Buš došel k meni čuti gramofona? – Tako je jednog prijepodneva u telefonskom razgovoru glasilo pitanje Marijana Baxe, prijatelja iz audiofilskih krugova, velikog poznavatelja glazbe i HIFI-ja općenito. S obzirom na to da sam još negdje prije ljeta načuo kako nešto posebno u svom sustavu kuha, trebalo mi je otprilike 5 minuta da u nastavku tog dana uskladim poslovne i obiteljske obaveze. – Okej, Baxa, vidimo se u pola sedam.

Iza poziva stoji projekt koji je trajao gotovo dvije godine. U tom periodu utrošen je golem novac i strpljenje kako bi Mercaly, gramofon ručne izrade ugledao svjetlo dana. Međutim, nije tu riječ o bilo kakvom gramofonu, nego o uređaju koji će se svrstati među Baxine referentne izvore analognog zvuka. Među njih se ubraja Oracle Delphi gramofon sa SME ručkom i Koetsu zvučnicom, Studer i Tascam magnetofoni, sve odreda vrlo ozbiljni analogni igrači u svijetu HIFI-ja.

Marijan Baxa – Osoba čvrstih audiofilskih stavova, često neutemeljno osporavanih. Ogromno iskustvo pretočio je u jedan od najboljih HIFI sustava koje sam imao prilike slušati.

Ovo nije bio prvi put da sam posjetio Baxu. Dosad sam kod njega slušao više izvora zvuka, uključujući i navedene. Uspoređivali smo zvuk digitalnih i analognih, i tu se magnetofon pokazao jedinstvenim u prenošenju glazbenog materijala bez obzira na pozadinski šum i beskonačnu nepraktičnost upotrebe.

Sada se ukazala prilika da čujem kako zvuči gramofon vlastite izrade koji je zamijenio dosadašnji Oracle Delphi. Riječ je o gramofonu nastalom na temelju Micro Seiki RX-1500 modela, spremnom za prihvat čak 4 različite gramofonske ručke. Baxin trenutno nosi 3; Dynavector, WTA i Audio-Technica. Svaka od njih se ubraja među vrhunske gramofonske ručke koje u kombinaciji s Koetsu, Ortofon i Audio-Technica zvučnicama mogu pružiti izvrsne zvučne rezultate. Mi smo te večeri slušali jednu od tih kombinacija – Dynavector DV-505 ručkom i Koetsu Rosewood zvučnicom.

Gramofon izgleda impresivno. Masivan aluminijski tanjur vizualno dominira, ali ništa manje impresivno ne izgledaju montirane gramofonske ručke, ali i postolje na koje je sam gramofon smješten. Na njemu se nalazi regulacija rada gramofona, prihvat gramofonskog pretpojačala i step-up transformatora. Zajedno čine cjelovitu gramofonsku integraciju koju kad pogledate, ne možete ostati ravnodušni.

Koliko košta izrada takvog gramofona, za mene ostaje tajna, ali sam iz razgovora saznao kako je Baxa neke dijelove radio i po tri puta, odnosno onoliko puta dok nije dobio ono što želi. Da stvar bude zanimljivija, Baxa se neće zaustaviti na ovom modelu tako da sad već razmišlja kako će u budućem, aluminijski tanjur zamijeniti mesinganim. Ako uzmete u obzir da se i jedan i drugi rade iz jednog komada metala, strojno obrađenog, te da tu u stvari tek priča počinje, zbrojite dva plus dva i možda vam se iznos sam ukaže.

Ostatak sustava čine DIY varijanta Lumen White zvučnika, Crown cijevna mono pojačala, Audio Research pretpojačalo, EAR gramofonsko pretpojačalo, Cinemag step-up transformator, Krell SACD Standard, Magnum Dynalab tuner, Kubala Sosna i Nordost ožičenje. Vjerojatno sam nešto izostavio, ali uzimajući u obzir da u Baxinoj prostoriji za slušanje možete vidjeti HIFI komponente gdje god da se okrenete, vjerujem da neće previše biti bitno za opis zvuka a tim više što sam naveo ono glavno.

Krenuli smo s laganijem materijalom, odnosno s Opus 3 Test Record 4 kompilacijskim vinilom s kojeg smo slušali blues i jazz izvedbe. Odmah sam primijetio izuzetnu rezoluciju u zvuku i sjajnu separaciju instrumenata smještenih na velikoj pozornici. Već tada mi je bilo jasno kako pred sobom imam ozbiljan izvor zvuka. Nastavili smo s The Dave Brubeck Quartetom i antologijskom Take Five kompozicijom. Ovdje je pak do izražaja došla izvrsna dinamika, posebice u solo bubnjarskim dionicama Joea Morella. Uslijedili su Mozartovi Klavirski koncerti, Brahmsov Njemački rekvijem, Ravelova Španjolska rapsodija i konačno, Verdijev Nabucco.

U raskošnoj pozornici prepunoj detalja i bogate teksture, svako od navedenih djela otkrivalo je fantastičnu slojevitost glazbenog zapisa, timbralnu uvjerljivost instrumenata, izvrsne mikro i makro dinamičke otklone uz ogromnu dozu involviranosti i neposrednosti. Slušajući Nabucco, dobio sam osjećaj da uživo gledam glavne protagoniste na pozornici, njihove kretnje i pokrete glavom dok pjevaju. Pritom su bili fantastično opisani u prostoru i izdvojeni od ostatka zbora, odnosno orkestra. Ono što sam slušao, u stvari se pretvorilo u privatnu predstavu.

Slična je stvar bila i s Brahmsovim Njemačkim rekvijem. Ne mogu reći da sam mogao razabrati pojedinačna grla zbora, ali sam mogao jasno vidjeti gdje se nalaze ženski, a gdje muški pjevači. U preciznom i logičnom rasporedu, zbor je zauzeo pozadinsku poziciju koja je orkestru davala vjetar u leđa kako bi se idealno spojili u ovom maestralnom vokalno-instrumentalnom djelu.

Ploče su tijekom reprodukcije pucketale, neke više, neke manje. U početku me to pucketanje čak pomalo smetalo jer je u trenucima bilo dosta izraženo, ali kako je vrijeme prolazilo, više to nisam primjećivao jer sam bio obuzet visokovjernom reprodukcijom kakvu ne srećem baš često.

Hippyjevska lepršavost u zvuku u jednom i staljinistička disciplina u drugom trenutku, spojile su se u izvanrednom audiofilskom doživljaju. Koliko me sjećanje služi, ovo je daleko najbolji izvor zvuka koji sam dosad slušao kod Baxe. O gramofonima kao takvim ne znam puno, ali zato jako dobro znam prepoznati slušam li visokovjeran zvuk ili ne. Rekao bih da je Baxa pokazao cojones do poda upustivši se u ovakav projekt. Bore na licu i sijede na bradi, poput pomorske karte i kompasa u rukama iskusnog kapetana broda, odveli su ga na sigurno i mirno more.

Na kraju je Baxa, sebi za dušu, zavrtio Zoot Allures, Franka Zappe koji je također odlično zvučao. Nisam neki ljubitelj, ali mogao bih taj album poslušati par puta zaredom bez ikakvih problema što možda dodatno govori kolika može biti zavodljivost nečega što jednostavno zvuči – prirodno.

Večer smo završili u obližnjem kafiću ispijajući pšenično pivo i raspravljajući o gramofonima. Kako se smatram prilično zelenim po pitanju gramofona, imam 1000 pitanja na tu temu, a Baxa je bez ikakve sumnje jedna od osoba od kojih možete jako puno naučiti. Na rastanku me Baxa pitao – Buš nekaj na tom svom blogu napisal kaj si čuo?

Odgovor se sam po sebi nametnuo. Ovakvo iskustvo, izvučeno iz ogromne Baxine ljubavi prema glazbi i zvuku, daje samo po sebi dovoljno razloga da stvorim priču za koju duboko vjerujem da joj je mjesto na ovom blogu.

[Show slideshow]