Prvi pogled: McIntosh MP100 gramofonsko pretpojačalo

S obzirom na to da sam već duže vrijeme u potrazi za kvalitetnijim gramofonskim pretpojačalom od onog što trenutno imam, ne oklijevam poslušati sve za što mi se pruži prilika. Naravno, pri tom gledam da usput ne bankrotiram.

Dosad sam bacio uho na nekoliko modela različitih cjenovnih razreda, međutim McIntosh MP100 nameće se kao neka sredina relativno prihvatljive cijene (oko 2.600 eura). Kada pišem, prihvatljive, tada prvenstveno treba uzeti u obzir kako je u MP100 ugrađen i A/D pretvarač. Ideja je da se korisniku gramofona ponudi mogućnost da prebaci pojedinačne naslove ili cijelu kolekciju vinila u digitalni format (24 bit/96 kHz).

Uređaj sam preuzeo iz Rotary Audija, domaćeg distributera McIntosh elektronike. Spajanje u sustav je vrlo jednostavno i sve što korisnik treba učiniti, jest da prati priložena uputstva kako bi uređaj prilagodio zvučnici gramofona.

Za konačne zaključke još je prerano, ali nakon dva dana intenzivnog slušanja, mogu napisati kako je riječ o odličnom uređaju. Bar što se tiče onog analognog dijela. Naime, digitalizaciju ploča zasad još nisam isprobao. Zvuk je vrlo otvoren s velikom količinom detalja. MP100 iznenađujuće široko i duboko rekreira pozornicu i tu je po tom pitanju na pragu Audio Research PH7 gramofonskog pretpojačala (prva verzija) koje sam nedavno slušao.

Nekakve usporedbe s Clearaudio Nano phono pretpojačalom vlastitog sustava zapravo i nema jer ga MP100 tuče apsolutno u svakom pogledu. Tamo gdje Nano zvuči zrnato, MP100 zvuči uglađeno. Tamo gdje Nano ostaje nejasan i neartikuliran u bas području, MP100 zvuči čvrsto i duboko. Prvi gura vokal naprijed, drugi ga jasno ocrtava i drži tamo gdje mu je mjesto. Itd., itd… mogao bih nastaviti do sutra, ali ne vidim neki smisao. No takav je razvoj situacije sasvim očekivan jer je ipak MP100, 13 puta skuplji uređaj.

Posegnuo sam za najboljim zvučećim pločama u fonoteci, tako da sam u dva dana, između ostalog, slušao Saxophone Colossus, Sonnyja Rollinsa (Analogue Productions/Prestige – 200 g, APRJ 7079), Kind of Blue, Milesa Davisa (Mobile Fidelity Sound Lab – 180 g, MFSL 2-45011), Testrecord 4 (Opus 3 – 180 g, LP 9200) i Koncert za violinu i orkesrtar u D-duru Op. 61, Ludwiga van Beethovena – Wolfgang Schneiderhan, Berliner Philharmoniker, Eugen Jochum ‎(Speakers Corners/DG – 180 g, 138 999 SLPM).

Sva tri navedena naslova zvučala su svježije, dinamičnije i informativnije, što samo govori da je MP100 odradio jako dobar posao. Uspio je jednu srednju gramofonsku integraciju podići za nekoliko stepenica i dovesti ju na respektabilan nivo.

U vikendu preda mnom, nastavit ću testirati MP100 i kako sam u komentaru na Instagramu napisao, nastavit ću ga cijediti sve dok McIntosh logo ne poljubičasti. Zaključak ćete moći pročitati u nadopuni teme kroz nekoliko tjedana. Do tada će već biti jasno imam li kandidata za nadogradnju ili nemam.

6 thoughts on “Prvi pogled: McIntosh MP100 gramofonsko pretpojačalo

  1. Nebac, ugrađen je A/D konverter, ne D/A. :)
    Napiši recenziju. I ja se spremam kompletirati taj dio sustava…

    • U pravu si. Stalno pišem i spominjem D/A pretvarače pa mi je valjda A/D nekako čudno. U svakom slučaju, hvala na opasci, ispravio sam.

    • Maltuse, bez brige. Tijekom fotografiranja nije nastradala niti jedna jedina brazda u pločama i sve su vraćene u svoje omote. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *