Ja sam audiofil, tko sam ja?

Audiofil-01

Kad god naletim na neki članak ili javnu raspravu o tome kako su u stvari audiofili ljudi s posebnim potrebama, jer kako drugačije objasniti činjenicu da troše sulude novce na tamo neke zlatne kabele ili na pojačala za koja nitko nikad nije čuo, na prvu dobijem silnu želju da se uključim u raspravu ne bih li objasnio kako stvari zapravo stoje. Već sljedećeg trenutka odustanem jer ne vidim neki smisao objašnjavati vegetarijancu kako je tatarski biftek sjajna stvar.

A onda se sjetim da imam – blog! Pa da, imam izvrsno sredstvo kojim se mogu poslužiti svaki put kad me netko prozove ili krene etiketirati. Štoviše, skratit ću si muke i uputiti ga na ovaj tekst. Nakon toga, ako ništa drugo, uskratit ću mu mogućnost da me nazove ignorantom ili arogantom. Ha, nije loše, dva epiteta manje na mojim audiofilskim plećima.

Mirisi, zlato i kabeli

Prije nastavka prvo da riješim zabludu iz prvog odlomka. Audiofilski kabeli su u 99,9 % slučajeva izrađeni od bakrenih vodiča jer se bakar pokazao kao materijal izvrsnih karakteristika prihvatljive cijene. To je isti onaj materijal od kojih se rade telefonski kabeli, strujne instalacije u domovima, kabeli za pegle, usisavače, noćne lampe i još jedno milijun drugih stvari. No, to već znate.

Audiofil-04Skuplje od zlata – Nordost odin Supreme reference. Audiofili će izdvojiti oko 12.000 eura za nešto malo više od 1 metra strujnog kabela napravljenog od vodiča posrebrenog bakra.

.

Ono što možda ne znate jest to, da se u najskupljim varijantama audiofilskih kabela koristi srebro kao vodič. Kao materijal, boljih je osobina od bakra, ali i znatno skuplji. Zlato, na razočaranje svih onih koji na audiofile s gnušanjem gledaju, zauzima tek treće mjesto i rijetko kad se koristi u izradi kabela. Međutim, u oko bode to, što su konektori na kabelima uglavnom pozlaćeni pa vjerojatno otud kreće zabluda kako su audiofilski kabeli – zlatni. O varijacijama posrebrenog bakra, mješavini različitih materijala, ugljičnim vlaknima i rodiju, nekom drugom prilikom.

Sveto ime Audiofil

Audiofil ili u narodu poznatiji kao zlatouhi, radarouhi, ovca za šišanje, te za one nastranih svjetonazora, pedofil, nije ništa drugo nego čovjek od krvi i mesa poput vas. Točno, sebe smatram audiofilom i nazivam se istim imenom kad je HIFI u pitanju. Nikad ne skrivam to što jesam, pogotovo nešto u čemu istinski uživam, a to je zvuk. Po nekoj definiciji, audiofil bi trebao biti zaljubljen u zvuk, visokovjeran zvuk. I jesam, priznajem, zaljubljen sam u zvuk do ušiju!

Često se audiofilima gura pod nos kako puno laju, a malo grizu, odnosno da mnogima fonoteku čine tek nekoliko naslova. S druge strane, običan čovjek kojemu audiofilija isto što i Vilibor Sinčić na glasačkom listiću znači, ima na tisuće albuma i uživa u glazbi. Taj ne trati vrijeme uvjeravajući sebe kako kabel vrijednosti nekoliko prosječnih hrvatskih plaća svira bolje od onog koji je dobio s uređajem. On oslobođenog uma uživa u tom velebnom nektaru života.

Audiofil-09

plaža Lone, Rovinj. Opuštanje uz slušanje zvukova mora – Zašto to isto ne prenijeti u vlastiti dom?

.

Ali, gle čuda! Audiofil može imati samo jedan, jedini CD ako je ispunio svoj cilj, a taj je da je audio zapis na tom CD-u ispravno reproduciran na njegovom HIFI sustavu od nebitno koliko eura. Recimo da je na tom CD-u snimljen neki klasičan koncert. Audiofil svojim slušnim iskustvom stečenim na nebrojenim koncertima zna kako violina, a kako klavir uživo zvuči, može procijeniti je li neki audio zapis dobro snimljen i što je važnije – vjerno reproduciran.

Međutim, postoji i druga vrsta ljudi koja nema pojma kako pojedini instrumenti zvuče, odnosno da stvar bude gora, misle da znaju. Oni su čuli violinu na televiziji i gledali klavir na filmu. Njih ne zanima neamplificirana glazba i glavni izvor im je internetsko bespuće besplatno dostupnog glazbenog materijala, mahom ukradenog. Posljedično, terabajti čvrstih diskova zauzimaju MP3 zapisi koji poput trofeja stoje u vitrini i čekaju trenutak kada će vlasnik s ponosom gosta na tulumu pitati – Što želiš slušati, imam ti sve! A i da nemam, tu je YouTube. – Nakon toga slijedi mig popraćen palcem u zraku.

Takvi se uglavnom čak ne vole nazivati glazbofilima jer je onaj ‘fil’ previše blizak onome u audiofil, a takvo ime ne bi ni psu dali.

Do Amsterdama i nazad

Istina je i ta da su audiofili i glazbofili dva odvojena svijeta te da u suštini ne moraju imati previše dodirnih točaka. Jedni slušaju zvuk, drugi glazbu. Možda će sad netko s povezom preko očiju primiti vagu u jednu, a mač u drugu ruku i po kratkom postupku obezglaviti one prve jer ne zavrjeđuju uši pa im ni glava ne treba. Pravda je po starom dobrom običaju slijepa i ovdje zapravo nevini padaju.

Audiofil-06Odmaranje – Detalj skulpture Ivana Meštrovića. foto reprodukcija može prenijeti taktilni osjećaj materijala ili poruku samog djela. Pitanje je, koliko vjerno?

.

Točno je da audiofil teži k slušanju zvuka, ali on taj zvuk želi čuti što vjernije, baš onako kako ga čuje u prirodi. Ovdje mogu postaviti stvari i na sljedeći način. Recimo da me zanima slikarstvo, naročito flamansko, i želim Rembrandtovu Noćnu stražu vidjeti uživo. Dakle, otići ću u Rijksmuseum u Amsterdamu ili ću pričekati da ta slika dođe u Zagreb u sklopu neke retrospektivne izložbe. U svakom slučaju, vidjet ću je i negdje će mi se duboko u mom mozgu usaditi boje koje sam na toj slici vidio.

E sad, bilo bi idealno kada bih tu sliku mogao kupiti pa do kraja života beskrajno uživati gledajući u te boje na zidu svog dnevnog boravka. Nažalost, nizozemsko Ministarstvo kulture nije imalo sluha (!) za moj hedonizam pa sam osuđen na gledanje kojekakvih monografija, reprodukcija i video materijala, ali ništa od toga nije to. S obzirom na to da točno znam kako boje na toj slici izgledaju, jednostavno ne prihvaćam kompromis.

I tada naletim na sredstvo koje mi je uspjelo vjerno prenijeti boje. To se sredstvo ne kupuje na kioscima ili u fast food restoranima, ne kupuje se u dućanima električnih uređaja široke potrošnje ili na božićnom sajmu. Da biste se tog sredstva dokopali, morat ćete ipak zaviriti u specijalizirane dućane i prihvatiti onaj nesretni ‘fil’. Ja jesam, nije bilo druge.

Može i bez kavijara

Možda sad stvari postaju jasnije jer isto tako želim uživo čuti neki određeni zvuk u svom domu. Želim ga čuti točno takvim kakav je u prirodi i za postizanje tog cilja posegnut ću za onakvim HIFI sustavom koji će mi to omogućiti. Ta sredstva mogu obuhvaćati audio kabele od kriptonita što se mene tiče i samo je pitanje, mogu li to platiti, a ne, želim li. Ne prihvaćam stvari zdravo za gotovo i nije mi svejedno kako ću nešto čuti jer mi je priroda dala uši kako bih čuo, baš kao i oči da gledam.

Audiofil-07Baš kao i osjećaj vida, tako je i sluh lako prevariti te stvoriti osjećaj prisustva nekom glazbenom događaju.

.

S druge strane, ako netko u bilo kojem trenutku može dovući simfonijski orkestar u svoj dom da svira samo za njega i to baš ono što on u tom trenutku poželi, iz dana u dan i tako u nedogled, skidam kapu, posipam se pepelom i gasim ovaj blog.

Sad već vidim kako netko viče – Pa ni ti ne možeš! Tvoj HIFI sustav ne može prenijeti orkestar u tvoju sobu bez obzira koliko vrijedi. Bio sam kod tebe i čuo sam da ne može. – Točno, ne može, ali je zato vrlo blizu tog cilja. Svakim danom sve bliže i bliže. Svjestan sam činjenice da ganjam nemoguće, ali u ljudskoj je prirodi da teži k boljem. Jer, da nije tako, ne bismo nikad hodali po restoranima i iznova jeli neko određeno jelo. Ali netko nam je rekao ili smo pročitali da se tamo jede bolje pa smo otišli i probali, nadali se, razočarali ili uživali. U tome je ljepota i srž onoga što nam pruža neko životno zadovoljstvo. E, sad, ako je nekome svejedno što trpa u želudac, uši ili oči, tu mu ne mogu pomoći.

Nismo svi isti

Audiofili su si dobrim dijelom sami krivi za zauzimanje statusa sektaša među normalnim ljudima. Mnogi nemaju jasnu sliku čemu teže i opterećeni su materijalnom ili tehničkom stranom HIFI-ja. Umjesto da HIFI stave u realne okvire plemenitog cilja, priklanjaju se elitističkim stavovima pa se samim time odvajaju od osnovne skupine. Nažalost, ovo je posljedica činjenice kako visokovjeran HIFI zvuk – košta.

Naravno da razbacivanje iznosima i opremom izaziva gnušanje kod većine, ali isto vrijedi i za one koji neumjereno jedu u skupim restoranima, kupuju stotine pari cipela, desetke automobila i da ne nabrajam dalje. Jasno, pritom svima daju do znanja kako si to mogu priuštiti. Reći nekome tko nije u HIFI-ju da je upravo kupio kabel od 5.000 eura, a da nije usput niti pokušao objasniti zašto, ne zaslužuje ništa drugo do li podsmijeh i prezir.

Audiofil-10Magico Ultimate 3  zvučnici (oko 500.000 eura) – Odvratno skupo i rezervirano samo za milijunaše. Ne moraju nužno biti audiofili.

.

Osobno izbjegavam odgovore na pitanja prijatelja, koji me posjete i koji nisu audiofili, koliko košta pojedina karika u mom HIFI lancu. Znam da će svaki iznos veći od 100 eura izazvati nevjericu. A onda opet, ako baš moram, odgovorim. Međutim, potrudim se objasniti zašto i kako sam došao do, primjerice zvučnika, što za mene predstavljaju, itd. Obično tu unesem i određenu dozu humora jer ne želim biti audiofilski seronja koji se šepuri svojim HIFI sustavom.

Osim toga, mnogi samoprozvani audiofili dubljeg džepa također su zaslužni zašto nas mnogi trpaju u tu nekakvu, nakaradnu elitu. Naime, proizvođači su prepoznali priliku i uvidjeli da postoji prostor za prodaju basnoslovno skupih uređaja. Dakle, dokle god postoji ‘audiofil’ koji će bez problema izdvojiti 100.000 eura za par zvučnika, ne postoji prepreka da taj model zvučnika u novoj verziji ne košta dvostruko. Kupit će ga ionako onaj kojemu je jedini cilj u cijelom ovom sportu posjedovanje skupe stvari. Po mogućnosti toliko skupe da ju može kupiti samo on ili u najboljem slučaju tek nekolicina.

Audiofil-12Ultra skupi HIFI usporediv je s bilo kojim luksuznim proizvodom pa tako i jahtama. Međutim, rijetko čujem da netko kritizira vlasnike višestruko skupljih jahti koje koriste tek par tjedana godišnje.

.

HIFI kao umjetnost

Rado prepričavam anegdotu iz Londona gdje je tajnik u ime šefa nazvao jednog od najpoznatijih engleskih proizvođača zvučnika te zatražio predračun od 60.000 funti za par zvučnika ekstravagantnog izgleda. Kako se radi o ekskluzivnom modelu limitirane proizvodnje (2 para mjesečno), tajnik je upitan želi li doći u izložbeni prostor tvornice kako bi se u akustički tretiranoj prostoriji tj. u idealnim uvjetima osobno uvjerio u kvalitetu zvučnika. Ovaj je odgovorio da za to nema vremena, a njegov šef još manje.

Predračun je poslan, uplata je izvršena i dogovorena je isporuka za par tjedana (ipak je veći dio zvučnika ručno izrađen) u super luksuzni londonski apartman na zadnjem katu neke zgrade. Nakon nekog vremena domaćica je otvorila vrata stana i pustila ekipu da unesu 4 ogromna sanduka sa zvučnicima.

Uslijedilo je neugodno iznenađenje jer niti u jednoj prostoriji nisu našli HIFI uređaje pa nisu znali gdje da smjeste i na što da spoje zvučnike. Na kraju su dobili naputak da ih samo raspakiraju, sastave i smjeste u dnevni boravak. Tako su žice koje su tvornički pričvršćene za zvučnike ostale nepovezane stršati. Sutradan je uslijedio novi poziv tajnika koji je zamolio da netko ponovno u apartman dođe kako bi odrezao te žice jer kaže šef da ružno izgledaju.

Možda ne bi bilo ništa bizarno u cijeloj priči da se takav sutradan ne naziva audiofilom koji, eto, ima strašne HIFI zvučnike koje naprosto morate vidjeti.

Povratak na Zemlju

No, vratio bih se temi i onome zašto sam u ovoj priči to što jesam. Cijeli život slušam glazbu i uživam u njoj. Uživam i u zvukovima koje glazba pruža. HIFI mi služi kao sredstvo kako bih još više uživao i u glazbi i u zvuku. Pokušavam na sve načine doseći što bolji i što vjerniji zvuk. Želim da me HIFI sustav još vještije prevari i omogući putovanje u sve dijelove svijeta. Želim prisustvovati svakom koncertu i svim uličnim i studijskim svirkama koje me zanimaju.

Za mene bavljenje HIFI-jem ne predstavlja hobi. Za mene predstavlja način života. U tom životu vidim zdrav način razmišljanja i odmak od svakodnevnih problema. Svatko ima neki svoj ispušni ventil pa tako i ja. HIFI je moj ventil.

IMG_8991

Svoju djecu odgajam i učim da od malih nogu cijene zvuk i osjetilo sluha. Moj HIFI sustav nije samo moj, nego obiteljski. Slušamo i razgovaramo o žanrovima, o iluziji stvorenoj stereo efektom i konačno, plešemo pred zvučnicima. Glazba je umjetnost svima nama dana na uživanje. Netko će je na ovaj ili onaj način prihvatiti, ali ja ću dati sve od sebe i u okviru svojih mogućnosti da je u svom domu čujem što ispravnije, što visokovjernije.

Da, kupit ću ‘zlatni’ kabel s početka priče ako smatram da ću njime dodatno doseći svoj ideal. I platit ću ga onoliko koliko ga u trenutku mogu platiti. Ne vidim tu niti jedan opravdani razlog za podsmijeh ili prezir. Meni taj kabel, u mom audiofilskom svijetu – vrijedi sve.

Stoga, ako me pitate tko sam, odgovor se sam po sebi nameće. Ja sam audiofil. Međutim, sad ja postavljam pitanje – a tko ste vi?

33 thoughts on “Ja sam audiofil, tko sam ja?

  1. Nebojša ,još jedna predivna tema…
    Rijetko se javljam komentarima ali tvoj jučerašnji tekst nadovezao se na moja sve češća promišljanja …čemu sve to…?

    S obzirom na slobodu misli na tvom blogu ,koji doživljavam kao jednu od posljednjih oaza zdravog razuma u pomahnitalom virtualnom svijetu ,uzeti ću slobodu i odgovoriti na svoja pitanja s početka mog komentara ,u nadi da neću promašiti stvar jer ima previše frameova u slici zvanoj hi-fi.

    Čemu sve to?
    Zbog odavanja počasti životu kojeg živimo.
    Muzika reproducirana na višem kvalitativnom nivou dodaje boju našem životu koja je potrebna da bi nastavili lakše živjeti.
    Sjećam se jedne posebne noći dok smo sin i ja prilijepljeni jedan za drugoga odvojeni samo gazom na mom ramenu i njegovom obrazu ,a povezani tonovima Milesove trube u Ascenseur pour l’échafaud ,čekali velebni trenutak pobljuckivanja bez ikakvog opterećenja i muke.
    Vjerujem da je osim meni ,jednako tako nezaboravno bilo i mom sinu ovakvo osebujno polunoćno druženje.
    Bez obzira što se njegovo vrijeme boravka na planeti Zemlji u to doba mjerilo mjesecima ,on na zvuk te trube danas reagira kao na nešto što je oduvijek slušao i to oduvijek poznaje.
    Neku godina kasnije plešući ispred našeg sustava ispraćivali smo zagrljeni sunce na zapadu.Usjeklo mu se u pamćenje i ne prođe nijedan zalazak ,a da me ne podsjeti na naš odzrav suncu ,godinama unatrag.
    Bezbroj je ovakvih trenutaka koje ćemo cijeli život i on i ja pamtiti kao žive slike prepune prirodne boje ,bez digitalnog izlijevanja crvene ili ako ih vrijeme ipak izblijedi sve te žive tonove pretočiti će mo barem u vrhunsku crno bijelu fotografiju.

    Možda je baš zbog te crno bijele tehnike Denonova dl103 toliko popularna gramofonska zvučnica jer po mom doživljaju ona ne uspijeva razviti paletu boja kao rijetki i vrlo skupi dizajni ali je u stanju proizvesti odličnu crno bijelu fotografiju zvuka.

    Pred nekoliko dana časkao sam s prijateljem o svrsi hi-fija.Zaključak je na kraju bio da mu je jedina svrha zapravo ,uspomena na svakodnevni susret s odabranom glazbom na uzvišenom nivou.Večer ,podne ,jutro ,zora ili bilo koje doba ,ostaje trenutak za pamćenje.Iskonska svrha svega ovoga.

    Dakle ,životofil sam i uz pomoć muzike koju ne zaboravljam i sve ovo ima smisla u tom ispreplitanju emocija na svim poljima ,uz pomoć elektronike.

    Uz pomoć hi-fija u stanju sam se lakše iznova osjećati kao Čovjek i uvidjeti svrhu zašto smo ovdje i pronaći smisla u padovima vlastite energije ili pojačati osjećaj životne euforije.

    Neka mi na ovim riječima nitko ne zamjeri jer NE smatram da je slušanje muzike na nižem kvalitativnom nivou ,manje ljudski čin ha,ha (svi smo više manje počinjali s tranzistorom na uhu).

    U svima nama leži audiofil ako je ispunjen uvjet glazbofilije samo je pitanje slučaja da li ćemo biti u igru uvučeni nakon neke prezentacije artificijelne glazbe na višem nivou.
    Ja sam virusom zaražen u 1. razredu osnovne škole nakon nekoliko sekundi slušanja sustava preko stričevih slušalica .Život mi je već tada zapečaćen.
    U vječitom sam osluškivanju grada za uličnim izvođačima ,slučajnim nastupima limenih orkestara , prijepodnevnih jazz prednastupa sastava na ljetnim terasam kafića prije večernjih evenata…
    I kada sve iscrpim ili event izostane ,preostaje mi off/on prekidač kod kuće.Blažen sam i ne vidim život na drugačiji način…

    Komentar sam pisao uz Zbigniewu glazbu ,hvala Nebojša :-) pa je ovaj tekst zasigurno pod velikim utjecajem Preisnerove ekspresije ljudske egzistencije ,a takvo muzičko djelo u stanju sam doživjeti jedino preko visokovjernog sustava i možda je sve što sam napisao ispalo patetično ali Zbigniewa glazba je zaista duboka i zasigurno je ne bih doživio u njezinoj srži uz pomoć bum-boxa koji bi mom tekstu prišio površniju ,prozaičniju formu.

    Nisam muzički kritičar koji je u stanju doživjeti glazbu na kuhinjskom kasetofonu i potom napisati recenziju.Skidam im kapu ,a meni šišmišu preostaje hifa kao katalizator života :-))

    • Adame, prije svega hvala na ovako prekrasnom komentaru, a pogotovo na onome što mi je posebno u tekstu zapelo za oko – životofil. Jednom riječju si obuhvatio više socioloških aspekata i poentirao suštinu bavljenja onime što volimo i što nam život obogaćuje.

      Preisner je jako dobar primjer kako se glazba i ono što slušamo cijeni. Iznimno mi je drago da si do Zbigniewa došao putem ovog bloga te ga u konačnici prihvatio kao kompozitora.

  2. Kao podršku ti šaljem jedan pojačavač za slušalice. Srednje klase ali svira za sve novce.

    Razlog: imamo iste stavove :)

    Novi je projekat pa čim prvi izadje sa trake tvoj je :)

    • Wow! Bit će mi drago baciti uho na tvoj headamp. Naime, priča se u audiofilskim kuloarima da se tamo kod tebe opake stvari kuhaju ;)

  3. Zdravo Nebac,
    Prekrasno si to opisao. Jednostavno nemam što dodati. Život mi se nakon skoro 4 desetljeća sveo na uživanje u obitelji, uživanje u sitnicama poput zajedničkog kuhanja, druženja s ekipom, vožnje biciklom… te uživanje u audiofiliji. Daje cjelokupnoj životnoj svrsi samo onaj posljednji začin da stvar bude potpuna.

    • Hvala, Danijel! Kako godine prolaze, sve smo bliže tome da nas male stvari vesele ikao će mnogi reći da imamo velike HIFI sustave :)

  4. Nisam audiofil.
    Nemrem bit.
    Fali mi love, prostor, slobodno vreme, …
    Priznam da sam samo glazbofil. I imam podosta glazbe, slusam je kada god stignem. I to mi ide jako dobro u mom malom zivotu.
    Ja zadovoljan. Ak’ mi se zeli neko pridruzit, jos bolje :)

  5. Uopće ne ulazeći u kvazimoraliziranje oko cijene bilo koje komponente sustava, moram reći da posve razumijem drive kojim se rukovodi svaki audiofil. Sebe mogu svrstati u tzv. kontrolirane ovisnike, odnosno moj sustav je samo za nekoliko koraka iznad onoga za kojeg doista imam novca, no mislim da je to normalno. :-)
    Moj “problem” s audiofilijom, dakle uopće nije u tome što kabel ili pojačalo košta dosta nula s jedinicom naprijed, nego u tome što u velikom broju slučajeva zaraze, postaje važniji od glazbenog sadržaja. Što je grozno kontraproduktivno. Naime, solidna količina ljudi koja se bavi tim sportom sklona je preferirati glazbene žanrove čija produkcija omogućava bogatiji zvuk čime se grozomorno sužava bogatstvo konzumiranja glazbe. To je prva stvar koju sam primijetio i kod sebe u trenu kada sam si priuštio prvi solidniji sustav pa sam shvatio da većina meni omiljenih indie albuma 80ih zvuči kao da ih je netko producirao u svojoj garaži. :-) Ova tvrdnja naravno ne vrijedi za klasiku, ali zatvaranje u žanrovske granice uglavnom vodi gubitku šire slike.

    • Složio bih se dobrim dijelom s tobom i mogao bih se prikloniti mišljenju da audiofilija na neki način sužava glazbeni izbor. Međutim, nije to loše, a evo i zašto.

      Do prije 15-ak godina slušao sam takoreći sve što mi je pod uho došlo; jazz, blues, rock, pop, synth-pop, klasiku, ethno, world, elektroniku… you name it! Naravno, narodnjake, zabavnjake i heavy metalce (ne sve) sam u širokom ruku zaobilazio :)

      Zvučnici su mi asimetrično u sobi stajali, jedan na polici, drugi na podu, itd. Međutim, to me nije sprječavalo da uživam u glazbi. A onda se pojavila situacija u kojoj sam si kupio prvi ‘pošteni’ par zvučnika koje sam po PS-u smjestio u prostoru. Daleko je to bilo od neke idealne pozicije, ali otud je priča krenula. S vremenom sam nabavljao sve bolju i bolju HIFI opremu i sve više postao svjestan činjenice kakvo produkcijsko smeće slušam.

      Okrenuo sam se boljim snimkama i s vremenom počeo sve više uživati u glazbi. Što sam više i bolje čuo, time sam više uživao slušajući. Osim toga, nije baš da mi se glazbeni opus sveo na svega par albuma. Naprotiv, vjerojatno mi ni dobitak na lotu ne bi bio dovoljan da kupim sve (audiofilske) naslove koji su me zanimali.

      Međutim, čak se ni tada nisam odrekao ‘obične’ glazbe za koju sam znao da ne postoji u audiofilskom obliku. Pomirio sam se s činjenicom da je u tehničkom smislu takva, kakva je i nastavio slušati. Ako nema bolje, nema, ali to ne znači da je sadržajno loša. Na kraju krajeva, na stranicama ovog bloga sam napisao što mislim o MP3 formatu pa opet s druge strane, ako mi je nešto zapelo za uho, a shvatim nakon bjesomučne pretrage da ne postoji ništa bolje od MP3 zapisa, slušam u tom formatu. I mogu uživati u glazbi, bez obzira na to što u zvuku baš i ne. Osim toga, uživam i slušajući internet radio (ima sjajnih stanica), a o kvaliteti takvog zvuka ne moram previše trošiti riječi.

      Dakle, sve je otvoreno i dozvoljeno dokle god se zdravo postavim prema stvarima.

      • Apsolutno se slažem sa svime izrečenim, no i dalje mislim da su najveća “antireklama” audifilstva škvadra a high end sustavima koja ne odstupa od glorifikacije prog-rocka ili Dire Straitsa. :-) Mislim, oba žanra su apsolutno legiitma, ali i glazbeno relevantna poput programa Radio Antene.

  6. Njegovo veličanstvo ZVUK. To je ono što ljudi ne shvataju I što si se jako potrudio objasniti. Shodno svemu, tekst ulazi u obrazovne programe

    • Hvala, Saša! Link je već poslan u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, vidjet ćemo što će reći :)

  7. Alo audiofil :-)

    Odličan, vrlo emotivan i osoban post. Opet si stavio yaya na panj, neka! Nek se zna tko ih ima ;-) Dobra podloga za demistifikaciju audiofilije, audiofila i HiFia, dok nažalost mislim da tzv. Haj-End više ni bog ne može spasiti demistificirati ili približiti putniku namjerniku odnosno pojasniti i opravdati sulude tweakove, oblike, materijale, koncepte, cijene …. ode Vinča u vazduh …. zdrav razum tu već dugo ne stanuje!…

    ….a kad smo kod Haj-Enda, vidim da si zalijepio sliku Nordostovog strujnog kabela od 12.000EUR. Ne znam u kojem kontekstu. Po meni ne postoji racionalno opravdanje za takovu kretenariju, kojom su *pravi audiofili* otvoreno ošamarili zdrav razum i surovu realnost koja nas okružuje. Volio bih upoznati glavonju kojeg je metarižilet strujne žice upitne djelotvornost od skoro 100.000kn približio teksturi glazbenog djela, uveo ga u srž glazbe, ili što već. Sramota vrijedna prezira. Također, prilično je čudno kad netko nosi podrapane koleđice a razmišlja o strujnom ili kojem već kabelu od 5.000 biločega. To izaziva prezir i podsmjeh, s razlogom, jer to je opsesija a ne hobi ili qurčenje statusom…..

    …a kad smo kod qurčenja, statusa i opravdanosti čegaveć od xxxxxxx$$$.
    Sjećaš li se razgovora kod mene sa gospodinom iz Focala, netom nakon izlaska Grande Utopie EM? Sat vremena nam je pričao o čudima u i oko tog zvučnika, NouHau, inženjeri, EM tehnologija, 16Hz bas, donesu ti ih doma i setapiraju, trlebrle ovo ono… a nakon što smo vilicama pobrisali dnevni boravak, pitanje:
    -A tko su kupci?.
    Kaže Fransoa (ne sjećam se imena):
    – Prvih pet je išlo u Švicarsku, par zlatnih u Rusiju, dva para u Dubai u precjednički apartman hotela BurđAlArab….. itd…sve same *audiofilčine*.
    – Zašto u Švicu pet?!
    – Pa dečko koji je umrežio banke si je složio kućno kino!
    I sad bi netko rekao dečko je idiot. Nije! Usro se od para, koliko se sjećam imao je tada cca 25god. i nekolicinu milijuna viška, očito voli dobar zvuk (audiofil zar ne) i šta sad jadan da radi. Bar si je uzeo zvučnike od dva metra i dvjesto kila! I ja bi! I još bi si stavio dva Technicsa 1200 MKII i mixetu i organizirao HAJ-END tulume na Utopijama! Šampanjac u potocima, Yebe me se. Bolje da mladac gleda spajdermena i partija nego da na Utopiama netko osluškuje kablove i dirigentovu šmrklju u nosu, i to je audiofilija….

    ….osluškivanje kablova, podložaka, osigurača, štekera, gdje je kraj?! Nema to veze sa uživanjem u glazbi niti će nas mikronski pomaci za enormnu količinu truda i novaca imalo približiti visokovjernom zvuku a kamo li svetom gralu žive svirke. Samo će nas udaljiti od zdrave pameti, prepoznavanja bitnih stvari i racionaliziranja HiFia. HiFi nije baš tako maglovit, tajanstven, prepun fenomena i neobjašnjivih pojava kako ga audiofili uporno pokušavaju prezentirati široj javnosti i nije baš da se sve čuje, ili barem većina toga nije bitna za visoko vjeran zvuk, a pogotovo za uživanje u glazbi…..

    ….molim audiofilski auditorij da ne poteže paralelu opravdanosti pojačala od 100.000kn i žice od 100.000kn, samo ću reći spoji žicu od pegle na amp od 100.000kn i reci što čuješ, a sad spoji žicu od 100.000kn na peglu, pa opet reci što čuješ!?….

    …stoga mislim da bi ipak trebalo dozvoliti podjelu na *audiofilčiće*, *audiofile*, *audiofilčine*, i *prave audiofile*. Ovi potonji (pravi naravno) apriori izazivaju strahopoštovanje divovskim ušima, zamišljenom facom, mrkim pogledom, i neslućenim slušnim vještinama i iskustvom, u čijem prisustvu prestaju vrijediti zakoni fizike, vibracija se materijalizira a materija poprima neobjašnjive mirise boje i oblike. Što veći stupanj audiofilštine to manje racionaliziranja pojava u ovom inače prilično racionalnom hobiju. Apsolutno se slažem sa komentarom da upravo takvi najviše pridonose nepotrebnoj mistifikaciji i glorifikaciji audiofila i HiFia, koji u kontri rezultiraju odbojnošću, prezirom i podsmjehom….

    …a u konačnici, sve to zajedno nema apsolutno nikakve veze sa ljubavi prema umjetnosti odnosno glazbi, jer naime postoji nivo vjernosti reprodukcije koji je uz racionaliziranje problema i osnovno tehničko predznanje ili barem interes, moguće postići za *vrlo normalne, realne novce* i smatram da (ukoliko nas to NE zanima iz konstrukterskih ili financijskih razloga) svi pa i ja koji debelo pređu taj nivo, ili imaju viška novaca i vremena ili lakših do težih poremećaja osobnosti. Razlika u DOBRO SLOŽENOM sistemu između 30kKn i 300kKn sa aspekta uživanja u glazbi gotovo je zanemariva. Da prevedem, dječak koji maltretira Barbiku, a ne zanima ga mehanika plastičnog zgloba i ne kani studirati medicinu ima problem.

    Na kraju da me se krivo ne shvati, i ja volim HiFi, samo u nekim stvarima imam drukčiji pristup i saznanja od nekih kolega, i na neki način razumijem i opravdavam podsmjeh prema audiofilskoj zajednici. No iako me pomalo sram, izaći ću iz ormara i priznati:
    “- Jesam! Audiofil sam!!!”

    PS
    Tko ti je rekao da nitko ne kritizira besramno rasipanje vlasnika jahti? I pusti malog Vivibova na miru :-)

    • Odličan post! Na kraju krajeva mora biti važnije ono što se pušta na “sustavu”, nego sustav sam, a to nekako količinom teoretiziranja naglo pada. Imam ne znam kakav svemirski sustav i onda si pustim Yes – jer sam intelektualac! :-)

    • Dobar komentar i dobrim dijelom se nastavlja na ono o čemu smo uživo razgovarali. Doduše, ovdje si malo više žući prolio, ali nema veze, nije loše za raspravu. :)

      Točno je da se za prihvatljive novce (iako je i ovo rastezljiv pojam) može složiti vrlo dobar HIFI sustav. O tome je govorio i Daniel Poulton iz Cambridge Audija s kojim sam prošloljetni razgovor nedavno objavio na blogu.

      Znam da si sklon DIY (do it yourself) rješenjima jer su se u tvom HIFI sustavu pokazala kao dobar primjer da se može postići puno toga upravo s razumnim ulaganjima. Međutim, moraš biti svjestan činjenice da nemaju svi poznanstva s konstruktorima ili vlastitog znanja da bi se upustili u takvo što. Konačno, možda ih to niti ne zanima. Tu se povlači i pitanje neke realne vrijednosti te gledajući s ekonomske strane i odnos uloženo/dobiveno. DIY napraviš i imaš, gotovo si se doživotno oženio za njega, dok komercijalne proizvode možeš lakše prodati pa krenuti dalje, ka boljem. Mnogi gledaju u tom smjeru i to također treba uvažavati. No, to je već sasvim druga tema.

      Ljudima treba dozvoliti da ulažu SVOJE novce u ono za što smatraju da za njih ima vrijednost, kako materijalnu, tako i duhovnu. Nemam problema s time ako audiofil dubljeg džepa posegne za skupom komponentom. Bože moj, čovjek ima love, zašto si to ne bi priuštio?! Ali problem je ako nije audiofil, a prodaje za jednog.

      Osim toga, govorimo o zakonu ponude i potražnje. Dokle god postoji takav kupac, kvazi audiofil voljan platiti abnormalne novce za neku komponentu (Azija i Rusija ih je krcata), postojat će i proizvođač koji će im vrlo rado pružiti ekskluzivitet. Nažalost, mi smo tu kolateralne žrtve koje to jednostavno ne mogu financijski pratiti.

      Da stvar bude gora, taj ekskluzivitet se spustio u niže sfere pa sad imamo i strujne priključke od 400, zidne utičnice od 200 i osigurače od 100 eura. To je taj perfidni segment koji audiofile u očima normalnih ljudi pretvara u budale.

      Nasmijao si me gradacijom audiofila, ali zaista nisu svi audiofili isti iako se pokušavaju strpati u isti koš. To što ja super kuham u zlatnim loncima, ne znači da sam Jamie Oliver, zar ne? :)

    • Veliki naklon na ovom postu, djelom zato što i sam tako razmišljam,imam osječaj da je glazba već duže vrimena pala u totalno drugi plan(čast izuzecima) a ganjanje i slušanje raznoraznih komponenti postao primar!
      Ja sebe smatram polu audiofilom,čak mi dosta “pravih” audiofila idu na živce,ali tko sam ja da im sudim!!

      • Hvala Gorane.

        I meni se čini da s godinama stječući slušno i tehničko iskustvo i znanje umjesto da evoluiram i pretvorim se u *pravog audiofila* pretvaram se u *audiofilčića*, a audio ajatolasima se sve više i više čudim. Evolucija je zayebata stvar. No kako si rekao – *Live and let live* :-)

  8. Ako netko ima novaca neka troši. Ferrari na primjer radi automobile za bogate a ne samo za dobre vozače , isto vrijedi i za puno drugih stvari.

  9. Pedro,

    točno! a te stvari nazivamo statusnim simbolima i sa osnovnom namjenom, u ovom slučaju visokovjernim zvukom i glazbom blage veze nemaju. Sama riječ simbol dovoljno govori, osnovna funkcija stavljena je u drugi plan a predmet simbolizira nešto sasvim drugo. Vrhunac nemorala i bahatosti takvih ljudi Nebojšin je primjer sa rezanjem žica na Nautilusima. Znam još takvih storija ne samo iz HiFia, kolekcija crknutih životinja u podrumu recimo, i sve su mi gadljive. Baš sam zato spomenuo mladog švicarca koji se barem udostojio spojiti zvučnike i predpostavljam da ih koristi. Mlad je, još se stigne povampiriti :-)

    Nebac,

    nažalost DIY me nije baš malo koštao, da ne spominjem uloženo vrijeme i trud. Cifra debelo prelazi onaj moj zamišljeni prag od cca30kKn pa sam i sebe svrstao u blago poremećenu ekipu sa (u to vrijeme) viškom vremena i novaca. DIY pristup također udaljava od uživanja u glazbi, a to bi trebala biti osnovna namjena HiFia. Znaš i sam koliko tu ima osluškivanja, kombiniranja, pokušaja, i sve to naravno uz par glazbenih brojeva *koje imaš u uhu*, pa ti poslije *na uši izlaze van* :-) Kao krajni stadij DIYerstva koje je samo sebi svrha, znaš da naš prijatelj Toni sluša radio Sljeme i tri i pol CDa koji su mu potrebni za ugađanje uređaja. Rijetki su kao Zvonko koji je puno širih pogleda i interesa, koji je DIYer, glazbofil, zna kaj dobro radi i zašto to dobro radi.

    Da danas slažem sistem u širokom krugu bi zaobilazio strogo *audiofilske* brandove, držao bi se zlatne sredine, second-handa, naravno da bi tu bilo i DIYa, a glavna misao vodilja bi mi bila akustika i profesionala. Baš moj primjer dobar je za ukazivanje na manjak razuma u audiofila. Zdrobio lovu, oženjen za sistem, zvučnici frižideri od 250l, pojačala za koja zeleni ne smiju znati, nepraktično i iracionalno do boli. Al meni to svira do đađa! I tu se vraćam na tvoju inicijalnu misao ove teme a to je ljubav prema glazbi i HiFiu.

    Sviđa mi se novi segment u HiFi ponudi – PERFIDNI :-)). Nije mi baš po volji biti *kolateralna žrtva* ili *ovca za šišanje*. I zato je dobro da se o ovakvim stvarima priča :-)

  10. I ja uživam u slučaju različitih vrsta muzike . Dostave puta slušam kako mora da se čuje muzika iz zvučnjaka a meni je najbolje kad upolnoči upalim svoj omiljeni CD ili Lp t e na kon pol sata zaspim.
    Lp Robert

  11. Nebac, dijelim tvoje mišljenje. Volim glazbu, ali jednako volim i to da glazba bude što je moguće vjernije reproducirana. Naročito klasika. Mnoga djela klasične glazbe nije moguće doživjeti, ako nisu jako vjerno reproducirana.

    Ja u raspravama volim zanemarivati cjenovni aspekt komponenti, zadržavajući se samo i jedino na zvukovnom dosegu, odnosno na stupnju vjernosti koju komponenta pruža. Ako je bolja, ako je vjernija i ako ima kupce, onda očito vrijedi novce koje košta. To što je ja ne mogu kupiti, nije razlog da negiram činjenicu da komponenta doprinosi vjernijem zvuku, bio to zvučnik, pojačalo, žica, osigurač, ili podloška.

    Prosječan sam čovjek i žao mi je što se HiFi industrija “odnarodila” pa su već i uređaji donjeg srednjeg kvalitativnog razreda, cijenom postali vrlo teško dostupni. Okretanje HiFi industrije prema bogatoj manjini, u očima radnog čovjeka, dovodi do osude sviju nas koji, na najrazličitije načine kemijamo, da bismo si priuštili opremu, koja nam od strane proizvođača, niti nije namijenjena. Kroz sanacije bankarskog sektora, a kod nas i putem visokih kamatnih stopa te na brojne druge načine, novce za D’Agostine i Magice najbogatiji otimaju srednjem sloju koji je u propadanju. Zato i mi koji po prihodima ne pripadamo među bogate, ali se dovijamo kako si priuštiti što bolji zvuk, nailazimo na osudu. Da apsurd bude veći, oni koji su na jednoj razini predmet osude, na višoj razini postaju ti koji osuđuju. Ali smatram da su to pitanja za jednu drugu raspravu, a ne za raspravu o tome koliko je neka komponenta visokovjerna i bolja, ili lošija od druge.

    Ja i dalje namjeravam uživati u HiFiju i nastojati ga malo pomalo unapređivati. I dalje ću nastojati ne biti zavidan onima koji mogu bolje, nastojat ću ne omalovažavati komponente samo zato što si ih ne mogu priuštiti. Pravedniji svijet treba izboriti, ali ne kroz raspravcu o HiFiju.

    • Ivane, prije svega, hvala ti na komentaru. Kako ja gledam na stvari, ne treba se uopće opterećivati time što netko misli o audiofilima (meni) i kako oni troše novce. Činjenica je da taj sve veći i veći klasni jaz izaziva podsmijeh i tu se slažem s tobom, ali opet jako dobro znam gdje se ja nalazim u toj priči tako da zaista nemam snage, a niti volje takvima objašnjavati zašto sam metar kabela platio ‘x’ kuna.
      Čiste savjesti i glave, na HIFi kao takav gledam kao jedinstvenu i predivnu društvenu disciplinu. Tko to ne prepoznaje, žao mi je, nije moj problem ili gubitak.

      • Slažem se, ne treba se opterećivati time što neaudiofili misle o audiofilima.

        Međutim, ne možemo pobjeći od pitanja, što audiofili misle o audiofilima. Oni su tu s nama, javljaju se i komentiraju, komentiraju i ovaj tvoj tekst. Otvoreno, ili prikriveno, svjesno, ili nesvjesno socijalnim kontekstom opterećuju gotovo svaku HiFi temu.

        Zato taj kontekst ne možemo ignorirati, ako želimo izbjeći nerazumijevanje većine domaće audiofilske populacije, odnosno barem onog dijela audiofilske populacije, koji je prisutan na blogovima, forumima i sl.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *