TEST/ Audeze - LCD-3 slušalice

Slušalice nisu nikad bile popularnije. Svi ih imaju. Koriste se u gradskom prijevozu, avionima, trčeći kroz prirodu, ležeći na plaži, u kući i na tko zna koliko još različitih načina. Ponuda je enormna i danas na tisuće proizvođača pokušavaju uvjeriti kupce kako su njihove slušalice upravo ono što tražite. U tom je kaosu teško razdvojiti kvalitetan od nekvalitetnog proizvoda pa ispada da u konačnici pobjeđuje onaj koji najviše u marketing ulaže.

Međutim, postoje proizvođači čiji je fokus usmjeren prvenstveno na kvalitetu, a onda na sve ostalo. Jedan je od takvih proizvođača američki Audeze, smješten u kalifornijskom gradu Costa Mesa. Riječ je o maloj tvrtki koja se lako može opisati kao obiteljska manufaktura.

Konstrukcija Audeze slušalica objedinjuje najbolje od dva svijeta – inženjerskog i materijalnog. Naime, konstrukciji se s jedne strane pristupa s velikim znanjem na polju psihoakustike i izrade zvučničkih jedinica, dok se s druge, koriste najbolji dostupni materijali. Kao takve, prepoznate su među mnogim audiofilima, ali i među profesionalcima koji ih koriste kao referentni alat u studijima.

Prvi susret s Audeze slušalicama – High End 2014 sajam u Minhenu.

.

S Audeze slušalicama susreo sam se prošle godine u Minhenu gdje sam ih imao prilike po prvi put ozbiljnije poslušati u sklopu High End sajma, odnosno u obližnjem hotelu gdje se održavao još jedan, paralelni HIFI sajam. To, ozbiljnije, ipak treba s rezervom uzeti jer sam bio ograničen vremenom i uvjetima u kojima sam ih slušao.

Kako je Sonus Art ostvario distribuciju Audeze slušalica za područje Hrvatske, ukazala se prilika da se napokon bolje upoznam sa zvukom. Za testiranje sam odabrao najbolje, ujedno i najskuplje slušalice koje Audeze ima u ponudi – model LCD-3, s cijenom od 15.200 kn.

Ako već sad netko okreće očima, čudi se cijeni te se pita koja bi budala dala oko 2.000 eura za slušalice te zašto uopće pišem o takvom proizvodu, preporučujem preskakanje ostatka teksta i odlazak na neke druge internetske stranice. Naime, (pre)često slušam kako u životu nešto u vrijedi previše, nešto premalo, a sve po nekom čudnom sustavu vrijednosti vlastite ekonomije.

Ovdje nije riječ o snobizmu, nego snažnoj znatiželji da čujem kako zvuči nešto što je stotinu puta skuplje od konzumnih slušalica koje većina populacije koristi. Na kraju krajeva, da me netko sutra pita želim li isprobati Pagani Huayru, sjeo bih za volan ne razmišljajući o cijeni, odnosno o tome, da za taj iznos mogu kupiti 200 ili više Renaulta kakvog sam vozim.

Pakiranje

Kao što se očekuje od luksuznog proizvoda, a ovaj to svakako jest, pakiranje je na zavidnom nivou. Nije spektakularno i ne otkriva ništa novo, ali ostavlja dojam da ste kupili nešto posebno. Crna, sjajno lakirana drvena kutija, unutrašnjost obložena crvenim satenom, kuverta s rukom potpisanim certifikatom i serijskim brojem, bočica voska s pripadajućom krpicom za poliranje drvenih lakiranih dijelova, te konačno, odvojivi (XLR) kabel s adapterima, čine slušalicama dostojno društvo na tom gospodskom balu.

Izrada

Kao što sam u uvodnom dijelu napomenuo, korišteni su superiorni materijali. Vanjski dio slušalica izrađen je od ručno biranog i obrađenog Zebrano drva, dok su unutrašnjost i naglavni dio obloženi janjećom kožom. Ako iz nekog razloga ne volite glatku kožu, postoji mogućnost kupovine s brušenom (per)verzijom. Plastika zauzima tek manji udio u cijeloj priči, a uz drvo i kožu, glavnu riječ vode precizno obrađeni metalni dijelovi. Možete se zagledavati i posezati za povećalom, ali teško da ćete naći proizvodne greške. Izrada je naprosto – besprijekorna!

Tehnologija

Za razliku od većine slušalica koje koriste dinamičke zvučničke jedinice (slične onima u klasičnim zvučnicima), LCD-3 koristi planarne jedinice kakve nalazimo u magnetostatskim, odnosno elektrostatskim zvučnicima. Dok dinamičke rade na principu membrane koja se pokreće pobudom zavojnice u magnetskom polju te tako vibracijom stvara zvuk, planarne slušalice čine membrane koje se čitave nalaze u magnetskom polju između dvije elektrode. Ovisno o polaritetu magnetnog polja i promjenjivosti električnog signala, membrane se pomiču i stvaraju zvuk.

Ova je tehnologija primijenjena u LCD-3 slušalicama iz uvjerenja kako planarne jedinice nude daleko manja izobličenja od dinamičkih. Konačno, riječ je o ‘Lotus’ jedinicama vlastite proizvodnje na koje je Audeze posebno ponosan.

Udobnost

Slušalice bez kabela teže oko 550 grama što predstavlja određeni problem ako ih planirate slušati više sati. Naime, navedena težina nije zanemariva i nakon nekih sat i pol slušanja, slušalice postaju teret koji traži oslonac. Doduše, ovo je možda upravo grm u kojem se zec krije jer je za očekivati da se s ovakvim slušalicama udobno uvalite u naslonjač, glavu nagnete unazad i dozvolite naslonjaču da postane dio glazbene predstave. Uz to, do zamora neće doći prije nego li poslušate neko djelo do kraja, a ono rijetko kad traje duže od sat, dva vremena. Inače, slušalice su izrazito udobne i bez obzira na masivnost izvrsno sjedaju na glavu, odnosno uši.

Zvuk

Ako se smatrate dovoljno sretnim što ste izašli iz konzumnog razreda pa ste imali prilike slušati, ili još bolje, kupili ste slušalice do nekih 2000 kuna te ste oduševljeni zvukom zaključili kako sad napokon znate kako dobre slušalice trebaju zvučati, moram vas razočarati – takve su svjetlosne godine udaljene od LCD-3 slušalica.

Ovdje je riječ o zvuku koji se ne ističe niti u jednom dijelu spektra, odnosno koji je bešavno povezan od početka do kraja, od najdubljih pa do najviših tonova. Takva ujednačenost na prvu ostavlja dojam kako slušate nezanimljiv, ili bolje rečeno, neatraktivan proizvod. Međutim, pažljivijim i dugotrajnim slušanjem postaje jasno da ste se zastrašujuće približili idealu visokovjernog zvuka.

Osobno sam najviše ostao iznenađen koliko su Audeze LCD-3 slušalice u stanju vrlo uvjerljivo prenijeti zvuk instrumenata. Ta prirodnost sa sobom povlači visoki stupanj involviranosti jer se negdje u mozgu pale senzori koji vam govore da slušate pravu stvar. Možete uživati u najskupljem narančinom soku s komadićima pulpe, ali kad vam netko ocijedi svježu naranču, teško da ćete prevariti osjetila jezika. Ista stvar je i ovdje. Jednostavno znate da slušate nešto što vam je iz prirodnog okruženja poznato, a pogotovo ako imate dobro izrađenu referencu kako pojedini instrumenti uživo zvuče.

Za razliku od slušanja glazbe iz HIFI sustava gdje se zvučna pozornica daleko lakše rekreira i gdje se separacija instrumenata može vrlo precizno odrediti, slušalice uglavnom bivaju zakinute po tom pitanju. Razloge treba potražiti u samoj tehnologiji tj. u načinu kako percipiramo stereo efekt. I dok sjedeći pred HIFI sustavom takoreći slušamo zbroj zvukova, kako iz zvučnika, tako i onih koji se odbijaju od zidova, stropa, poda i svega što se u prostoriji nalazi, slušalice ‘samostalno’ rade direktno prislonjene na uši. U konačnici je daleko lakše u prostoriji steći osjećaj volumena zvuka nego u slušalicama.

Pa ipak, LCD-3 odlazi miljama dalje i nudi upravo rekreaciju prostora i izvrsnu separaciju instrumenata. Obično se zvuk slušalica događa u glavi i teško da si možete predočiti što se ispred vas događa. Drugim riječima, čujete, ali ne vidite. LCD-3 nekim čudom može pomaknuti tu sliku naprijed i stvoriti iluziju da imate orkestar ispred sebe.

Namjerno sam pozornicu i separaciju izdvojio jer smatram da su temelj stvaranja osjećaja da prisustvujete živom događaju, odnosno da ste ‘tamo’. Izvrstan primjer je kapitalno djelo Vladimíra Godára, Mater (ECM New Series, 2006.) na kojem sudjeluju Iva Bittová (vokal), Miloš Valent (violina, viola), Bratislavski konzervatorski zbor i barokni ansambl Solamente Naturali pod vodstvom Mareka Štryncla. Album je 2005. godine snimljen u gotičkoj crkvi Sv. Jurja, sagrađenoj u 13. stoljeću u malenom slovačkom gradu Svätý Jur.

Ono što sam dotad u svijetu slušalica smatrao nemogućim, LCD-3 su ostvarile, a to je izuzetno vjerno prenesen osjećaj prostornosti crkve u kojoj su se vokali i instrumenti sjajno iscrtavali. Takav osjećaj usporediv je sa slušanjem istinskog high-end HIFI sustava koji je kadar izdvojiti instrumente u prostoru i dati im dovoljno zraka kako bi se realno uklopili s akustikom prostorije. Ako ste imali prilike slušati instrumente ili vokalne izvedbe u crkvama, vrlo vjerojatno pamtite jeku uzrokovanu refleksijama tj. većim golim površinama. Ovdje ta jeka nije izražena poput one u katedralama, ali je prisutna i jasno daje do znanja gdje se djelo izvodi.

Crkva Sv. Jurija u Svätý Juru, Slovačka. Foto: ECM – coverlib.com

.

S druge strane, sofisticiran, lepršav i besprijekorno odmjeren glas Ive Bittove, savršeno se uklopio u zbornim i instrumentalnim izvedbama. Finoj i preciznoj definiciji, svakako je pridonijela sama snimka koja je izuzetna, ali i LCD-3 slušalice koje vrlo uvjerljivo mogu reproducirati ljudski glas. Sve ono što krasi glas Ive Bittove, tonski raspon, dinamičnost, grandioznost s jedne i minucioznost s druge strane, stavljeno je pred vas i nudi vam nezaboravno zvučno iskustvo.

Zbor također zauzima realne gabarite i niti se u jednom trenutku ne raspada ili miješa s ansamblom. Zauzima čvrstu pozadinsku poziciju i tu ostaje do kraja albuma. Solističke izvedbe Miloša Valenta, Jurija Kováča i Ive Bittove posebna su poslastica jer osim što plijene samom izvedbom, sjajno dišu u prostoru i zaista daju osjećaj da su izvedene samo za vas.

Treba doživjeti i čuti kompoziciju Maykomashmalon (prva i posljednja), tu nevjerojatnu simbiozu zvuka viole, violončela i ljudskoga glasa koja se poput duha provlači kroz crkvu, nježno dodirujući zidove, ali i vaše najdublje osjećaje. Vi ste ti koji sjedite u prvim redovima i predano, gotovo bespomoćno gledate što se pred vama događa. U tom su vas trenutku LCD-3 slušalice potpuno uvukle u glazbeno djelo. Fantastično!

Možda se čini čudnim, ali bio sam gotovo spreman da nakon Vladimíra Godára zapakiram slušalice, vratim ih distributeru i počnem pisati tekst. Nisam to napravio, ali i da jesam, čisto sumnjam da bih nešto propustio u kontekstu evaluacije. U svakom slučaju, nastavio sam s glazbenim materijalima kako bih dobio potvrdu inicijalnih dojmova, ali iskreno govoreći, i da si produžim užitak slušanja LCD-3 slušalica. Osim toga, bog zna kad ću ih ponovno slušati i gdje. Nije baš da se mogu kupiti na kioscima uz novine ili se dobivaju uz svakih kupljenih 10 kg deterdženta.

Još jedan mi je album ostao u lijepom sjećanju, točnije kompozicija Léa Delibesa, Flower Duet u izvedbi Anne Netrebko i Elīne Garanče (The Opera Gala – Live from Baden-Baden, Deutsche Grammophon, 2007.). Riječ je o izvrsnoj izvedbi ponajbolje sopranistice i mezzosopranistice današnjice. Duet krasi odlična slojevitost i uravnotežena suradnja u kojoj se glasovi savršeno izmjenjuju kroz libreto. Orkestar nenametljivo prati pjevačice i pruža čvrst temelj vokalnoj interpretaciji.

Da biste u potpunosti uživali u ovoj izvedbi ili bolje rečeno, snimci, morat ćete posegnuti za vrhunskim HIFI sustavom koji će vam omogućiti vjernu reprodukciju i uvid u ono što se te večeri na pozornici baden-badenskog Festspielhausa događalo.

Ako pogledate priloženi video, primijetit ćete kako se tijekom izvedbe Anna Netrebko i Elīna Garanča kreću po pozornici, naginju tijela jedna prema dugoj, okreću glave da bi u konačnici napustile pozornicu. Sve je to mikrofonom odlično zabilježeno i vi, slušajući snimak, bez da gledate video, možete stvoriti sliku tj. iluziju što se u stvari događa.

Međutim, kao što sam ranije napisao, da biste dobili takav osjećaj, morate osjetiti prostor u kojem se djelo izvodi, morate imati jasnu separaciju vokala i instrumenata. Nažalost, na slušalicama je to gotovo nemoguća misija. Kažem, gotovo jer Audize LCD-3 mogu ostvariti tu zvučnu magiju i to je ono što ih čini jedinstvenim.

No, da ne bi sve ostalo na prostornosti i separaciji, moram istaknuti i ostale adute LCD-3 slušalica, a među njima je i izuzetna dinamika koja također čini kritičan dio u cjelokupnom dojmu vjerne reprodukcije. Ti prijelazi, iz najtiših u najglasnije dionice odlično su se pokazali u kompoziciji Magnificat, Arva Pärta s albuma Da Pacem (Harmonia Mundi, 2006.), kroz još jednu vokalnu interpretaciju u kojoj su se izmjenjivali muški i ženski glasovi zbora, ali i kroz Riverwide, Joshue Redmana s albuma Momentum (Nonesuch,  2005.).

U potonjoj kompoziciji je toliko vjerno prenesen zvuk bas bubnja da sam doslovce ostao u čudu. Nisam prije ništa slično iz slušalica čuo ili bolje rečeno, smatrao sam da je to nemoguće. Čvrsto, duboko i ono najvažnije, vrlo precizno. Ta energičnost se isprepletala sa saksofonom Joshua Redmana u dinamičkom zanosu kakvog se ne bi postidjeli ni vrlo skupi HIFI sustavi.

Sumirajući ukupan dojam tj. zvuk Audeze LCD-3 slušalica, gotovo da im ne mogu pripisati nikakvu manu. Ta sposobnost reprodukcije zvuka kroz fino satkanu teksturu, transparentnost i detaljnost, doista plijeni i ne ostavlja prostora za sumnju u sam proizvod. Na kraju mi je bilo jasno zašto se LCD-3 koriste u glazbenim studijima kao referentni alat.

Zaključak

Duboko vjerujem da je sve ovo o čemu pišem moglo otići još nekoliko stepenica više da sam kojim slučajem imao bolje pojačalo za slušalice od onog ugrađeno u Classé CP-800 pretpojačalo. Daleko od toga da ono ne valja ili da je riječ o osrednjem sklopu, ali izdvojeno pojačalo iste ili slične vrijednosti samih slušalica pokazalo bi znatno više. U to nema nikakve sumnje.

Ali sad dolazimo do zanimljivog trenutka jer ako su moje tvrdnje točne, cijena ovog užitka ne iznosi 2000 eura, nego dvostruko više. Dakle, postavlja se pitanje, isplati li se ulagati taj iznos u slušalice kad se za te novce mogu kupiti odlični zvučnici?
Točno, mogu. Za cca 4000 eura, a pogotovo u second hand ponudi možete kupiti, ne odlične, nego već ozbiljne high-end zvučnike. Međutim, veliko je pitanje kako će se ti zvučnici uklopiti u vaš prostor i hoće li moći, bez obzira na pedigre, isporučiti takav visokovjeran zvuk kakav isporučuju Audeze LCD-3 slušalice. Stava sam da neće, odnosno da biste dosegli zvukovne mogućnosti LCD-3 slušalica, morat ćete značajno više uložiti u svoj HIFI sustav pa tako i u zvučnike.

Ne želim zaključiti i ostaviti dojam kako je ovdje riječ o best-buy proizvodu, daleko od toga. Ono što svakako želim naglasiti jest to, da ako se želite približiti visokovjernom zvuku, a pritom ne mislite prodavati bubreg, te vam koncept slušanja glazbe kroz slušalice odgovara iz ovih ili onih razloga, ozbiljno razmislite o Audize LCD-3 slušalicama. Mogle bi biti posljednji komad HIFI opreme koji ćete ikad kupiti.

Slušalice sam vratio bez grča u želucu i boli u prsima. Znao sam da sam zadovoljio svoju znatiželju i stekao nezaboravno iskustvo. Sada znam da postoji još jedan svijet za sebe koji nudi jako puno i koji je nažalost većini potpuno nepoznat. Nadam se da ću ovim tekstom bar malo popraviti stvari, ali i dati razloga svima onima koji lakovjerno padaju na komercijalne štoseve pa me nadobudno pitaju – E, čovječe, jesi li čuo nove Beats slušalice doktora Drea?

Ne, nisam. Niti ne želim.

---

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo/DAC: Classé CP-800 Rev. 2
Izvor zvuka: Mac Mini (Mid 2010/Maverics)
Software: Fidelia, Audirvana Plus
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti: Transparent Musicwave Super MM2 (XLR)
Digitalni kabeli: Z Audio Spider AES/EBU (XLR), Nordost Blue Heaven USB
Strujni kabeli: Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
HIFI polica: Rondo
Soba: Akustički tretirana, 8,5 x 3,8 x 2,8 m