Foto: Ante Bacak

.

Krajem pretprošlog tjedna dobio sam putem Twittera poziv u Divas, relativno novootvoreni zagrebački kafić koji se izdvojio od konkurencije po osebujnom uređenju interijera i vrlo intimnoj atmosferi. U kratkom pozivu stajalo je da će nastupiti Doris Karamatić na akustičkoj i laserskoj harfi. Pomislih, čekaj malo, laserskoj harfi?! Pa to se ne viđa i ne sluša baš svaki dan.

Iako sam ispočetka kalkulirao i u odgovoru na poziv izrazio sumnju hoću li uspjeti stići na vrijeme, planovi za tu večer naglo su se promijenili, nanovo odredili prioriteti i sutradan sam se nacrtao u Divasu.

Oficir bez ruže

Ispalo je da sam ustvari dobio poziv na rođendansku proslavu u kojoj će Doris Karamatić pokloniti slavljenici svoj nastup. Kad sam to shvatio, nije bilo teško zaključiti da će upravo glazba na dar biti središnji događaj cijele proslave. Naravno da na takvo što nisam bio pripremljen pa sam se pojavio praznih ruku i neobrijanog lica. Iako me slavljenica uvjeravala da nema potrebe za isprikom, priželjkivao sam bar jednu ružu u ruci.

Smjestio sam se u prvim redovima, naručio Vukovarsko pivo koje mi je u tom trenutku bolje pasalo uz imidž neobrijanog audiofila od ponuđenog rashlađenog Freixeneta i s nestrpljenjem čekao početak nastupa.

Povratak u budućnost

Iskreno, lasersku harfu sam do te večeri vidio samo u video spotovima Jean Michel Jarrea koji je ujedno i zaslužan za popularizaciju ovog neobičnog električnog instrumenta. Početkom ’80-ih nastupi Jarrea u čudnovatim rukavicama koji sijeku laserske zrake i pritom ispuštaju različite zvukove bili su ravni gledanju SF filmova. Svijet se našao u audio-vizualnom čudu, a ja u maštanjima kako bih to jednog dana volio uživo vidjeti i čuti.

Foto: Ante Bacak

.

I evo, samo 30 godina kasnije ispunila mi se želja – sjedim u Divasu na samo dva metra od laserske harfe. Ako ste se zapitali kakav je to uopće instrument i kako radi, slijedi kratko objašnjenje.

Laserska harfa projicira zrake koje zamjenjuju žice i od kojih svaki snop predstavlja određenu valnu duljinu. Ta ista valna duljina određena je nekim tonom. Prekidom zrake mijenja se valna duljina i samim time ton, odnosno zvuk. U Hrvatskoj je laserska harfa zaštićeni proizvod tvrtke Prolight iz Zagreba s kojom je Doris Karamatić ostvarila poslovnu suradnju.

Prelazak na tamnu stranu

Za razliku od teatralnog navlačenja specijalnih rukavica kojima je svojedobno Jarre ostavljao dojam da njegovo sviranje laserske harfe ujedno predstavlja i opasnost od gubitka šaka, Doris Karamatić je diskretno navukla bijele rukavice uvelike slične onim biciklističkim, tankim i bez vršaka prstiju. Svjetla su se prigušila, Doris je zauzela poziciju i zasvirala.

Foto: Ante Bacak

.

Prije nastavka kratko bih se osvrnuo na opće prihvaćen trend kombiniranja klasičnih instrumenata, ili bolje rečeno, instrumenata klasične glazbe s raznim glazbenim žanrovima poput rocka, heavy metala, popa, itd. Ako gledamo domaći teren i značajnije isticanje, taj trend prate Maksim Mrvica na klaviru, Anja Rucner na violončelu te Luka Šulić i Stjepan Hauser (2Cellos) također na violončelima. Pridružuje im se Doris Karamatić s klasičnom harfom, ali i s odmakom jer uvodi i jedan novi, egzotičan element u cijelu priču – lasersku harfu.

Nastup je bio kombinacija oba instrumenta s instrumentalnom podlogom antologijskih hitova poput Smells Like Teen Spirit (Nirvana) ili Nothing Else Matters (Metallica). Što se tiče vizualnog doživljaja i laserske harfe, sva moja očekivanja u potpunosti su se ostvarila. Bez sumnje, riječ je o vizualno spektakularnom instrumentu s određenom dozom mistike u zvuku koji pruža. Vjerujem da svoje prave domete laserska harfa pokazuje tek s vrhunskim razglasom. Ovdje smo ipak bili iz opravdanih razloga ograničeni s jednostavnijim rješenjem.

S druge strane, nisam utažio glad za zvukom klasične harfe. Doris Karamatić pokazala je zavidnu kvalitetu sviranja i upravo je to razlog zašto je ljubitelj glazbe i dobrog zvuka u meni tražio još. Uz to, riječ je o karizmatičnoj osobi s odličnim osjećajem za publiku tako da nije izostala i sjajna interakcija koja je u više navrata izmamila smijeh okupljenih. U prilog navedenom ide i velik broj prijatelja koje je Doris Karamatić okupila na svom Facebook profilu.

Da stvar bude gora, napustio sam Divas nešto ranije zbog obaveza da bih sutradan saznao da se u posljednjem bloku sviranja pridružila Renata Sabljak te da je instrumentalni nastup dobio izvrsnu vokalnu pratnju. No što je, tu je. Ne želim djelovati nezahvalno jer sam zaista proveo ugodne trenutke družeći se sa slavljenicom, slušajući glazbu Doris Karamatić.

Foto: Ante Bacak

.

Sretan rođendan, vidimo se dogodine!

Na kraju par rečenica o samom konceptu rođendanskog poklona. U današnje vrijeme ovakvo što je moguće čuti samo ako ste voljni platiti izvođača i time si priuštiti privatni koncert. U takav koncept ne ulazi plaćanje benda na svadbenim proslavama i besmrtnog Yippie-yeah repertoara, sajamski šatori u kojima Romi oko stola violinama upotpunjavaju miris pečene svinjetine ili pak bacanje novčića u šešir neznanih glazbenih junaka ulica.

Ovaj koncept se zove prijateljstvo i ujedno je najljepši dio cijele ove priče. Prijateljstvo iz kojeg se rodila spontana i prekrasna ideja darivanja glazbe. Moram priznati da sam svoju blagu ljubomoru kompenzirao samom činjenicom da sam te večeri bio dio te proslave i tog prijateljstva.

Možda je neprikladno, ali slavljenici želim da što prije ostari za jednu godinu, a ja ću se u međuvremenu potruditi da ostanemo u dobrim odnosima. Datum sam zapamtio, omiljenu cvjećarnu imam.