Ne sjećam se da sam ikad prije na High Endu vidio toliku zastupljenost Simaudio uređaja. Da je riječ o konzumnoj elektronici još bih to prihvatio kao normalno, ali s obzirom na to da je Simaudio ipak proizvođač više klase uređaja od kojih mnogi odlaze u high-end razred, kako tehnologijom, tako i cijenom, čuđenje je opravdano.
S druge strane, očito se Simaudio pokazao kao pouzdan partner u različitim sustavima pa su iz tog razloga izlagači zaigrali na sigurnu kartu. Naime, najgore što vam se kao izlagaču na High Endu može dogoditi, jest da u nekom trenutku ostanete bez zvuka u izlagačkom prostoru uslijed kvara nekog uređaja.
Ako uzmete u obzir da izlagačka mjesta na High Endu koštaju ko suho zlato te da su zaista u pitanju strahovite cifre, nije teško zaključiti koliki je gubitak kada u desetak, ili ne daj bože više minuta, propustite mnogobrojne posjetitelje. Konkurencija je velika, prisutan je velik broj izlagača i sasvim sigurno niti jedan od desetine tisuća posjetitelja neće pričekati da se otkloni kvar, zamijeni uređaj, zvučnik, kabel ili nešto peto. Nema zvuka? Nema problema, ima još stotine drugih mjesta za poslušati sustave.
Dakle, vrlo je lako moguće da je Simaudio upravo odabran na mnogim mjestima kao siguran oslonac. Slična je stvar bila i Wilson Audio zvučnicima koje smo mogli vidjeti na rekordno puno izlagačkih mjesta. Tu je pak u igri činjenica da se generalno Wilsoni daleko bolje snalaze u različitim prostorima od većine ostalih zvučnika. Osim toga, zvuče superiorno i tu nema spora.
No vratimo se Simaudiju. Ovisno o izlagačkom mjestu, mogli smo u akciji vidjeti najbolje uređaje iz ponude pa čak i famozna Moon 888 mono pojačala (oko 130.000 eura/par) koja su apsolutna referenca i predstavljaju najbolja pojačala koje je Simaudio ikad napravio.
U kombinaciji s ostakom referentnih Moon uređaja, odnosno s Moon 850P pretpojačalom (oko 36.000 eura) i Moon 680D streaming DAC-om (11.500 eura) te Raidho TD6 zvučnicima (210.000 eura/par) činili su sustav gotovo vrijedan strahopoštovanja.
Nije tu u pitanju samo basnoslovna cijena sustava (kabele, strujna napajanja i police nisam ni spomenuo), nego grandiozan zvuk pred kojim se u nekom, početnom trenutku osjećate ponizno i malo, pogotovo ako se poput mene nađete u izlagačkom prostoru baš kada je prezenter odabrao neke jebene orgulje i zafrljio glasnoću do boli. Bubrezi ispadaju, koža se zateže, a noge klecaju. Malo pretjerujem, ali u svakom slučaju impresivan zvuk po svim mjerilima. Tko ima love, oko pola milje eura i adekvatan prostor, bome doma sluša sustav koji se može mjeriti s bilo kojim bez obzira na cijenu jer je teško zamisliti bolje. Naravno, u paketu dolazi i cijeli simfonijski orkestar i prateći zbor. Svi stanu.
Još je jedan teškaš pokazao zube na High Endu predstavivši čitavu paletu proizvoda od kojih ne znaš koji je bolji, a bogami i skuplji. Dobro, nitko to ne očekuje niti je ikad Mark Levinson bio jeftin. Međutim, Mark Levinson nije stekao reputaciju kao jedan od najboljih proizvođača u audio industriji na temelju nekih ‘budžet’ uređaja, već provjerenom kvalitetom, vrhunskom tehnologijom, superiornom izradom i konačno, izvanserijskim zvukom.
Između ostalih uređaja, na High Endu smo mogli vidjeti, nažalost ne i čuti, No. 5320 mono pojačala, No. 5206 pretpojačalo, No. 5101 SACD player, No. 5802 integrirano pojačalo i No. 5105 gramofon.
Za razliku od prošle godine kada su prašila jubilarna, ograničene proizvodnje (svega je 50 pari proizvedeno) te ujedno i najbolja mono pojačala u ponudi, ML-50, ove smo godine samo pasli oči. Ajde, kada je Mark Levinson u pitanju, nije ni to loše.
Na svu sreću, imamo domaćeg distributera pa se jedan dio ponude može čuti u Sigma Audiju, a navodno je tu i jedan par, ni više ni manje, ML-50 pojačala. Za ovo me nemojte držati za riječ pa radije provjerite kako stvari stoje i jesu li pojačala dostupa za slušanje u Sigma Audio showroomu.
I taman kad bi čovjek pomislio da se o KEF-u ima što pisati jer se svih prethodnih godina na High Endu raskošno prezentirao (čak su u par navrata bili izloženi pa čak i svirali famozni KEF Moun zvučnici), ove je godine pao hladan tuš. Od KEF-a jedva da je bilo K. U kuloarima se priča da je pala neka svađa na relaciji KEF – organizator te da je zapravo KEF izvisio za svoje standardno, ujedno i jedno od najatraktivnijih izlagačkih mjesta. Što bi rekli Zagorci – ‘Ne bi se štel mešat’, ali je činjenica da smo KEF zvučnike mogli vidjeti tek na dva mjesta i to zahvaljujući njemačkim distributerima. Na jednom su se nalazili KEF Blade 2 Meta zvučnici (26.000 eura/par), ali toliko loše smješteni u otvorenom prostoru da sam izgubio volju ih fotkati. Osjetio sam nelagodu i gotovo očaj kada sam vidio kakav je tretman dobio jedan takav rasan proizvod.
Ako mene pitate, Blade, jedan ili dva, meta, nebitno, jedan je od najljepših zvučnika ikad napravljenih. Tu su ih stisnuli i razmakli jedva metar i pol jedan od drugog, Nabili uza zid i spojili na neki integrirac, mislim da je bio Hegel. I to je još sviralo, ali ne znam za koga jer su bili u otvorenom prostoru. Baš mi je žao da sam zatekao na High Endu takvu situaciju jer sam se veselio prezentaciji novih Meta modela.
Drugi par KEF zvučnika, mali LSX II Wireless, također su se nalazili u otvorenom prostoru tj. na nekom štandu i uopće nisu svirali. Možda i jesu, ali tko bi ih čuo od silnog žamora. Ma i da nema žamora, nema se tu što pametno čuti. Za utjehu ostaje to, što sam ih bar pobliže pogledao. Nema neke pretjerane vizualne razlike naspram izvornog LSX modela, tako da i dalje izgledaju odlično.
Međutim, iznutra su značajne promjere, počevši od kvalitetnijeg DAC-a, šire podrške za glazbene servise pa sve do HDMI ARC i USB-C priključaka. Tko traži male, kompaktne i opako dobro dizajnirane zvučnike, tko se ne želi maltretirati s kabelima i ostalim audio komponentama, i naravno, da za taj gušt ne mora prodati bubreg, ovi bi malci u više dostupnih boja trebali biti na vrhu popisa.
Inače, video recenziju prvog modela možete pogledati na mom YouTube kanalu.
Siroti NAD dijeli sličnu sudbinu poput KEF-a, ali ipak s drugačijim razlogom minornog predstavljanja. Na sajmu smo mogli vidjeti tek par modela iz Masters serije i to je to. Ne znam jeste li upoznati, ali NAD se nalazi pod krovom Lenbrook grupe, gdje se stišće s još dva poznata brenda, Bluesound i PSB Speakers.
S obzirom na to da ove godine nije bilo Lenbrook grupe na High Endu, što je zateklo mnoge europske distributere pa tako i hrvatskog, ponovno su u pomoć uskočili njemački distributeri.
Inače ne bih sva tri brenda uopće spomenuo, ali je činjenica da upravo ti brendovi već godinama privlače značajan broj posjetitelja jer se radi o audio komponentama zemaljskih cijena. Super je tamo gledati i slušati Moon i Raidho za pola milijuna eura, ali na kraju dana običan puk kupuje proizvode za koje može bez nekih većih napora izdvojiti novce. U redu, slažem se s vama, to se odnosi na zapadnjački standard. Mi tu u Hrvatskoj ipak moramo posegnuti za beskamatnim ratama koje se često rastegnu na period Dansko-njemačkog trogodišnjeg rata.
Ha dobro, što sad, daj što daš! I ta skromna izložena ponuda otkrila je nekoliko jako zanimljivih proizvoda. Prvi je Bluesound Puls Soundbar+. Na High Endu je bio montiran na zid ispod nekog TV-a, odnosno tamo gdje će se i inače najčešće nalaziti u kućnim konfiguracijama. E to je bilo izvrsno. Za oko 1.000 eura koliko soundbar košta, zvuk je van pameti. Tko ne brije na HIFI, a želi imati doma dobar zvuk, ma ovo je više nego dovoljno. Pa taj štapić ne da grmi, nego artikulirano, čisto i autoritativno urla na sav glas.
Ali najveći je štos u tome, što je Puls Soundbar+ ujedno i streamer, tako da imate pristup glazbenim servisima, internet radiju, možete na njega spojiti vanjski hard disk ili USB s pohranjenom glazbom ili filmovima. Dodatni je bonus taj, što ga možete staviti u multiroom konfiguraciju.
Pokaže li se Puls Soundbar+ tanak u basu, recimo uslijed smještaja u neki veći prostor gdje se bas izgubi, tu je Puls Sub+ subwoofer koji košta oko 850 eura. U konačnici, za nešto manje od 2.000 eura, ne da možete dobiti dobar zvuk, nego postoji mogućnost da vam neće pasti na pamet tražiti bolje.
I dok ovi milijarderi na katu sajma kupuju višemilijunske HIFI sustave, Helmut si fino kupi Soundbar komplet, roka po filmovima i mjuzi, a za razliku u lovi digne kat kuće, kupi novi auto i plati sinu studij u Engleskoj. I baš zato mi je žao da nije bilo više takvih Bluesound proizvoda na sajmu. Od PSB zvučnika mogli smo vidjeti samo male kompakte aktivne dvosistemce.
No na svu sreću, predstavljeni su relativno novi Alpha iQ zvučnici. S cijenom od oko 1.300 eura/par zvučnici u sebi imaju pojačala, pružaju podršku za glazbene servise (Tidal, Qobuz, Spotify, Amazon Music), za internet radio, BluOS i još su i streameri.
Da stvar bude bolja, malci sjajno rade za te pare. Izrada nije bog zna što, ali za tražene novce, za tu kvalitetu zvuka i opremljenost, može im se progledati kroz prste. Fora je i to što se nude u 5 boja pa kako već kome paše u sobu. Očito je da ovaj model puca na mlađu generaciju, ali i na sve one koji zaziru od slaganja klasičnog HIFI sustava.
Stari dobri JBL se na High Endu nalazio točno tamo gdje je i proteklih godina izlagao. Ne da se stari mačak i još uvijek ima adute u rukavima. Ti su aduti zapravo hvatanje u koštac s konkurencijom koja nemilosrdno grabi i vodi bespoštednu borbu. Nema tu milosti, a onaj koji ne prati trendove i ne ispunjava zahtjeve nekog novog tržišta, može se momentalno sam izbrisati sa zemljopisne karte.
E, sad tu stari mačak kuži igru, ipak ima desetljeća i desetljeća iskustva iza sebe, a pritom se i svega i svačega nagledao. Prvo su krenuli s vintage serijom zvučnika. Kao, izgledaju kao oni iz ’70-ih, ali ovi su sad tehnološki ‘tour-de-force’. Naravno da nisu. Mislim, rade odlično, ali su ispunili primarni cilj, a to je da su privukli nostalgične kupce, ali i ove moderne koji se furaju na vintage spiku. Kako god, nema veze, JBL je tu odradio sjajan posao.
Ali tek sad JBL, stari mačak izvlači kandže i kreće u napad. Proširuje ponudu, i odjedanput u izlogu ima nekoliko integriranih HIFI pojačala, CD player, streamer i par modela gramofona te sad već zavidnu ponudu kućnih HIFI zvučnika. Dakle, stari mačak ne planira sjediti sa strane i promatrati kako svi grabe dio kolača bez da se njega zove na gozbu.
S pojačalima, streamerom, CD playerom i gramofonima nemam iskustva, ali mogu potvrditi da svi zvučnici iz Classic (vintage) serije uistinu rade odlično i da cijene nisu zastrašujuće. Naprotiv, kreću se u rasponu od nekih 1.100 do 5.000 eura za par zvučnika. Nisu ni pojačala nekih astronomskih cijena. Za najbolji model, SA750, odvojit ćete 3.000 eura, dok za slabiji SA550 oko 1.900 eura, Ako vam se to čini puno, otiđite kat ili dva više pa pokušajte naći pojačalo ispod 10.000 eura. Teško.
Gramofoni su također apsolutni best-buy. Ostao sam u čudu da jači model, TT350, košta oko 1.000 eura. Ako ništa drugo, izgleda kao da vrijedi bar dvostruko više. Ustvari, kad ga vidite uživo, kad vidite da tu ima konkretnog aluminija, pravog furnira, da je ručka izvrsno napravljena te da dolazi s predinstaliranom Audio-Technica VM95E zvučnicom te konačno, da je riječ o direct-drive gramofonu, pitate se je li moguće da sve to košta samo 1.000 eura?!
I onda kao da to nije dovoljno, saznate da gramofon teži solidnih 5 kilograma te da dolazi s pleksi poklopcem.
Pa opet, kome je tih 1.000 eura nepremostiva prepreka ili jednostavno ne želi dati te novce za gramofon, tu je i slabiji, ali zato potpuno novi model, Spinner BT, koji se prodaje za nekih 400 eura i koji ima podršku za Bluetooth. Ne želim ni pomisliti što Bluetooth radi u gramofonu, ali vjerujem da će se mlađe generacije oduševiti tim dodatkom. I taj je gramofon ‘plug and play’ i dolazi s poklopcem. Doduše, za razliku od jačeg modela, od ovog ne bih očekivao neku zvukovnu sreću. Doduše, Bluetooth…
High End se neminovno mijenja i više nije samo high-end HIFI u pitanju. Očito su organizatori skužili da budućnost sajma leži u privlačenju posjetitelja normalnih primanja i platežne moći. Ako bi se kojim slučajem zadržao samo na high-endu, ubrzo bi sajam postao elitistički događaj jer kao što svi svjedočimo, upravo je taj segment s cijenama najviše otišao u neku drugu galaksiju. A da stvar bude gora, još će te cijene otići u tri…, ma znate i sami kamo.
