Long Distance (Harmonia Mundi), 2005. – Format: CD – Žanr: World/Ethno/Crossover
Glazba: 5 – Kvaliteta zvuka: 4

Iako je riječ o albumu koji se već više od 8 godina nalazi na tržištu, uvjeren sam da se radi o nepravedno zapostavljenom glazbenom zapisu što je ujedno i glavni razlog zašto pišem ovaj tekst. Da ne kažem da recenzije diljem interneta možete nabrojati na prste jedne ruke.

Lévon Minassian, francuski glazbenik ili bolje rečeno, majstor duduka, jedan je od rijetkih u svijetu glazbe koji svira ovaj neobičan instrument. Naime duduk, inače najčešće izrađen od drva marelice, ne samo da je autohtoni armenijski puhački instrument koji datira iz vremena prije Krista, nego je i izuzetno težak za sviranje. Najpoznatiji svirač duduka svakako je Djivan Gasparyan čiji je Lévon Minassian bio učenik. Ovo je svojevrstan kuriozitet i posebna čast jer armenijski izvorni majstori duduka tehnike sviranja drže svetim i tajnovitim. Na slušateljima je tek da utvrde ima li uporište činjenica da nerijetko učenik postane bolji od učitelja.

Lévon Minassian – Foto: www.levonminassian.com

.

S glazbom Lévona Minassiana susreo sam se prije nekih 6, 7 godina kada mi je prijatelj skrenuo pažnju na njegov prvi samostalni studijski album iz 1998. godine, ‘The Doudouk Beyond Borders’. Oduševljeno sam prihvatio ono što sam čuo, ali i razočarao kad sam shvatio da je to jedini album ovog glazbenika.

Godinu dana kasnije sam igrom slučaja zgrabio svoj primjerak u pariškoj trgovini rabljenih CD-a, između izlizanih diskova Kool & The Ganga, Abbe i samo Francuzima poznatog šansonijera. Sjećam se da je to bilo jedino što sam te godine ponio iz Pariza, ali s ogromnim osmijehom na licu. Taj album mi je vrijedio više nego da sam natrpao prtljagu odjećom francuskih modnih kreatora ili buteljama vrhunskih bordoških vinara.

samostan Tatev, Armenija – Foto: www.geonice.com

.

S obzirom na specifičnost žanra i samog instrumenta, možda će se nekome učiniti da je ovdje riječ o siromašnom autorskom opusu, ali bogato stvaralaštvo Lévona Minassiana prije svega treba potražiti među 16 albuma različitih autora te 30 albuma filmske glazbe na kojima je Minassian svirao duduk.

Najpoznatiji albumi su Stingov, Sacred Love, ali i ranije nastali Us i Secred World, Petera Gabriela koji je ujedno i zaslužan za popularizaciju duduka kroz svoj Real World Records label te kroz glazbu za film ‘Posljednje Kristovo iskušenje’ (The Last Temptation of Christ). S druge strane, vrhunac filmskog glazbenog djela Minassian doseže sudjelovanjem u filmu slične tematike, ‘Pasija’ (The Passion of the Christ).

Drugi i trenutno posljednji samostalni album, ‘Songs from a World Apart’, dugo se skrivao od mene i tek sam nedavno sasvim slučajno otkrio da uopće postoji. Kompozicije i aranžmani tradicionalne narodne glazbe djelo su Armanda Amara dok izvrsnu orkestraciju potpisuje Bugarski simfonijski orkestar pod vodstvom Deyana Pavlova.

Armand Amar – Foto: www.armandamar.com

.

Ako postoji lice nostalgije i mističnosti, odricanja i nadanja, onda je to glazba ovog albuma. Svaka kompozicija vas vodi u neki novi svijet, vama dosad nepoznat. Ali najbolje je to, što se prepoznajete u tom svijetu jer niste stranac vlastitih osjećaja. Znate da tu pripadate i da ste tu već nekad bili, tu u stvari živite. Suze i tuga kompozicija predstavljaju iskonsku ljepotu glazbe Lévona Minassiana, ali i glazbe kao takve.

Osebujan zvuk duduka teško da nekog može ostaviti ravnodušnim. U rukama majstora poput Minassiana taj zvuk poprima oblik drevne knjige u kojoj su zapisane ljudske sudbine kroz stoljeća. Kako se stranice okreću tako postajete svjesni da se ta knjiga neće nikad zatvoriti i neće do kraja biti napisana jer i sama glazba nalazi svoje mjesto u vječnosti.

Osobni favoriti albuma su uvodna kompozicija ‘Hovern’ Engan’ (The Winds Have Dropped), zatim ‘Im ayrogh veuchtitz’ (On That My Mother…) te konačno ‘Tchinares’ (You Are Slander) koja je ujedno nešto najljepše što sam u svom glazbofilskom stažu ikad čuo.

planina Maymekh, Armenija – Foto: Shutterstock

.

Na kraju imam dobru i lošu vijest za vas. Suprotno ustaljenoj praksi, prva na red dolazi dobra. Dakle, dobra je ta, što ćete na kraju ovog osvrta naći link na Grooveshark na kojem možete poslušati cijeli album.

Loša je ta, što se radi o inferiornoj kvaliteti zvuka i nećete čuti svu ljepotu i sav potencijal CD izdanja. Pa ipak, ako vam dvadesetak dolara, koliko košta ovaj album na Amazonu, trenutno predstavlja problem, pokušajte kompenzirati nedostatak kvalitete zvuka prigušivanjem svjetla i udobnim položajem. Mogli biste ostati u njemu satima. Kako god učinili, ova glazba će vam dugo ostati u sjećanju i rado ćete joj se vraćati.

No moram biti iskren pa reći da moju ocjenu kvalitete zvuka, posebice u kontekstu visokovjernog, uzmete s rezervom. Naime, za razliku od simfonijskog orkestra, duduk nisam nikad uživo čuo pa samim time ne mogu sa 100-postotnom sigurnošću reći je li snimak duduka vjerodostojan.

Međutim to ne umanjuje ukupan dojam i ne sprječava me da vam ‘Songs from a World Apart’ bezrezervno preporučim da poslušate. Više puta.

GROOVESHARK (Full Album) – Lévon Minassian – Songs from a World Apart