Electron Audio LEX, RED i ION pojačala

NA TESTU: Electron Audio – LEX mono pojačala, RED integrirano pojačalo i ION Duoblok izlazno pojačalo

Bolje ikad, nego nikad. Ova svima poznata izreka čini mi se idealnom za uvod u recenziju uređaja koje sam testirao prije gotovo dvije i pol godine. Ako se pitate, zašto tek sad, konkretnog odgovora nema. Jednostavno se ponekad stvari u životu tako poslože. Međutim, sve to vrijeme uopće nije bilo upitno hoću li pisati o Electron Audio LEX i RED pojačalima. Štoviše, nedavno sam dobio dodatni razlog da baš sad završim tekst.

Prije nastavka, podsjetio bih skeptike na jednu svima znanu izreku – papir sve trpi. A upravo su se na tom papiru našle bilješke slušnih dojmova, tako da ustvari nije bilo prepreke za kasnije pisanje. U tekstu pišem o Electron Audiju, hrvatskom brandu tj. proizvođaču HIFI pojačala. Brand je relativno mlad (7 godina) i iza njega stoje Nikola Subotičanec, vlasnik tvrtke Subing iz Križevaca i Željko Nastasić, glavni inženjer i mastermind svih uređaja u ponudi.

Željko Nastasić – Electron Audio

U audiofilskim krugovima, domaćim i svjetskim, Željko Nastasić uživa ugled osobe s ogromnim znanjem na području elektrotehnike. U mnogim internetskim raspravama, Željko se znanjem nametnuo kao autoritet i često sudionici uglavnom čitaju i uče. Pratio sam mnoge teme i bez imalo srama mogu reći da sam često zapeo na trećini puta jer je ostatak daleko prelazio moje znanje i shvaćanje problematike. Uz to, Željko za svako pitanje, pronalazi opsežan odgovor koji će otkriti detalje koji možda nisu direktno vezani uz pitanje, ali su u širem kontekstu itekako važni.

Pojačala o kojima ovdje pišem, logičan su slijed takvog velikog teoretskog znanja i samo je bilo pitanje vremena kad će se pretvoriti u nešto opipljivo ili bolje rečeno, zvučno. Naravno, kao i uvijek, u tom periodu najveći je neprijatelj novac, potreban da bi se svaki projekt pokrenuo. Konačno su se sredstva pronašla te je nakon izrade prototipa pojačala, radnog naziva Crvena iverica (radni elementi doslovno su bili složeni na ploči crvene iver ploče), na red došla izrada konkretnog proizvoda. Nastao je RED, cijevno integrirano pojačalo, a zatim i LEX hibridna mono pojačala.

Ideja vodilja prilikom konstruiranja RED integriranog pojačala bila je ponuditi audiofilskom svijetu uređaj koji će pružiti sve prednosti cijevnih pojačala odbirom snage i njene isporuke u prosječno osjetljive zvučnike kakvi se obično nalaze u većini sustava.

Iako se na prvu čini kako se radi o klasičnom cijevnom push-pull pojačalu, u inovacijama je ipak stvoren jedinstven koncept. Temelj jest cijevna topologija prisutna na tržištu više od stoljeća, međutim RED nudi konstrukcijska rješenja kakva baš nećete naći među cijevnim uređajima.

Pojačalo po kanalu koristi cijev PCF80 u ulaznom te GU29/829 u izlaznom stupnju. Te cijevi nisu uobičajene u audio pojačalima, iako će se znalci sjetiti da se PCF80 koristila u njemačkim pojačalima Klein&Hummel poznatim iz doba cijevne studijske tehnike. Ukupna snaga je 25 Watta po kanalu na 4 ili 8 Ohma. Posebno konstruirani izlazni transformatori omogućuju prijenos pune deklarirane snage u cijelom opsegu od 20 Hz do 20 kHz.

Izlazne cijevi pojačala namjenski se koriste u radio odašiljačima, a sadrže dvije uparene izlazne tetrode bazirane na popularnoj audio cijevi 6L6, u istom balonu. Upravo zbog toga su odabrane jer automatska uparenost garantira minimalna izobličenja. Valja voditi računa i o tome da su izvorno napravljene kako bi izdržale ekstremne uvjete rada, što znači da će se u pojačalu naći daleko ispod kritičnog maksimuma. Zahvaljujući optimiziranom radu, odnosno stabilizaciji radne točke, cijevima je osigurana dugovječnost pa Electron Audio na njih daje 3-godišnje jamstvo.

Sasvim drugu konstrukcijsku filozofiju sadrže LEX mono pojačala. Temelje se na hibridnoj topologiji, odnosno kombinaciju cijevi i poluvodiča. Međutim i ovdje je napravljen odmak od klasičnih hibridnih pojačala. Naime, u većini slučajeva cijevi se koriste u ulaznom tj. naponskom stupnju, dok se poluvodiči koriste u izlaznom stupnju tj. u strujnom pojačanju.

LEX paralelno koristi poluvodiče s cijevima koristeći OTL (Output transformerless) topologiju, odnosno topologiju pojačala koje ne koriste izlazne transformatore. Umjesto njih, cijevni izlazni stupanj spojen je na zvučnike i vrši kontrolu. S obzirom na to da je paralelni poluvodički stupanj konceptualno spojen s izlaznim OTL stupnjem tako da radi kao množitelj impedancije, virtualno stvara stotine kopija cijevi spojenih u paralelu koji osiguravaju potrebnu izlaznu snagu. Cijevni dio pojačala čine dvije 6EB8 cijevi po kanalu te jedna 6AL5 za pogon indikatora snage. Deklarirana snaga pojačala je 100 Watta po kanalu pri opterećenju od 8 Ohma, uz podosta rezerve povrh deklaracije.

S tehničke strane gledano, naveo sam tek manji dio onog što se nalazi ispod haube RED i LEX pojačala. Na stranicama proizvođača nalaze se detaljni opisi oba uređaja, tako da ako želite dublje ući u tehničke specifikacije, svakako ih posjetite.

Ako govorimo o izgledu, oba uređaja nepogrešivo komuniciraju istog proizvođača. Jasno, pritom ne mislim na ugraviran logo, nego na specifičan pristup oblikovanju. I RED i LEX izgledaju militaristički, kao da su dio neke vojne opreme. Robusna izrada, debele aluminijske prednjice, mnoštvo vidljivih vijaka, masivno oklopljene cijevi i jednostavni preklopnici, u širokom luku zaobilaze moderan dizajn audio uređaja, ali s druge strane već na prvu ostavljaju dojam kako je riječ o proizvodima napravljenim da traju.

Činjenica je i ta, da je Electron Audio u izgled uređaja uložio vlastiti trud te da je u tom segmentu dao maksimum. Osobnog sam stava da je iza tih uređaja trebao stati profesionalni industrijski, pa čak i grafički dizajner, ali treba biti realan i podići visoko palac u zrak već na trud da se u Hrvatskoj pokrene proizvodnja HIFI uređaja. Vjerujem da ne treba posebno objašnjavati kakav je to iskorak.

No to ne znači da uređaji izgledaju loše. Naprotiv, već sam napisao da komuniciraju kvalitetu izrade, a takav, uvjetno rečeno, spartanski izgled, možda je karta koja će Electron Audio izgledom izdvojiti iz mase komercijalnih i high-end uređaja. Ako to nekim slučajem dizajnom neće poći za rukom, zvukom će sasvim sigurno jer je riječ o izvanserijskim uređajima kada je u pitanju zvuk, a pogotovo u kontekstu tražene cijene.

Electron Audio LEX mono pojačala

Prvo sam testirao LEX mono pojačala i to dok su još bili u fazi prototipa. Vanjski izgled već je bio definiran, međutim unutrašnjost je tražila dorade i fino ugađanje. U mom su sustavu pokazala nedostatak pri većim glasnoćama, kada se zvučna slika jednostavno stisnula, tako da je nestala trodimenzionalnost i prezentacija je djelovala plošno. Taj je problem ukazivao na probleme s pogonom niskoimpedantnih zvučnika, i time nemogućnost da potjera upravo takve Wilson Audio Sophia 3 zvučnike do kraja. Uz to, tu je bio i problem laganog zujanja koje je dolazilo iznutra.

U nekom trenutku, pozvao sam Željka da zajedno slušamo i ukazao sam mu na probleme. S obzirom na to da su u to vrijeme testna LEX pojačala kružila po domovima audiofila, Željko je stekao dodatno iskustvo ‘na terenu’, tako da je mogao vidjeti kako se LEX ponašaju u različitim situacijama, odnosno s različitim zvučnicima i pratećom opremom. Tu se uklopilo i iskustvo sa Sophia 3 zvučnicima koji su se pokazali kao tvrđi orah.

Željko je odnio pojačala na doradu, znajući gdje bi mogao biti problem. I zaista, tjedan, dva kasnije, Željko je ponovno donio LEX pojačala, ovog puta lišena problema o kojima sam ranije pisao. Sad, kada je preda mnom bio gotov proizvod, mogla je početi nova runda kritičkog slušanja i testiranja.

Bez obzira na moje bilješke koje govore o rafiniranosti i suptilnom prenošenju zvuka glazbenih instrumenata i danas pamtim koliko su uglađeno LEX pojačala zvučala. No, prije svega želim istaknuti izvrsnu zvučnu pozornicu koja se proteže u širinu, ali i u impozantnu dubinu. Uz to, LEX pojačala isporučuju zapanjujuću količinu detalja koji nikad ne iskaču u prvi plan, već ostaju dio cjelovite zvučne slike. Pojačala su transparentna, brza, dinamična i mogu kroz pasaže i klimakse stvoriti osjećaj da se orkestar preselio u dnevni boravak.

Bilješke govore i o usporedbi s Pass X250.5 pojačalom vlastitog sustava te o bolje definiranom srednjetonskom području. Tu su LEX pojačala naprosto briljirala. Slušajući izvrsnu obradu Bowiejeve pjesme Life on Mars u izvedbi Cæcilieje Norby s albuma My Corner of the Sky (Blue Note, 1996.), mogao sam čuti uvjerljiv i izvrsno ocrtan vokal u prostoru. Djelovao je bogato, puno i fino je ispoljavao osebujnost Cæciliejinog glasa.

Zabilježio sam nešto slabiju ekstenziju u bas području naspram Pass X250.5 pojačala, ali je i dalje bas djelovao dovoljno čvrsto i autoritativno. U punom zamahu LEX pojačala se solidno zagrijavaju, stoga im treba osigurati slobodan prostor. Međutim, kad dosegnu idealnu radnu temperaturu za očekivati je i maksimalno kvalitetan zvuk. Ovo ne znači da po pokretanju ne sviraju dobro, naprotiv, ali nakon nekih sat vremena osjetite povećanje rezolucije, prostornosti, osjetite dodatnu fluidnost u zvuku i još bolju povezanost po cijelom spektru.

Jedna od stvari koja me najviše fascinirala, uz ranije spomenuto srednjetonsko područje, jest mogućnost pojačala da tijekom reprodukcije zvučnu sliku drže izuzetno stabilnom. U tome pomaže izvrsna rezolucija koja razdvaja instrumente i daje im dovoljno zraka. Nema bježanja slike, sve je zacementirano na pozornici, tako da možete slojevito gledati u orkestar.

Za cijenu od 7.500 eura, koliko košta par LEX mono pojačala, dobivate uređaje iza kojih stoji vrhunski inženjering i izrada. Ponavljam kako se izgled možda neće svima svidjeti, ali teško da će zvuk ikoga ostaviti ravnodušnim. Osim toga, sjećam se da sam LEX pojačalima našao dodirnu točku s Dan D’Agostino mono pojačalima koje sam također svojevremeno testirao i čija je cijena oko 55.000 eura.

Dodirna točka bila je u onom dijelu kad vas u potpunosti obuzme prirodnost reprodukcije. Obično se tada brišu audiofilski parametri i prepuštate se glazbi koja vam se događa pred očima. Ako razmišljate o nabavci pojačala u cjenovnom razredu u kojem se LEX mono pojačala nalaze, obavezno bacite uho na ove izuzetne uređaje jer se radi o punokrvnom high-end HIFI proizvodu.

Electron Audio RED integrirano pojačalo

Nakon LEX pojačala, na red je došao RED. Iako se činilo da ‘pojačalce’ od svega 20-ak Watta nema što raditi s kvrgama od zvučnika poput Sophia 3, praksa je po ne znam koji put srušila sve razumne granice.

Naime, RED je itekako dobro radio sa Sophia 3 zvučnicima. Jedini nedostatak je bio da ga nisam mogao stisnuti do kraja. Ustvari jesam, ali dalje od određene glasnoće nije išlo. Međutim, i ta glasnoća već debelo premašuje uobičajenu glasnoću na kojoj slušam glazbu.

I dok RED nema rezoluciju i transparenciju poput LEX pojačala, ima karakteristiku koja me tjerala na dugotrajno slušanje. Pritom ne mislim na ‘muzikalnost’, termin koji zaobilazim u kilometarskom luku jer obično u kontekstu cijevnih uređaja sa sobom povlači jedan drugi, negativan termin – koloracija. Dakle ovdje nije pitanje da pojačalo zvuči toplo, sladunjavo, šarmantno, mekano ili da ga krase ostali epiteti srodni nekom audio poluproizvodu.

RED, baš kao i LEX, krasi izvrsna povezanost u čitavom frekvencijskom opsegu, ali u smanjenom obliku. Apsolutno ništa ne strši, ne žuri naprijed ili je povučeno nazad. I ovdje bilješka govori o senzaciji slušanja albuma The Wall (Pink Floyd, Mobile Fidelity Sound Lab – UDCD 2-537, 1991.). Da, činjenica je kako je riječ o izvanserijskom izdanju za koje ćete danas izdvojiti oko 500 eura za CD u mint stanju, ali isto tako činjenica govori o odličnoj ritmičnosti, teksturi, bogatstvu detalja, dobrom gripu bas područja te fluidnom zvuku.

Posegnuo sam i za albumom Terryja Calliera, Lookin’ Out (Columbia, 2004.). Riječ je o jednom od onih albuma koje sam preslušao ‘samo nebo zna’ koliko puta. U jazz, funk i soul kombinaciji Callier je iza sebe glazbofilima ostavio možda najbolji album u opusu, dok je audiofilima dao razlog za seciranje i uživanje u zvuku. Osobno sam se našao u oba svijeta, tako da sam slušao fenomenalni Stripper, zatim Jazz, my rhythm and blues, And I love her, Lookin’ out i ostale pjesme s albuma. RED mi je pružio zadovoljstvo slušanja svake navedene pjesme jer su sve zvučale cjelovito. Nisam mogao zabilježiti veće nedostatke jer ih nije bilo.

Koliko je dobar RED, možda najbolje govori to što čak i danas razmišljam da kupim jedan primjerak. Cijena od 2.000 eura itekako se čini razumnom i teško mi je zamisliti bolje cijevno pojačalo u tom cjenovnom razredu. Iskreno, ne znam što bih s njim, ali mi se nekako u glavi vrti da bih ga mogao povremeno spojiti u sustav i uživati u zvuku. Osim toga, čak i da ga često ne koristim, neka stoji, neka bude tu kad zatreba, a to će se prije ili kasnije dogoditi. Ako ne u A, onda u nekom B sustavu o kojem već duže vrijeme sanjam.

Electron Audio ION Duoblok izlazna pojačala

I dok dvije i pol godine kasnije ovo pišem, u pozadini sviraju ION Duoblok pojačala, posljednji uređaji iz Electron Audio manufakture koje sam nedavno dobio na testiranje. To je taj dodatni razlog kojeg sam spomenuo u uvodnom dijelu tj. nova prilika da upravo sad zaokružim priču oko Electron Audija.

Riječ je o sasvim drugačijem konceptu od LEX i RED pojačala. ION Duoblok je izlazno pojačalo sposobno raditi u nekoliko režima. Prvo, može raditi kao stereo izlazno pojačalo. Nadalje, može raditi kao izlazno pojačalo u bi-amping modu, odnosno zasebno može pogoniti niskotonsko i visokotonsko područje. Za ovo vam trebaju zvučnici s dva para zvučničkih priključaka po zvučniku.

Treće, Duoblok može raditi kao dio aktivnog sustava s odvojenim kanalima za niskotonsko i visokotonsko područje uz aktivnu dvostaznu skretnicu. Uz zvučnike odgovarajućih tehničkih karakteristika, moguće je konfigurirati sustav koji izvlači maksimalnu snagu iz pojačala, gdje podjela frekventnog područja rada osigurava priličnu rezervu glasnoće, usporedivo s bi-amplificiranim sustavom snage od čak 1kW.

I četvrto, Duoblok može raditi kao mono pojačalo, namijenjeno spajanju na jedan zvučnik (kanal). Budući da je u tom modu drugi kanal isključen, na raspolaganju je dodatna rezerva snage. Kako sam dobio dva primjerka na testiranje, ovo je kombinacija koju sam najviše koristio iako sam testirao Duoblok i kao stereo pojačalo.

Ispod poklopca nalazi se hibridna topologija, ali za razliku od LEX mono pojačala, ovdje je riječ o kombinaciji cijevnog ulaznog stupnja baziranog na popularnoj dvostrukoj triodi ECC88 i izlaznog u D klasi. No, i ovdje Electron Audio odskače od konkurenata koji koriste sličnu hibridnu topologiju jer koristi triodu kao vrstu pretvarača napona u struju, koja u pojačava osjetljivi audio signal i strujnom pobudom preskače prvi stupanj izlaznog pojačala te time direktno pogoni modulator izlaza u klasi D. Posljedično trioda određuje zvučni karakter pojačala. Koliko je poznato konstruktoru, takav pristup je novost i u svjetskim krugovima.

Duoblok i izgledom također iskače od klasičnih pojačala jer je malih dimenzija i može se svrstati u tzv. ‘shoe box size’ uređaje. Međutim, treba voditi računa da se unutar tih malih dimenzija kućišta nalazi 200 Watta po kanalu na 8 Ohma, odnosno 400 Watta na 4 Ohma. Dakle, zahvaljujući kompaktnim pojačivačkim modulima u D klasi, postignuta je velika snaga iz malih gabarita.

Duoblok zahtijeva nešto duži period zagrijavanja te puni potencijal pokazuje nakon nekih 40-ak minuta, kad postane prilično vruć na dodir. Baš kao i u slučaju LEX i RED pojačala i ovdje nisam birao određene žanrove već materijal koji bi mogao izvući maksimum iz Duobloka.

Tako mi se pod rukom našla i Mahlerova 8. simfonija (London Symphony Orchestra, Valery Gergijev – LSO Live, 2009.). Vjerujem da klasičari znaju koliko je to djelo složeno i komplicirano za ispravnu reprodukciju. Za one koji ne znaju, u simfoniji se nalazi čitav orkestar s gotovo svim mogućim klasičnim instrumentima, ženski, muški i dječji zbor te muški i ženski vokalni solisti.

U trenutku kad svi u isti čas krenu, a ne daj bože pri malo većoj glasnoći, u slabijim sustavima slušate neartikuliranu smjesu zvukova. Ako želite izgubiti prijatelja audiofila, uvjerenog kako ima superioran HIFI sustav, samo ponesite na slušanje Mahlerovu osmu, ubacite u player i recite – pojačaj! Tada u većini slučajeva krenu suze, čuje se škripanje iz zvučnika, pojačalo je na rubu samozapaljenja, a kućni ljubimci traže spas pod krevetom.

Na svu sreću, s ION Duoblokom nisam se približio takvim događajima. Držali su se hrabro i stojećki podnijeli šamaranje. Doduše, u nekoliko su trenutaka koljena zaklecala, ali ništa ozbiljno. Iako Duoblok dobro odvaja instrumente, živahnog je i širokog dinamičkog karaktera, u ključnim trenucima izostala je slojevitost i potpuni uvid u orkestar. Tu se stvorila lagana izmaglica, ali ponavljam, ništa što bi ozbiljno degradiralo zvučne dosege samog pojačala, pogotovo ne u svijetlu tražene cijene, a ta cijena iznosi vrlo prihvatljivih 1.000 eura za jedan Duoblok. Cijena ION Monobloka iznosi 750 eura. Za graditelje komplesknijih sustava Electron Audio nudi popust na kupovinu raznih kombinacija izvedbi ION pojačala.

S druge strane, Duoblok iznenađujuće prirodno zvuči, pogotovo u usporedbi s ‘digitalnim’ pojačalima koje sam imao prilike do sada slušati. Odličan timbar instrumenata, prirodnost vokala, ispolirano visokotonsko područje, samo su neki od značajnih aduta koji krase Duoblok.

Zanimljiva je bila usporedba i slušno iskustvo s dva Duobloka u mono konfiguraciji i jednim u stereu. Možda neočekivano, ali nešto transparentniju i detaljniju sliku sam dobio s jednim Duoblokom. Stvari su se tek promijenile kad je ipak trebalo povući više snage za složenija glazbena djela. Ne kažem da se jedan Duoblok zagušio, ali su dinamičke nalete i klimakse ipak dva odradila bolje. Što ćete u konačnici odabrati, uvelike ovisi i tome na kakve ih zvučnike spajate. Vjerujem da bi u većini slučajeva već jedan Duoblok bio sasvim dovoljan.

Slušajući i testirajući navedena pojačala, ne mogu se oteti dojmu da je Electron Audio zaista izvor visokokvalitetnih HIFI uređaja.

Nažalost, većina je danas opterećena brendovima i igra na sigurno. Međutim to ‘sigurno’ košta i nerijetko ostavlja vozača bespomoćnog na cesti. Ovdje imamo domaće proizvode vrhunskog zvuka i vrlo razumne cijene, uz garantni rok od 3 godine koji uključuje i cijevi. Smatram kako je vrijeme da prije kupovine počnemo prvenstveno gledati što se nalazi u domaćem dvorištu.

Ako nam ne pada na pamet kupovati španjolski ili talijanski pršut jer od domaćeg boljeg nema te ako je namještaj od slavonskog hrasta nemjerljiv s tanjušnom IKEA ivericom, ne vidim zašto Electron Audio ne bi ponudio uređaje o kojima mnogi zapadni proizvođači mogu samo sanjati. Konačno, i kao što sam ranije napisao, ja o jednom već sanjam, zašto ne biste i vi?


Cijena:

LEX mono pojačala – 7.500 eura/par
RED integrirano pojačalo – 2.000 eura 
ION Duoblok izlazno pojačalo – 1.000 eura/komad
ION Duoblok mono pojačalo – 750 eura/komad

Uređaje ustupio:
Electron Audio
P. Zrinskog 15
48260 Križevci 
Telefon: 048 681 289


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Clearaudio Concept/Clearaudio Verify/Concept V2 MM
Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano
Digitalni izvor: MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2
Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm, Marohei Cables CT Reference
Strujni kabeli: Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio polica: Rondo Custom
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

10 thoughts on “Electron Audio LEX, RED i ION pojačala

    • Vjerojatno ciljaš na to kako se pojačala D klase ne griju. Međutim, očito su ovdje pojačivački moduli tako složeni da rade u drugačijem režimu. Pojačala se griju i kad nema pobude signala. Možda se Željko javi s konkretnijim odgovorom.

      • U IONu je u relativno malo kućište smješten modul s dva kanala pojačala, impulsnim napajanjemi cijevnim stupnjem. Hlađenje je preko samog kućišta, koje nema nikakva dodatna rebra ili sl.
        Nemojte se zavaravati da se pojačala u klasi D ne zagrijavaju, postoji fiksni energetski trošak koji uvijek ide u toplinu, tako da se maksimalna efikasnost tek postiže na visokim snagama. No i kada je to 97% skupa s napajanjem, treba uzeti u obzir da je onih ostalih 3% broji od snage cca 800W, a negdje pola od toga je ‘fiksni trošak’ i na to se još dodaje potrošnja cijevnog stupnja.. Kako je srednja vrijednost izlazne snage za audio signal puno manja od pikova, ION se zagrijava praktično jednako bez obzira na glasnoću, a oko pola topline zapravo generira dio s cijevi, ukupnp oko 22W na otvorenu površinu kutije.. Nisu to neke visoke temperature. U normalnim uvjetima je pojačalo negdje malo iznad razine ‘toplo’ a ovako kad su temperature okoline više, i pojačalo je toplije, no nikad nije neugodno na dodir ili držanje. Ispalo je točno po proračunu ;)

  1. Vrlo dobro predstavljanje domaćeg igraća na tržištu visoko vjernog zvuka. Razlog više da dođem na najavljeni TL Festival gdje je Electron Audio jedan od izlagača.

  2. Od sveg srca pozdravljam ovu objavu, prošao sam katarzu i probleme konstrukcije . Skidam kapu svima koji se upuštaju u konstrukcije i misle svojom a ne potrošačkom glavom. Najveći problem je novac, zatim slijedi dizajn uređaja koji izgleda spartanski zbog nemogućnosti nabavke nekih elemenata ili završne obrade. Slijedi naša birokracija, godine preslušavanja i usporedbi. Teško je prestići konkurenciju sa malo sredstava. Nedostatak investitora i pozatvarane domaće završne obrade. Nitko ne želi raditi samo nekoliko komada i tada su oni preskupi. Mogao bih o tome napisati tomove knjiga, ali to ne spada u dobar zvuk. Od iverice na koju se montiraju probni uzorci do završnog proizvoda. Ja sam i sam konstruktor nekih uređaja pogotovo zvučničkih, bez obzira što sam otišao u mirovinu, još su mi uvijek u glavi neke konstrukcije koje više neću raditi. Mi smo pojedinci koji razmišljaju drugačije od većine i volimo zvuk koji si ne možemo priuštiti kupovinom postojećih u trgovinama. Audiofili su opet posebna priča. Oni komentiraju, nalaze hrpu mana na uređajima što konstruktore tjera da naprave što bolji i savršeniji uređaj. Mak!

    • Hvala Božidare. Smatram da danas treba svakome tko se u Hrvatskoj upušta u bilo kakvu proizvodnju skinuti kapu. Problemi su svima očiti i jako je teško napraviti plasman na tržište. Čak bih rekao da ga je lakše napraviti na stranom, nego na domaćem. U svakom slučaju, nadam se da će Electron Audio nastaviti s razvojem i proizvodnjom.

  3. Već sam neko vrijeme vlasnik Ion duobloka. Ion tjera moj “lifestyle” drugi sustav s malim Elac-om B6, Raspberry+DAC kao izvorom (ili Linux + Evo DAC 2 plus). Preamp je refreshan vintage Crown.
    Dovoljnomje reći da sada većinom glazbu slušam na tom sustavu, a ne na onom “glavnom”.
    Ion se pokazao krasnim autoritativnim, ugodnim i nimalo “digitalnim” pojačalom !

    • Drago mi je ovdje pročitati iskustva vlasnika Electron Audio pojačala. Nakon vlastitog iskustva, vjerujem da ti ION zaokuplja veći dio vremena predviđenog za slušanje.

  4. Pozdrav
    Pa da, imamo mi dosta dobrih konstruktora koji imaju masu idea kako i što napraviti,ali nazalost nema sluha i podrške za to,imam osjećaj da je prisutna i doza nevjere za to malo uređaja koje ugleda svijetlo dana,a nije ni čudo kada i sami vidite kako su reklamirane stranice nekih časopisa sa inozemnim brendovima i onda čovjek koji čita te časopise ili inozemne recenzije pomisli da su ti uređaji bogom dati i da kada ih kupite u njima je skupljena sva pamet i sve naj naj što se moze danas ugraditi u te kutije,mada određenom broju tih brendova koji se reklamiraju kao pr. evropski brendovi sa nastankom u EU-i i nije mjesto na policama dućana,jer se sve više u javnost širi glas da se vrlo brzo kvare,i sada kako uvjeriti buduće audiofile mlađe generacije da jedan hrvatski audio proizvod moze biti bolji od nekih evropskih,svjetskih brendova?
    Pozdrav Frano

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *