U posjeti Igoru Paljaru, konstruktoru 'Z Audio' HIFI kabela
Igor Paljar
.
Smatram da neću pretjerati ako napišem da smo se svi prije ili kasnije našli u situaciji kada smo pomislili kako nas više ništa u životu ne može iznenaditi jer smo već sve vidjeli, a onda doživjeli suprotno. Upravo takav trenutak doživio sam ovog proljeća u Poreču kada sam posjetio radionicu Igora Paljara. Štoviše, ono što sam tamo vidio po meni ispisuje najmaštovitije stranice HIFI knjiga.
Čudni su putevi istarski
Priča kreće u Istri, ali ne u Poreču gdje ću upoznati Igora Paljara, nego u Rovinju gdje za Uskrs s obitelji posjećujem jednog drugog prijatelja. Riječ je o Alenu Barbaru, iskusnom audiofilu kojemu dobrim dijelom dugujem svoju strast prema jazz glazbi jer mi je otkrio stranu jazza koju do tada nisam poznavao. Da stvar bude zanimljivija, upravo nas je jazz spojio kada smo pred nekih 7 godina zajedno otišli u Italiju na koncert Jana Garbareka. Od tada se često družimo, izmjenjujemo posjete bez obzira na godišnja doba, odlazimo na koncerte i provodimo sate i sate razgovarajući o glazbi općenito. Naravno i o HIFI-ju.
Zalazak sunca u Rovinju. Za ovaj trenutak sam mahnito tjerao Alena da sjednemo u auto i pojurimo ka rivi. Isplatilo se jer je prizor zaista bio veličanstven.
.
Već prvog dana provedenog u Rovinju, Alen me pitao jesam li zainteresiran da se jedan dan zaletimo do Poreča kako bih vidio i čuo nešto nesvakidašnje. Riječ po riječ i ubrzo sam shvatio da se radi o Igoru Paljaru, čovjeku čije sam HIFI kabele jednom prilikom vidio na audio prezentaciji u zagrebačkom audiofilskom klubu.
Tada sam izgradio određenu sliku o konstruktoru tih kabela jer su izgledom podsjećali na kičmu nekog vanzemaljca, odnosno izgledali su kao niti jedan kabel koji sam dotad vidio. Kako se Igor i ja te večeri nismo sreli, moja slika je ostala visjeti na nekom zidu zamišljene HIFI galerije, dok sam ostatak večeri usmjerio na slušanje prezentiranog HIFI sustava u cjelini.
Alen Barbaro (desno) – veliki poznavatelj jazz glazbe i još veći prijatelj. da ga nisam upoznao, tko zna bih li ikad slušao glazbu Dine Saluzzija, Gianluigija Trovesija, Richarda Galliana i ostalih europskih jazz glazbenika.
.
No bez obzira na ta, uvjetno rečeno, blijeda sjećanja, Alenov poziv bio je dovoljan okidač da s oduševljenjem prihvatim poziv. Ponovo sam upozoren da ću vidjeti nešto što nisam nikad vidio, ali kako sam već spomenuo u uvodnom dijelu teksta, smatrao sam da u HIFI-ju takvo što teško može postojati. Naime, do tada sam obišao desetke specijaliziranih sajmova, obišao mnoge privatne slušaonice i zaista sam se nagledao svakakvih čuda i čudesa. Ne biste vjerovali što su sve u stanju audiofili napraviti ne bi li došli do visokovjernog zvuka.
Par telefonskih razgovora i dogovorena je posjeta. Te sam večeri u vrećicu ubacio nekoliko Velebitskih tamnih piva, tek toliko da ne dođem praznih ruku, međutim Alen me upozorio na to da Igor ne pije alkohol. Kao da sav uvod u priču nije bio dovoljno osebujan pa sad još i to. Kvragu, pomislih, pa pivo nije alkohol!
Trenutak predaje
U Poreč smo stigli navečer, negdje iza 21 sat. Igor nas je dočekao ispred kuće jer se tog trenutka vraćao iz grada tako da smo zajedno u kuću ušli. Desetak sekundi kasnije nosnice mi je ispunio miris radnog prostora. I dok su se jedna osjetila naslađivala poznatim mirisom, ona druga, vida, ostala su u šoku. Preda mnom se našla gomila – nečega.
Sustav koji mi je omogućio da zavirim u jedan drugačiji svijet HIFI-ja.
.
Alen me s osmijehom gledao jer je bilo očito da ne mogu sakriti iznenađen izraz lica. Vjerojatno se u tom trenutku moglo iz mojih očiju, obrva i usta iščitati više nego iz dnevnih novina. Posegnuo sam za bijelom zastavom, visoko ju podigao u zrak, zamahnuo i predao se. Bio je to taj trenutak – ovakvo što nisam još u životu vidio.
Gledao sam u HIFI sustav kakvog bi vjerojatno složio Tim Burton u nekom svom nadrealnom filmu. No takav sustav bi imao samo scensku ulogu za razliku od ovog koji ima daleko ozbiljniju rolu, a ta je da isporuči visokovjeran zvuk. Bilo je nemoguće razabrati što je i gdje se u sustavu nalazi pojačalo, pretpojačalo, CD player, gramofon i sve ostalo što čini neki HIFI sustav. Jedino što sam odmah prepoznao bili su zvučnici. Možda niti njih ne bih prepoznao da se ne radi o specifičnom izgledu planarnih zvučnika. Doduše, ovi su toliko izmijenjeni da sam i tu na trenutak zastao i razmislio u što gledam.
Središnji dio sustava – Iako se na prvu čini kako ovdje vlada potpuni kaos, pažljivije promatranje otkriva kako je svaki detalj na svom mjestu s nekim smislom. Doduše, za kutiju s bombonima nisam siguran koju ulogu ima.
.
Nakon kraćeg upoznavanja smjestio sam se u trosjed i odmah krenuo s pitanjima. Kako su odgovori pristizali, tako sam ustajao i potvrdu tražio u obilasku sustava jer riječi nisu bile dovoljne. Igor mi je pokazivao gdje je pojačalo, što je izvor zvuka, čime je sve povezano, itd.
Bolje nije dovoljno dobro
U audiofilskoj zajednici pojam DIY (do it yourself) nije stran. Naprotiv, mnogi se odvažuju sami unaprijediti svoj sustav ili ga čak iz temelja izgraditi. Susretao sam razne konstruktore zvučnika, pojačala, playera, kabela, audio polica i ostalih stvari. Čak sam se par puta i sam upustio u neke sitnije samogradnje i znam donekle kakav je osjećaj kad nešto sam svojim rukama stvoriš ne bi li se još malo približio visokovjernom zvuku. Međutim, ovo što je Igor napravio od svog HIFI sustava, prelazi puku samogradnju i u sebi krije daleko dublju priču.
Velik broj gramofonskih ploča i CD-a, razmještenih po cijelom prostoru, najbolji su dokaz da je Igor prije svega veliki ljubitelj glazbe.
.
Prve stranice su ispisane prema vlastitom poimanju visokovjernog zvuka i kako do njega doći. Već ovdje se tinta nije štedjela i odbačeno je gotovo sve što je tvornički sastavljeno. Nije stvar u tome da je inženjerski tim napravio loš posao na pojedinim uređajima, nego što Igor u svemu vidi prostor za nadogradnju u cilju postizanja još boljeg zvuka.
Iako će netko Igorov čin modificiranja zvučnika nazvati barbarizmom jer ih je rasparao, izvadio im utrobu i pribio na križ, prava istina otkriva kako je odvojeni visokotonac lišen negativnih vibracija samog panela, izmijenjena skretnica uronjena je u posudu s pijeskom s istom zadaćom, dok sve zajedno, čvršće nego ikad, drže karbonske cijevi posuđene iz svijeta nautike. U tom se poglavlju nije našlo mjesta za estetiku. Naći će se kasnije, ali pod drugačijim okolnostima.
Detalji modificiranih Magneplanar zvučnika. Na gornjoj slici uočljiva je stabilizacija panela s karbonskim cijevima, dok se na doljnjoj vidi izdvojeni visokotonac od ostatka zvučnika.
.
CD player je teško uopće nazvati CD playerom jer gotovo da ga i nema. Rastavljen je na dijelove, nadograđen i uvjetno rečeno, razbacan u prostoru. Međutim i ovo poglavlje otkriva kako je izdvojeni elektromotor oslobodio ostatak dijelova negativnog utjecaja vlastitih vibracija. Isto vrijedi i za ostale dijelove koji žive u svom svijetu. U konačnici zajedno čine izvor zvuka, u nekoj čudnoj, ali i smislenoj simbiozi. Najbolji dokaz za to je analogni prizvuk digitalnog reproduktora. Nešto manje izražene detaljnosti i prostornosti, ali s finim protokom glazbenog materijala.
Dijelovi CD Playera – Izdvojeni elektromotor s končastim remenom (slika gore), takoreći se nalazi u zraku. Predočnik je također izdvojen i levitira jer kućište playera ne postoji.
.
Pojačalo i pretpojačalo su također odvojene komponente, ili bolje rečeno, rastavljene. Čak i u ovom trenutku dok pišem ovaj tekst, teško mi se prisjetiti kako to uživo izgleda bez obzira koliko gledao u fotografije. Napajačka sekcija na jednom mjestu, kondenzatori na drugom, cijevi na trećoj i tako u nedogled. Igor mi je objašnjavao što je što, ali moje znanje elektronike isuviše je malo da bih sagledao širu sliku. Prizor je bio toliko fascinantan da sam u potpunosti izuzeo pitanja poput, koliko je snažno pojačalo, radi li se o tranzistorskoj, cijevnoj ili hibridoj topologiji, je li riječ o A ili A/B klasi te ostala ‘normalna’ pitanja iz ovog svijeta.
Gramofon nažalost nisam imao prilike čuti jer je bio u fazi dorade, ali dovoljan je bio pogled koji mi je govorio kako je i analogni dio sustava priča za sebe. Zadovoljio sam se time što mi je obećano da ću gramofon čuti nekom drugom prilikom.
PY 500 A (slika gore) – visokonaponske damper diode kakve se obično nalaze u kolor televizorima s ugrađenim cijevima. Očito im je Igor našao primjenu i u HIFI-ju. DIY gramofon (slika dolje) ostaje razlogom da još jednom posjetim Igora i poslušam zvuk vinila.
.
U službi njezinog veličanstva – glazbe
Slušali smo jazz i klasiku. Generalno gledajući, sustav bih ocijenio kao prilično neutralan s nešto manje izraženom dinamikom i suženom pozornicom. Magneplanari nisu u stanju isporučiti, bar ne ovaj model, gromoglasan bas ili visokotonsko područje ukrašeno najfinijim detaljima. Međutim, ono što se nalazi između povlači sa sobom uravnoteženost i visoki nivo involviranosti. Glazba će vas brzo uvući u svoje tkivo i neće vas tako brzo puštati. Imam osjećaj da bih takav sustav mogao danima slušati i da mi apsolutno ne bi ništa nedostajalo.
Kako je vrijeme odmicalo postalo je sve jasnije da je ovaj HIFI sustav stvoren s dvojakim ciljem. Prvi, stvoren je i ugođen za uživanje u glazbi prema Igorovom uhu. I drugi, posljedični, stvoren je sustav koji je sredstvo za rad. Konačno, Igor je konstruktor audio kabela i sustav mu služi kao instrument ugađanja vlastitih proizvoda.
Tisuće i tisuće sati provedenih u slušanju glazbe i proučavanju materijala stoje iza konačnog rezultata – Z Audio kabela.
.
Ako ste dosad pročitali tekst, najvjerojatnije ste i sami stvorili određenu sliku o Igoru Paljaru. Možda ste prepoznali vječitog dječaka zaljubljenog u elektrotehniku, možda osobenjaka, možda samo nekoga tko želi biti van životnog sustava i sklada kakvog sami živimo. Ali što god zaključili, nemojte smetnuti s uma da iza svega stoji ogromno poznavanje materije te da ovakve sklopove ne radi netko tko je dvaput u životu bio na satu tehničkog odgoja.
Svako zlo za jedno dobro
Po povratku u Zagreb razmišljao sam kako ću s oduševljenjem na svom blogu opisati nesvakidašnji susret. Posebno me radovala činjenica kako sam sve zabilježio foto aparatom. A onda se dogodila tragedija. Ne pitajte me kako i zašto, ali nekim nesmotrenim činom nepovratno sam izbrisao sve fotografije iz računala. Teško je opisati očaj koji me u trenutku te neugodne spoznaje snašao.
Dani i tjedni su prolazili, a gorčina u ustima nije prolazila sve dok jednog dana nisam ponovno odlučio otići u Istru. Rekao sam Alenu kakvu sam glupost napravio i objasnio zašto ne mogu završiti tekst. Zamolio sam ga da mi još jedanput dogovori sastanak s Igorom. Na kraju je ispalo bolje nego što sam očekivao jer sam uspio napraviti još kvalitetnije fotografije. Uz to, ovog puta sam se u Zagreb vratio s Igorovim kabelima, zvučničkim, interkonekcijskim i strujnim kako bih ih testirao u svom sustavu.
Detaljan opis kabela i zvučne dojmove ostavit ću za drugi dio teksta koji ću uskoro objaviti. Ovdje bih se radije još malo vratio na pozadinu priče koja stoji iza Igorovih proizvoda.
Povratak u Istru bio je dobar razlog da još jedanput ulovim famozan zalazak sunca u Rovinju.
.
Dva svijeta u jednom
Kad sagledam što sam sve vidio i čuo u ta dva posjeta i kad se sjetim o čemu smo Igor i ja razgovarali te naposljetku s kakvim se ovdje pristupom kreće u cijeli proizvodni proces, jasno mi je kako je riječ o jedinstvenom putovanju ka visokovjernom zvuku.
U Igorovom svijetu svaki materijal ima svoju filozofiju i akustičnu vrijednost. Svakom materijalu se s određenim poštivanjem pristupa prilikom obrade. Svaki kabel, osim što u sebi nosi inženjerski promišljena rješenja, obuhvaća i neki životni aspekt. Takav spoj, realnog i imaginarnog može se roditi samo u nekome tko zaista volio ono što radi i koji svoj rad temelji na dugogodišnjem iskustvu bavljenja elektrotehnikom, proučavanjem glazbe i zvuka općenito.
Osim metala, Igor koristi i drvo za izradu kabela. Svaki komad drveta se pomno bira i ručno obrađuje.
.
Na kraju čak ni zvučni rezultat ne mora biti taj koji će odvagati težinu i vrijednost samog proizvoda, nego sve ono što je u njega uloženo. Mnogi audiofili se u ovom neće sa mnom složiti, pogotovo u kontekstu visokovjernog zvuka, ali valja se zapitati tko uopće u svom domu ima visokovjeran zvuk i do kojeg nivoa.
Često kada sjedim pred svojim ‘uredno’ složenim HIFI sustavom i slušam glazbu, sjetim se Igorovog, ‘neurednog’. Razmišljam o tome kako i jedan i drugi volimo dobar zvuk te kako na različite načine dolazimo do njega. A onda zatvorim oči i prepustim se slušanju. U tom trenutku, više nije važno u što pred sobom gledam. Zvuk je taj koji se pamti.
Odlucno i odlicno
Nestrpljivo ocekujem nastavak
Kapa do poda stari
Hvala! U međuvremenu se javio Criss tako da ću u nastavku ubaciti i njegov video. Nadam se da će time priča biti zaokružena.
Izvrsno ! ! Idemo dalje.
Hvala, Zdenko.
Lijepa priča.
Poznavajući Alena znam da je svako druženje s njim ako ništa drugo ispunjeno smijehom i dobrim vibracijama, a o dobrim vibracijama se ovdje i radi. Vidim da g.Igor svojim konstrukcijama inzistira na potpunom lišavanju utjecaja *loših* vibracija na sistem.
Nažalost nisam imao prilike vidjeti niti poslušati sistem kao ni priču koja iza toga stoji. Siguran sam da je ako ništa drugo zanimljiva. Posebno bi me zanimalo čuti ili pročitati koju rečenicu pojašnjenja samog g.Igora. Siguran sam da ima što za reći, pa ako se ima snage volje i mogućnosti….. ;-)
Bilo bi za očekivati da se kao pripadnik *objektivista* i *cable kao takvih skeptika* odmah krenem sprdati sa predočenim, komentarima tipa: “Možda se g.Igoru čini da ovako raskopano i razbacano sistem bolje radi jednostavno zato što je od sistema nasred sobe napravio divovski difuzor”, “Si pogledal kaj je u kutijici s bombonima?”, i slično.
Međutim to bi bilo prilično neozbiljno, nepotrebno i na kraju krajeva bezobrazno, a bez da sam barem poslušao kablove, što na kraju zahvaljujući Nebojši i jesam. Neću puno prije nastavka priče, mogu samo reći: To radi! :-)
Mene kao *objektivista* u ovom sportu ovakve priče svaki put razvesele, daju ovom hobiju dodatnu dimenziju i vrijednost, i podsjete me koliko je isključivost loša.
Nestrpljivo ocekujem nastavak MkII
PS
Squirell ili Squirrel? Velika razlika!
Jel to Rovinjska Šerlok Vjeverica :-)
Sa zadovoljstvom ću razmijeniti par misli i dobrih vibracija koje vladaju na Nebojšinom blogu i nadovezati se na prelijepu reportažu.
S obzirom na trenutne dnevne obaveze sačekao bih noć za ozbiljnije pisanje o mojim iskustvima i zaključcima proizašlim iz bavljenja vibracijama pa bih samo kratko potvrdio da je onaj nered zaista svojevrsni akustični tretman prostora :-) s obzirom da je prostorija za slušanje u isto vrijeme i radiona i laboratorij ,a priroda bavljenja ovime što radim neprekidno mijenja reljef prostorije zbog unošenja materijala ,razmiještanja stvari po tri različita radna stola itd.
Baš zbog isključivosti koju spominješ na kraju teksta ,protiv koje se nastojim boriti ,nastao je ovakav sustav ”ni za glavu ni za rep” koji mi dozvoljava ”out of the box” razmišljanje i fokusiram se na konstrukcije kabela koji vibracijski nered ,tj uglađenije rečeno, nekanalizirane mehaničke vibracije usmjeravaju i vode ,a ne pokušavaju ih brutalno gušiti (oštetiti tranzijente ,dinamiku i trajanje tona) već dovesti krajnjem cilju ,našim ušima i tijelu ,na human način.Energiju koja kola našim sustavima nemoguće je iskorijeniti jer je neuništiva kao sva energija u prirodi i samo mijenja oblike iz električne u mehaničku ,a uzročno-poslijedično toplinsku pa sve kreće iznova i u nedogled.
Konstrukcija koju si imao prilike poslušati ,obavlja baš taj posao harmonizacije transfera energije (koja nije samo električna ,kako se često pojednostavljuje) i drago mi je da je imala pozitivni učinak na tvom sustavu :-).
Cilj mojih konstrukcija je upravo balans parametara koji sačinjavaju jedno audio-glazbofilsko iskustvo koje se ne svodi samo na analiziranje tehnike sviranja muzičara ,uočavanje količine nečega u zraku ,bez ideje otkud nam to nešto dolazi već povezivanje muzičkog materijala na način da se nakon slušanja čovjek ne osjeća iscrpljen ako je glasnoća pojačala bila ugođena na pravu mjeru.S druge strane ,od svojih kabela očekujem da podizanjem glasnoće slušatelj poželi plesati I povezati se intenzivnije s glazbom na taj način ,u skladu s mogućnostima zvučnika I ostatka sustava.Glazba bi trebala biti najpoželjnija zavodnica (po mišljenju Ivana ;-) , Alena i mnogih drugih uključujući mene) . That’s it.
To je naravno moje viđenje stvari i ne želim da se netko čitanjem ovog teksta ,kao I opisom cijele materije o kabelima ,nađe ugrožen zbog pratećeg stava (znam da smo na voodoo teritoriju zvanom – kabeli ali moje konstrukcije nemaju veze s vještičarenjem :-) ,jako su intuitivne i logične ) ili pomisli da ”monitorski” način ne valja (upoznao sam puno osoba koje dnevno imaju sat vremena prostora za slušanje I oni od svog sustava očekuju adrenalinsku injekciju s prvim taktom ,koja puni baterije da mogu dalje).Uostalom ,da nema monitorskog zvuka što bi slušali nakon produkcijskog puta glazbe.Sve ima svoje mjesto I razlog…
Spider konstrukcija ima zadatak pomiriti kvalitetu i produkcijska načela snimanja od ,recimo 1933. do danas ,izvući iz njih prvenstveno muziku ,pravim tajmingom i ritmom te ublažiti aktualni Loudness war efekt ,na način da zvuk u prostoriji bude ”ljepilo” kako ga moj dobar prijatelj koji svrati na kratku polusatnu cigaru ,a ostane kod mene puno dulje ,naziva.
Svi mi na određen način percipiramo zvuk i sretan sam ako je osoba sa potpuno dijametralnim zahtjevima od mojih zadovoljna ”drugačijim zvukom”,što je JEDINA (opet iz mog kuta) svrha bavljenja ovim smislom života zvanom audio ,hedonizam i dobre vibracije u vlastitom aranžmanu po individualnom viđenju stvari ,iako ponekad nije loše muziku doživjeti i kao televizijski Dnevnik ,iskustva i upozorenja radi ha, ha.
Na pitanja vlasnika sustava prilikom setupiranja i preslušavanja rezultata ,”Kako ti svira?Jesi li zadovoljan?” jedini moj odgovor je uvijek samo pitanje ,”Jeste li VI zadovoljni?”.I to je poanta ;tko je zadovoljan?
Kada vrijeme dopusti pišem: otkud ,zašto i kako ja vidim samu konstrukciju ako se naravno Nebojša slaže s time :-) jer ima toga….
Ispričavam se na duljenju ali tako je i nastala Spider konstrukcija , promišljajući o svemu napisanom i još ponečemu više :-) .
U kutiji više nema bombona ,pojela djeca :-) ali ostala su dva ručno motana otpornika od tanke bakrene žice koje nitko od djece nije htio ni pogledati pa sam ih ja upotrijebio (obloženi su parafinom umjesto karamelom),a svrha im je naponsko dijeljenje s/pdif signala iz cd transporta u DAC.
Bilo mi je drago, Igor
Hvala, Dupli. Evo, baš mi je drago da se Igor javio i ponudio djelomičan odgovor. Kažem, djelomičan jer vidim da mi je Igor ipak nešto ostavio za drugi dio teksta.
Šalim se, naravno. Često priželjkujem da se konstruktori ili distributeri jave u komentarima nakon napisanog teksta, ali iz nekog razloga šute ili su skromni u riječima. Igor je progovorio i to mi je izuzetno drago jer vjerujem da je uvijek interesantno čuti i drugu stranu.
Pozdrav Igore.
Hvala na brzom, iskrenom i relativno opširnom odgovoru. Namjerno kažem relativno jer predpostavljam da je kako si i sam u nekom trenu napomenuo ovo samo “kratki sadržaj” tvojih promišljanja o HiFi i svemu oko HiFIa, a daje se naslutiti da bi se o tome dalo dugo u noć.
Moram priznati da sam samo na temelju slika sistema i kratkog susreta sa kabelima primijetio tvoju zanesenost vibracijama, odnosno predpostavio fokus cijele priče.
Na moju žalost sa Spider-ima sam se “družio” jednu večer, više se skoncentrirao na slušanje i nisam imao vremena detaljnije zagledati u konstrukciju žice, mada me iskreno zaintrigirala sama njihova pojava prvenstveno sa recimo to tako *statičko/mehaničke* strane. Koliko sam primijetio pokušao si postići da žica koja vodi signal koliko je god to moguće “levitira” i ima minimalan fizički kontakt sa okolinom. Isto tako čini mi se da si to pokušao postići nekakvim sistemom kontra zatega radi čega su kablovi relativno kruti. U svakom slučaju zanimljivo ako ništa drugo sa konstrukcijske strane. U tom kontekstu, (ako nije tajna) koje žice koristiš kao vodiče, i da li gađaš neke specifične RLC vrijednosti, vjerujem da i iza toga ima neka priča ili je fokus više na vibracijama?
Siguran sam da bi detaljnijim zagledanjem u cijeli sistem još štošta otkrio i oduševio se mnogim statičko dinamičkim riješenjima koje si očito uspješno implementirao i u svoj 2 u 1 (to je sad moderno) sistem/akustički tretman :-)
Teško mi je sa sigurnošću ocijenjivati zvučne domete tvojih, ali i kabela općenito. Kratko sam ih imao, nisam radio nikakva AB testiranja (što je sa zvučničkima gotovo i nemoguće) ili direktne usporedbe osim jednog preštekavanja sa vlastitim opet DIY žicama, a iskreno i ne vjerujem u lirske opise rješavanja HIFI problema promjenom žice. No, bez obzira na to ono što sam čuo i vidio me izuzetno pozitivno iznenadilo, a ako ti je cilj zadovoljstvo vlasnika sistema mogu ti samo reći da smo se Nebojša i ja tu večer dobro nasmijali i proveli slušajući glazbu! Ne bih se složio da tvoji *Spider* kabeli nešto dodaju ili oduzimaju što bi nekoga tjeralo ili ne na ples, ja sam ih doživio kao izuzetno neutralne što bi se prema nekim predrasudama moglo opisati kao *studijski zvuk* a u mom riječniku to je kompliment ;-). Isto tako ne vidim kako bi kabelom mogao *pripitomiti* silnu agresivnost i neprirodnost moderne (mainstream) produkcije, niti mislim da bi kabel ili kompletan sistem to uopće trebao. Od sistema očekujem iskrenost, i tehničku ispravnost, a to dali ću zaplesati, pustiti suzu ili se iznervirati, smatram ipak puno kompleksnijim spletom okolnosti. Ali to su već teme za jedan slušanac, i live razgovor lišen *loših* vibracija ;-)
U svakom slučaju veliki LIKE za tvoj rad, entuzijazam i ljudski pristup HiFiu i svemu oko njega uz očito poznavanje materije. U ovih svojih “par” rečenica dodatno si me zaintrigirao za cijelu priču, pa da ako bude prilike u Po ili Zg bilježim se sa štovanjem za jedno audio/tehničko/prijateljsko druženje.
PS
Parafinski otpornici, sad mi je jasan Nebojšin mirisni opis slušaone/radione. Dobro da on nije otvorio kutiju, taj bi ti pojeo oba otpornika uvjeren da je to novi TicTac okus :-)
Pozdrav Dupli,
Malo kašnjenje zbog narudžbe…
RCL vrijednosti prilagođavaju se određenim konstrukcijama svake od tri serija kabela Z Audio.Kapacitet je kod serija kabela koje prethode Spideru ,puno važniji faktor u finalnom zvuku zbog manje sofisticiranih konstrukcijskih rješenja šasija.Dakle ,uvijek je ključ u vibracijama ,koje su srazmjerne udaljenošću vodiča smještenih na određenu vrstu podloge.Spider može prihvatiti sve geometrijske varijante jer ima sustav kontrole i prilagodbe rezonancija.
Vodič u signalnim kabelima je OCC srebro dok strujni kabel koristi bakar.
Drago mi je da Spider nije narušio dobru atmosferu vašeg druženja prilikom slušanja :-) .Primjerak Spidera sa tog slušanja je zaista neutralan kabel i nezgrapno sam pisao o neutralnosti jer nisam napomenuo da postoje još nekoliko podvarijanti osnovnog modela Φ500 koji je bio spojen u tvom sistemu ,koje omogućavaju fino nijansiranje boje koja još uvijek ne zasjenjuje neutralnost koju i ja cijenim jer sav ovaj trud oko rekreiranja muzike onda ne bi imao smisla ,a preanalitičnu amplifikaciju može učiniti muzikalnijom bez gubitka neutralnosti i detalja ,po riječima sretnih vlasnika.U tom kontekstu spomenuo sam rat decibela.
Radujem se nekom druženju u budućnosti :-) kada će biti puno lakše zvukom dočarati ove komplicirane misli i k tome još u pisanom obliku.
Hvala za potporu mom radu i do druženja ,Igor
PS
Ima tu i drugih TicTac okusa , pčelinjeg voska ,terpentina , ulja…. :-)
…lijepa reportaža i osvrt,nema što a i vidi se po komentarima a i slike govore svojim jezicima,ha,haa ;-) ..nego drago mi je primjetiti da se mjenjaju i neka dvrda stajališta kod hi-fi-a pa tako i ovdje,gdje neki audiofili duuugo upiru da je sve samo crno ili bjelo jer su si sami izgradili u glavama neka stajlišta koja nemaju tvrdo-sigurno uporište u svojim glavicama,pa kad nešto nesvakidašnje ili nekomercijalno ili nepopularno,bilo imenom ili cijenom(čitaj povoljno a nije 5-oro ili 6-toro cifrena znamenka),ostanu zaprepašteni kad dožive svojim ušesima iskustvo koje ih tad ponese u audio nirvanu za koju bi se neto prije kunili i dali glavu na panj,da nemože to i to zvučati “vrhunski”,te ostanu zapljusnuti bojama na svojim licima i izrazima na licu..u što sam se uvjerio jakoo puno puta ili ti bolje rečeno svaki put.Stog nikad ne reci nikad..nitko ne zna sve i nije čuo sve kombinacije i sustave na svijetu.Nađe se i ovdje u dalmaciji ovakvih slučajeva gdje ljudi dođu kod osobe sa jednim izgrađenim stavom i mišljenjem a odu u skroz drugom-šokiranom..neču navoditi namjerno nečiji primjer ali kog zanima i misli mogu ga odvesti poslušati sustav/e gdje če ostati zapljusnut zvukom a može stati uz bok hi-end-u bez obzira na cijenu iz perspektive kučnog okruženja.Stog pozdravljam gospodina koji radi na ovim zanimljivim projektima a za iste sam od nekolicine audiofila čuo,da se radi o izvarednim kabelima( a i sam imam-koristim interkonekte od sličnog intuzijaste a koji me iznenadio u svakom pogledu i učinio prezadovoljnim) te da nisam osobno završio svaku potragu vezano za opčenito zvuk sistema,bez nedoumice bi zatražio-kupio primjerak kabela od gore navedenog konstruktora.
…čestitke aqui na recenziji i njihovoj kvaliteti i smjeru kojim ideš,jel čini mi se da gađa “u sridu” jer po meni je ovo jedinstveno kod nas u hr a svrsi vrijedno i hvale vrijedno iskustvo,bez predrasuda i otvorenog uma i pogleda a iznenađenja če uvjek biti,samo bi volio da ih bude više iz smjera povoljnije a bolje,da nije nužno,skuplje je bolje,što nije uvjek pravilo .-) ..i da još mali osvrt vezano za zalazak sunca,za to se mora doći u Zd.pa gledati i usnimiti najzalazak u svijetu i usput poslušati pokoji sistemčić o kojima navedoh gore,koji otvara vilice do poda ;-) ..kad smo se već uputili sjeverno bili bi lijepo i južnije se spustiti nizbrdo,pa napraviti malu reportažnu turejicu po Hr(viđe ideje!!!)Veliki pozdrav svima i samo naprid ovakvim smjerom i nema da fali,kak bi se reklo kod nas!
Pozdrav Zorane!
Prije svega hvala na komentaru i pohvalama. Ovakve su mi teme uvijek zanimljive jer odskaču od uobičajenih stvari vezanih uz HIFI. Sukladno slobodnom vremenu, nastavit ću s reportažama jer koliko vidim, najčitaniji su tekstovi na blogu. Hvala još jedanput i nadam se da se nekom prilikom vidimo u Zadru.
Lijepi pozdrav!
…super,hvala tebi i baš bi mi bilo drago viditi se i razmjeniti iskustva s tobom,te ugostiti i prezentirati neka od “blaga” s kojima mi tu raspolažemo,što za okice,što za nepca a nešto i za ušesa :-) Lip pozdrav iz suncem obasjanog Zadra! Sretno s blogovima a i svim drugim stvarima koje život nosi!
Pozdrav Zorane,
Hvala na lijepim riječima.
Igor
Pozdrav,
Prije svega pohvale Nebojši na ovoj reportaži i blogu općenito. Pratio sam ga i prije, ali sada sam se odlučio javiti.
Igora sam upoznao zahvaljujući jednoj osobi, sada već zajedničkom prijatelju, koja je prije nekih 5 godina došla kod mene jer sam tada prodavao jedno predpojačalo. Paralelno sa predpojačalom prodavao sam i jedan interkonekt pa sam mu to, onako usput spomenuo jer, tko zna, možda bude bio zainteresiran. Rekao mi je da je sa te strane miran jer ima prijatelja koji ih radi i to vrlo dobro. S obzirom da ta osoba ima više iskustva na ovom području naravno da sam bio zainteresiran te sam odmah zapisao Igorov telefonski broj. Igor je došao kod mene i donio svoj “početnički” interkonekt kojega sam istoga dana od njega kupio. Nije bilo potrebno da mi ga ostavlja na nekoliko dana da se uvjerim da je to ono što tražim. Od tada koristim samo njegovo ožičenje jer daje više od onih koje sam do tada probao (a i nekih poslije) i što je najvažnije – vjerno prezentiraju glazbu na najprirodni način. Mislim da nije potrebno opisivati nadugačko i naširoko kakve su pozitivne promjene njegovi kabeli uveli u moj sistem nego će biti dovoljno ako kažem da sam kompletno prešao na Igorovo ožičenje koje se sastoji od dva strujna kabla, 2 interkonekta i jedan par zvučničkih kablova, a phono kabel je trenutno u fazi izrade. Ono što je važno za istaknuti je to što se kod Igora uvijek može ići na “upgrade” po sistemu staro za novo , stopostotnim priznavanjem cijene starog modela u cijenu novonaručenog modela, a svakim novim izrađenim kablom Igor premašuje samoga sebe. Provare per credere :)
Hvala lijepo, Hobo (Ivane, jesi li to ti?)
Drago mi je da si se odvažio napisati nekoliko rečenica. Komentari su više nego dobrodošli, a pogotovo kad oplemenjuju samu temu. Tvoje iskustvo iz prve ruke daje dodatnu težnu mom tekstu, ali i Igorovim komentarima. Osim toga, bit će uskoro zanimljivo usporediti slušna iskustva u drugom dijelu teksta.
Lijepi pozdrav!
Nisam Ivan. Ima nas još zadovoljnih konzumenata Igorovih žica :)
Heh, očito da ima. Naime, s obzirom na to da je Alen bio spriječen, drugi put sam Igora posjetio s Ivanom, još jednim istarskim audiofilom koji također koristi Z Audio kabele. Mea culpa!
Povratni ping: Z Audio Cables - Too Loud