Wilson Audio Sasha 2 zvučnici

NA TESTU: Wilson Audio Sasha 2 zvučnici.

Sto puta sam si ponovio – nemoj si to raditi, nemoj si to raditi. Ali ne, audiofilija nervosa uredno svaki put prevlada i onda kreću problemi – nesanica, svrbež na dlanovima i tupi pogled u daljinu. Ponovno sam pokleknuo i nisam mogao odoljeti kada sam bio pitan, želim li testirati Wilson Audio Sasha 2 zvučnike.

Posjetio sam u Audio Cinema Art kako bih bacio oko na preuređeni dućan, točnije na preuređeni podrumski prostor gdje se nalazi demonstracijska prostorija. Denis Krmić, vlasnik trgovine, objasnio mi je još prošle godine kako planiraju preurediti taj dio dućana te da će me pozvati kad sve bude gotovo. Kao i obično, a pogotovo kada su u pitanju građevinski zahvati, stvari su se otegnule, tako da je taj poziv došao tek nedavno. Međutim, u međuvremenu su s tim pozivom u dućan došli i Sasha 2 zvučnici. Što se mene tiče, tajming nije mogao biti bolji.

Vjerujem da bi audiofili žmirećki i po njuhu znali doći do Audio Cinema Arta, jednog od najstarijih specijaliziranih HIFI dućana u Zagrebu, smještenog u centru grada u Mesničkoj ulici. Svima ostalima, preporučio bih da obiđu dućan jer u relativno maloj kvadraturi, nudi se velik izbor različite audio i video opreme.

Na ulazu su me dočekali Marin i Igor, prodavači s podužim stažom u Audio Cinema Artu. Marin mi je odmah pokazao na stepenice koje vode u podrum i rekao – Dole se nekaj zbiva, baci pogled. To, ‘nekaj’, bili su Wilson Audio Sasha 2 zvučnici. Oči su se odmah raširile i gotovo da nisam primjećivao ostatak sustava složen od Dan D’Agostino, VTL i Krell elektronike.

Poslušao sam kompoziciju, dvije, ali nekako nisam uopće registrirao to što sam čuo. Sve što mi je bilo na pameti, jest da ih što prije čujem u vlastitom domu. U nastavku ću objasniti odakle ta silna želja da testiram upravo Sasha 2 zvučnike.

Naime, zvučnici mog trenutnog sustava, Wilson Audio Sophia 3, nametnuli su se kao referenca koja se posljednjih godina oduprijela ozbiljnim kandidatima. Revel Ultima Salon 2, Rockport Atria, KEF Blade Two i Sonus faber Amati Tradition, izvrsni su zvučnici i svaki od navedenih ima dovoljno jake adute da vlasnicima pruži kartu za audiofilsku penziju.

Sophia 3 nisu savršeni zvučnici (takvi niti ne postoje) i gubili su, u usporedbama s četiri testirana asa, na visokotonskom, srednjetonskom ili bas području. Međutim, u mom slučaju, niti jedan se nije uspio približiti homogenoj zvučnoj slici kakvu imaju Sophia 3 zvučnici. Da, možda bi visokotonsko područje moglo biti detaljnije kao kod Amati Tradition ili Rockport Atria zvučnika, ili pak informativnije tj. punije u srednjetonskom kao kod KEF Blade Two zvučnika, ali generalno gledajući, Sophia 3 su u svom frekvencijskom opsegu izuzetno dinamični i povezani zvučnici.

Osim toga, valja spomenuti da su se najbolje uklopili u vlastiti prostor, što je jedan od važnijih, ako ne i najvažniji, čimbenika kada je u pitanju postizanje visokovjernog zvuka. Nadalje, Sophia 3 zvučnike daleko je lakše upariti s pojačalima, nego što je, primjerice, slučaj s Amati Tradition zvučnicima koji iza sebe traže električnu centralu, po mogućnosti nuklearnu.

Uz zvučnike koje sam slušao u vlastitom sustavu, tu je bilo i zvučnika iz iste i više klase koje sam imao prilike slušati u različitim situacijama. Ne mogu reći da mi neki nisu izazvali veći interes, ali me nekako najviše zanimalo kako bi se broj veći Wilson Audio snašao u vlastitom prostoru. Hoće li biti overkill koji će za sobom povući probleme u bas području, hoće li imati dovoljno prostora da se razmašu i rekreiraju raskošnu zvučnu pozornicu, kako će se snaći s pojačalima, pitanja su na koja sam priželjkivao dobiti odgovor, a sve u kontekstu mogućih nasljednika Sophia 3 zvučnika.

Prvi model Sasha zvučnika, prate mnogobrojne nagrade i respektabilna reputacija, ali i reputacija problematičnih zvučnika izuzetno teških za kontrolu. U radu, impedancija može pasti gotovo na 1 Ohm, a da stvar bude gora, impedancijska krivulja cijelo se vrijeme kreće u velikim skokovima što za većinu pojačala predstavlja smrt. U konačnici imate nekontrolirano bas područje, nepovezan spektar i nejasnu sliku. Jasno, ako zvučnici nisu spojeni na pojačalo iz Krškog.

S novim modelom stvar je ipak nešto bolja, što govori da je Wilson Audio ipak ozbiljno razmotrio problem te ga odlučio riješiti na zadovoljstvo mnogobrojnih kupaca koji su jedva čekali da se novi model pojavi na tržištu. Naime, na Zapadu fanovi Wilson Audio zvučnika ne pitaju, koliko, nego, kada će?

Da su uspješno riješili problem, ne bih u potpunosti gurnuo ruku u vatru jer sam se uvjerio da Pass X250.5 izlazno pojačalo s 500 Watta po kanalu na 4 Ohma, nije rekao posljednju riječ u bas području. No, o tome nešto kasnije. Samo bih dodao kako je naspram prethodnog modela, neznatno povećana osjetljivost zvučnika, tako da sad iznosi 92 dB te da Sasha 2 uz nominalnu impedancu od 4 Ohma (minimalno 2,17 Ohma) pokriva frekvencijski spektar od 20 Hz do 27 kHz (+/- 3 dB).

Sasha 2 možda izvana ne izgleda drastično drugačije naspram prethodnika, međutim promjene su korjenite. Prvenstveno, tu je novi visokotonac, tzv. Wilson Convergent Synergy Tweeter, originalno razvijen za flagship model, Alexandria XLF te kasnije implementiran u Alexia model. Riječ je o svilenoj kupoli koja je zamijenila dugogodišnje korišten invertni titanijski visokotonac, originalno razvijen u Focalu te dorađen u Wilson Audiju.

Prema Daveu Wilsonu, konstruktoru i vlasniku tvrtke, testiranja su pokazala kako je svilena kupola superiorna naspram beriliju i dijamantu te da se bolje uklapa sa srednjetonskim jedinicama koje Wilson Audio koristi u zvučnicima. Wilson Convergent Synergy Tweeter sada se nalazi gotovo u svim modelima u ponudi.

Polarne karakteristike visokotonca utjecale su na izgled kabineta, tako da je vršni dio, u kojem se nalazi novi visokotonac, pomaknut naprijed ne bi li se postigla idealna vremenska usklađenost zvučničkih jedinica. Time je napušten prepoznatljiv piramidalan izgled gornjeg dijela kabineta, karakterističan za sve Watt/Puppy zvučnike (prethodnici Sashe) te za prvi model Sashe.

Zahvaljujući laserskoj tehnologiji mjerenja rezonanci kabineta, inače nedostupnoj prilikom konstruiranja prvih Sasha zvučnika, napravljena su značajna poboljšanja na samom kabinetu te su umrtvljeni za 30% naspram prvog modela. Mjerenja su se odrazila i na debljinu stijenki, unutrašnja ukrućenja i odabir materijala. Sada se bas moduli i visokotonac nalaze u ‘X materijalu’, dok se srednjotonac nalazi u ‘S materijalu’. Ti famozni nazivi koji tjeraju na razmišljanje, stižu li ti materijali možda s nekog udaljenog planeta ili sa susjedne galaksije, u stvari su kombinacija MDF-a, polimera, karbonskih vlakana i tko zna čega još. Tu je Wilson Audio prilično tajanstven pa vjerojatno od tuda i takvi nazivi.

U svakom slučaju, svaki zvučnik teži oko 93 kilograma, dok cijelo pakiranje zvučnika gotovo 300 kilograma! Da stvar bude donekle lakša za transport, bas moduli zasebno su pakirani u drvene sanduke. Obje glave su pak, pakirane u jedan sanduk. Kako god okrenuli, i bez obzira na činjenicu da živim na prvom katu, momci iz Audio Cinema Arta morali su uložiti solidan napor da zvučnike donesu u stan.

Sama montaža protekla je bez većih napora. Glave se jednostavno montiraju na bas module te spajanje kabela između glava i bas modula predstavlja trivijalan posao. Međutim, precizno pozicioniranje zvučnika u prostoru te namještanje nagiba glava napram slušače pozicije ipak zahtjeva daleko više vremena i strpljenja. Zvučnike sam nekoliko dana držao na kotačima, a tek nakon što sam našao optimalnu poziciju, montirao sam Stillpoints Ultra SS antivibracijske nastavke.

Originalni šiljci ostali su u pripadajućoj kutiji jer sam smatrao da ako želim napraviti, ajmo reći, poštenu usporedbu sa Sophia 3 zvučnicima na kojima su Stillpoints antivibracijski nastavci, onda istu stvar treba pružiti i Sasha 2 zvučnicima.

Nagib glava namješta se prema slušačkoj poziciji. Možete pratiti uputstva iz priloženog priloženih uputstva ili se poslužiti Wilson Audio Smartphone aplikacijom. Osobno sam koristio ovo drugo. Da biste došli do optimalnog nagiba glava koji će pružiti idealnu vremensku usklađenost jedinica naspram mjesta na kojem slušate, potrebno je odrediti udaljenost od poda do uha te udaljenost od sjedače pozicije do zvučnika.

Kad to odredite, pružit će vam se informacija koju dužinu šiljka glave da odaberete te na koju stepenicu ga montirate. Šiljak se montira na dno glave, dok se stepeničasti blok nalazi na gornjoj strani bas modula. Uz sve navedeno, blok možete pomicati naprijed, nazad, tako da u konačnici možete doći do vrlo precizne pozicije. U tome uvelike pomaže i pripadajući alat kojeg ćete morati dobro čuvati jer je u pitanju američki metrički sustav, za nas Europljane, potpuno van standarda. Ako izgubite neki od alata, u problemu ste.

Na žalost, kako su zvučnici bili samo u prolazu, nisam mogao skinuti zaštitnu foliju i otkriti svu ljepotu sjajnog tamnosivog finiša. No nadam se da to neće umanjiti vrijednost priloženih fotografija.

Ako govorimo o samom izgledu zvučnika, dozvoljavam da svatko iznese svoje mišljenje jer sam stava da Sasha 2, baš kao i većina ostalih Wilson Audio zvučnika, ili prolazi ili ne prolazi na vizualnom ispitu. Nema trećeg. Za jedne je riječ o robotima, fratrima s kapuljačama, izrodima produkt dizajna, dok drugi upravo u tome vide ljepotu. Ako mene pitate, Wilson Audio se ističe po osebujnom pristupu oblikovanja i moram priznati da ga ne shvaćam do kraja. Modeli Sabrina i Sophia još najviše djeluju skladno, prateći jednostavnu formu linija i površina, ali s većim modelima stvari postaju drastično drugačije i događa se vizualni lom među modulima zvučnika.

Tu je i meni neshvatljiva činjenica da se u 21. stoljeću i uz svu silu tehnologije još uvijek vide vijci na zvučničkim jedinicama, bas refleks otvorima i poklopcima iza kojih se nalaze otpornici. Da stvar bude gora, vijci su srebrni, tako da se napadno ističu. Točku na ‘i’ stavlja kaotična tipografija koja vjerojatno u grafičkim dizajnerima izaziva zgražanje.

Uz standardnu ponudu boja tj. završnih lakova, tu su i boje iz automobilske industrije. Kupci mogu naručiti zvučnike u posebnim bojama, tako da se nerijetko isporučuju zvučnici u Ferrari crvenoj, Lamborghini narančastoj, Porsche karmin crvenoj, itd. U nekoliko sam navrata vidio fotografije na forumima gdje su to vlasnici jasno komunicirali. Ono, e sad napokon imam zvučnike koji mi pašu uz auto.

Kako god, crno ili bijelo, žuto ili zeleno, s vidljivim vijcima ili ne, u slučaju Wilson Audija vrijedi ona – ‘ljepota dolazi iznutra’, više nego igdje drugdje. I upravo na tome Wilson Audio gradi reputaciju jednog od najboljih proizvođača zvučnika na svijetu. No da ne bi bilo zabune, izrada je prvoklasna. U svaki model uloženo je stotine sati truda da se izradi kabinet, ugrade svi dijelovi te da se svaki detalj nađe u milimetar tamo gdje mu je mjesto. Završni lak izgleda besprijekorno što također govori da je prošao proces višeslojnog lakiranja i poliranja. Efekt ‘narančine kore’ sveden je na minimum, tako da ga gotovo i nema.

Već prvo slušanje otkrilo je punokrvni Wilson Audio zvuk. Ako se pitate kakav je to, riječ je o dinamičnom zvuku s gustim informacijama u srednjetonskom području. Zvuk koji djeluje autoritativno, precizno i čisto. Stereotipe koji se vežu uz Wilson Audio zvučnike, poput bumijastog zvuka, nabrijanog basa i slične gluposti, možete odmah zaboraviti.

Na moje iznenađenje, ali i ogromno zadovoljstvo, Sasha 2 zvučnici izvrsno su se uklopili u prostor. Nisam primijetio ama baš nikakve ekscese u frekvencijskom području. Ono čega sam se najviše pribojavao, problematičnog bas područja, uspio sam izbjeći. Doduše, moramo biti iskren pa priznati da, bez obzira na činjenicu u koju sam se ponovno uvjerio, a to je da se Wilson Audio i Pass izvrsno slažu, moje pojačalo ipak nema dovoljno snage za potpunu kontrolu bas područja. Dakle, nije soba predstavljala prepreku, nego pojačalo.

Karakterno se izvrsno slažu i u simbiozi mogu pružiti zavidan nivo visokovjernog zvuka, ali jedno su daleko manje zahtjevni Sophia 3 zvučnici, a drugo Sasha 2. Pa opet, i taj nedostatak uvelike ovisi o materijalu koji se sluša tj. o kvaliteti snimke te konačno o glasnoći. Nekom grubom procjenom, rekao bih da u 80% provedenog vremena sa Sasha 2 zvučnicima taj nedostatak nisam uopće primjećivao. Nemojte sad pomisliti da sam slušao solo vokale, trija i jednostavne glazbene sastave. Naprotiv, bilo je tu itekako zahtjevnih klasičnih orkestralnih djela.

Sa mnom se ne bi složio moj prijatelj audiofil koji je imao priliku baciti uho na Sasha 2 zvučnike i koji je detektirao nedorečenost u bas području. Kako to obično biva u životu, baš kad želite nekome pokazati novi komad hardvera, on zataji. Vjerujem da ste se našli u situaciji kad ste se htjeli pohvaliti novim računalom, a ono se smrzne. Baš tada i nikad više. Ili ste nekome pokazali novi sat i kako se jednostavno skida s ruke pa zapne igla u remenu i ne možete ga pola sata skinuti. Obično je u takvim situacijama malo vremena pa promatraču ostane taj negativan utisak u pamćenju. Takvih primjera mogao bih nabrajati do sutra. Slušali smo ovlaš svega dvije, tri kompozicije, ali je zaključak s njegove strane bio da su Sophia 3 zvučnici bolji. Naravno, ja se s time ne slažem.

No, o nedostacima ovdje mogu slobodno završiti jer ih naprosto više nije bilo. Sve ostalo mogu bez ikakvog susprezanja opisati u superlativima. Dakle, Sasha 2 su izuzetni zvučnici sposobni za prenošenje glazbe sa zapisa u punom sjaju. Približit će vas glazbi, tako da će vas uvući u samu srž u kojoj ćete nesmetano imati uvid u sve ono što se na snimci nalazi.

Ako govorimo o separaciji instrumenata, teško je zamisliti bolje. Ako pak govorimo o dinamici, budite spremni iznenađeno trepnuti očima, gotovo preplašeni, kad orkestar nakon krešenda krene u klimaks. Taj prezens, ta snaga i moć dinamike, izvrsno se osjetila u Brucknerovoj 9. simfoniji i 2. stavku, Scherzo: Bewegt, lebhaft (1997, Reference Recordings, RR-81).

Fantastično ocrtane u prostoru i vrlo uvjerljive violine, u kompoziciji se šuljaju poput vojske u šumi koja sa sobom vuče topove. Što je ta vojska bliže rubu šume, time je glasnija da bi u sljedećem trenutku ispalila kanonadu na neprijatelja. U tom trenutku gledao sam bitku, odnosno orkestar uživo, širom otvorenih očiju, gotovo prikucan za naslonjač. To je onaj trenutak kad znate da slušate nešto izuzetno, nešto što daleko odskače od zvučnika kakve ste navikli slušati.

Udarci timpana dolaze iz daljine, moćno i artikulirano, dok gudači, puhači i ostatak orkestra komuniciraju ispred, ne stapajući se niti u jednom trenutku u smjesu teško razumljivih tonova. Takav kristalno čist uvid u kompoziciju omogućen je izvrsnim povezanim frekvencijskim opsegom, što govori da ugrađene zvučničke jedinice rade poput jedne te da su vremenski odlično usklađene. Govori i to da je kabinet zvučnika lišen koloracija tj. da zvuk samog kabineta ne postoji.

Visokotonsko područje zvučnika novom je jedinicom značajno unaprijeđeno i osim što ispoljava ogromnu količinu detalja, u vršnim dijelovima ostaje fino ispolirano. Užitak je bio slušati kompozicije u kojima prevladava visokotonsko područje, a da pritom ne nastaje zamor nakon dužeg slušanja.

Dobar je primjer Flautino Concert u C duru RV433, Antonija Vivaldija (2016, Recorder Concertos – Lucie Horsch, EMI) i 2. stavak, Largo. Na lošim zvučnicima, blok flauta može izazvati pucanje kapilara u mozgu uslijed napornih visokih tonova. To je onaj trenutak kad stisnuto zatvarate jedno oko pred zvučnicima i molite boga da kompozicija što prije završi jer je bol u mozgu neizdrživa. Sa Sashom 2 doživljaj je sasvim drugačiji. Visoki tonovi su uhu ugodni čak i pri većim glasnoćama.

S druge strane, temelj kompoziciji daje kontrabas koji se provlači u pozadini stvarajući bogatu pozornicu na kojoj se odigrava glavna uloga. Ono što može zazvučati kao odvojena predstava u kojoj svatko svira svoje, ovdje je ostvarena savršena suradnja na relaciji visokotonsko-bas područje. Cjelokupnu glazbenu raskoš upotpunjuju ostali instrumenti, viola, čelo, lutnja i čembalo u odličnim tonskim i harmoničkim odnosima.

Još me jedna stvar ugodno iznenadila. Naime, zvučnici ovakvog kalibra vole da ih se potjera i obično puni potencijal pokazuju pri srednjim i višim glasnoćama. Međutim, Sasha 2 briljira i na nižim glasnoćama. Tko voli slušati glazbu kasno u noć, u apsolutnoj tišini, znat će cijeniti takvu odliku. Naravno, i svi oni koji dijele životni prostor s obitelji ili imaju nezgodne susjede tankog sna. Zaista možete uživati u glazbi na vrlo niskim glasnoćama, a da pritom ne gubite informacije u zapisu, odnosno da ne naprežete sluh do krajnjih granica.

Što sam duže slušao Sashe 2, zaključak, kako se radi o zvučnicima za dugotrajno uživanje u glazbi, sve se više nametao. Ako posjećujete koncerte i ako imate u glavi referencu kako pojedini instrumenti zvuče, prepoznat ćete Sasha 2 zvučnike kao detektor neutralnog i timbralno ispravnog zvuka.

Sasha 2 su još jedni zvučnici koji virtualno mogu srušiti zidove i rekreirati ogromnu zvučnu pozornicu. Međutim, od ovakvog se to zvučnika i očekuje, ali ono što se ne očekuje, upravo se kod Sashe 2 događa. Zvučnici pozamašnih dimenzija, pogotovo u kontekstu prostorije od 32 m2, tijekom reprodukcije naprosto nestaju, nema ih! Teško je povjerovati da se dvije gromade od po 90 kilograma gube u vidnom polju. Vi vidite, ali ne zvučnike, nego ono što se između njih u glazbi događa.

Potvrda o izvanserijskom zvuku stigla je nakon odslušanog albuma Nojima plays Ravel (Reference Recordings, RR-35CD), poglavito nakon treće kompozicije, Une barque sur l’océan. Drugim riječima, klavir je došao na red. Majstorske bravure Minore Nojime, kroz prekrasne pasaže plijenile su ljepotom izvedbe, ali i uvjerljivom zvuku klavira. Svaka tipka imala je zrak oko sebe i izvrsnu definiciju. Tonski precizno, dinamično i s težinom u nižim registrima, a opet s lepršavosti u visokima, klavir je jednostavno bio fantastično reproduciran.

Da sam kojim slučajem u tom trenutku završio s testiranjem, spavao bih mirne duše. No, kako se ovakva prilika ipak rijetko pruža, nastavio sam s glazbenim materijalima. Udarao sam gdje sam stigao, po rocku, elektronici, jazzu, popu, soulu, world glazbi, bluesu i svim ostalim žanrovima koji su mi pali pod ruku.

Sjetim se samo kako mi je Stevie Ray Vaughan s kompozicijom Little Wings (1991, The Sky is Crying, Mobile Fidelity Sound Lab,) razvukao osmijeh na lice. Osjetila se brzina i usklađenost, dinamika, prostornost, dinamički otkloni i bogata tekstura. U ključnom trenutku slika je ostala stabilna i izuzetnom separacijom tonova uvukla me poput usisavača direkt u kompoziciju. Maestralno!

Sasha 2 zvučnici položili su na svim poljima. Da su kojim slučajem zvučnici ostali kod mene, s užitkom bi im potražio snažnijeg partnera. Najvjerojatnije bih gledao u smjeru Pass mono pojačala u A klasi kojima bih ostvario još veću audio nirvanu, a da pritom koliko toliko ostanem u normalnim financijskim okvirima.

40.500 eura, koliko koštaju Sasha 2 zvučnici, bez ikakve sumnje za većinu predstavljaju ozbiljnu prepreku pa tako i za mene. Nažalost, u ovom trenutku ne vidim priliku za kupovinu, što naravno ne znači da ju neću tražiti. Isto tako ću i dalje hvatati svaku drugu priliku da čujem što i ostali proizvođači imaju za reći u tom ili sličnom cjenovnom razredu.

Međutim, trenutno su Sasha 2 jedini zvučnici koje bih bezuvjetno zamijenio za svoje Sophia 3 zvučnike. Pružili su mi ogroman užitak slušanja, nisu mi se atraktivnošću zavukli pod kožu i lansirali su mi glazbenike u sobu. Što jedan audiofil može više poželjeti? Aha, znam. Dublje džepove.


Cijena: 40.500 eura 

Zvučnike ustupio:
Audiocinema Art
Mesnička 9
10000 Zagreb
Telefon: 01 4847 875
https://www.facebook.com/audiocinemaart


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Clearaudio Concept/Clearaudio Verify/Concept V2 MM
Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano
Digitalni izvor: MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2
Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm, Marohei Cables CT Reference
Strujni kabeli: Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio polica: Rondo Custom
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *