Mute Records Ltd., 2009. – Format: CD/LP – Žanr: Rock/alternativni rock/indie/country
Glazba: 5 – Kvaliteta zvuka (CD): 4

---

Nedavno me prijatelj kritizirao kako na blogu premalo pišem o glazbi. Složio sam se s tom činjenicom, ali i ponudio argument iza kojeg stoji kroničan nedostatak vremena. Stvar je u tome da bih mogao češće pisati o glazbi i albumima koje slušam, ali tada bih bio sažetiji, a to je upravo ono što ne želim postići ako smatram da neko određeno glazbeno djelo zaslužuje prostor na mom blogu.

To što prođu mjeseci, a da nisam riječ napisao o nekom albumu, ne znači da ih nisam u međuvremenu na desetke preslušao. Nažalost, nisu svi dobri, štoviše, na neke sam uzaludno potrošio dragocjeno vrijeme. Međutim, dogode se neki koji kao da ne dozvoljavaju da ih preskočim i jednostavno traže od mene da im posvetim posebnu pažnju.

Foto: pinstake.com

.

Jedan od takvih albuma je Truelove’s Gutter na koji sam, priznajem, naletio sasvim slučajno. Da stvar bude zanimljivija, za Richarda Hawleya nisam nikad čuo. Priča kreće jedne večeri kada sam, sjedeći i radeći uz računalo, slušao u pozadini internet radio. Lagao bih vam kako bih napisao o kojoj je radio stanici bilo riječ, ali to je ionako manje važno. Sjećam se da mi je koncentraciju poremetila jedna pjesma koja se u pozadini polagano vukla da bi kasnije u klimaksu eksplodirala uz snažne rifove gitare.

Okrenuo sam lice od ekrana i dijagonalno spustio pogled prema podu. Tim je pokretom moje uho preuzelo ulogu radara koji je nakon godina pustoši napokon u svemiru čuo nešto vrijedno pojačavanja signala. Već sam sljedećeg trenutka kliktao po ekranu kako bih otkrio o kojoj pjesmi i izvođaču je riječ. Iskreno govoreći, takvi su mi trenuci u mom glazbenom svijetu najdraži. Nema veće sreće nego kad slučajno naletim na dobru glazbu ili izvođače za koje prije nisam čuo. To mi samo govori da glazba jest ogromno more te da me očekuje još mnoštvo plovidbi ka neotkrivenim dijelovima glazbenog svijeta.

Okej, dozvoljavam da će možda netko na ovaj uvodni dio odmahnuti rukom, izbaciti čuveno ‘hmm’ iz sebe i zapitati se gdje autor ovog teksta živi, na kojem planetu, kad nije čuo za Richarda Hawleya. No kako god, sklon sam vjerovanju da takvih ovdje nema previše.

Foto: noise11.com

.

Nakon što sam otkrio o kojoj je pjesmi riječ i tko stoji iza nje, bacio sam se na daljnje istraživanje koje je na raznim stranicama uključivalo preslušavanje uzoraka ostalih pjesama s albuma. Naposljetku sam se bacio na nabavku Truelove’s Gutter.

Album je dostupan na više mjesta. Amazon, uz standardno CD izdanje nudi i LP. Doduše, do gramofonske ploče dokopat ćete se samo putem preprodavača koji su očito prepoznali dobru priliku za zaradom pa na vrijeme zgrabili limitirano izdanje na vinilu, od svega 1000 komada i ručno potpisano od autora, koje sad prodaju za 300 USD pa naviše.

Naravno, nudi se i opcija preuzimanja albuma u MP3 formatu po najpovoljnijoj cijeni od 9,5 USD, ali to ne bih nikome preporučio jer za malu razliku od 2,5 USD možete kupiti pravu stvar, odnosno – stari, dobri CD. Postoji još par razloga zašto ne kupovati MP3, ali nećemo sad o tome.

Foto: manchestereveningnews.co.uk

.

Uz ranije preslušavanje i istraživanje, otkrio sam kako se radi o britanskom gitaristi i pjevaču rođenom 1967. godine u Sheffieldu. Bio je član nekoliko manjih sastava da bi naposljetku krenuo u samostalnu karijeru. Iza njega stoji 7 studijskih albuma, a Truelove’s Gutter je 6. i sudeći po kritikama, uz posljednji Standing At The Sky’s Edge, najuspješniji.

Nekoliko pregleda YouTube zapisa otkriva i to da je Richard Hawley karizmatičan glazbenik s izvrsnim osjećajem za publiku. Iz komentara video zapisa s nastupa uživo, vidljivo je da gdje god nastupa za sobom ostavlja oduševljenu publiku. Iskreno se nadam da ću jednoga dana podijeliti takvo mišljenje. U međuvremenu mi ostaje oduševljenje spomenutim albumom koji se nekim čudom posljednjih 5 godina krio od mene, odnosno ja od njega.

Dakle, sve kreće od pjesme Soldier On. Osim snažnog vrhunca, u pjesmu me uvukao fantastičan glas Richarda Hawleya. S jedne strane snažan i autoritativan, a s druge liričan i suptilan. Slušajući i spontano povlačeći paralele, prvi kroz glavu mi je prošao Jonny Cash iako će možda netko u tom glasu prepoznati i Roya Orbisona ili Chrisa Isaaka. No, bez obzira na sličnosti, rekao bih da Richard Hawley zadržava glasovnu autentičnost prilikom izvođenja vlastitih pjesama.

A koliko Richard Hawley drži do vlastitog glasa, možda najbolje govori podatak da je za potrebe snimanja osobno odabrao nekolicinu mikrofona. Konačna odluka pala je na Telefunken Elektroakustik U-47 mikrofon, originalno razvijen daleke 1946. godine za koji mnogi profesionalci i dalje tvrde kako se radi o jednom od najboljih mikrofona ikad napravljenih. Prema riječima samog Richarda Hawleya, Telefunken U-47 daleko se odvojio od ostalih ponuđenih mikrofona te mu omogućio da vlastiti glas po prvi put u životu čuje ispravno reproduciran.

Foto: unityaudio.co.uk

.

Cijeli je album vrlo uravnotežen i tu grabi najveću prednost. Nema izroda, svih 8 kompozicija djeluje skladno i cjelovito. Samim time, stvorena je izvrsna atmosfera koja prati razvoj događaja od početka do kraja. Bez obzira na činjenicu da Richard Hawley pripada prvenstveno rock i alternativnom rock žanru, teško je album staviti u takve okvire. Elementi countryja i indie rocka naprosto su neizbježni. Međutim, upravo se takva kombinacija pokazala kao pun pogodak i sjajan odabir medija za prenošenje sadržaja.

Osim toga, album prati odličan, ali i vrlo neobičan odabir instrumenata. Želja za eksperimentiranjem i novim zvukovima, nagnala je Richarda Hawleya da među standardne rock instrumente, el. i bas gitaru, bubnjeve, el. klavir, uvrsti par njih za koje malo tko zna da uopće postoje, a kamoli da ih je uživo vidio i čuo. U drugi dio rečenice se i sam uklapam. Konkretno, riječ je o Waterphoneu ili kako se još naziva, Ocean Harp. Nadam se da prijevod, morska harfa, ne zvuči nespretno. Ova vrsta udaraljki rado će pružiti zanimljive zvukove i pod gudalom.

Zatim, tu je i Cristal Baschet, neka vrsta vibrafona s čudnovatim akustičkim dodacima. Svira na princip sličan povlačenju vlažnog prsta po rubu staklene vinske čaše. Ako imate volje, kliknite na nazive ovih instrumenata i obogatite svoje glazbeno znanje za dva nova instrumenta. Za bonus i posebnu pohvalu, dodatno upišite u tražilici YouTubea – Waterphone, a zatim i Cristal Baschet.

Foto: altafidelidad.org

.

Električna gitara, bubnjevi, bas gitara, klavir, egzotični pa na kraju još i klasični instrumenti, možda vam mogu stvoriti instrumentalni kaos pred očima dok ovo čitate, ali vas uvjeravam da ovdje nema niti govora o tako nečemu. Svi ti instrumenti u Truelove’s Gutteru žive u savršeno skladnom i harmoničkom svijetu. Svaki zvuk ima određeni smisao i nikad ne prelazi u iritantan mazohistički čin.

Album počinje s pjesmom As The Dawn Break koja smireno i fino, bez trzavica i naglih prijelaza, uvlači slušatelja u pomalo nostalgično, ali i vedro raspoloženje. Nastavak albuma nudi slično ozračje s manjim promjenama. Za mene vrhunac albuma predstavlja ranije spomenuti Soldier On, iako i Remorse Code te posljednja, desetminutna pjesma na albumu, Don’t You Cry, također zaslužuju ovacije.

Truelove’s Gutter je fantastično osmišljen album, s logičnom strukturom i sjajnom pričom. Uživao sam i još uvijek uživam u osebujnom glasu Richarda Hawleya. Preporučujem ga svima koji žele napraviti odmak od mainstream rock glazbe, a opet se ne žele izgubiti među stilovima koji ih nikad nisu zanimali.

Iako sam ovdje Truelove’s Gutter proglasio albumom mjeseca, vrlo lako bih ga mogao proglasiti i albumom godine.