Columbia, 2013. – Format: CD/LP – Žanr: electro pop, electronica, funk

Glazba: 2 – Kvaliteta zvuka: 3

Ljeto se bliži, a s njim i poplava glazbenih hitova s kojima će se mnogi na šanku lokalnog bara na plaži zagledavati u bikinije i torza, skrivajući se iza najnovijih Ray Ban naočala. Svakim srkom koktela kukovi će im biti opušteniji, koljena razigranija, a bitovi iz zvučnika davati snage da sagnu glavu i pogledom između obrva i okvira naočala pozovu preplanulo tijelo da im se pridruži u ljetnom ritmu.

Četvrti studijski album francuske grupe Daft Punk, RAM (Random Access Memories), upravo nudi jedan takav hit pod nazivom Get Lucky (hah, kao da su znali o čemu ću pisati). Funky beat, kratki trzaji po električnoj gitari, nostalgično zavlačenje vokala i zvijezde u tekstu pjesme naprosto vas tjeraju u ormar po bermude i japanke te da s rukama u zraku izađete iz kuće iako živjeli na sjeveru Norveške na -15°C.

I sve je to lijepo i krasno, ali nažalost ne govori previše o kvaliteti samog albuma. Kao što jedna lasta ne čini proljeće, tako i jedna hit pjesma ne čini album. RAM je sukus žanrova, kaotično razbacanih od početka do kraja. Tu će se naći electro funk, disco, pop, elementi rock opere, eksperimentalne glazbe i tko zna što još. Stilsko izražavanje, tj. sintetizirani vokali, u mantričnom ponavljanju tekstova nakon trećeg preslušavanja izazivaju određenu dozu iritacije jer maskiraju često jako dobro pogođen ritam samih pjesama.

RAM se referira na prošlo vrijeme i nudi mlađim generacijama uvid u glazbu koju su nekad slušali ‘naši stari’. Međutim, upravo tu vidim glavni problem albuma jer ustvari ne nudi ništa novo, ništa što se već nije odavno čulo. Riječ je o reciklaži glazbenih žanrova prošlog stoljeća, bilježnici za ponavljanje gradiva.

U današnje vrijeme postoji velika šansa da su novi naraštaji preskočili epohu ’60-ih, ’70-ih i ranih ’80-ih, a još veća da ih uopće ne zanima. Iz takve perspektive dozvoljavam da se RAM može doimati kao nešto svježe.

Foto: Getty Images

.

Neobičan spoj prošlosti i sadašnjosti ne nalazi se samo u glazbi, nego i u pojavnosti ovog dvojca. Futuristički izgled kostima i kaciga etablirali su se među fanovima kao ‘moram imati’ i cijela priča daje dodatni naglasak na projekt Daft Punk. Naglasak na izgled izvođača (opet) nije ništa novo. Sjetim se samo kako su svojevremeno Earth, Wind & Fire navlačili plašteve na sebe ili recimo Kissovog lucidnog šminkanja lica uz plaženje jezika do besvijesti. No za razliku od ‘stare garde’, moderni projekti vizualnim i scenskim nastupom, te nastupom u javnosti uvelike skreću pažnju od samog sadržaja.

Promišljenim menadžmentom stvaraju sliku o sebi koja automatski povlači sa sobom bezrezervno prihvaćanje onoga što nude, ili će tek ponuditi u glazbenom svijetu. Tako se i o ovom albumu već mjesecima priča i milijuni jednostavno ne mogu dočekati da bace uho na RAM jer naprosto ne može biti loš.

Povijest Daft Punk kaciga i prateće opreme. Ako uvećate sliku saznat ćete kako su i gdje nastale kacige te koliko jedna košta u izradi. Autor: Agent RayBans (!)

.

Nažalost RAM nije ni po čemu uzbudljiv, zgodan je na prvo slušanje i djeluje atraktivno. Album sam preslušao desetak puta i što sam ga više slušao to mi je bio dosadniji. Nema onog pravog, snažnog funky ili electro pop beata, raspekmeženi su tekstovi tako da pjesme često prelaze u pjesmuljke, pretvaraju se u šetnju livadom s leptirom u kosi.

Kataklizmičan završetak albuma (Contact) pogotovo ostaje misterij za moje uši i prilično sam siguran da nikome ne bi nedostajao da je, kojim slučajem, ostao na master traci.

Zvukovno gledajući, RAM je još jedan proizvod moderne produkcije u kojem bas i visokotonsko područje dominira zvučnom slikom. Separacija zvukova je osrednja i sam snimak nije u stanju rekreirati zvučnu pozornicu koja bi stvorila futurističku ili nostalgičnu percepciju prostora. U kontekstu elektronike, Jean Michel Jarreu je to uspjelo još prije gotovo 40 godina.

Iako će sljedećih tjedana puniti internetske i novinske stupce, ovo je album koji će ubrzo pasti u zaborav. Možda će ga netko proglasiti i albumom stoljeća, ali ako ćemo sljedeće godine u isto vrijeme ovdje razgovarati o electro popu, obećajem da ćemo razgovarati o nečemu drugom. Boljem.