Odlazak u Italiju, ako mene pitate, uvijek je dobra ideja, a pogotovo ako se na tom putovanju spoje stvari koje volite, što bi u mom slučaju bilo – dobar zvuk i gastronomija. Sve je krenulo pozivom ekipe iz Sonus arta. Pitali su me da li bih htio ići s njima u Vicenzu na prezentaciju novog referentnog Pathos Legacy integriranog pojačala te na obilazak Pathosove tvornice koja se nalazi u neposrednoj blizini grada. Nije me trebalo previše nagovarati, samo sam pitao za datum polaska iz Zagreba.

Hot Shots in Vicenza – Nebojša Uglješić (Too Loud blog) i Tomislav Obradović (Sonus art)

Nekih mjeseca dana kasnije, na put smo se uputili Tomislav Obradović, suvlasnik Sonus arta i ja. Za one koji nisu upućeni, Sonus art je službeni distributer Pathos elektronike više od 20 godina. U tom periodu, a zahvaljujući upravo Sonus artu, u svom sam vlasništvu promijenio više Pathosovih uređaja – Classic One MK1, MK2, MK3 i Logos integrirana pojačala, dok sam testirao i recenzirao Endorphin CD player, Inpol2, Ethos i Heritage integrirana pojačala.

Pathos Heritage integrirano pojačalo

Uz to, imao sam priliku slušati i mnoge druge Pathos uređaje, među njima i Adrenalin mono pojačala, Synapse pretpojačalo, Classic Remix i Logos MK2 integrirana pojačala. Dakle, mogu slobodno reći da sam prilično dobro upoznat s Pathosom, ali i da me uz Pathos vežu neki od najljepših perioda u mom audiofilskom stažu. Koji put se pitam što mi je uopće više od toga trebalo što mi je tada Pathos nudio. Recimo, kombinacija dvaju Classic One MK3 integriranih pojačala (u bridge spoju) i Focal 1027 Be zvučnika. To je sviralo da membrane poližeš. Bar mi se to tada tako činilo.

Pathos Legacy integrirano pojačalo – Premijera na High Endu 2022

No, sada je došlo na red na upoznavanje s novim referentnim uređajem koji predstavlja vrh ponude i sve ono što su u Pathosu do sada naučili i bili kadri sprovesti u djelo. Riječ je o Legacy integriranom pojačalu. Premijerno je predstavljeno u svibnju ove godine na High Endu u Münchenu, na najvećem svjetskom HIFI sajmu. Međutim, tada smo ga mogli samo gledati jer nije bio spojen u sustav. Uz osnovne tehničke podatke, saznali smo i cijenu od 50.000 eura plus porez. Ouch!

Prezentacija u Italiji bila je organizirana ekskluzivno za europske distributere i novinare. Šira publika vjerojatno će dobiti priliku na nekom sajmu ili sličnom događaju (možda TOO LOUD FEST 2023?). Održana je u neposrednoj blizini Vicenze. Točnije u restoranu Dai Gelosi koji je više neka vrsta resorta jer raspolaže, osim restoranom, smještajem i poslovnim centrom, odnosno salom za prezentacije. Upravo je u toj sali Pathos složio sustav u kojem se nalazilo novo Legacy integrirano pojačalo. Ostatak sustava činile su također Pathosove komponente, samostojeći zvučnici (nisu u prodaji), In the Groove gramofonsko pretpojačalo, Converto MK2 DAC i gramofon koji je još u fazi prototipa s nepoznatim datumom izlaska na tržište.

Nemojte me previše pitati kakav je bio zvuk jer ga je teško opisati, odnosno dati mu konačnu ocjenu. Kao prvo, sustav je svirao u neadekvatnom prostoru ili točnije rečeno, namijenjenom svemu samo ne zvučnim prezentacijama. Goli zidovi, masa reflektirajućih površina, asimetrična i akustički neprihvatljiva prostorija, idealna je za neku drugu vrstu poslovnih prezentacija, ali ne i za ovu. I drugo, važnije, Pathos nije ni namjeravao prisutnima pružiti zvukovnu nirvanu, već uvid i upoznavanje s novim proizvodom. Tko će se htjeti upoznati sa samim zvukom, od distributera, naravno, na raspolaganju mu je ili vlastita slušaonica prodajnog prostora ili slušaonica u sjedištu Pathosa.

Iako sam Pathos izbjegava ‘hibrid’ kao termin, Legacy je ipak na neki način hibridno integrirano pojačalo jer se pod istim kućištem nalaze pretpojačalo i izlazno pojačalo različitih topologija. U ulaznom dijelu tj. u pretpojačalu Legacy koristi cijevi, dok u izlaznom dijelu tranzistore.

Kao i u slučaju Heritage integriranog pojačala o kojemu sam nedavno pisao na blogu, i ovdje je riječ je o potpuno balansiranom pojačalu s implementiranom i vlastito razvijenom INPOL tehnologijom (Inseguitore Pompa Lineare). Da ne otkrivam toplu vodu, prenijet ću dio teksta iz spomenute recenzije pa navesti kako se radi o sklopu koji funkcionira u A klasi bez povratne veze i u kojem je signal kompletno amplificiran putem cijevi. Kako tvrdi ekipa iz Pathosa, to je jedini način da se sačuva integritet harmoničke strukture ulaznog signala. Slijedom te tvrdnje, izlazno pojačalo služi samo isporučivanju onoga što zvučnici zahtijevaju – stabilnu i dostatnu snagu, osobito pri niskim impedancijama.

Inpol u svojoj novijoj verziji, Inpol2, odlazi korak dalje, tako da sad imamo topologiju baziranu na dvostrukom Inpol sklopu koji međusobno djeluju u kontra fazi te tako praktično poništavaju izobličenja. Rezultat je THD manji od 0,05% bez potrebe za negativnom povratnom vezom.

Za one koji žele više saznati o INPOL-u i inženjerskim rješenjima implementiranim u Legacyju, a smatraju se dovoljno tehnički potkovanima, na kraju teksta mogu preuzeti službeni PR PDF s iscrpnim tehničkim opisima. Ja pak kao laik samo ću dodati svima više-manje razumljive tehničke podatke, a to je da Legacy isporučuje u A klasi 100 Watta po kanalu na 8 Ohma, odnosno 170 Watta na 4 Ohma. Kako god okrenete, raspolažete s ozbiljnom snagom i malo je tih zvučnika koje Legacy neće uloviti i čvrsto držati za cojones. Kao što sam ranije spomenuo, Legacy je potpuno balansiranog ustroja, nudi dovoljan broj ulaza (3 RCA i 3 XLR), ali za razliku od, primjerice Heritage ili Inpol2 MK2 integriranih pojačala, ne nudi ugradnju phono ili DAC modula. Teži strahovitih 100 kilograma, ogromno je, žešće se grije u radu i vrlo vjerojatno siše struju k’o novorođenče majčinu sisu. Posljednji podatak nije nigdje precizno naveden, ali pojačalo koje šiba 100 Watta u A klasi sasvim sigurno nije na zelenoj listi Grete Thunberg.

Na žalost, male su šanse, gotovo nikakve da Legacy dobijem na testiranje pa da utiske podijelim s vama. Nerealno je očekivati da će Sonus art staviti na lager tako skup uređaj pa čekati kupca. Svemu što se možemo nadati jest da vidimo postoji li mogućnost da sam Pathos ustupi tzv. ‘show’ primjerak za sljedeći TOO LOUD FEST. Naravno, ako takav uopće postoji i ako je u tom trenutku dostupan.

Gaetano Zanini (Pathos Acoustics)

Sve ono što se nalazi u PDF kojeg sam vam niže ponudio za preuzimanje, osobno je te večeri na prezentaciji u Dai Gelosiju protumačio Gaetano Zanini, mastermind tvrtke, ujedno vlasnik i glavni inženjer. Moram priznati da sam ga teško pratio u više navrata jer jednostavno nemam dostatnu tehničku pozadinu, ali sam se ipak rado upustio u onaj dio koji razumijem tako da sam postavio i nekoliko pitanja. Između ostalog, zanimalo me kako stoje s nabavkom sirovina i dijelova s obzirom na trenutnu globalnu situaciju koja mnogim proizvođačima na više polja proizvodnje zadaje glavobolju te do kojeg nivoa se oslanjaju na vanjske usluge.

Iako se gotovo sve proizvodi, obrađuje i sklapa ‘in house’, pojedini dijelovi, poput gotovih elektroničkih ploča prepušteno je vanjskom domaćem dobavljaču, baš kao i drvena sirovina. Ono što je zanimljivo, cijevi i dalje stižu iz Rusije, no tu su i kineske alternative na raspolaganju. No činjenica je, da je nabavka dijelova i sirovina sve kompliciranije i sve skuplja. Nažalost, nije Pathos jedini koji je žrtva globalne ekonomske krize ponajprije izazvane covid pandemijom, a potom i ratom u Ukrajini.

Pathos Acoustics Team

Ako se pitate tko će kupiti Pathos Legacy, odnosno integrirano pojačalo od 50.000 eura, odgovor potražite u činjenici da ljudi kupuju Dan D’Agostino Momentum Stereo za 55.000 eura, Soulution 530 za 50.000 eura, darTZeel CTH-8550 za 38.000 eura, Kondo Ongaku za 93.000 eura i da ne nabrajam dalje, a sve od reda integrirana pojačala. Dakle, u konačnici je sve stvar osobnog ukusa, želja, vizije idealno složenog sustava, afiniteta i poimanja visokovjernog zvuka. Naravno, i love.

Nakon višesatne prezentacije na red je došla večera za sve okupljene. Uživali smo u svakom slljedu hrane i pića narednih par sati. Domaćini su se zaista potrudili da ostave najbolji mogući utisak, tako da smo imali oko 7 sljedova hrane, od hladnih narezaka i probranih sireva pa sve do steakova, vrhunskog deserta i slavljeničke torte. Jasno, uz izbor pjenušavih, bijelih i crvenih vina.

U pauzi između sljedova hrane izlazio sam pred restoran kako bih zapalio cigaretu i dao trbuhu trenutak da dođe k sebi. Tu sam pak upoznao distributere (pušače) iz drugih europskih zemalja koji su podijelili iskustva s domaćih terena što se tiče prodaje, ne samo Pathosovih, nego i uređaja ostalih audio brendova. Čovjek vrlo brzo shvati u kakvoj ekonomskoj vukojebini živimo i gdje smo po pitanju platežne moći kada je HIFI u pitanju.

Brojevi su ti koji sve otkrivaju u smislu koliko se čega naručuje i stavlja na lager. Potvrda tome zorno se mogla sutradan vidjeti u tvornici gdje su na zid prikucane liste zemalja svijeta na kojima piše što gdje ide i koliko. Ne želim omalovažavati jer još Sonus art solidno, štoviše vrlo dobro distribuira i prodaje Pathosove uređaje u Hrvatskoj, ali kada vidite popis jedne Rusije, Velike Britanije, Poljske, Australije ili pak SAD-a, shvatite da mi i naša balkanska braća takoreći mrvice prodajemo.

Nećemo se lagati, na kraju sam se večeri ubio od hrane i pića, tako da sam jedva oteturao do obližnje kuće gdje me čekao moderno uređen apartman od cca 50 m2 samo za mene. Moj naklon domaćinu na organizaciji prezentacije i brizi za gosta.

Sljedećeg dana, negdje oko 10 sati, ponovno smo se okupili u restoranu Dai Gelosi gdje smo pričekali organizirani prijevoz do tvornice. Prekrasan sunčan dan, fina kava (doručak nisam mogao pogledati) i čavrljanje s ostatkom gostiju o protekloj noći samo su pojačali pozitivne utiske prvoga dana. Potrpali smo se u aute i nakon 20-ak minuta ugodne vožnje stigli pred tvornicu. Iskreno govoreći, očekivao sam daleko manji objekt, odnosno imao sam neku predodžbu kako je riječ o manjoj manufakturi.

Na moje iznenađenje, ispalo je da Pathos raspolaže konkretnim objektom. Na gornjem katu nalazi se uredski tj. administrativni i prezentacijski dio, veliko skladište i proizvodni pogon. Gornji je namijenjen sklapanju elektroničkih i ostalih dijelova, ispitivanju komponenti i gotovih uređaja, dok se na donjem nalaze CNC strojevi za obradu metala i drva, stroj za poliranje i lakirnica.

Ako uzmete u obzir da u je u Pathosu sveukupno zaposleno 12 ljudi, uključujući i osobe u administraciji i logistici, vrijedno je poštivanja koliko zapravo ljudi sudjeluje u samoj proizvodnji koja nije mala. Uz Gaetana Zaninija, u Pathosu rade i dvojica njegovih sinova. Međutim, sudeći po odnosima i ostalih zaposlenika, rekao bih da je cijeli Pathos ustvari obiteljska tvrtka. Raspolagati takvim brojem zaposlenika, a držati u ponudi i još važnije, proizvoditi toliko broj različitih uređaja, jasno daje do znanja da se tu – radi!

Koliko god ti odnosi bili obiteljski i prijateljski, zna se točno kome je što zadatak, kako ga izvršava i čega se mora pridržavati. Ljudski je faktor, naravno, prisutan pa su samim time i prisutne proizvodne greške. No, one se detektiraju, uklanjaju, ispravljaju, analiziraju i gleda se kako da se ne ponavljaju. Primjerice, Pathos se dobrim dijelom u vizualnom smislu istaknuo s hladnjacima pojačala koja su izduženi logotip tvrtke. Svaki se taj komad aluminija strojno obrađuje, pjeskari i priprema za lakiranje. Ako se pojavi, a s vremenom se pojavi, neka sitna anomalija u obliku kvržice ili jedva vidljive strugotine, automatski se uklanja i obrađuje se novi komad metala. Isto vrijedi i za dijelove drva, sirove, lakirane ili furnirane.

Osim toga, nekolicina nas dobila je za suvenir komad hladnjaka pojačala, odnosno Pathos logotip koji meni izgleda sasvim OK. Njima ne izgleda. Da ga nisu nama dali, išao bi u škart.

Na gornjem katu objekta nešto drugačija priča. Naime, sve te police pretrpane razno raznim dijelovima, radni stolovi, uređaji na traci, uređaji na ispitivanju, mjerna oprema, kutije na sve strane pune svega i svačega, žice koje također izviru od svukud i općenito sam interijer, stvaraju jednu prilično kaotičnu sliku. Tu su još i prototipovi zvučnika, pojačala, modificirani postojeći uređaji, pa neki gramofoni i još masa toga što nisam mogao uopće identificirati.

Pa opet, nakon nekog vremena i slušajući o čemu se tu radi i tko što radi, shvatio sam da je ustvari sve savršeno organizirano i točno se zna gdje se što nalazi i zašto. Ništa tu nije prepušteno slučaju ili pitanjima za radnog vremena – E, a gdje nam je ono…? – Ne, ne… Tu se točno zna što je u trenutnoj proizvodnji, a što nije, gdje su dijelovi za buduća pojačala, a gdje rezervna za ona koja više nisu na tržištu. Točno se zna što se ispituje i koliko će to trajati. I ono najvažnije, zna se točno što se smije pokazati, a što ne smije.

Već sam spomenuo prisutnost razno raznih prototipova pojačala, izvora zvuka i zvučnika. I upravo ti prototipovi su dobar pokazatelj koliko se tu radi na razvoju i konstantnoj želji da se postigne više, odnosno da se iz postojećeg izvuče maksimum. Ta vječita igra, nazovimo ju tako, svojstvena je pasioniranim konstruktorima koji imaju jasnu viziju što žele postići, ali koji su isto tako svjesni činjenice da će tu istu viziju ostvariti samo ako će biti dovoljno hrabri da nastave istraživati, proučavati i razvijati. Gaetano Zanini upravo je takav čovjek i to se vidi i osjeti onog trenutka kada ga nešto pitate vezano uz pojedini proizvod, a on krene sa žarom odgovarati, širiti oči i rukama poentirati. Iz njega izlaze riječi pune strasti i ne obazire se previše što u trenutku zaboravi da priča talijanski, a da ga kolegica ne može pratiti i tom brzinom prevoditi na engleski.

Na gornjem katu za oko mi je zapeo par Bowers & Wilkins Silver Signature zvučnika, smještenih uza zid i rekao bih, zapostavljenih. Za one koji ne znaju, riječ je o jubilarnim zvučnicima, limitirane proizvodnje. Nastali su povodom 25 godina od osnutka Bowers & Wilkins tvrtke i bili su lansirani, sad već daleke 1991. godine na tržište. Naziv Sliver Signature dobili su po srebrnim dijelovima koji su se koristili, počevši od zaštita na visokotoncu i mid-basu izrađenih od čistog srebra, zvučničkih priključaka, također od srebra pa sve do srebrnih folija u kondenzatorima, unutrašnjem ožičenju izrađenog od srebrnih vodiča i ostalog. Danas se mogu naći na second hand tržištu, doduše vrlo rijetko, a pogotovo u tzv. ‘mint’ stanju. Da se s ovih skine prašine, upravo bi bili u takvom stanju.

Kada sam pitao odakle se taj par tu našao, dobio sam odgovor kako je riječ o zvučnicima u vlasništvu samog Gaetana Zaninija, koji ih očito iz dobrih razloga drži u Pathosu. To su ujedno i jedini funkcionalni zvučnici nekog drugog brenda koji se tu nalaze. Vjerujem da razlog držanja i čuvanja tih zvučnika leži ne samo u zvukovnoj vrijednosti, nego i u primjeru kako jedan ‘statement’ proizvod mora izgledati i kako mu se pristupa kada se želi komunicirati snaga tvrtke. Konačno, ne zaboravimo da je i Legacy ‘statement’ proizvod.
 

Tvornicu sam napustio više nego zadovoljan i prilično impresioniran. Koliko god bio sve ove godine vezan uz Pathos, vjerovao sam da se iza imena, kako sam ranije napisao, nalazi skromna manufaktura. Ispalo je da tvrtka jest skromna, ali ne po proizvodnom obimu, nego po ljudima koji u Pathosu rade. Izuzetno su ljubazni, ali baš svi. Srdačni, otvoreni i prijateljski nastrojeni. I simpatični su, vedri, ma pravi Talijani.

Iskoristili smo priliku pa smo skoknuli i do same Vicenze, do stare jezgre grada. Tu smo popili još koju čašu vina, nešto prizalogajili, malo razgledali i teška srce krenuli nazad za Zagreb. Da smo mogli, ostali bismo još koji dan jer se sve idealno poklopilo. Dobri ljudi, prekrasno vrijeme, vrhunska hrana i piće i – HIFI. Pa di ćeš bolje?!

Iako sam bio u mnogim talijanskim gradovima, u Vicenzi se nisam nikad našao. I sasvim sigurno ću se vratiti jer je po povratku u Zagreb ispalo da sam propustio nekome se javiti. Nekome koga znam. O kome je riječ, saznat ćete ovdje na blogu i vjerujem da će taj susret biti vrijedan čitanja.

Hvala Damiru i Tomislavu iz Sonus arta na pozivu i prilici da pobliže upoznam tvrtku i ljude koji stoje iza mog, mogao bih reći, idola iz djetinjstva. Da, baš tako, djetinjstva, jer HIFI i sve što se vrti oko njega jest jedna velika igra, vječita i zabavna igra koja nam ne dozvoljava da odrastemo i traži da uživamo dokle god ide.

La vita è bella!

---

Pathos Legacy Press Release (PDF)
PREUZMI >>> Legacy Press Release EN

---