosno spojen u sustav s i bez Pass XP-20 pretpojačala. Naime, Debussy ima ugrađenu atenuaciju te zahvaljujući biranju izlaznog napona audio signala i impedanciji analognog izlaza od 3 Ohma na balansiranim (XLR) priključcima, mogao sam ga bez problema direktno spojiti na Pass X250.5 izlazno pojačalo.

Iako bi nekom logikom i nepisanim pravilom, ‘manje je više’, trebalo biti korak bliže svetom gralu HIFI-ja, praksa često dokazuje suprotno pa tako i u ovom slučaju. Debussy je izvrsno radio direktno spojen na izlazno pojačalo, ali je ipak do punog izražaja došao s pretpojačalom. Glazba je zvučala opipljivije, više organski te s većom dozom involviranosti. Slikovito gledajući, užitak ispijanja vrhunskog crnog vina, između ostalog, ovisi i o temperaturi na kojoj se servira. Bit će pitko i na kojem nižem ili višem stupnju temperature od preporučene, ali tek s onom idealnom dolazi pravi užitak.

Pretpojačalo je u mom slučaju donijelo tu idealnu temperaturu u zvuku Debussyja. Pokušao san nekoliko puta sa i bez pretpojačala i uvijek sam dolazio do istog zaključka, bez obzira o kakvom se glazbenom žanru radilo. Da sad ne bi netko možda pomislio da pretpojačalo kolorira zvuk i stvara neku ugodu koja nema veze s realnošću, upravo se suprotno dogodilo. S pretpojačalom sam se više približio neutralnom zvuku.

Ovdje se moram ograditi pa napomenuti kako se možda u nekom drugom sustavu Debussy može pokazati boljim u radu spojenim direktno na pojačalo. No, čak i onda uviđam određeni hendikep jer ste osuđeni isključivo na digitalne izvore zvuka.

No, pogledajmo gdje je Debussy briljirao. Dobar primjer je Chris Eckman i pjesma Ghosts Along The Border s albuma Harney County (Glitterhouse Records, 2013.). Na uho dosadnjikava pjesma kojom se proteže hrapavi glas Chrisa Eckmana, potkraj dobiva posebnu dimenziju kada se vokalom pridruži Carolyn Wennblom. Tada se oči širom otvaraju jer se pred vama događa pravi mali spektakl.

Tijekom cijele pjesme Eckmanov glas prati lagani eho, umjetno stvoren u studiju. S tim nemam problema jer upravo se taj efekt odlično uklapa u atmosferu same pjesme. Taj je vokal, s ehom, izoliran u svom prostoru tj. odvojen od zvuka akustičke gitare, kontrabasa, bas gitare te sintetičkih zvukova. No u ključnom dijelu pojavljuje se ženski vokal s još izražajnim ehom. Međutim, njezin eho veličinom obavija manji sa svim ostalim instrumentima i zvucima. U konačnici imate zvučnu sferu u sferi, ali tako fantastično raslojenu da naprosto ne možete ostati inferiorni kad takvo što čujete.

Classé CP-800, D/A pretvarač vlastitog sustava sposoban je takav zadatak odraditi na zavidnom nivou, ali Debussy to odrađuje daleko bolje. To podrazumijeva još bolju separaciju, veću zvučnu pozornicu, izraženiji dinamički raspon, informativnije srednjetonsko područje, prirodnost vokala i da ne nabrajam dalje.

Govoreći o sposobnosti Debussy DAC-a da uvuče slušatelja u srž glazbe i stvori pritom neposrednost, izdvojio bih kompoziciju In A Sentimental Mood u izvedbi Lee Konitz kvarteta s albuma Jazz Nocturne (Evidence, 1994.). U laganim tonovima, kompozicija ocrtava smirenu i vrlo ugodnu atmosferu. Međutim, instrumenti su ti koji zvuče vrlo uvjerljivo u idealnoj interakciji. Mogao sam čuti suzvučje svakog od njih, fine mikro dinamičke otklone, a posebno me oduševio solo klavir Kennyja Barrona. Kompozicija ima prekrasan protok i kad se stvari poslože kako ih je Debussy posložio, ne preostaje ništa drugo nego uživanje u glazbenoj predstavi jer glazbenike gotovo da možete dotaknuti. Tu su, pred vama.

Orkestralna djela stavila su mi najviše upitnika nad glavom. U nevjerici sam slušao simfonije Mahlera, Berlioza, Tchaikovskog, Kabalevskog i drugih te se pitao – kvragu, kako su to napravili?! Naravno, pritom nisam mislio na kompozitore, nego na inženjere dCS-a.

Orkestar se razmahao i ispunio prostoriju u punom opsegu. Tko god da odlazi na klasične koncerte, zna da je prenijeti orkestar u vlastiti dom, bez obzira koliko bila skupa HIFI oprema, nemoguć zadatak. I jest nemoguć, jer postići dinamiku živog orkestra izrazito je teško, a ako se i postigne, naći će se 100 drugih faktora koji će izostati. No postoje sustavi koji mogu prevariti i stvoriti iluziju da prisustvujete živoj orkestralnoj izvedbi. Usudio bih se napisati da je moj sustav jedan takav, ali ipak treba biti realan pa priznati da se radi o težnji i subjektivnom doživljaju. Istina se, kao i uvijek, nalazi u samoj koncertnoj dvorani.

E sad, Debussy može tu težnju značajno približiti idealu i dodatno stvoriti iluziju da prisustvujete živoj izvedbi. Može, jer je u stanju virtualno pomaknuti zidove slušaone i stvoriti dodatni prostor za orkestar. Može isti taj orkestar tj. dijelove orkestra vrlo precizno rasporediti, odvojiti jedne od drugih, može omogućiti slušanje bez naprezanja i maskiranja zvukova. Vidjet ćete što se točno na pozornici događa i čut ćete uplive pojedinih instrumenata u zvuk drugih, a da se pritom ne slijepe.

Ostat će mi još dugo u uhu Tchaikovsky, Koncert za violinu u D-duru i Allegro Moderato: Cadenza (Jascha Heifetz, Fritz Reiner, Chicago Symphony Orchestra – RCA Victor, 1958./Analogue Productions RCA Living Stereo DSD64, 2013.). Između mene i violine Jasche Heifetza te orkestra nisu postojali zvučnici, nije postojao nikakav HIFI sustav, već samo glazba. Transparentna, puna zamaha i bogata teksturom. To su oni trenuci kada ste zaista prevareni, a na licu vam se razvlači osmijeh od uha do uha.

Debussy je izuzetan HIFI proizvod, u to nema nikakve sumnje. Bar ja ne sumnjam. Što god bacio u njega, flac, wav ili DSD, poprimalo je novu dimenziju u reprodukciji. Možete ga satima slušati bez zamora i tu treba upisati bodove zlatnim brojevima. Vaše uši neće biti silovane detaljima od kojih u šumi nećete vidjeti stablo. Zaplijenit će vašu pažnju prirodnim i visokovjernim protokom glazbe. Nadalje, vrlo vjerojatno će vam sam audio format postati irelevantan i nećete se opterećivati je li u pitanju CD ili hi-res zapis. Suštinski bit će samo važno da je snimak dobar, a ostalo ćete prepustiti Debussyju.

Što se tiče cijene od oko 10.500 eura, ona je svakako respektabilna. Debussy je trenutno dosegao limit po pitanju softverske nadogradnje, ali ne zbog hardverskog ograničenja, nego zbog odluke samog dCS-a. I dok se marljivo radi na softverskom dijelu i testiranju Vivaldija i Rossinija kako bi u budućoj nadogradnji mogli obrađivati sve više prisutni i popularni MQA audio format, Debussy je po tom pitanju stao u razvoju. Ovo vam daje za pravo da se zapitate isplati li vam se investirati u nešto što bi već sutra moglo biti ograničavajući faktor pogotovo u svjetlu tražene cijene.

Osobno se time ne bih niti najmanje zamarao, kao što i sada ne zamaram da Classé CP-800 ne može prihvatiti DSD. Prije bi me kopkalo kako Debussy zvuči s vanjskim clockom i vrijedi li još jedanput gurnuti ruku duboko u džep. Mnogi vlasnici i recenzenti reći će da vrijedi i trenutno ne vidim razlog zašto im ne vjerovati. Osim toga, pisali su hvalospjeve i o Debussyju na rubu histerije pa je ispalo da su bili u pravu.

Valja uzeti u obzir i to kako prvi sljedeći model, Rossini DAC, košta gotovo dvostruko. Vrijedi li i zvukom toliko, tema je za neki drugi blog post, ali to je ionako sporedno u ovom trenutku. Prednost bih dao pitanju, treba li uopće išta bolje od Debussyja i zašto.

Rastanak je bio bolan i dugo mi je trebalo da se pomirim s činjenicom da ću prisilno morati odgoditi odlazak plastičaru i ugradnju repa ne bi li se pridružio sretnim vlasnicima dCS uređaja. Ostaje utjeha u obliku spoznaje da moji zvučnici još nisu dosegli limit te da su uz ovakav izvor u stanju prezentirati glazbu na još kvalitetnijem nivou. Ako imate sustav u kojem bi Debussy mogao doći do izražaja, kontaktirajte Rotary Audio i zatražite demo. Samo vas jedno molim. Što god da se kasnije dogodi – ne tražite krivca u meni. Upozoreni ste.


Cijena: oko 10.500 eura

Rotary Audio
Zagreb
Lavoslava Ružičke 2
Telefon: +385 01 55 12 705
E-mail: info@rotaryaudio.com
Web: rotaryaudio.com


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Clearaudio Concept/Clearaudio Verify/Concept V2 MM
Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano
Digitalni izvor: MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2
Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm, Marohei Cables CT Reference
Strujni kabeli: Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio polica: Rondo Custom
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *