Bez obzira bili zagriženi audiofil ili normalna osoba koja voli dobar zvuk, u HIFI-ju postoje imena za koja su gotovo svi čuli. Zahvaljujući tradiciji i dugovječnosti na tržištu, takoreći su postali sinonim za audio uređaje. Japanski Luxman osnovan daleke 1925. godine bez ikakve sumnje zauzima mjesto u društvu takvih privilegiranih imena.

Luxman prati burna povijest puna prevrata, uspona, padova i neočekivanih raspleta. Međutim, kako god okrenuli, Luxman danas čvrsto stoji na nogama, odgovarajući na izazove modernih tehnologija i zahtjeva tržišta. No, krenimo redom.

Japanska saga kreće iz Osake, gdje dvojica braće, T. Hayakawa i K. Yoshikawa u vrijeme prvih radio emitiranja osnivaju Lux Corporation kao dio Kinsuido Picture Frame Storea. S obzirom na to da su Japanci tada bili ovisni o američkoj i europskoj radijskoj tehnologiji, ukazala se dobra prilika za uvozom i distribucijom radio uređaja. Kako bi se ponuda učinila pristupačnijom većem krugu slušatelja radija, Luxman kreće u proizvodnju, najprije dijelova za radio uređaje, kasnije i cjelovitih proizvoda. Među prve takve, ubraja se i LUX-735 radio receiver s ugrađenim horna zvučnikom.

Proizvodnja dijelova, poglavito transformatora za audio uređaje, postavlja Luxman u dobavljača elektronskih dijelova čak i van Japana. U tom trenutku, Luxman zauzima važnu ulogu koja će stvoriti temelj za izgradnju snažnog međunarodnog branda.

Kako je u poslijeratnom periodu rasla popularnost gramofona, tako su radio receiveri pali u drugi plan te se pojavio veći interes za pojačalima. Tu krajem ’50-ih Luxman uskače s modelom MA-7A, cijevnim pojačalom u cijelosti izrađenim u Luxmanu. Par godina kasnije slijedi bestseller, model SQ-5A koji objedinjuje pretpojačalo i izlazno pojačalo. Od tog trenutka kreće proizvodnja niza uređaja koji nalaze put do mnogobrojnih kupaca ne samo u Japanu, nego i ostalim dijelovima svijeta. Općoj popularizaciji pridonijelo je i osnivanje Lux Kit korporacije 1971. godine, koja je DIY zajednici omogućila sastavljanje pojačala, gramofona, mjernih instrumenata i ostale elektroničke opreme.

S obilježavanjem 50 godina postojanja tvrtke, 1975. godine Luxman ulazi u high-end segment (u to vrijeme ujedno i nastaje termin ‘high-end’) s M-6000 izlaznim pojačalom, sposobnim isporučiti respektabilnih 300 Watta po kanalu. Svega dvije godine kasnije, Luxman pokreće Laboratory Reference seriju rezerviranu za najbolje proizvode u ponudi.

U tom se periodu Luxman kreće poput jurećeg vlaka kojeg nikakve prepreke ne mogu zaustaviti i činilo se da čega god se primi, pretvara u uspješne audio proizvode. Međutim, stvari su se počele drastično mijenjati unutar tvrtke. Sve kreće od Atsushija Miure, inženjera koji je oženio kćer jednog od osnivača tvrtke. Molim lijepo, ne želim implicirati da su stvari krenule nizbrdo onog trenutka kad se čovjek oženio, samo se držim povijesnih činjenica.

U svakom slučaju, Atsushi Miura, koji je kasnije preuzeo odgovornu i glavnu ulogu u tvrtki, uvidjevši kako se japanski proizvođači okreću tržištu konzumne elektronike, odlučuje prodati tvrtku ne bi li ju distancirao i pritom zadržao načela osnivača tvrtke. Posljedično, Alpine Electronics 1984. godine kupuje Luxman. Slijedi katastrofa.

Naime, Luxman ulazi na tržište i kreće u utakmicu s Yamahom čiji su se uređaji tada mogli kupiti u mnogim dućanima konzumne elektronike. Događa se upravo ono protiv čega se Atsushi Miura borio, a to je gubitak identiteta jer se Luxman, našavši se na policama uz Yamahu i slične brandove, počeo izjednačavati s proizvođačima elektronike niže i srednje klase. Ovo stvara zbunjenost kod kupaca naviklih na Luxman kao proizvođača vrhunskih HIFI uređaja.

Da stvar bude gora, umiješala se loša poslovna strategija koja je u nove uređaje spajala dva različita svijeta, odnosno prosječnu Alpine i izvanserijsku Luxman kvalitetu. Nastala je dodatna konfuzija kod kupaca i Luxman je izgubio na vjerodostojnosti tj. na vrijednosti. U konačnici Luxman dolazi na rub bankrota. Nije mu pomoglo ni lansiranje superiornih uređaja na tržište, primjerice poput D-500X CD playera s ugrađenim Philips CDM-3 mehanizmom koji je tada, 1990. godine predstavljao apsolutni vrh kada je u pitanju bila digitalna reprodukcija.

Slijedom katastrofalnih rezultata, Alpine 1994. prodaje Luxman. Okreće se nova stranica u poslovanju te se Luxman vraća korijenima s ciljem da ponovno ponudi najbolje audiofilske HIFI uređaje na tržištu. Do kraja 2000. Luxman zatvara i napušta posljednju Alpine tvornicu u Hong Kongu i cjelokupnu proizvodnju vraća u Japan. Bio je to glasan – ‘Fuck you all, od danas pričamo novu, staru priču.’.

Luxman je od 2005. dio globalne IAG grupe (International Audio Group) u čijem su vlasništvu još i Quad, Mission, Audiolab, Wharfedale, Castle i Ekco. Sjedište grupe nalazi se u Huntingdonu u Engleskoj, a vode ju tajvanska braća blizanci, Bernard i Michael Chang. Samo sjedište pak Luxmana, nalazi se u japanskoj oblasti Kanagawa, nedaleko Yokohame.

Ondje nastaju neki od najboljih audio uređaja današnjice čija se proizvodnja može usporediti s još jednim japanskim HIFI super brandom. Pogađate, riječ je o Accuphaseu. No za razliku od Accuphasea koji se drži isključivo tranzistorske topologije kada su u pitanju pojačala, Luxman izrađuje i cijevna pojačala te općenito ima širu paletu HIFI proizvoda.

Nažalost, osobno nisam nikad posjedovao ili u svom sustavu testirao neki Luxman uređaj, ali to ne znači da se nisam više puta susreo s izradom i zvukom. Dakle, ako govorimo o izradi, teško da ćete pronaći bolje. Svaki je uređaj precizno složen do zadnjeg detalja. Nema tu, ‘malo nam je pobjeglo’ ili ‘neće se primijetiti’. Gledajući izvana, elementi uređaja preklapaju se u desetinku milimetra. Svaki prekidač pojačala ili pretpojačala savršeno liježe na svoje mjesto, svaki se regulator glasnoće ili tonskih kontrola kreće jednolično i bez trunke zapinjanja. Ladice SACD/CD playera otvaraju se gotovo bešumno, dok se ugrađeni mehanizam u radu ponaša kao da ga nema. Lampe cijevnih pojačala besprijekorno su postavljene i ravnomjerno okrenute u ležištu, a ne da izgledaju poput pijanih ruskih babuški razbacanih po njivi. Bacite malo pogled na konkurentske high-end cijevne uređaje i sve će vam biti jasno zašto ovo pišem. Završna obrada je izvrsna i čim bacite pogled na bilo koji uređaj znate da gledate u nešto profinjeno.

Iznutra slična situacija. U topologijama koriste se pomno birani dijelovi, najviše kvalitete. Cijevni uređaji uglavnom su napravljeni PTP (Point-To-Point) tehnologijom kako bi se maksimalno skratio put signala kroz uređaj. Ovo pojednostavljeno govoreći znači da su elementi međusobno povezani direktno i najkraćom mogućom žicom. Lemovi se ručno izvode, kao uostalom i veći dio ostatka uređaja. Neiskusnom promatraču, unutrašnjost ovakvih uređaja mogu se učiniti kaotičnim, ali kad se sagleda što se tu ustvari događa, mijenja se slika. Kod tranzistorskih uređaja situacija je drugačija što se tiče topologije i kad se zagledate u unutrašnjost, vidjet ćete da su elementi posloženi poput pukovnije sjevernokorejske vojske.

Tko pomisli da je dizajn uređaja pomalo staromodan tek je djelomično u pravu. Luxman zaista kroz dizajn komunicira tradicionalan pristup oblikovanju i to se najočitije vidi kod cijevnih uređaja i integriranih tranzistorskih pojačala. Međutim, takav pristup s namjerom sadašnjim i budućim korisnicima govori da ne kupuju samo uređaj, nego i vrijednu ostavštinu tvrtke.

A što ta ostavština točno znači, možda najbolje govori Classic serija 38 cijevnih integriranih pojačala koja se uz tehnološke nadogradnje kontinuirano proizvode od 1963. godine. Najnovija, 12. reinkarnacija stiže u ožujku pod oznakom LX-380. Luxman je po prvi put u cijevno pojačalo ugradio famozni LECUA (Luxman Electric Controlled Ultimate Attenuator) sklop za regulaciju glasnoće. LECUA je preuzet iz referentnih serija tranzistorskih pojačala i glasi kao najbolja moguća atenuacija na tržištu jer niti najmanje ne degradira audio signal.

Samo pojačalo koristi 4 Mullard 6L6GC izlazne cijevi u tzv. push-pull konfiguraciji te 3 ECC82 cijevi u ulaznom stupnju. U kompaktno kućište obloženo drvetom, ugrađeno je i vrhunsko gramofonsko MM i MC pretpojačalo. Snaga od 20 Watta po kanalu dovoljna je za normalno kućno slušanje. Želite li divljati i dovoditi susjede u stanje ludila, produžite dalje. Ovo je uređaj namijenjen uživanju u glazbi čak i na najmanjim glasnoćama. Za potpuni komfor i prilagodbu, korisnicima su ponuđene tonske kontrole i daljinski upravljač.

Što se tiče generalne kvalitete zvuka Luxman uređaja, mnogobrojne recenzije i nagrade dovoljno govore same za sebe. Ne sjećam se da sam negdje pročitao kako je Luxman razočarao, kako zvukom, tako i kvalitetom izrade. Pa čak i ako ne vjerujete recenzentima, novinarima ili blogerima, bacite pogled na forume i iskustva vlasnika Luxman uređaja. Ili još bolje, posjetite Planet Audio, domaćeg ovlaštenog distributera Luxman elektronike i sami se uvjerite.

Iz moje perspektive, upečatljivo pamtim L-550A II integrirano pojačalo s deklariranih ‘slabašnih’ 20 Watta u ‘A’ klasi. Čovjek bi rekao da je ta snaga dostatna tek za pokretanje visokoosjetljivih zvučnika, međutim pokazalo se da je L-550A II u stanju potegnuti daleko tromije zvučnike tako snažno i dinamično, bez trunke zakašljavanja pri većim glasnoćama da sam donju čeljust skupljao po podu. Pamtim i predstavu M900u pojačala u mono konfiguraciji. Impresivnih performansi po svim kriterijima, pojačala su pokazala kako zvuči istinski high-end audio proizvod. Bilo je tu još pojačala i playera koji su me zvukom toliko dojmili da sam svojevremeno razmišljao o tome kako ih kupiti.

Nažalost, Luxman nije jeftin i rezerviran je tek za uži krug audiofila. Možda ćete se povoljnije provući s početnim modelima, primjerice s DA-250 D/A pretvaračem s ugrađenim pretpojačalom ili M-200 izlaznim pojačalom (iako i tu govorimo o peteroznamenkastim brojevima), ali ako ćete poželjeti udahnuti Luxman punim plućima, pripremite se za ozbiljno izdvajanje. Jako ozbiljno.

S druge strane, kupujete audio proizvod koji se s pravom svrstava, ne samo u apsolutni vrh audio industrije, nego i u luksuzne proizvode. Nadalje, valja voditi računa o tome kako su Luxman uređaji napravljeni da traju, a što je u današnje vrijeme rijetkost. Zaboravite Mercedes automobile s milijun pređenih kilometara ili nepoderive Bosch vešmašine koje traju 30 i više godina. Danas vas uredno novi Mercedes ostavi na cesti, a vešmašina vam krepa taman kad istekne garancija, obično nakon 3 godine. Osim toga, više nikom nije u interesu da kupite nešto skupo što će vam trajati cijeli život.

Luxman se tu razlikuje i zaista radi uređaje koji će vas pratiti kroz život. Minimalno se kvare i generalno gledajući, predstavljaju užitak za distributere jer nemaju nikakvog posla oko kvarova i servisa. Ako se pak i nekim čudom dogode, servisna mreža je izvrsno organizirana i pruža podršku krajnjem korisniku. Prema riječima g. Emira Fakića, vlasnika Planet Audio trgovine, u 8 godina koliko traje distribucija u Hrvatskoj, nije se dogodio niti jedan, jedini kvar. Čak niti onaj najmanji gdje bi, primjerice, ugrađena LED-ica zatitrala ili se ugasila. Prilično nevjerojatno, zar ne?

Novo poglavlje u poslovanju donijelo je i djelomično zatvaranje vrata prema ostatku svijeta. Naime, više od 80% prodaje vrši se u Japanu. Tek manji dio proizvodnje ide u izvoz, najviše na britansko i njemačko tržište, a tek zatim na kapaljku u ostatak svijeta. Ovakva poslovna politika učinila je Luxman jednim od najpoželjnijih high-end HIFI brandova na tržištu. Rekao bih, s opravdanim razlogom.

Iz svega navedenog važno je podvući crtu, odvojiti Luxman iz ’90-ih i sagledati što je u stvari Luxman danas. Ne samo da se uspio vratiti na izvorni put i superiornom kvalitetom vratiti povjerenje kupaca, nego je uspio stvoriti – kult vrhunskog zvuka.

---

Tekst je nastao u suradnji s Planet Audio trgovinom, domaćim zastupnikom i distributerom Luxman elektronike. Hvala g. Emiru Fakiću, vlasniku trgovine na ustupljenim materijalima za potrebe pisanja teksta.