Pakrac, 1.2.2015. – Razgovor s Raveenom Bawom, direktorom prodaje tvrtke DCS iz Velike Britanije.

Raveen Bawa (DCS)

.

Prošlotjedna prezentacija DCS Vivaldi uređaja, održana u prostorijama Robertoshopa, bila je prilika da izmijenim nekoliko rečenica s Raveenom Bawom, direktorom prodaje britanske tvrtke DCS (Data Conversion Systems). Razgovor je dobrim dijelom otkrio drugu stranu medalje, odnosno objasnio zašto njihovi HIFI proizvodi postižu astronomske cijene.

Razgovor s Raveenom Bawom omogućio je Božidar Savi, vlasnik Robertoshop trgovine koji je po ne znam koji put pokazao izuzetnu volju i želju da audiofilima, ali i svima ostalima, ponudi nesvakidašnje upoznavanje s vrhunskim audio brandom kao što je DCS.

Ako uzmete u obzir da se prezentacija vrtjela oko Vivaldi digitalne integracije (SACD/CD transport, DAC, upsampler, master clock) vrijedne oko 90.000 eura te da je glavnu riječ vodio Raveen Bawa koji je iz prve ruke objasnio o čemu se radi, a još je uz to puštao glazbu različitih formata, jasno je da bilo riječ o hedonističkom audio događaju.

Raveen Bawa pokraj DCS Vivaldi digitalne integracije.

.

Te su se nedjelje u Robertoshopu mogla slušati čak tri HIFI sustava. Međutim, rekao bih da su dva bila više pokaznog karaktera jer je ipak najveći interes izazvao sustav u kojemu je Vivaldi svirao. Ruku na srce, tom je sustavu pridodana i najveća pažnja organizatora tako da se našao u najvećoj prostoriji i u najboljim akustičnim uvjetima. Vivaldi se razmahao uz Spectral elektroniku (pretpojačalo, mono pojačala), Magico zvučnike, Sumić Audio i MIT ožičenje. Ukupna vrijednost sustava prelazi godišnji proračun manje otočne države.

Glavni sustav – Magico Q5 zvučnici, Spectral DMA-360 mono pojačala, Spectral DMC-30SS pretpojačalo, Sumić Audio i MIT kabeli, Rondo i ART R HIFI police.

.

Posjećenost bih ocijenio kao vrlo dobru iako sam očekivao nešto veću gužvu. Očito je komoditet uvjetovan zadnjim danom vikenda i hladnim zimskim vremenom ipak bio prepreka za mnoge audiofile da se upute u Pakrac. Mene to nije spriječilo tako da sam u Zagrebu pokupio još trojicu mušketira željnih mahanja audiofilskim uhom te u sljedećih sat i pol vremena ispunio kabinu automobila razgovorima o glazbi i HIFI-ju.

Službeni dio prezentacije počeo je negdje oko 13 sati. U uvodom je dijelu Raveen Bawa objasnio što sve čini Vivaldi digitalni sustav te naglasio kako se svaka komponenta može odvojeno kupiti te kasnije sustavno nadograđivati. Naravno, ako želite instant najbolji rezultat, 4 je vaš sretan broj. Srce svakog uređaja čini vrlo lukavo osmišljena kontrolna ploča tj. matična ploča. Nalazi se i u ostalim uređajima iz DCS ponude pa čak i u onim, uvjetno rečeno, najjeftinijim. Naime, u suštini razliku između modela čini softver. Drugim riječima, slavina je ista, ali vode ćete se napiti onoliko koliko vam DCS otvori ventil. Ni više, ni manje.

Početak rezentacije obilježila je opuštajuća i vedra atmosfera za koju je najviše zaslužan božidar savi (desno).

.

Matična ploča koja čini središnji dio svakog DCS uređaja.

.

Vivaldi je ‘future proof’ uređaj što znači da ga u budućnosti možete softverski nadograditi i time loviti korak s nadolazećim tehnologijama. Sposoban je reproducirati glazbu s CD-a i SACD-a, putem direktno spojenog računala ili iz mrežnog okruženja. Priključaka ima više od telefonske centrale tako da je zaista problem zamisliti digitalni izvor koji ne možete na Vivaldi spojiti.

Slušali smo glazbu iz računala, smartphonea, CD-a i SACD te iz mrežnog okruženja. Teško mi je ocijeniti zvuk samog Vivaldija je se našao u meni nepoznatom sustavu. Ako se sad netko pita, kako to, zar ti nisi u najavi prezentacije slušao Vivaldi u svom sustavu, odgovor je – nisam. Naime, Vivaldi sam samo fotografirao jer je transport bio zaključan, a ključevi su se nalazili, pogađate, u rukama Raveena Bawe koji je želio osobno Vivaldi pustiti u pogon kad za to dođe vrijeme.

Raveen Bawa objašnjava ulogu i softversku nadogradivost matične ploče DCS Vivaldija.

.

No kako god bilo, mogu opisati zvuk u cjelini, a on je toga dana u Robertoshopu bio izvrstan. Izuzetno precizan s bogatom pozornicom i odličnom dinamikom. Slušao sam vrlo uvjerljiv zvuk koji nije niti u jednom trenutku odavao kako se radi o digitalnom izvoru. Potvrdu kvalitete dobio sam onog trenutka kada sam posegnuo za svojim CD-om Sare K i Chrisa Jonsa, Are We There Yet (Live in Concert) i zamolio Raveena Bawu da mi pusti šestu kompoziciju s albuma, Turned My Upside Down.

Riječ je o snimci koja za sobom povlači određene nepravilnosti tako da se iz desnog zvučnika na trenutke može čuti prljav zvuk, odnosno distorzija. Međutim, upravo ta prljavština u mnogim sustavim biva maskirana te tjera slušatelja na preispitivanje vlastitog slušnog sustava. Ovdje nema takvih dvojbi i odgađa se odlazak otorinolaringologu jer se kristalno čisto čuje o čemu se radi. Nadalje, u slabim sustavima pjevanje Sare K na trenutke prelazi u deranje što pak za sobom povlači iritaciju i instinktivno stiskanje ‘next’ tipke na daljinskom upravljaču. Ako uspijete postići involviranost u glazbu kroz ovu kompoziciju, prilično sam siguran da slušate vrhunski sustav.

Manju bih zamjerku imao na lagano hladan štih zvuka i tu bih već prstom uperio u Spectral s kojim očito ne mogu nikako naći zajednički jezik. Magico Q5 sam slušao u više navrata i u više sustava i o tim zvučnicima imam samo riječi hvale. Spectral sam također slušao u više navrata i uvijek je na mene ostavio isti dojam. Neki će reći da se radi o beskrajnoj neutralnosti lišenoj svake koloracije, ali ja bih dodao da u toj purifikaciji očito stradava nešto što ljudsko uhu percipira kao prirodno. Naravno, možda sam u krivu, a možda je ovo samo poziv Robertoshopu da mi ustupi Spectral na testiranje.

Međutim, prijelomni trenutak prezentacija dogodio se onog trenutka kada je Raveen Bawa pustio glazbu s Iphonea, odnosno s YouTubea. Trenutak ranije, u nepretencioznom uvodu, Raveen Bawa je spomenuo kako je oženjen Španjolkom te da njegova supruga voli slušati domicilnu glazbu. Pustio je pjesmu Perdóname, Pabla Alborána, svojevrsne španjolske verzije Tošea Proeskog, koju pjeva u duetu s fado pjevačicom Carminho. Za mene je Pablo Alborán potpuni anonimus, a po povratku u Zagreb i preslušanog cijelog albuma, tako će i ostati.

No poanta je u tome da je zvuk s YouTubea jednom riječi bio – spektakularan! Naravno, ovo je zadnje što sam ikad pomislio da ću napisati na svom blogu, ali očito je došao i taj dan. Ako uzmete u obzir da se na YouTubeu uz spomenuti video, zvuk prenosi brzinom od bijednih 128 kbit/s, što je daleko ispod razine ‘kvalitetnog’ MP3 zapisa od 320 kbs/s, za očekivati je da iz dreka ne možete pitu napraviti. Međutim, DCS može. I ne samo da može pitu napraviti, nego vam još i povrh kandiranu višnju stavi. Što su, i kakav algoritam u Vivaldi upsampler stavili, za mene ostaje tajna, ali rezultat je zapanjujuć u svakom pogledu.

Molio bih audiofile da u ovim trenucima ne guraju kažiprst i srednjak u usta jer je činjenica da ovakva razina reprodukcije ne nadmašuje i ne može nadmašiti dobro snimljen audio materijal. Želim samo skrenuti pažnju na to, da ako se netko netko želi naslađivati zvukom s YouYubea i pritom nazivati audiofilom, broj telefona DCS-a je +44 (0)1954 233950. Javite mi ako kupujete, poziv ja plaćam.

S Raveenom Bawom sam razgovarao u obližnjem kafiću uoči prezentacije. Postavio sam nekoliko pitanja u službenom dijelu razgovora, dok smo u onom, neslužbenom, razgovarali o samoj tvrtki, razvoju, cijenama i još nekim stvarima koje nisu za ovaj blog. Ipak i moja supruga tu i tamo pročita što črčkam po internetu.

Iz tog sam razgovora saznao da DCS čini svega 19 zaposlenika što govori da dobar dio njih nije direktno uključen u razvoj i proizvodnju. Takva mi je brojka odmah dala na razmišljanje što bi bilo kada bih okupio 10-ak istomišljenika i pokušao proizvesti jedan Vivaldi. Već sam sljedećeg trenutka u glavi došao do izlazne cijene od oko 200.000 eura tako da mi se ovih 90.000 odjedanput učinilo vrlo prihvatljivim. Naime, jasno je da u pitanju manufaktura slična proizvođaču švicarskih satova te da ovakve stvari, u takvom svijetu, naprosto moraju koštati. Međutim, nije to jedini razlog.

U susjednoj je prostoriji svirao još jedan DCS digitalni izvor – Puccini SACD/CD player u kombinaciji s Puccini U-Clockom.

.

Svaki uređaj, osim što se ručno sastavlja, proizveden je iz dijelova napravljenih u Engleskoj. Aluminijske CNC dijelove mogla bi vrlo lako zamijeniti po višestruko nižoj cijeni dalekoistočna proizvodnja, ali tada bi DCS izgubio na autentičnom britanskom proizvodu uz gubitak nadzora kvalitete. Svaki aluminijski dio, ako na sebi nosi i najmanju nepravilnost, premda se radilo o milimetarskoj greški, odlazi u smeće. Svjesni činjenice da kupcima nude luksuzan proizvod, ne mogu si priuštiti niti najmanju proizvodnu manu.

Na razvoj Vivaldija utrošeno je 2 godine uz bezbroj sati testiranja, mjerenja i uspoređivanja. Softverski dio dotjeran je do krajnjih granica i tu je potrošeno najviše vremena. Za početni uređaj u ponudi, Debussy DAC, Raveen Bawa kaže kako ga jednostavno ne mogu napraviti ispod cijene od 8.000 funti (prodajna cijena). Prema njegovim riječima, morali bi prihvatiti ozbiljne tehnološke kompromise te promijeniti dobavljače, a takvo što se ozbiljno kosi s politikom tvrtke. Napomenuo je i to, kako ih nabavna cijena Esoteric VRDS-NEO transportnog mehanizma ugrađenog u Vivaldi košta oko 4.000 eura što čini značajan dio ukupne izlazne cijene Vivaldi transporta.

DCS – Vivaldi transport

.

S druge strane, neosporna je činjenica kako je globalno sve otišlo kvragu pa u ukupnoj cijeni nekog proizvoda valja potražiti nerazumne poreze i ostala davanja, troškove dobavljača, distributerske marže, distribuciju, itd. U ovom su se slučaju stvari toliko otele kontroli da, nažalost, Vivaldi ostaje rezerviran samo za najbogatije audiofile.

Da me netko ne bi krivo shvatio pa pomislio kako opravdavam astronomske cijene HIFI uređaja, još jedanput napominjem da problem vidim na globalnoj razini na kojoj se drastično povećava klasna razlika između audiofila te kako se HIFI industrija okreće onima koji imaju, a ne obrnuto.

No, da ne bih dalje špekulirao i nagađao što bi bilo kad bi bilo, te se bavio ekonomijom umjesto visokovjernim zvukom, u nastavku donosim intervju s Raveenom Bawom.

Imate li u DCS-u analognu referencu prema kojoj stvarate svoje uređaje?

Ne, nemamo. Nemamo čak ni gramofon u tvrtki. Iskreno govoreći, nisam nikad u životu gramofon koristio. Ja sam digitalno dijete rođeno u digitalnom dobu. Ne kažem da gramofon ne može dobro zvučati, ali mi ne pokušavamo uspoređivati naš zvuk sa zvukom gramofona i ostalih analognih izvora, nego izvući maksimum iz digitalnog zapisa. Analogni zvuk kao prirodna referenca u čovjeku budi mogućnost da glazbu osjeti. Tu istu stvar mi pokušavamo doseći s digitalnim zvukom. Dosad smo bili prilično uspješni u tome.

Što mislite o nadolazećim glazbenim servisima poput Tidala koji nudi, nazovimo ju tako, audiofilsku kvalitetu zvuka?

Pozdravljam u svakom obliku takve servise jer predstavljaju budućnost reproduciranja glazbe. Naši su uređaji već spremni za prihvaćanje i obradu glazbe različitih zapisa s takvih servisa. Vivaldi s mnoštvom priključaka možda je najbolji primjer. Ideja je ponuditi kupcima optimalnu kvalitetu zvuka bez obzira na izvor, a tu se prvenstveno oslanjamo na naše upsampler uređaje.

Međutim, s Tidalom imamo veće planove. Još nije ništa konkretizirano, ali radimo na tome da integriramo Tidal s našim upravljačkim softverom kako bi korisnicima omogućili direktno povezivanje s Tidalovom glazbenom bazom.

Vaše uređaje smatram izvrsno industrijski dizajniranim. Tko stoji iza dizajna, neko određeno ime ili studio?

Sve radimo u kući. Istraživanje, razvoj, proizvodnju, softver pa tako i dizajn. Gospodin zadužen za dizajn zove se Ray Winck. Usko surađuje s razvojnim timom i usklađuje dizajn s tehnološkim rješenjima. Riječ je o osobi s mnogim kreativnim idejama. Ako pogledate naše proizvode, Debussy, Puccini/Paganini i Scarlatti, primijetit ćete da svi različito izgledaju jer smo pokušavali postići najbolji mogući izgled. Smatram da smo s Vivaldijem ostvarili taj cilj. Tome u prilog idu izvrsne povratne informacije koje dobivamo sa svih strana svijeta.

Sljedeće pitanje postavio je jedan od čitatelja mog bloga. Naime, kada je pročitao najavu u kojoj sam napisao da ćete u Pakracu i Vi biti prisutni, postavio je pitanje za koje bi volio dobiti odgovor iz prve ruke. Naime, uz Vivaldi se isporučuju kabeli standardne kvalitete, interkonekcijski i strujni. Vjerujete li da bi neki brendirani kabeli mogao unaprijediti zvuk ili je za vas to nevažno?

Vjerujem u važnost kabela jer mogu napraviti veliku razliku. Isporučujemo uređaje sa standardnim kabelima, ali ih i testiramo s istima. Međutim, kada dođe do faze slušanja u našoj demo prostoriji, koristimo referentne kabele različitih proizvođača. Vodimo se sinergijom, tako da kad se odlučimo za jednog proizvođača, koristimo sve njegove kabele u sustavu. Koristimo Shunyata, Transparent, Nordost i MIT kabele. Primjerice, Vivaldi sustav apsolutno fantastično zvuči već sa standardnim kabelima, ali mu kvalitetniji pomažu da oslobodi tu dodatnu energiju iz sebe.

Često nas kupci pitaju zašto s obzirom na cijenu uređaja, ne isporučujemo kvalitetnije kabele. To se pitanje posebice istaknulo pojavom Vivaldija. Odgovor leži u tome kako su kabeli, odnosno zvuk kabela, osobna stvar. Jedni više vole zvuk nekog određenog branda, drugi pak drugog. Ako bismo se mi odlučili za jednog proizvođača, to bi značilo da namećemo svoj ukus, a to jer nešto što nipošto ne želimo. Osim toga, takav bi se izbor odrazio i u konačnoj cijeni.

Vivaldi je vaš referentni digitalni sustav. Radite li na nečemu novom?

Trenutno ne. Naravno, to ne znači da smo nezaposleni. Naš razvojni tim nema ni minute viška vremena u radnom danu. Konstantno smo okupirani razvojem softvera. Svaki od naših uređaje podložan je softverskoj nadogradnji koja se vrlo lako obavlja. Godišnje potrošimo oko 6 mjeseci samo da bismo ponudili softversku nadogradnju za sve naše uređaje na tržištu. Ovdje govorim i o sustavima starim 7 godina. Dakle, i oni su dio naše brige.

Naravno, da bismo ponudili najnoviju softversku nadogradnju, potrebni su mjeseci prethodnih testiranja. Ne možemo si dozvoliti bugove u završnim verzijama stoga naši programeri iscrpno testiraju uređaje na razne načine i u raznim situacijama kako bi isprovocirali grešku. Ako se i dogodi, sve se u laboratorij vraća. Vodite računa o tome da se u jednom Vivaldi ili Scarlatti sustavu, sačinjenog od 4 različite komponente, nalaze 4 različita softvera.

G. Bawa, hvala lijepo na razgovoru.

Hvala Vama.

Na kraju bih spomenuo kako je Raveen Bawa izuzetno susretljiva i prijateljski nastrojena osoba s kojom sam u razgovoru proveo daleko više vremena od predviđenog. Iznenadio sam se otvorenošću i spremnošću da o svemu razgovara. No kako sam ipak bio vremenom limitiran, a i prezentacijski dio je bio pred nama, rodila se ideja kako bismo razgovor mogli nastaviti u Cambridgeu, točnije u sjedištu DCS-a. Bila bi to dobra prilika za napraviti jednu finu reportažu, zar ne?

[Show slideshow]

Dodatak (12.2.2015.)

Ponukan niže navedenim komentarom zatražio sam Raveena Bawu dodatno objašnjenje vezano uz matičnu ploču u DCS uređajima. Naime, moram se ispraviti pa navesti kako matična ploča nije ista u svim uređajima. Novorazvijena matična ploča nalazi se samo u Vivaldi sustavu dok se u ostalima nalazi matična ploča prethodne generacije.

Također, Raveen Bawa navodi kako matična ploča u Vivaldi sustavu raspolaže 200 puta snažnijom procesorskom snagom od ostalih te da koriste tek manji dio raspoloživih mogućnosti što im ostavlja dovoljno prostora za daljnju nadogradnju.

Ispričavam se svim čitateljima na krivom navodu u tekstu.