Na ovoj se stranici nalazi tekst koji sam napisao krajem 2008. godine i izvorno objavio u forumskom dijelu Audiofil.net portala. Budući da je opisana problematika bezvremenska i uvijek aktualna, odlučio sam da postane i dio ovog bloga. Napominjem da je tema na ovoj stranici NADOPUNJENA s dodatnim objašnjenjima.

Rijetki su audiofili koji nisu svjesni važnosti sobe kao dijela HIFI lanca i koji će zanemariti spregu sobe i zvučnika kao prvi korak ka dobrom zvuku. Međutim iz nekog razloga stvari, iako očite, nisu baš jednostavne te se zapravo tek mali dio audiofila odlučuje učiniti upravo taj korak koji život znači – dovesti sobu ‘u red’, odnosno napraviti akustički tretman prostorije.

Zašto je tome tako, ostavit ću za neku drugu temu ili kasniju raspravu, ali ono što svakako ovdje želim prikazati jest to, da se ovdje ne radi o nikakvom bauku i da zapravo za akustički tretman prostorije treba znanja (vlastitog ili tuđeg), malo strpljenja, dobre volje i ponešto novca. Možda netko nakon ove pročitane teme, preskoči onaj (kakav sam i sam prošao) mukotrpni i trnovit put izmjena kojekakvih kabela, pojačala, zvučnika i ostalih komponenti, a sve u nadi da će postići idealan zvuk, te krene ravno u srž problema.

Potrošio sam puno novaca na HIFI sustav, ali zašto zvuči loše?

Što se pak mene tiče, prijelomni trenutak se dogodio onoga dana, u starome stanu, kada sam isti HIFI sustav zaokrenuo za 90 stupnjeva, premjestivši pritom i namještaj. Promjena u zvuku bila je toliko drastična, da bez obzira na svoje dosadašnje i vrlo skromno, da ne kažem siromašno znanje o sobnoj akustici, više nisam mogao olako zanemarivati taj faktor.

Nedugo nakon tog iskustva, preselio sam u novi stan koji je, gle čuda, nov i koji je donekle još uvijek ogoljen. Drugim riječima, nema još masivnih ormara, polica, slika, itd. Bolje ne može biti! Naime, hoću reći da osobno težim jednostavnom tj. minimalističkom pristupu kad je uređenje stana u pitanju. Ne želim gro slika po zidovima, ne želim masivne police pretrpane knjigama, regale, ogromne kožne garniture, itd., a opet većina zna da je upravo gola soba najveći neprijatelj dobrog zvuka.

I što sad? Znam da sam u problemima i svjestan da moja HIFI oprema cijenom višestruko nadilazi zvuk koji iz nje izlazi. Sustav svira na nivou mini linije iz nekog trgovačkog centra. Dobro, ne baš tako loše, ali zato dođe 200 puta više. E ta činjenica već jako frustrira i zabrinjava.

Foto: “Desperate man” – Eudald CJ

.

Problem sam odlučio rješavati s ljudima čije znanje debelo premašuje moje i koji su se već ranije dokazali kao profesionalci na polju akustike. Jedna takva osoba je Jurica Barić, višegodišnji prijatelj audiofil s kojim sam se upoznao i družio u zagrebačkom audiofilskom klubu.

Studio ili boravak, pitanje je sad

Jednog popodneva iznio sam svoje zahtjeve i probleme pred Juricu i dao mu slobodne ruke da učini sve kako bismo sobu dotjerali u red. Na raspolaganju je imao zidove, ali i strop. Ono što sam znao u samom startu je to, da ne želim masivne bas trapove u kutovima sobe, kao niti sijaset difuzora po zidovima. Na kraju krajeva, ipak je ovdje riječ o životnom prostoru – dnevnom boravku, a ne o studijskom prostoru.

Dakle, imamo prostoriju od 31,7 m2 (373 x 850 x 275 cm), pravokutnog oblika koja je ujedno i kuhinja s blagovaonom. Zidovi su od armiranog betona izuzev onog koji dijeli kuhinju od kupaonice i dijela hodnika. Taj je od dvostrukih Knauf ploča. Na podu se nalazi klasična betonska deka prekrivena plivajućim podom i parketom. Sustav je zamišljen tako da zvučnici idu na kraći zid. Druge opcije naprosto nije bilo. Kako će se kasnije pokazati, upravo takav smještaj je ispao kao pun pogodak i to iz više razloga.

Evo kako u tlocrtu prostorija izgleda.

Gdje nastaju problemi u zvuku?

Najveći problem u zvuku stvarali su zvučnici, što je na kraju krajeva i najčešći slučaj. Riječ je o samostojećim zvučnicima frekvencijskog opsega od 32 Hz do 60 KHz s mogućnošću spuštanja na najnižu točku od nekih 27 Hz na -6dB. U prijevodu to znači da sam u ogoljenoj prostoriji imao više (stojnih) valova od surfera na Havajima. Svaka snimka sa snimljenim niskim tonovima naprosto je bila neslušljiva. Ali probleme nisu samo stvarali najniži registri, već je zvuk po cijelom spektru bio zamuljen. Srednjetonsko i visokotonsko područje je bilo zamaskirano i dodatno degradirano golim zidovima.

Samo da spomenem da se radilo o prostoriji koja nije baš bila potpuno gola. Na podu je bio tepih (srednje gustoće), slušao sam iz kutne garniture dok se u pozadini nalazio masivni stol blagovaone i kuhinja. No, sve to zajedno je još uvijek nedovoljno za iole ozbiljniji zvuk. Bez obzira na visoku kvalitetu sustava, nikako nisam mogao postići jasnu zvučnu pozornicu, tzv. stage. Konstantno sam bio bombardiran s viškom informacijama u obliku razno raznih odbijenih zvučnih valova. Određene frekvencije su zvučale dobro, ali što to vrijedi kad ne čine dio cjeline, već strše. Kasnije ću o još nekim problemima koji su se javljali.

Vrijeme nije samo novac, vrijeme je i zvuk!

Nakon saslušanih želja i problema, Jurica se primio posla te je nakon mjerenja prostorije prionuo izradi simulacije. U kakvom akustičkom kaosu se nalazio sustav, najbolje će pokazati Juričini grafovi pri kraju teksta. Ja ću samo dodati da je vrijeme odjeka u sobi (reverb) bilo katastrofalno.

Rješenje se nametnulo u obliku upotrebe specijalnih gipsanih ploča (Rigips). Radi se o perforiranim pločama koje su u biti vrlo slične Knauf pločama. Razliku čine perforacije na pločama koje su napravljene prema samom načinu upotrebe. U mom slučaju korištene su Rigips ploče, Rigiton 8-15-20 super i Rigiton 8/18.

Nakon mjerenja, zamolio sam Juricu da uskladi svoj proračun mojim željama s obzirom na to da sam htio da se u stropni apsorber/difuzor kasnije ugradi LED rasvjeta. Tu je uskočio i moj prijatelj Marin Duplančić iz Arhitekture Duplančić koji je napravio precizan nacrt izvedbe.

Na slici se vidi površina apsorbera/difuzora koji dolazi na strop, dok se na vrhu vidi presjek i debljina tj. na koju visinu se spušta strop. Ono što se ne vidi u tlocrtu je apsorber koji će biti izveden od zida do zida, iza zvučnika, visine 93 cm i dužine 11 cm, ispunjen Isover Acusta 5 mineralnom vunom. Taj dio ima ulogu bas trapova i apsorpcije najnižih tonova.

Slijede slike izvedbe akustičkog tretmana po fazama s detaljnim opisom.

Slika 1. i 2. – Strop prije tretmana. Izvođači su najprije zacrtali mjesto gdje će izvesti stropni difuzor/apsorber.

Slika 3. i 4. – Mjesto iza zvučnika predviđeno za bas trapove.

Slika 5., 6., 7. i 8. – Postavljanje osnovnih konstrukcija.

Slika 9. – Primjer dobro organiziranih majstora na djelu. Na meni je bilo da maknem tepih, sjedeću garnituru i sustav iz sobe, dok su majstori sami zaštitili prostor te podigli zavjesu kako se prašina ne bi širila stanom.

Slika 10. i 11. – Postavljenje mineralne vune koja će pomoći u apsorpciji niskih tonova. U razgovoru s Juricom izrazio sam zabrinutost s obzirom na to da sam naišao na tekstove gdje se spominje kancerogeni sastav mineralne vune. Kako god, Isover ima certifikate da se može koristiti u interijerima i da ne predstavlja opasnost za zdravlje. Za mene je to bilo dovoljno. Dakle, Isover Acusta 5. Oznaka 5 govori da se radi o debljini od 5 cm. Slagala se u dva sloja.

Slika 12., 13. i 14. – Nakon ispune mineralnom vunom, na konstrukciju su došle Rigipsove ploče – Rigiton 8/18, smještene u kutove te prazna ploča u sredini. Priključci za telefon, struju i antenu, premješteni su sa zida na ploču. Za sustav je posebno napravljen strujni izvod od razvodne ploče s osiguračima do utičnica. Ovaj dio je napravljen ranije i došao je sa stanom. Investitori kao da su znali da će se audiofil useliti.

Slika 15. – Postavljene su i ploče na strop – Rigiton 8-15-20 super. Ploče su postavljene na okviru koji nije ispunjen akustičnim materijalima. Perforirane su rupama različitih veličina, nasumice razbacanim po površini. Upravo takav raspored ih čini (uz apsorber) i difuzorom. Valja spomenuti i to da su ploče s gornje strane presvučene nekom vrstom tkanine, nešto poput filca. Taj filc također ima ulogu u apsorpciji i difuziji, ali ujedno služi i kao zaštita da se u unutarnji prostor ne bi zavukli pauci, komarci i ostala gamad, kao i prašina.

Slika 16. i 17. – Da ne bi cijela priča na stropu izgledala pomalo siromašno, na rubove ploča su postavljeni dodatni profili koji su omogućili rađenje “ograde” oko ploče. Tako cijela stvar dobiva na vizualnom dojmu i debljini. Provučene su strujne žice za LED rasvjetu koja će doći u drugoj fazi. Slijedi gletanje, brušenje, pa ponovno fino gletanje i završno brušenje. Nakon toga ide maljanje. Ono što je bitno kod farbanja ploče jest to, da isključivo upotreba valjaka dolazi u obzir. Nanošenje boje špricanjem, ispunilo bi rupe što bi pak anuliralo djelovanje samog apsorbera/difuzora. Kao što se vidi na slikama, prva faza je završena.

Slika 18., 19. i 20. – Gotov je i dio ispod prozora. Ove ploče su također presvučene s filcom s unutarnje strane. U obzir je dolazio i Rigiton 6/18, ali ga u trenutku nije bilo na lageru dobavljača. Te ploče imaju nešto manje četvrtaste rupe, gušće raspoređene. Moram priznati da se meni ove više sviđaju.

Prije nego li stavim slike nastale nakon gotove montaže, samo da napomenem da je cijeli posao trajao jedva tri dana. Dva radnika su radila dva dana od 7 ujutro do 4 poslijepodne i treći dan od 7 do 13 sati. Imao sam sreće da sam zaista imao posla s profesionalcima, kako po pristupu poslu, tako i po izvedbi koja je besprijekorna. Na slikama je vidljivo da su apsorberi/difuzori rađeni iz više komada. Nakon dan, dva kad se sve dobro osuši, spojevi među pločama postaju nevidljivi.

Međutim, problem je naći radnike za takav posao. Naime, malo kome se da zezati s malim površinama, a i sa samim materijalom valja imati iskustva. Montaža ovih ploča donekle je različita od montaže običnih Knauf/Rigips ploča. No, kao što se vidi, ipak nije nemoguće.

Najbolji dio cijele priče doći će na kraju, a koji sigurno zanima većinu onih koji prate ovaj tekst – Koliko dođe taj cijeli vic?

Gotova je prva faza tretmana sobe. Druga faza obuhvaća postavljanje difuzora na bočne zidove, na mjesto prve refleksije. Ti difuzori će također biti namjenski, odnosno pokrivat će frekvencijski opseg obuhvaćen proračunom.

Mjerenja

Trenutno su na posudbi izvrsni Juričini difuzori koje je sam napravio i koji izgledaju odlično. Nevjerojatno koliko se upotrebom bočnih difuzora poboljšava zvučna pozornica. Ali ne samo stage, već i definicija instrumenata postaje puno jasnija. Sve zajedno djeluje povezanije. Moram priznati da sam prezadovoljan obavljenim poslom. Kao prvo, obavlja zadaću, a kao drugo, odlično izgleda.

Na gornjim slikama vidimo grafički prikaz vremena odjeka (reverb) i analizu mjerenja prije akustičkog tretmana. U idealnim uvjetima gornja plava linija trebala bi se nalaziti između dvije crne linije. Iz grafa se jasno vidi da je vrijeme odjeka (reverb) u sobi bio debelo iznad prihvatljivog. Inače vrijeme odjeka iznosilo je u prosjeku 0.7 sekundi. Takva soba je ječna!

Vrijeme odjeka dovedeno je u željene granice te je podešeno da se dobiju određeni parametri u granicama koje bi garantirale dobar zvuk. Uz simulaciju vremena odjeka odrađene su i simulacije C80, C50 i dr., te su uračunati još neki parametri poput BR (bass ratio), Envelopment, Intimacy, itd., koji daju predodžbu o karakteru zvuka koji se želi postići.

Vidljivo je da su parametri C80 i D50 znatno narasli u pozitivnom smjeru. Clarity (čistoća zvuka) C80 je skočila s 4~8dB na 12~15dB, a Definition (definiranost, jasnoća zvuka) D50 je porasla sa 45~69% na 74~90%. Vrijeme odjeka RT60 je spušteno na prosječnu vrijednost 0.47 sekundi.

Fino podešavanje

Prije nego napišem par rečenica o zvuku nakon tretmana, evo što se trenutno nalazi u sustavu.

Zvučnici: Gamut L5
Pojačalo: Classe CA-2200
Pretpojačalo: Classe CP-500
CD player: Classe CDP-102
Zvučnički kabel: Kimber Select KS-3033 (jumperi Kimber Select KS-9033)
Interkonekti: Nordost Frey (RCA), VdH The First Ultimate (RCA)
Strujni kabeli: Obični, kakvi se isporučuju s uređajima
Police: rađene po narudžbi

E sad, iz gornjeg popisa se jasno vidi da neke komponente nisu u skladu s ostatkom sustava. Ovdje prvenstveno mislim na VdH i na strujne žice. Doduše čak i Frey bih volio zamijeniti XLR varijantom jer su Classeovi uređaji od ulaza do izlaza potpuno balansirani, a osim toga i u Classeu preporučuju XLR vezu ako je ikako moguće.

Međutim, obećao sam sam sebi da neću ulaziti u nikakve dodatne investicije dok se soba ne sredi. Sad, kad je to učinjeno, sve dolazi na svoje mjesto i napokon dobiva puni smisao. Što mi znači zamjena, primjerice, strujne žice kad je sve ostalo loše. Nisam više želio samog sebe lagati kako se promjenom interkonekta “bas utegnuo” ili da su se “visoki otvorili”.

U sljedećim mjesecima uslijedit će igra s kabelima, fino podešavanje zvučnika u prostoru gdje sad zaista centimetri mogu odigrati ulogu, usporedbe komponente s drugima, itd. Ne kažem da to do sada nisam radio, ali mi je isto tako jasno koliko sam “tratio” vrijeme na manje važne stvari.

Stara glazba, novog zvuka

Ono što je mene frapiralo nakon tretmana jest logičnost na koju se glazba prezentira. Involviranost je na visokom nivou jer je faktor naprezanja da bi se nešto čulo naprosto izostavljen. Svaki ton je lako dohvatljiv i vrlo jasno ocrtan. Slušajući klasična orkestralna djela postalo je jasno koliko je dobro posao obavljen. Primjerice Mahlerova 5 simfonija počinje tihom puhačkom dionicom da bi ubrzo prerasla u grandiozni ulazak čitavog orkestra u djelo. To za svaki sustav predstavlja izazov, a posebno za sobu ako se sluša, uvjetno rečeno, na koncertnoj glasnoći. Ovdje čitava pozornica ostaje postojana i ne ruši se poput kule od karata, uzrokovana stojnom valovima i beskrajnim refleksijama.

Pjesma Riders on the storm s albuma L.A. Woman me potpuno zbunila. Iako imam (odlično) remasterirano izdanje, nisam bio spreman na ono što ću čuti.
Glas Jim Morrisona je djelovao nevjerojatno organski, gotovo opipljivo te me još više približio samoj pjesmi. Orgulje u najvišim tonovima ne izazivaju glavobolju, već stvaraju ugodu jer su tu, preda mnom, vidim ih! Pljusak i grmljavina u pozadini su priča za sebe.

Ono što audiofili nazivaju imaging, naprosto briljira. Ali ne samo to, već je i timbar dobio na vjernosti. Međutim, ono što najviše oduševljava jest povezanost zvučne slike. Jednom kad se uvuče u glazbeni materijal, postaje vrlo teško govoriti o spektrima, opsezima, itd., jer glazba čini cjelinu i kao takva samo ide i ide.

Konobar, račun molim!

Možda je sad pravi trenutak da napišem koliko dođe cijela priča. Dakle, trošak se dijeli na dva dijela. Prvi je Juričin i pretpostavljam da on varira prema obimu posla. Dakle, kad dođe vrijeme, kontaktirajte Juricu i dogovorite se s njim u četiri oka. Drugi dio troška obuhvaća samu izvedbu. Materijal s ugradnjom dođe, dakle tuto completo, 6.300,00 kn – Slovima: šest tisuća tristo kuna.

Da, da dragi prijatelji, dobro ste pročitali. Za tu cijenu majstori sami odlaze po sav potrebiti materijal, dovoze ga u stan, montiraju i finiširaju.

No, treba biti pošten pa reći da tu nije troškovima kraj jer će se još pojaviti trošak izrade difuzora. Nadam se da neće prijeći trećinu do sada uloženog.

Ekstra trošak je LED rasvjeta koja na kraju krajeva nije nužna. Pa opet, čak i tu postoji način da se povoljno prođe. Eltor iz Pazina ima vlastitu proizvodnju razno raznih rasvjetnih tijela, pa tako i LED rasvjete i višestruko su jeftiniji od uvoznih proizvođača. 8 LED-ica (bijele, 1W) + trafo (potreban kako bi se LED-ice mogle dimati) dođu oko 1.200,00 kn.

Sve u svemu, sasvim je jasno da cjelokupni iznos ne predstavlja izdatak zbog kojega bi trebali jesti kruh na vodi čitavu godinu. Odgovorno tvrdim da ne postoji HIFI komponenta od 6.300 kn koja će unijeti kvalitativnu promjenu poput ove.

Riješen misterij

Ako ste se već na početku zapitali zašto se tema zove Aqua Room, evo i pojašnjenja. Naime, kako sam naveo u uvodnom dijelu, tekst je nastao na audiofilskom forumu gdje sam koristio nick Aquarius (pri registraciji nije mi palo ništa pametnije na pamet osim mog horoskopskog znaka) da bih kasnije temu nazvao Aqua Room. Slažem se, jako maštovito.

---

Nadopuna – 25.3.2017.

Postavkom abfuzora na bočne zidove završen je akustički tretman prostorije. Odluka je pala na Emmac abfuzore domaće proizvodnje. Osim što su se izgledom odlično uklopili u prostor, još su bolji posao napravili po pitanju akustike. Zvuk je dobio na dodatnoj separaciji zvuka, pozornica se povećala i djeluje još homogenije.

Karakteristike Emmac abfuzora:

• kombinacija apsorbera i difuzora,
• čuva spektralni sadržaj glazbe kroz kompleksne odnose upijanja i raspršivanja zvuka,
• široki spektar upijanja (200 – 1600 Hz),
• difuzija geometrijom otvora iznad 1000 Hz,
• difuzija difrakcijom od cca 200 do 1000 Hz,
• dimenzije: 1000 x 500 x 57 mm.

Nažalost, model se više ne proizvodi i nije dobavljiv.