Munich, 15.-18.5.2014. - Reportaža s najvećeg svjetskog HIFI sajma

Oktoberfest i pivo u potocima sasvim su dovoljan razlog za odlazak u Minhen krajem rujna i početkom listopada. Međutim, ako želite vidjeti i čuti najbolji HIFI današnjice, a pritom se ne odreći ranije spomenutih potoka, svibanj je mjesec kada se jednostavno morate naći u Minhenu.

High End Munich, kolokvijalno nazvan ‘Audiofilska Meka’, već godinama okuplja desetine tisuće ljudi iz cijeloga svijeta željnih ekskluzivnog HIFI-ja. Sve ono o čemu ste maštali listajući časopise ili pregledavajući internetske HIFI stranice, na High Endu napokon možete uživo vidjeti i čuti.

90.000 m2 i više od 450 izlagača na 6 etaža ozbiljan su razlog za zabrinutost ako niste navikli na šetnje duže od kreveta do frižidera. Stoga, ako dogodine planirate posjetiti High End po prvi put, dobro se pripremite jer ćete se nahodati za cijelu godinu. Oni skloniji jačem fizičkom naporu odradit će sajam u jednom danu, dok će prosječan čovjek, kakav sam i sam, ipak rasporediti snage na dva dana. Naravno, samim time će ostati više vremena za pauze i točeno pšenično pivo. Inače High End bilježi 25-postotni porast naspram prošle godine što je uistinu zapanjujuća činjenica.

U Minhen sam krenuo s dvojicom prijatelja, iskusnim kopilotima, kako u HIFI svijetu, tako i u onom koji osigurava dobar provod. Krenuli smo u četvrtak ranom zorom s manjim kašnjenjem jer je bilo neminovno da će jedan od trojice zaspati. ‘Malo’ zezancije na račun spavalice do austrijske granice i stvar je zaboravljena. U Munich Order Center (MOC) gdje se održava sajam stigli smo oko 12.30 puni adrenalina i s gladnim ušima. Prošlo je par godina od zadnjeg odlaska na High End sajam i moram priznati da sam bio prilično znatiželjan vidjeti što je novo.

Nakon potvrde akreditacije i stavljanja novinarskog nakita oko zapešća i vrata show je mogao početi. Razdvojili smo se odmah na početku jer sam još u Zagrebu potvrdio dolazak na press konferenciju na kojoj je Mark Levinson predstavio novo integrirano pojačalo, model No. 585. Osim toga, Sigma Audio kao domaći zastupnik Harman Luxury grupe, omogućio mi je kraći razgovor s Toddom Eichenbaumom, vodećim inženjerom u Mark Levinsonu. No, o tome nešto kasnije.

Osvrnuo bih se najprije na prizemne etaže tj. 3 hale mahom predviđene za izlaganje HIFI uređaja, donekle zemaljske cijene, na tzv. silent displayu. Ovo nipošto ne znači da i ovdje nećete vidjeti ultra skupu HIFI artiljeriju poput recimo Soulution elektronike ili Vivid Audio zvučnika, ali većinu tih hala ipak zauzimaju proizvođači slušalica, prijenosnih zvučnika, manjih D/A konvertera, desktop sustava, kabela, itd.

Izolirane prostorije za slušanje možete nabrojati na prste jedne ruke, ali će vam zato za štandove trebati šake nogometne momčadi. Tu su i mnoga prodajna mjesta nosača zvuka, od vinila, CD-a pa sve do master traka.

‘Skull’ by Jean Michel Jarre. Prijenosni Bluetooth zvučnici u obliku lubanja u dvije veličine i 10 boja. Vjerujem da će ime i komercijalno dobro zamišljen koncept osigurati dobru prodaju lubanja. Zvuk je sasvim solidan, ali daleko od primjerice Bowers & Wilkins Zeppelin Air ili NAD Viso 1 prijenosnih zvučnika.

.

U svemu tome jedna stvar je vrlo primjetna, a to je znatan porast istočnjačkih izlagača, uglavnom Kineza i Južnokoreanaca. Kad kažem znatan, tad mislim da bi na hrpi bez problema napunili jednu cijelu etažu, možda i dvije. Očito su shvatili gdje lova leži pa su se masovno bacili na izradu audiofilskih kabela, slušalica, pojačala za slušalice, D/A konvertera, kojekakvog pribora, itd. Drugim riječima, ulaze u područje koje nude džepu prihvatljive stvari.

Naravno, ima tu i high-end proizvoda koji više ne nalikuju brzopleto sklepanim uređajima te koji tehnologijom mogu punopravno parirati zapadnjačkoj proizvodnji. U ovakvom razvoju situacije predviđam da će se zapadnjaci pokušati odvojiti od istočnjačke audio braće na najgori mogući način – cijenom. Kineski HIFI više nije stvar podsmijeha i sustigao je mnoge europske i američke proizvođače. Najbolji dokaz za to je Aurelic Vega koji se može nositi s bilo kojim razvikanim D/A konverterom u što sam se uvjerio testirajući ga nedavno u vlastitom sustavu.

Gužva oko Aurelic Geminija, stalka za slušalice s ugrađenim D/A konverterom i pojačalom za slušalice.

.

Zanimljiv je bio štand kineskog proizvođača zvučničkih kutija koji ih proizvodi po narudžbi, ovisno o zahtjevu kupca i specifikaciji zvučničkih jedinica koje će se ugraditi. Na izboru su vam DALI, Bowers & Wilkins, Proac i ostali prepoznatljivi oblici i finiši zvučnika. Izrada je besprijekorna i obuhvaća prirodne furnire i višeslojno lakiranje.

Praksa, zapadnjačka pamet – istočnjačka proizvodnja, u slučaju JWB Merlin elektronike dobiva sasvim novi smisao. Naime, ova kineska tvrtka sama projektira uređaje, dok proizvodnju prepušta Švicarcima. U jednom od rijetkih izoliranih prostora poslušao sam sustav složen od referentnih JWB Merlin pojačala i YGA Sonja 1.3 zvučnika (107.000 dolara). Prostorija je bila premala da bi se takav megalomanski zvuk razmahao, ali se dao naslutiti potencijal sustava. Izvukao bih koju informaciju više o elektronici da je prezenter osim kineskog znao koju riječ i engleskog jezika.

JWB Merlin i YGA Sonja 1.3

.

Da se sve i svašta pokušava progurati pod high-end HIFI možda najbolje govori talijanski The Varios, proizvođač čiji zvučnici izgledaju poput ruskih babuški. Inicijalno, ambiciozno zamišljen projekt sa skupim kabinetom, složenom skretnicom i dobrim zvučničkim jedinicama, u konačnici djeluje kao dobro zvučeća, ali i skupa zajebancija. Najveća babuška košta između 13.000 i 15.000 eura.

Iskreno, nemam nikakvu predodžbu kome su ovakvi zvučnici namijenjeni, a još manje tko ih kupuje. Pa ipak, dajem jedan interkonekt iz svog sustava u vatru da su za vrijeme trajanja sajma prodana bar 3 para. Naime, bilo je i mnoštvo Rusa na sajmu.

The Varios

.

Okej, došlo je vrijeme za prvu rundu piva. 3 točene, 90 kuna. Kao da me nisu dovoljno babuške išamarale pa je konobar morao udariti još par puta sa svake strane. No i tu sam se brzo pribrao jer sam u glavi brzo kune vratio u eure, odnosno u 12 eura što već daleko bezbolnije zvuči. Štoviše, do kraja boravka u Njemačkoj isključio sam tečajnu listu u glavi.

Ako ste se možda zapitali da li je možda bilo domaćih distributera, odnosno proizvođača, odgovor potražite u cijenama izložbenih prostora. Štandovi se iznajmljuju od 3.500 do 5.500 eura, dok za prostorije na katu treba izdvojiti od 14.000 eura na dalje. Naravno, sve su ove cijene podložne korekcijama, ovisno o željama izlagača i veličini prostora, ali je očito da ako nemate dovoljnu proizvodnju i tržište, nemate što tu tražiti.

Kuzma u boji – Ako može jedan ProJect nuditi entry level gramofone u različitim bojama, zašto to ne bi mogao i high-end proizvođač poput Kuzme.

.

Jedinog ‘domaćeg’ proizvođača kojeg sam zapazio bio je slovenski Kuzma, svjetski poznati proizvođač gramofona. Očito Franc Kuzma uspješno razvija posao van granica domovine i nije prvi put na minhenskom High Endu. Ovo je za svaku pohvalu i nadam se da ću ga i sljedećih godina viđati na ovom sajmu.

Za senzaciju u prizemlju pobrinula se francuska Micromega koja je pokazala da ima big cojones kad je odlučila spojiti novo integrirano pojačalo My Amp na Focal Scala Utopia zvučnike (20.000 eura). U sajamskim uvjetima i na otvorenom izložbenom prostoru, zvuk je bio začuđujuće dobar. Sa svojim ‘skromnih’ 60 W po kanalu, My Amp je bez problema kontrolirao i tjerao u pjev glomazne Utopije. Scena je izgledala pomalo komično jer ste se morali dobro zagledati između zvučnika ne biste li vidjeli što pokreće zvučnike, ali je zato zvuk bio vrlo ozbiljan.

Micromega Myamp i Focal Scala Utopia

.

Moram napomenuti da su mi moji kopiloti skrenuli pažnju na ovu senzaciju koju sam nekako propustio. Vratili smo se na Micromegin štand i ljubazno zamolili prezentera da ponovo spoji Utopije jer su u trenutku svirali Micromegini zvučnici, također vrlo dobrog zvuka. ‘Ce n’est pas un problème’ i Utopije su bile spojene. Na kraju smo se međusobno s osmijehom pogledavali i zadovoljni otišli dalje.

Sati su proletjeli i bilo je vrijeme za odlazak u hotel. Smjestili smo se u blizini centra, nekih 10 minuta pješice od stare jezgre. Litty’s hotel nam je ponudio vrlo povoljan smještaj s parkirnim mjestom. Za trokrevetnu sobu, odnosno 2 noćenja s doručkom odvojili smo 200 eura za svu trojicu što je zaista prihvatljivo. Hotel nije baš u reprezentativnom dijelu Minhena, ali s obzirom na to da smo tražili mjesto gdje ćemo doslovno samo prespavati, nismo imali nikakvih prigovora.

Prema preporuci prijatelja koji živi u Minhenu otišli smo u, od ranijih godina, provjereni Augustiner restoran gdje smo navalili na svinjsko pečenje s palentom, bijele kobasice i kupus salatu kao da sutra ne postoji. Naravno, i sve dobro zalili Augustiner pšeničnim pivom. Tih restorana tj. pivnica ima više u Minhenu i toplo ih preporučujem svakome tko ne zna gdje bi dobro i za relativno normalne novce jeo. Fotografiranje s cicatim konobaricama po potrebi.

Pripazite samo na jeftine fore konobara koji je na trenutak zaboravio s kim ima posla pa se nakon izdatog računa i primljenog novca, kao sjetio da na računu nedostaje jedno točeno pivo. Dali smo mu tih dodatnih 4 eura bez računa jer smo zaista dobro jeli i nije nam se dalo natezati. Dapače, rezervirali smo stol i za sutra navečer. Brzinska runda u kvartu i pravac krevet, sutra nas je čekao veći i daleko ozbiljniji dio sajma.

Magico Q5 i Soulution – Zvuk povezan od početka do kraja. Izvrsna rekreacija prostora, tečnost srednjotonskog područja i iznimna transparentnost. Jedan od boljih sustava na sajmu.

.

Prije nastavka napomenuo bih da neću secirati i opisivati pojedine sisteme jer bih u tom slučaju mogao pisati danima. Previše je toga za opisati u jednom izvještaju, a i nema nekog pretjeranog smisla. Osvrnut ću se na neke sisteme i prezentacije za koje smatram da su vrijedne spomena.

KEF je predstavio novu Reference seriju koja se izgledom vraća u klasične okvire. Slušanje na prvu obećava, a posebno me raduje činjenica što su cijene naspram ostalih high-end proizvođača više nego korektne. Pa čak se i Blade serija čini kao best-buy izbor prilikom odabira zvučnika.

KEF REFERENCE 5.

.

Sonus Faber je predstavio novu Lilium seriju zvučnika (48.000 eura), umanjenu verziju Aide. Zvučnici su bili dio 7.1 višekanalnog sustava upogonjenog s McIntosh pojačalima. Prostačka prezentacija, ubitačno glasna i neartikulirana, ostavila mi je ogroman upitnik nad glavom. Na očajno lošem, doduše ogromnom LCD-u, vrtjeli su se isječci blockbuster filmova. Izloženo je nekoliko finiša od kojih mi je posebno zapela za oko kombinacija bež kože i američkog oraha. Izrada je vrhunska i tu nema spora oko toga da se radi o majstorskom poslu, ali o finišu s 24 karatnom pozlatom ne bih previše trošio riječi jer je jasno kome je namijenjen.

Sonus Faber Lilium – Iskreno se nadam da ću negdje u skorijoj budućnosti čuti ove zvučnike u sustavu kakav im dolikuje.

.

Nova inkarnacija Extreme izgleda odlično, ali ne i spektakularno kako sam očekivao. Nažalost o zvuku ne mogu ništa reći jer su zvučnici bili na silent displayu. U istoj sobi oduševila me nova Galileo serija Audio Research pojačala. Stavljanjem ARC-a pod istu kapu sa Sonus Faberom, Talijani su neminovno održali lekciju Amerikancima o tome kako se dizajniraju HIFI uređaji. Doduše, ovi su pak našli inspiraciju u izvornim ARC modelima. Kako god, nadam se da sviraju u pola kako izgledaju.

Audio Research Galileo GS 150

.

Sonus Faber Ex3ma

.

D’Agostino Master Audio System je izložio novo Momentum integrirano pojačalo u oba finiša, crni i srebrni. Koliko god da sam svojevremeno bio oduševljen, i još uvijek sam, izgledom Momentum mono pojačala koje sam testirao, toliko pojavom, ponajprije pretpojačala, a sad i integriranog pojačala, više baš i nisam.

Izrada novih uređaja i dalje djeluje besprijekorno, ali izgled prelazi u lagani kič. Izgubila se jednostavnost linija, pojavile su se dodatne kontrole, a i sendvič kombinacije materijala nisu neki raj za oči. Bez obzira na to, ne sumnjam da su noviteti zvukom na tragu referentnih Momentum pojačala.

D’Agostino Master Audio System – Momentum Integrated

.

Nordost je održao jednu od boljih prezentacija na sajmu. Sudbina je htjela da se sa mnom u sobi nađu i moja dva kopilota, dva nevjernika od kojih jedan stvari i pojave u HIFI-ju znanstveno i s fizikom objašnjava, dok drugi ospice dobiva pri spomenu na antivibracijske podloške i šiljke. S druge strane, ja o fizici malo znam i još k tome imam Stillpoints zvučničke podloške o kojima sam također pisao. Sad zamislite cirkus kad se takvi zajedno nađu na prezentaciji upravo Sort Füt antivibracijskih podložaka i šiljaka koje je Nordost tek nedavno lansirao na tržište.

Nordost Sort Füt

.

Nakon uvodnog dijela i kratkog predstavljanja proizvoda, upogonjeni su zvučnici sa šiljcima kakvi se standardno isporučuju uz Audio Physic Scorpio 25 zvučnike. Testni materijal je bila pjesma Jamesa Blacka, The Wilhelm Scream, inače prepuna faznih pomaka, basa i umjetno stvorene pozornice koja se na trenutke frapantno povećava. Zauzeo sam mjesto u sredini kako bih što bolje čuo i detektirao razlike. Nakon par minuta odslušane pjesme, zvučnike su u trenu zamijenili s istim modelom, ali s montiranim Nordost antirezonantnim šiljcima.

Ukratko, razlika u zvuku je bila drastična! Pozornica se proširila u svim smjerovima, posebice u širinu. Bas se utegnuo i općenito gledajući glazbi je udahnuta dodatna transparencija i separacija zvukova. Da je razlika zaista bila drastična, možda najbolje govori to, što su oba moja kopilota priznala da se zvuk promijenio. Jedan je čak otišao toliko daleko pa je prezentera nazvao muljatorom koji nije pustio istu pjesmu s laptopa.

Naime, on je čuo da razlika postoji, čak je to i priznao, ali kako ta razlika nema znanstveno uporište, u pitanju je prevara. Na moje pitanje, zašto u novim antivibracijskim podlogama za HIFI uređaje skuplji materijali imaju bolja zvučna svojstva, Bjorn Bengtsson, legendarni Nordostov prezenter, odgovorio je da razliku čini cijena obrade materijala, ali ne i zvučna razlika. Pošten odgovor i u duhu hrvatskih političara.

Bjorn Bengtsson

.

Na kraju smo na rubu incidenta napustili sobu jer je moj kopilot dobio ozbiljan poriv da prezenteru u lice kaže što misli o njemu i proizvodima koje predstavlja. U redu, priznajem, i meni je bio smiješan onaj dio u kojem nam je objašnjavao kako se uz zvučničke šiljke u kompletu nalazi i mala laserska libela pomoću koje možete u dlaku nivelirati zvučnike. Tu ga je zaskočio fizičar poput njemačkog vojnika ’41. pa priupitao do koje visinske razlike između visokotonaca dva zvučnika ljudsko uho može detektirati razmak. Pogađate, dobili smo politički korektan odgovor (čitaj: nismo ga dobili).

Ovakav događaj zaslužio je odlazak na hlađenje, a za to je između 3. i 4. hale predviđeno savršeno mjesto u dvorištu sa šatorom prepunog finog pšeničnog nektara. Tu smo još malo nastavili o Nordostu, a zatim pažnju prebacili na ono što još nismo, a znamo da moramo vidjeti.

Focal Grande Utopia EM i Naim Statement – Foto: Marin Duplančić

.

Negdje na prvom katu nalazio se Naim Statement, integrirano pojačalo od suludih 200.000 eura. Ugledalo je svjetlo dana tek nedavno i predstavlja tour-de-force britanskog proizvođača HIFI uređaja. Daleko od toga da Naim u svojoj prošlosti nije imao, i još uvijek ima, skupe high-end uređaje, ali ovo je kvantni skok od standardne ponude.

Ni više, ni manje, Naim Statement je bio spojen na Focal Grande Utopia EM zvučnike (130.000 eura). Za ulazak u slušaonu dijelile su se karte i morali ste stajati u redu da biste ušli. Na svu sreću, sreo sam Darina Kostrevca iz Audio Dreama, hrvatskog distributera Naim elektronike koji je žurio na sastanak pa mi je dao nekoliko karata za predstojeću prezentaciju.

Izbor glazbe je bio osrednji, izuzev jedne kompozicije, ali bez obzira na to ne sjećam se da sam se pred nekim sistemom osjećao tako nemoćno. Zvuk je bio daleko od idealnog, čak i vrlo dobrog, ali taj potencijal koji se osjetio kroz određene dionice izazivao je gotovo strahopoštovanje. Imam osjećaj da takav sustav u nekih tretiranih 100 ili više m2 prolijeva suze iz očiju.

Ruku na srce, suze su u Zagrebu same potekle kada sam shvatio da mi je prezenter dao krivu informaciju o toj jedinoj dobroj pjesmi i izvođaču te da ju je nemoguće naći na Googleu. Ne vjerujete? Pokušajte upisati Opera Metropolitan pa gledajte što će vam na ekranu izaći. Još uvijek ne vjerujem da sam bio tako naivan kad sam prepisivao s njegovog tableta na kojem je stajalo, izvođač – Metropolitan, pjesma – Opera.

Kao što sam već ranije spomenuo, na Mark Levinson press konferenciji predstavljeno je novo integrirano pojačalo No. 585, nasljednik modela No. 383. Konferenciju su vodili Robert V. Lardon, generalni menadžer Harman Luxury grupe i Todd Eichenbaum, glavni inženjer u Mark Levinsonu. Nakon iznošenja fascinantnih brojki koje govore o velikom porastu prodaje svih proizvoda nastalih unutar Harman Luxury grupe, Robert V. Lardon je naglasio kako Mark Levinson okreće novu stranicu u poslovanju.

Pozvali su u razvojni tim inženjere iz Madrigala koji su nekoć radili u Mark Levinsonu i koji u sebi dobrim dijelom nose povijest tvrtke. Na čelo je postavljen Todd Eichenbaum, inače od ranije poznat po projektima koje je ostvario u Krellu. Uz to, proizvodnja je vraćena nazad u Connecticut. Ovim se potezima Mark Levinson vraća korijenima i s novim, starim timom kreće u razvoj novih uređaja.

Mark Levinson No. 585

.

Prvi takav je No. 585, po svemu sudeći radikalno promijenjeno integrirano pojačalo naspram prethodnika. Osim što je dvostruko snažniji (2 x 200 W @8 Ohm), u No. 585 je ugrađen i 32 bit/192 kHz DSD D/A konverter (ESS Sabre 32 bit) balansirane topologije. Za poboljšanu reprodukciju niže rezolutnih audio signala brine se novo razvijena Harman Clari-Fi™ tehnologija.

Pojačalo je opremljeno sa 6 digitalnih i 4 analogna ulaza, uključujući USB, optički, koaksijalni, AES/EBU, XLR i RCA priključak. Spomenuo bih i izlaz za subwoofer s visokopropusnim filterom (80 Hz) kojim se No. 585 može smjestiti u srce vrhunskog 2.1 sustava. Pojačalo je izvedeno u dvostrukoj mono konfiguraciji, a za stabilnost se brine predimenzionirani 900VA toroidalni transformator vlastite izrade.

Press konferencija ujedno je bila i prilika da uputim nekoliko pitanja Toddu Eichenbaumu veznih uz No. 585. Prije svega sam ga pitao zašto im je trebalo gotovo 15 godina da naprave novo integrirano pojačalo. Tu je u odgovor uskočio Robert V. Lardon te naglasio da se neke stvari u životu jednostavno ne dogode. Pravi razlog jest taj, što su čekali trenutak kad će se reorganizirati i dovesti u svoje redove osobu poput Todda Eichenbauma.

Todd Eichenbaum

.

Uslijedilo je pitanje iz kojeg sam htio saznati hoće li No. 585 biti referentno integrirano pojačalo sljedećih 15 godina. Sudeći po odgovoru, neće. Naime, Harman Luxury grupa (JBL, Lexicon, Revel, Mark Levinson) u sljedećih 24 mjeseca planira izbaciti na tržište 12 novih uređaja među kojima je za očekivati i slabiju verziju No. 585, možda No. 484?

Posljednje pitanje odnosilo se na samu tehnologiju pojačala, odnosno zanimalo me je da li je No. 585 modularnog dizajna i postoji li mjesto za unaprjeđenje. Prema riječima Todda Eichenbauma, u No. 585 će budućim vlasnicima biti omogućeno umetanje phono pretpojačala čime se No. 585 nameće kao zaokruženo high-end audiofilsko rješenje.

Što se tiče zvuka, ne mogu reći da sam napustio press konferenciju zadovoljan. Problem je ležao u izboru i trajanju glazbenog materijala. Za daljinskim upravljačem se našao sam Todd Eichebaum koji se nije snašao u ulozi prezentera. Kasnije sam čuo da mu je ovo bila prva press konferencija i prezentacija ovakvog tipa te da se već na sljedećoj opustio, da bi se konačno na trećoj osjećao kao pravi domaćin.

Pokušao je kroz pojedine glazbene isječke skrenuti pažnju na prostornost, prirodnost vokala, dinamiku, itd., ali je sve to trajalo prekratko i bilo je pretiho za sajamske uvjete. Više bih volio da sam poslušao jedno orkestralno djelo na ‘kako bog zapovijeda’ glasnoći. Kažu mi moji kopiloti da su sutradan poslušali sistem te je zvuk bio izvrstan. Nemam razloga da im ne vjerujem.

Cijena u Americi za No. 585 iznosi 12.000 dolara (za usporedbu, No. 383 je 2000. godine koštao 5.900 dolara), dok će europska vrlo vjerojatno iznositi 12.000 eura. U kontekstu high-end HIFI proizvoda, rekao bih da cijena nije pretjerana pogotovo ako uzmete u obzir što sve dobivate za te novce te kakvo ime stoji iza No. 585.

3 godine intenzivnog razvoja i rada donijele su na svijet Neolith, nove referentne Martin Logan zvučnike. S 35% većom površinom elektrostatske membrane od prethodnika, Statement e2, pasivnom 15” bas i 12” mid-bas jedinicom, Neolith je na sajmu pružio izvrstan zvuk. Žao mi je da nije bilo mjesta za sjedenje, ali i ono što sam čuo s nogu zaslužuje aplauz. Pogonjeni Sim Audio mono pojačalima i ostalom elektronikom, iz Monolith zvučnika je izlazio dinamičan, brz, precizan i timbralno vrlo uvjerljiv zvuk. Kroz razgovor s prezenterom između ostalog sam saznao da točna cijena nije još formirana, ali da će biti negdje oko 100.000 dolara. Nakon toga, više nismo imali puno toga za razgovor.

Martin Logan Neolith

.

Njemački Lanche Audio predstavio je No. 5.1 zvučnike (28.000 eura) s plazma visokotoncem i Mola Mola uređajima. Hah, baš me zanima kako Mola Mola čitaju Bračani. Spominjem Lanche Audio iz razloga jer je zvuk sistema bio odličan, jedan od boljih na sajmu i to ne samo ove godine. Jao, što bih dao da ih mogu dovući u svoju slušaonu na detaljniju opservaciju. Mislim, znam što bih trebao dati.

Najavljenu senzaciju High Enda, Magico Ultimate 3 zvučnike (500.000 eura) nisam slušao jer je prezentacija bila katastrofalno organizirana. Glazba se puštala svakih sat vremena, na puni sat i trajala bi 15-ak, 20-ak minuta. Nakon toga bi jedni izašli da bi se u sljedećih 5 minuta u cca 30 m2 naguralo 50-ak ljudi koji su jedva disali i topili se od vrućine. Među njima sam i ja bio.

Magico Ultimate 3

.

Međutim kad sam saznao da moram pričekati još najmanje pola sata da bih nešto čuo, dok soba puca po šavovima, a Hansu kapa znoj s čela meni za vrat, zapitao sam se, zar sam zaista tako lud za dobrim zvukom? Naravno da nisam. Hasta la vista, Magico!

Ovdje bih se zaustavio jer bih zaista mogao danima pisati o sustavima koje sam slušao i onima koje nisam. Međutim, ne mogu završiti tekst, a da ne spomenem jedan izuzetan sustav koji sam slušao s posebnim oduševljenjem. Riječ je o Living Voice Vox Olympian zvučnicima (550.000 eura), Vox Elysian subwooferima (220.000 eura), Kondo Gakuoh mono pojačalima (60.000 eura), Kondo KSL-M77 pretpojačalu (30.000 eura), Kondo KSL DAC-u (42.000 eura) i novom CEC TL0 3.0 CD transportu (30.000 eura).  Nažalost ne znam koji su kabeli bili u pitanju i koja im je cijena. Vjerojatno taman dovoljna da uz cijenu HIFI police zaokružimo vrijednost sustava na nevjerojatnih 1.000.000 eura!

Living Voice, Kondo i CEC

.

Pokušajte na trenutak zaboraviti ove brojeve. Znam, nije lako. Moja je velika sreća da nisam na sajmu pitao za cijene nego sam ih iskopao po povratku u Zagreb. Vjerojatno sam zbog toga i opuštenije slušao. Uglavnom, ono što sam čuo dugo ću pamtiti. Zvuk je bio povezan po čitavom spektru. Dinamički savršen s jasnom i vrlo preciznom pozornicom. Za razliku od ostalih horni koje često predimenzioniraju izvođače, posebice vokale, ovdje to nije bio slučaj. Da ne kažem da su ovo prve horne koje sam čuo, a da nisu navlačile zvuk na sebe. Ti su ogromni ormari naprosto nestali u prostoru. Fascinantno!

Takvu lakoću prezentacije i suptilno iznošenje detalja ne sjećam se da sam skoro čuo. Gudački instrumenti su bili zapanjujuće uvjerljivi s fino izraženim timbrom. Na kraju se sve pretopilo u hedonistički doživljaj tj. u istinski high-end zvuk. Nema tu govora o nekom cijevnom zvuku, toplini, milozvučju, medu i ostalim priglupim pridjevima koji se pripisuju cijevnim pojačalima. To je jednostavno bio visokovjeran zvuk i tome bi trebali težiti svi proizvođači pojačala, bez iznimke.

I dok se još Kondo elektronika izgledom može progurati pod klasična cijevna pojačala, Vox Olympian/Elysian zvučnici izgledaju prestrašno. Jasno mi je da svaki zašto na tim zvučnicima ima svoje zato, ali u to da ne izgledaju nakaradno i do boli kičasto, teško da me netko može uvjeriti. Istina je i ta, da će za te novce vrlo vjerojatno, uz plaćenu povratnu avionsku kartu i smještaj, ekipa iz Living Voicea rado budućeg vlasnika saslušati u svojoj tvornici te zamijeniti zlatne detalje i ptičji javor s nekom RAL bojom ala Wilson Audio. Para vrti tamo gdje burgija neće, zar ne?

Na krilima High End sajma, odletjeli smo potkraj dana do susjednog Marriott hotela gdje se u isto vrijeme odvijao odbjegli sajam, svojevrstan pokret otpora nazvan HIFIdeluxe. Naše oduševljene je ubrzo splasnulo kad smo shvatili da je razbacan na 5 katova, da se na pojedinim katovima nalaze tek dvije sobe (s katastrofalnim zvukom) te da lift vozi svake prijestupne godine. Bacili smo uši na fantastične Audeze planarne slušalice, modele LCD-3 (2.000 eura) i LCD-2 (1.000 eura) koje su ujedno bile najbolje slušalice koje sam u Minhenu slušao. Na kraju smo utočište potražili u sobi Konus Audija i u zvuku 47 Labs elektronike. Tu su nas dočekala poznata lica i hladno pivo tako da smo po izlasku iz sobe zaključili da je s HIFI-jem u Minhenu za nas gotovo!

Da se čovjek zamisli. Vitus Audio MP-S201 stereo pojačalo, premijerno na High Endu 2014 – Foto: Marin Duplančić

.

Ako u galeriji primijetite neku fotografiju sustava ili uređaja koji vas zanima, a ovdje nije opisan, slobodno me pitajte u komentarima. Pokušat ću vam dati što precizniji i opširniji odgovor.

To, što smo završili sa sajmom, ne znači da smo završili i s Augustinerom. Sjećate se da samo večer prije rezervirali stol? Ovog puta smo se našli s trojicom prijatelja tako da smo pojačali audiofilske snage. Ponovo smo oglodali svinjsku koljenicu poput šiljilo olovku, ubacili u sebe par točenih pšeničnih, ovjekovječili trenutak u suradnji s konobarom te se zaputili, a gdje drugdje, u još jednu pivnicu.

Moram priznati da se ne sjećam zadnjih detalja večeri, ali pamtim bezobraznu konobaricu (posljednja fotografija u galeriji) koja nije imala sluha za zdrav balkanski humor jer joj se valjda žurilo na sastanak sa sudbinom, a ponoć već tuče. Tad nam je prijatelj koji inače živi u Minhenu pokazao kako se rješavaju takvi slučajevi. Na izlasku joj je rekao par stvari na tečnom neugodnom njemačkom te zatražio napojnicu od 9 eura nazad. Šutke je vratila, a mi smo pokušavali projicirati istu situaciju na Hrvatsku. Nismo uspjeli, ali smo se zato nastavili zabavljati sve do hotela.

Avantura zvana High End 2014 Munich je završila. Vratili smo se u Hrvatsku s osmijehom od uha do uha, zadovoljni i sitih ušiju. Svatko tko voli HIFI kao takav bi trebao bar jedanput otići u Minhen na High End. Srest ćete ljude iz cijelog svijeta kao što sam i ja sreo prijatelja iz Malezije. Ne treba se previše kritički osvrtati na sustave, ali im i ne treba praštati, posebno ne onim basnoslovno skupim. High End je demonstracija ekonomske moći i dobar je pokazatelj gdje se primjerice mi nalazimo naspram razvijenog svijeta. Konačno, High End je mjesto na koje ću se uvijek rado vraćati jer znam da me očekuje spoj onoga što najviše volim – druženje i visokovjeran zvuk.

Bis nächstes Jahr!

[Show slideshow]

1 2 ... 12 ►