Na veliko zadovoljstvo audiofila, ali i svih onih koji vole dobar zvuk i estetiku, prvi vikend u travnju obilježile su čak tri HIFI prezentacije. Hotel Esplanade ugostio je tvrtke Audio cinema art i Son et image, a Audiofil.net, klub zagrebačkih audiofila, Sonus art. I dok se potonji predstavio sa HIFI sustavom zemaljske cijene, ostala dva spadaju u red apsolutno nedohvatljivog za prosječnog stanovnika ovog planeta. Ali i pokojeg vanzemaljca.

Za gladne oči i suha usta

                                      KEF Muon

.

Audio cinema art organizirao je svjetsku ekskluzivu tako da smo imali prilike vidjeti i čuti KEF Muon zvučnike, vrh ponude britanskog proizvođača čija limitirana proizvodnja i basnoslovna cijena od oko 1.200.000 kuna nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ove dvometarske divove čiji dizajn potpisuje Ross Lovegrove i koji se rijetko gdje u svijetu mogu čuti, pratila je McIntosh elektronika, točnije dva MC601 mono pojačala, jubilarno C22 pretpojačalo, MCD1100 CD player i McIntosh ožičenje. Ukupan iznos cijelog sustava iznosio je oko 1.400.000 kuna. Znam, zavrtjelo vam se u glavi. Niste jedini.

S obzirom na to da je Audio cinema art postao ekskluzivni distributer za McIntosh, na prezentaciji se nije našao samo navedeni sustav, nego i dobar dio aktualne ponude ovog legendarnog američkog proizvođača high-end audio opreme. Na tzv. ‘silent displayu’ našli su se pravi biseri i rariteti iz McIntosh ponude koji su prisutnima skupljali slinu u ustima i nekontrolirano širili oči.

Samo predstavljanje novih McIntosh proizvoda i cijelog sustava odrađeno je prilično profesionalno i s dobrim pogledom na presjek publike. Svjesni činjenice da među posjetiteljima ima i onih koji su laici po pitanju tehničkog znanja, prezenteri su u pauzama između glazbenih brojeva pružili detaljne informacije o proizvodima i samom sustavu bez suvišnog zamaranja. Naravno, to nipošto ne znači da nisu bili spremni dati stručnije i tehnički zahtjevnije odgovore na upite posjetitelja.

S cijenom od oko 32.000 kuna, MCD301 najpristupačniji je SACD player iz McIntosh ponude.

.

McIntosh već dugi niz godina prati glas jednog od najboljih svjetskih proizvođača audio opreme. Pa čak i da niste nikad ništa čuli iz njihove ponude, dovoljan je jedan pogled na bilo koji njihov uređaj i nivo izrade i bit će vam sasvim jasno da je riječ o ozbiljnim igračkama. Cijene su paprene i kako stvari stoje takve će biti i ubuduće. Ovdje ne treba tražiti best-buy uređaje ili se nadati akcijskim cijenama. Uostalom, to ne očekujete niti od Ferrarija, zar ne?

McIntosh MC75 mono pojačala, od pojavljivanja 2009. godine odavno su razgrabljena, a prodavala su se isključivo u kompletu s C22 pretpojačalom i zajedno su obilježili 60-godišnji jubilej tvrtke.

.

Američki ninja

Kat niže u prizemlju, u ‘Paris 1’ salonu, Son et image prezentirao je Spectral elektroniku i Avalon Isis zvučnike. U ovom sustavu našao se referentni SDR-4000SL CD player, dva mono pojačala DMA-360 iz druge serije, DMC-30SS pretpojačalo također iz druge serije, model Isis, drugi najbolji i najskuplji zvučnik iz Avalonove ponude, i posebno razvijeni i napravljeni MIT kabeli za spajanje Spectralove elektronike. Cijena ovog teškoartiljerijskog sustava iznosila je nešto skromnijih 1.200.000 kuna.

Avalon Isis zvučnici (685.000 kn) i Spectral DMA-360 mono pojačala (183.000 kn/par).

.

U ovoj prezentaciji naglasak je bio na sam sustav tako da ‘osim’ navedenih uređaja i zvučnika, nismo ništa vidjeli od ostale ponude Son et imagea. Doduše, audiofilima se pružila prilika zgrabiti neki od izloženih audiofilskih nosača zvuka poput Audio Fidelityja. Riječ je o referentnim snimkama na CD-ima, ali i o prilično visokim cijenama za ovakva izdanja. Kad vidite na omotu 24K Gold – Limited Numbered Edition, znajte da dobrim dijelom zaista kupujete zlato. Naime, 24-karatni zlatni sloj na CD-ima pokazao se kao idealan materijal reflektivnog dijela diska pa samim time možete očekivati bolji zvuk. Navodno.

Osobno sam naklonjeniji osobama koje stoje iza produkcije samih izdanja, nego egzotičnim materijalima. Kako god, iz vlastitog iskustva mogu reći da su Audio Fidelity zaista besprijekorne snimke i da ako želite čuti, primjerice Alicea Coopera, Jimma Morrisona, Rod Stewarta i druge veterane u najboljem izdanju, isplati se dati par desetaka kuna više.

No vratimo se sustavu. Zvijezda vikenda bio je SDR-4000SL CD player za kojeg inženjeri iz Spectrala tvrde da je posljednji koji će izaći iz njihove radionice. Što se njih tiče ovo je kraj, finito, the end, nema dalje i nema bolje. Vjerojatno će s njima dijeliti mišljenje i budući vlasnik koji će na stol staviti 190.000 kuna za ovaj player. SDR-4000SL namijenjen je isključivo reprodukciji CD-a. SACD ili DVD-Audio ovdje nisu opcija, ali zato HDCD dekodiranje jest i to je upravo ono na što Spectral cilja – izvlačenje maksimuma iz Red Book standarda.

Spectral SDR-4000SL CD player.

.

Spectral inače prati pomalo osebujna, slobodno mogu reći, mistična priča. Već samim time što se radi o izrazito skupim uređajima stvorena je distanca između branda i šire mase. Nadalje tehnologija i pristup topologiji uvelike su drukčiji od većine proizvođača high-end uređaja. Primjerice, spomenuti CD player nema balansirane izlaze (XLR) jer to prema navodima iz Spectrala samo smeta na putu ka vrhunskom zvuku, kabeli za spajanje elektronike moraju biti izrađeni po određenoj specifikaciji i nositi Spectralov logo jer u protivnom možete očekivati bijeli dim iz uređaja. Za razliku onog iz Vatikana, ovaj će vam značajno umanjiti brojčano stanje na računu.

Uz još masu specifičnih stvari tu je i činjenica da ne može baš bilo tko biti distributer njihovih proizvoda. Postoje određena pravila, a vjerojatno i norme. Sve to zajedno stavlja tajanstveni veo na brand i čini Spectral poželjnijim od drugih brandova. Očito se vodstvo Spectrala svojevremeno družilo i sa Steve Jobsom.

Tko to tamo pjeva?

Nekih dva kilometra zračne linije dalje i par sati kasnije, u prostorijama Audiofil.net kluba, Sonus art je prezentirao Boston Acoustics zvučnike, Denon elektroniku i Nordost kabele. Na prezentaciji su se našla dva modela zvučnika, samostojeći M350 i kompaktni dvosistemski M25 zvučnici, PMA-2020AE integrirano pojačalo, DCD 2020AE SACD player te naposljetku Tyr interkonekt (RCA) i Blue Heaven zvučnički i strujni kabeli. Cijena sustava varira, od oko 60.000 do 74.000 kuna, ovisno o zvučnicima u sustavu.

Boston Acoustics M25 (oko 6.000 kn) i M350 (19.500 kn). Nažalost, između prezentacija sam ostavio SD karticu u računalu tako da sam se morao poslužiti iPhone kamerom. Ako želite vidjeti kvalitetnije fotografije, Google je vaš prijatelj.

.

O Denonu ne treba trošiti previše riječi jer se radi o brandu sa stogodišnjom tradicijom za koji malo tko ne zna ili nije čuo, ali Boston Acoustics zaslužuje nekoliko rečenica. Iako i ovaj proizvođač nije ‘od jučer’, na domaćem terenu ipak predstavlja novost. Proizvodna linija okrenuta je širem tržištu što sugeriraju i vrlo prijateljske cijene. S najnovijom serijom ‘M’, lansiranom na prošlogodišnjem minhenskom High-End sajmu, Boston Acoustic targetira one nešto zahtjevnije. Naravno, to ‘za zahtjevnije’ više nije jeftino, ali još uvijek stoji u okvirima dohvatljivog. Izgledom otkrivaju da se dizajnerski tim Boston Acousticsa još uvijek traži u višoj klasi, no bez obzira na to, završna obrada iznenađuje u tom cjenovnom razredu.

Denon DCD 2020AE SACD player (16.500 kn).

.

Pojedinačno gledajući, osobno mi se te večeri najzanimljivijim učinio SACD player koji ujedno može poslužiti i kao samostalni D/A konverter pa samim time pruža korisnicima više mogućnosti spajanja i korištenja izvora glazbe. Na DCD 2020AE možete spojiti računalo, TV, media player, mobilni uređaj, itd.

Denon PMA-2020AE integrirano pojačalo (16.500 kn).

.

Odmah pokraj, smjestio se PMA-2020AE koji trenutno predstavlja najbolje integrirano pojačalo u Denonovoj ponudi. 28 kilograma težine i zavidna snaga prati prepoznatljiv Denonov dizajn koji svjesno cilja širu publiku. Suprotno od McIntosha ili Spectrala, Denon je više naklonjen klasičnom izgledu.

Za razliku od prethodne dvije prezentacije koje su održane u hotelskim uvjetima, ova je organizirana u daleko ležernijem okruženju. Audiofil.net klub okuplja istomišljenike koji su, godinama se družeći, uspjeli stvoriti krug prijatelja dobrog zvuka uvijek spremnih za stjecanje novih slušnih iskustava i promociju novih uređaja. Okupili su se te večeri kako bi se prije svega međusobno družili, ali i čuli nešto novo. Sonus art kao prezenter osigurao je gostima i članovima kluba ‘svježu krv’, ali i pokoje hladno pivo koje je baš sjelo na kraju uzbudljivog dana.

Nije sve baš tako crno/bijelo

Vjerujem da će mnogima dio koji slijedi biti najzanimljiviji jer ću u nastavku opisati zvuk sva tri sistema i pokušati odgovoriti na pitanje – vrijedi li to te love?

Za one koji imaju neograničena sredstva na računu i koji istinski cijene i znaju prepoznati potencijal ovakvih sustava, prva dva vrijede svaku lipu. No jesu li tog vikenda u potpunosti opravdali svoju cijenu, odgovor je – nisu. Gdje je zapelo?

Zapelo je u neadekvatnim prostorima i pomanjkanju volje da se sobe u kojima su sustavi bili izloženi dovedu ‘u red’, odnosno da ih se akustički tretiraju uoči prezentacija te da se tako stvore određeni preduvjeti za maksimalan nivo performansi. U nešto povoljnijoj poziciji našao se KEF Muon jer je ‘Regent Club’ soba dobrim dijelom bila tretirana, ali je jednostavno bila premala za takav zvučnik. Iako je zvuk, generalno gledajući, bio zavidno prirodan i neutralan, ipak se nije razmahao u punoj raskoši.

Rezultat je stisnuta zvučna pozornica, nedostatak živosti te limitirana dinamika. Problem se mogao čuti i u najdonjim registrima tako da su prezenteri bili jako oprezni pri regulaciji glasnoće. U takvim uvjetima nije bilo mjesta za koncertne glasnoće i prilike da Muon pokaže svu svoju moć. Najbolja pozicija za slušanje nipošto nije bila ona u prvom redu, čak niti u drugom, nego krajnje pozadinska uza zid, a tamo su se pak mogle čuti povremene rezonancije staklenih vrata.

Na gotovo svim dosadašnjim prezentacijama Audio cinema arta, posebno unazad par godina, napuštao sam sobe zadovoljan. Momci očito rade jako dobar posao kad su u pitanju prezentacije i malo toga prepuštaju slučaju. Međutim, ovog puta se ne mogu oteti dojmu da su se malo zaletjeli pri procijeni adekvatnog prostora za ovakve zvučnike.

No bez obzira na taj nedostatak, rastao sam se s Muonom i McIntoshom sa stavom da je riječ o punokrvnom high-end sustavu i vrlo vrijednom slušnom iskustvu. Na ovu prezentaciju treba gledati kao događaj na kojem sudjelovanje zaista daje dozu ekskluzivnosti i treba čestitati organizatoru na uloženom trudu i volji da se ovakvo što vidi i čuje.

S druge strane, Avalon i Spectral našli su se tek u nepovoljnoj poziciji. Salon ‘Paris’ zapravo je jedna ogromna soba, ili bolje rečeno dvorana, koja je podijeljena na tri dijela. Prezentacija je održana u prvome dijelu, kockastog oblika (inače smrt za akustiku) i omeđena je s različitim zidovima. Od ulaza s lijeve strane nalazi se cigleni zid, naprijed su prozori prekriveni teškim zastorima (dobra vijest), desno montažna drvena pregrada koja glumi zid i konačno stražnji cigleni zid s vratima i prolazom. U prilog akustici ide debelim tepihom prekriven pod i perforiran strop. Sustav je bio smješten ispred zavjesa, što samo govori da u startu nije imao idealnu poziciju jer nije isti zvuk koji se odbija s lijeve strane i ciglenog zida, i onaj koji se odbija od drvenog montažnog.

Možda sve to zajedno ne bi bilo toliko dramatično da je napravljen akustički zahvat u sobi, ali s obzirom na to da nije, odnosno da su se bočno našli improvizirani difuzori nedostatne veličine, zvuk je bio prepušten na milost i nemilost same akustike sobe koja je, blago rečeno, loša.

Posljedica je neprecizna i razvučena zvučna slika. Na katu više, iz ranije spomenutih razloga, pozornica KEF Muona nije se trapezoidno ocrtavala šireći se iza zvučnika, nego je zatvarala polukrug između zvučnika. Međutim, čak i u takvom limitiranom izdanju bila je precizna. Ovdje pak, osim što je djelovala veliko i grandiozno te samim time na prvi mah i zavodljivo, pozornica je bila nerealna i razbacana između dva zvučnika. Izostao je holografski efekt, jedan od magičnih aduta high-end sustava. Prava šteta, a tim više što su se za razliku od Muona, Avaloni našli u prilično velikoj sobi gdje se zvuk mogao slobodno razmahati.

U nedjelju je organizator pokušao stvar popraviti približavajući zvučnike jedan drugom i izvlačeći ih van prema slušateljima, ali značajnije poboljšanje nisam čuo. Štoviše, uz ranije navedene probleme i dalje se pojavljivao fantomski zvuk u gornjem bas području koji je posljedica loše akustike prostorije.

Međutim da netko ne bi pomislio da je ovdje riječ o prosječnom sistemu koji ne opravdava svoju astronomsku cijenu, stižu dobre vijesti. Čak i u ovakvim, nepovoljnim uvjetima ovaj sustav pokazao je zavidnu transparentnost i neutralan karakter. Orkestralni, dinamički uzleti, reproducirani su kao od šale s iznimnom kontrolom. Niti u jednom trenutku nisam osjetio da Spectralovim mono blokovima nedostaje snage, odnosno da love dah sa zahtjevnim zvučnicima poput Isisa.

Rezolucija sistema također je bila na visokom nivou što me samo uvjerilo u tvrdnju da su u Spectralu zaista iscijedili zadnju kap iz CD zapisa. Naravno, nije samo CD player zaslužan za takav nivo rezolucije, nego i cjelokupan sustav, ali nisam se puno puta u životu susretao s digitalnim front endom koji je u ovoj mjeri skrivao svoje porijeklo. Koliko god sam se trudio, nisam uspio detektirati digitalni prizvuk. Baš naprotiv, zvuk je uvelike naginjao analognom izvoru.

Konačno, jesu li i u ovom slučaju nedostatak vremena ili novca odigrali ključne uloge, zaista ne znam, niti planiram dublje ulaziti u razloge. Sve što mogu, jest zaključiti da se nadam da ću ponovo imati prilike čuti ovaj vanserijski sustav u nekim boljim uvjetima. Stekao sam dojam da je entuzijazam i upornost organizatora prisutan, tako da vjerujem da postoje velike šanse.

Oba su sustava vrijedna strahopoštovanja i jasno su tog vikenda dali do znanja da se u njima krije ogroman potencijal. Namijenjeni su bogatijima od najbogatijih, ali i za demonstraciju moći proizvođača i distributera. Osobno, nebitno. Zvuk je taj koji ostaje u sjećanju.

Napomenuo bih i to, da ovdje nije bila riječ o sajmovima u čije prostorije tvrtke ulaze dan ranije i gdje je nedostatak vremena glavni krivac za propuste. Ali i da je, uvijek se sjetim minhenskog High-End sajma na kojem također izlaže teška kategorija high-end audio scene i u čijim se sobama nerijetko nalaze još skuplji sustavi u gotovo idealnim uvjetima. Idealnim po akustičnom tretmanu, ne po prirodi arhitekture.

Pri kraju stiže opis Boston Acoustics/Denon zvuka u režiji Sonus arta. Bez obzira što je ovdje riječ o sustavima koji su milijun i ‘kusur’ kuna jeftiniji te činjenici da su smrtnicima dostupni, ipak govorimo o respektabilnim novcima. 60.000, odnosno 74.000 kuna nije mali iznos za HIFI sustav. Doduše, za razliku od ranije dva navedena sustava gdje jednostavno nema švercanja s jeftinim komponentama, ovdje se ipak možete provući i uštedjeti koju kunu. Već samim time da na CD player gledate kao suvišan uređaj u HIFI lancu te da vam je računalo glavni izvor zvuka, možete uštedjeti dobrih 10-ak tisuća kuna kupovinom solidnog D/A konvertera.

Izbacite iz jednadžbe i Nordostove kabele, odnosno iznos od nekih 20-ak tisuća kuna koliko vrijede prezentirane Nordostove žice, zamijenite ih nekim nižeg ranga, i uštedjet ćete dodatnih 15-ak tisuća kuna. Malo matematike i primijetit ćete da smo došli do iznosa od 35.000, odnosno 49.000 kuna. U zemlji u kojoj živimo, obročno plaćanje je vrlo popularno pa ako želite, podijelite ovaj iznos s 24, 36, ili kako vam već odgovara. U konačnici ćete shvatiti zašto ove sustave smatram dohvatljivima.

No Sonus art je odlučio prezentirati sustave u punom sjaju tako da ću ih takvima i opisati. Veći zvučnici, model M350, bez ikakvih su problema zvukom ispunili klupske prostorije. Doduše nisu se ni oni idealno uklopili u akustične uvjete tako da je bas dominirao, dok je pozornica pomalo plivala stvarajući nedovoljno jasnu sliku. Ranije iskustvo s ovim zvučnicima govori mi da su u stanju rekreirati ogromnu i vrlo preciznu pozornicu te da ih se može ukrotiti u bas području. Doduše, tada sam ih slušao s referentnim Marantzovim uređajima u kontroliranim uvjetima. Pogađate, na minhenskom High-End sajmu.

Međutim manji model, M25, pokazao se kao pun pogodak te večeri i izvrstan partner Denonu. Brz i agilan zvuk, transparentan i živahan, s izraženim čvrstim i jasnim bas područjem te sa zavidnom količinom detalja. Možda malu sjenu na zvuk baca ponešto suh karakter zvuka, ali sveukupno gledajući, sustavu se nema što zamjeriti. Pogotovo ne u svjetlu cijene.

Ako vas zanima usporedba ovih sustava s ranije opisanim, morat ću vas razočarati. Usporedbe nema, riječ je o dva paralelna Svemira. Točka.

Druga strana medalje

U ovim nesigurnim i varljivim ekonomskim vremenima, kada se na svaku kunu gleda pod lupom i gdje se luksuz nalazi iza posljednjeg slova abecede, prezentacija sva tri sustava može izazvati nevjericu i okretanje želuca. Međutim, ako postavite stvari tako da postoje ljudi koji svojom energijom i željom razbijaju svakodnevnu depresiju i koji vam na kraju krajeva nisu naplatili to što ste tog vikenda vidjeli i čuli, situacija se naglo mijenja.

Možda Holly Golightly najbolje opisuje odlazak na ovakve prezentacije: ‘Kada mi je teško, odem kod Tiffanyja. Volim tišinu i onu uzvišenu atmosferu tamo; one ljubazne ljude u odjelima. Pa puste tihu muziku, i ona blještava svjetla i uglačan pod i… mislim, tamo ti se ne može dogoditi ništa ružno!”

Što se mene tiče, ovaj vikend je bio doručak, ručak i večera kod Tiffanyja.