TEST/ Mark Levinson No. 585 - integrirano pojačalo
Priznajem, kada sam saznao da postoji vrlo mala, gotovo sićušna šansa da dobijem na testiranje Mark Levinson No. 585 integrirano pojačalo, u meni se rasplamsalo golemo uzbuđenje i nada da će se to u konačnici i ostvariti. U svibnju sam prisustvovao svjetskoj premjeri na minhenskom High Endu i tada sam se našao među novinarima koji su imali prilike razgovarati s glavnim inženjerom i razvojnim timom te među prvima čuti kako No. 585 zvuči.
Međutim, jedno je sajam, dok je slušanje u vlastitom domu i u poznatim uvjetima, nešto sasvim drugo. Ako još uzmete u obzir da u ovom trenutku još nitko u svijetu nije testirao ovo pojačalo, pred vama je ekskluzivna recenzija jednog od najintrigantnijih HIFI uređaja koji se pojavio posljednjih godina.
Priča se zahuktala pred nekih mjesec dana kada sam od domaćeg distributera Mark Levinson HIFI uređaja, Sigma Audio iz Zagreba, dobio informaciju kako intenzivno rade na tome da uoči ZG AV Showa osiguraju jedan uređaj za prezentaciju koju sam nedavno najavio. No bez obzira na tu najavu, još uvijek je bilo neizvjesno hoću li dobiti uređaj na testiranje zbog limitiranog vremena.
Naposljetku se ipak stvorilo malo prostora i Mark Levinson No. 585 se našao na 24 sata u mom domu. Volio bih da sam ga mogao zadržati još koji dan, ali i to vrijeme je bilo sasvim dovoljno da steknem uvid u mogućnosti pojačala. Moram napomenuti da je uređaj stigao usviran tako da je testiranje moglo odmah početi.
Prije nastavka, nekoliko rečenica koje ukratko objašnjavaju zašto se podigla velika prašina oko No. 585. Naime, Mark Levinson je jedan od rijetkih proizvođača HIFI opreme čije se ime u audiofilskoj zajednici spominje gotovo sa strahopoštovanjem. To je rezultat dugogodišnje tradicije i plasmana mnogobrojnih high-end uređaja koji su ispisali povijest audio industrije. Gotovo je nemoguće nabrojati sve dodijeljene nagrade i objavljene pozitivne recenzije unazad 40 i više godina koliko tvrtka postoji.
U tom periodu bilo je proizvoda koji su bili predmetom sumnje i nisu naišli na odobravanje, ali gledajući u globalu, tvornicu u Connecticutu uglavnom su napuštali uređaji koji su u tom trenutku pružali naprednu tehnologiju uz superioran zvuk. Treba biti iskren pa otvoreno reći kako je dodatnu famu oko branda stvorila surova realnost, a ta je da su Mark Levinson uređaji namijenjeni isključivo audiofilima dubljeg džepa.
Cijene su astronomske čak i za američke pojmove gdje se uređaji mogu kupovati po bitno povoljnijim uvjetima nego, primjerice, u Europi. Prema vlastitim saznanjima, u Hrvatskoj postoji tek manja skupina, sretnih i zadovoljnih korisnika čije HIFI sustave obogaćuje Mark Levinson.
Koliko se čuva i što znači vlasnicima, možda dovoljno govori podatak kako se Mark Levinson izuzetno rijetko pojavi u domaćim oglasnicima rabljenih uređaja, a ako se to i dogodi, oglas obično biva brisan za dan, dva. Naravno, pod uvjetom da prodavatelj traži razuman iznos.
Gledajući kroz povijest, Mark Levinson se ipak u nekom trenu pokušao približiti široj publici predstavivši integrirano pojačalo pod nazivom No. 383. Takvo cjelovito rješenje koje je u sebi objedinjavalo pretpojačalo i izlazno pojačalo, trebalo je budućem korisniku pružiti Mark Levinson zvuk po prihvatljivijoj cijeni.
Osim toga, integrirano rješenje isključuje poveznicu tj. interkonekte između pretpojačala i izlaznog pojačala, tako da je i taj segment dodatno učinio No. 383 zanimljivim. Dogodilo se to prije 15-ak godina i sve do danas Mark Levinson nije ponudio nasljednika.
Razlozi tome nalaze se u reorganizaciji tvrtke i čekanju prilike da im se pridruži osoba poput Todda Eichenbauma koji je trenutno vodeći inženjer Mark Levinson razvojnog tima, inače od ranije poznat po radu u Krellu, još jednom američkom proizvođaču teške high-end HIFI artiljerije.
Kako god, konačno smo dočekali nasljednika, po svemu sudeći radikalno promijenjenog naspram prethodnika. Osim što je dvostruko snažniji (2 x 200 W @8 Ohm), u No. 585 je ugrađen i 32 bit/192 kHz DSD D/A konverter (ESS Sabre 32 bit) balansirane topologije. Za poboljšanu reprodukciju niže rezolutnih audio signala brine se novo razvijena Harman Clari-Fi™ tehnologija.
Riječ je o umotvorini koja bi softverski trebala iz komprimiranih glazbenih datoteka, vratiti ono što im je prilikom kompresije oduzeto. Ovo je vrlo vjerojatno namijenjeno prvenstveno mp3 formatima, ali kako sam pojačalo imao svega na jedan dan, nije mi palo na pamet trošiti vrijeme na poluproizvod kao što je mp3. Osim toga, što o tom formatu mislim, napisao sam u jednom drugom tekstu.
Pojačalo je opremljeno sa 6 digitalnih i 4 analogna ulaza, uključujući USB, optički, koaksijalni, AES/EBU, XLR i RCA priključak. Spomenuo bih i izlaz za subwoofer s visokopropusnim filterom (80 Hz) kojim se No. 585 može smjestiti u srce vrhunskog 2.1 sustava. Pojačalo je izvedeno u dvostrukoj mono konfiguraciji, a za stabilnost se brine predimenzionirani 900VA toroidalni transformator vlastite izrade. Modularnog je dizajna tako da postoji mogućnost nadogradnje, odnosno umetanja gramofonskog pretpojačala.
Nakon što sam u večernjim satima pojačalo donio doma, uključio sam ga i ostavio ga da radi sve do sutradan. Time sam osigurao optimalnu radnu temperaturu za testiranje koje je krenulo već rano ujutro i potrajalo do kasnog poslijepodneva kada sam uređaj morao vratiti.
Uspio sam u tom periodu poslušati na desetke različitih kompozicija, od jazza, rocka, elektronike, bluesa, klasike, ethna i tko zna kakvih još glazbenih žanrova. Niti u jednom trenutku pojačalo nisam štedio, vadio sam mu mast na slamku i tjerao da zaista pokaže što može, odnosno što ne može. Slušao sam snimke standardne CD kvalitete, 16 bit/ 44.1 KHz te hi-res, od 24 bit/44.1 KHz pa sve do DSD128 snimaka (1 bit/5.6448 MHz).
Moram priznati da me oduševila činjenica kako mi, osim računala i zvučnika, više niti jedan uređaj za reprodukciju glazbe ne treba. No. 585 zaista nudi cjelovito i vrlo elegantno audiofilsko rješenje. Za potpuni komfor potrudio se pripadajući metalni daljinski upravljač koji, osim standardnih funkcija, nudi i upravljanje kompozicijama iz računalnog audio programa. Ovo se pokazalo uspješnim za Foobar 2000 (PC) i Fidelia (Mac).
Zvuk je vrlo otvoren i detaljan. Štoviše, frapantna je količina detalja koje u snimci No. 585 otkriva. Uzdah glazbenika ili prelazak prsta preko žice gitare između dva tona koje je mikrofon ‘slučajno’ pokupio tijekom snimanja, ovdje postaju dio kompozicije jer ih je nemoguće zaobići. Ovo se primjerice odlično čuje u uvodnom dijelu kompozicije Rush Hour, Dominica Millera i Neila Staceya s albuma New Dawn (16/44.1 – Naim Records, 2002.).
Nadalje, zvuk je brz, dinamičan i izuzetno transparentan. No. 585 se ponaša poput ogromnih balkonskih krila, koje kad raširite, imate beskonačan panoramski pogled na grad.
Što se tiče najnižih registara, ne sjećam se kad sam zadnji put čuo takvu superiornu kontrolu bas područja u ovoj klasi uređaja. To bi u prijevodu značilo da se u basu nalaze dodatne informacije koje većina pojačala skriva. Srednjetonsko područje također obiluje informacijama i bogatom teksturom. Više puta sam se vraćao kompoziciji Down to the River to pray s albuma Oh, Brother where Art Thou? (24/96 – The Island Def Jam Music Group, 2011.) kako bih uživao u suptilnom prenošenju slojevitosti vokalne izvedbe.
Visokotonsko područje je zahtijevalo intervenciju u izborniku pojačala. Naime, za razliku od ostatka zvučnog spektra, visokotonsko se odvajalo i lagano prelazilo u prvi plan što nikako nije bila dobra vijest jer je otkrivalo neuravnoteženost. Za primjer ću uzeti Chopinov Scherzo no. 4 in E major, op. 54 (16/44.1 – Ivo Pogorelić, Deutsche Grammophon, 1998.) u kojem su klavirske tipke u najvišim registrima gubile na definiciji i timbru te ostavljale ‘staklenast’ dojam.
Nije bilo druge, bacio sam se na proučavanje priručnika koji upućuje kako optimalno namjestiti digitalne filtere za pojedine glazbene formate. Otkrio sam da postoji više mogućnosti namještanja, ovisno o glazbenom žanru koji se sluša. Razlike su primjetne i budući korisnik naprosto mora obratiti pažnju na taj dio ako želi izvući maksimalnu kvalitetu zvuka. Uspio sam uravnotežiti zvuk i konačno je No. 585 disao punim plućima.
A kad već spominjem mogućnost prilagođavanja, valja spomenuti i to kako se korisniku uz ranije spomenute filtere, nudi izjednačavanje jačine ulaznih signala, dodjeljivanje imena pojedinih ulaza i izlaza, različito ponašanje pojačavanja glasnoće, intenzitet svjetline predočnika, itd. Sve te mogućnosti u manjem ili većem obliku utječu na zvuk.
Međutim, ako gledam zvučnu sliku u cjelini, moram zaključiti kako se radi o izrazito neutralnom zvuku koji se neće svakome svidjeti. Takvu neutralnost danas je vrlo teško čuti i u stvari navodi korisnika da se zapita sluša li cijelo vrijeme uhu ugodan, ali koloriran zvuk vlastitog HIFI sustava.
Prekinuo sam slušanje u jednom trenutku jer su me posjetila dvojica slovenskih audiofila i konstruktora, Vojko Ignjić (Gallus Audio Technology) i Mirko Smolić (SM Audio Design). Došli su pokupiti Gallus Aquarius zvučnike, koje sam ovih dana testirao, kako bi ih odnijeli na zagrebački AV Show gdje u sklopu sajma izlažu.
Vidjevši što slušam, pitali su me – Onda, kako Mark Levinson svira? – Odgovorio sam im da sam iznenađen kvalitetom zvuka, ali da nisam baš siguran kako bi No. 585 bio moj izbor prilikom kupovine pojačala. Naglasio sam kako mi nedostaje involviranost u glazbeno djelo, nešto što prema osobnim kriterijima stavljam na sam vrh prilikom odabira HIFI komponente.
I kad sam već gotovo zaključio kako No. 585 nije ‘my cup of tea’, reprodukcija DSD snimaka me natjerala na preispitam stavove. Naime, slušajući izvorno snimljene DSD snimke iz Opus 3 izdavačke kuće, No. 585 je pokazao gdje u njemu leže najjači aduti. Vjerujem da ovdje dolazim do najzanimljivijeg dijela opisa.
Prva kompozicija na kompilacijskom albumu DSD Showcase 2 (DSD128 – Opus 3, 2013.), Needed Time, Erica Bibba, osim što je otkrila mrtvu pozadinsku tišinu u kojoj se svaki instrument kirurški odvojio od sljedećeg, istaknula je mogućnost pojačala da fantastično ocrta zvučnu pozornicu. Takva preciznost je pojačala holografski efekt tako da je samim time uvid u glazbeno djelo postao jasniji.
S druge strane, ostao sam u čudu s kojom su dozom uvjerljivosti instrumenti izraženi. Ali ne samo instrumenti, nego i glas Erica Bibba. Ovo oduševljenje se prenijelo i na druge kompozicije i izvorno snimljene DSD albume, tako da sam do kraja druženja s No. 585 uživao u zvuku. Očito je da se ovim opisom stvari bitno mijenjaju jer ovakva glazbena prezentacija itekako može uvući slušatelja u glazbeno tkivo.
Na kraju moram zaključiti i ponovno naglasiti kako No. 585 nije za svakog. Nekome će se učiniti sterilnim i neće naći određeni segment za koji će se vezati. Nadalje, iako je No. 585 pokazao da suvereno vlada DSD zapisom, morate biti svjesni da trenutno takvih zapisa ima malo te da ste osuđeni slušati glazbu koja možda nije vaš prvi izbor.
Pojačalo ovakvog kalibra podrazumijeva da imate iste takve zvučnike, ali i ono daleko važnije – akustički sređenu sobu. No. 585 će otkriti do zadnjeg detalja o kakvoj snimci se radi, ali će isto tako naglasiti koji dio spektra u slušaoni strši. U protivnom biste mogli uprti prstom u pojačalo i u njemu tražiti krivca, a što bi bilo neopravdano.
Cijena od 12.000 eura u kontekstu high-end proizvođača kao što je Mark Levinson nije velika, pogotovo ako uzmete u obzir što sve za te novce kupujete. Dakle, vrhunsko pretpojačalo, izlazno pojačalo i DSD D/A pretvarač.
Mark Levinson No. 585 imate prilike poslušati sutra u zagrebačkom klubu audiofila. Nakon toga, pitanje je gdje i kada. Na vašem mjestu, ja to ne bih propustio.
Sustav za testiranje:
Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo/DAC: Classé CP-800
Izvor zvuka: Mac Mini (Mid 2010/Maverics)
Software: Fidelia, Audirvana Plus
USB/SPDIF konverter: M2Tech HiFace EVO
PSU za M2Tech: Soundness
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti: Sumić Audio Black Hole 5 Plus (XLR)
Digitalni kabeli: Audioquest Raven AES/EBU (XLR), Nordost Blue Heaven USB
Strujni kabeli: Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
HIFI polica: Rondo
Soba: Akustički tretirana, 8,5 x 3,8 x 2,8 m
Nebojša, čestitam na još jednoj sjajnoj recenziji, a posebno mi je drago da si imao priliku za svjetskom ekskluzivom po tom pitanju i to sa tako intrigantnim i traženim uređajem. Samo nekoliko komentara s moje strane …
Ne slažem se da se No585 može u Americi nabaviti po bitno povoljnijim, odnosno u konačnici uopće po povoljnijim uvjetima (govorim o novom uređaju). Posebno ne iz perspektive potencijalnog interesenta koji živi u Hrvatskoj. Također se često zaboravlja da se američke cijene izražavaju bez poreza. Uzevši u obzir i naš poprilično visoki porez (PDV), tvrdim da se u Hrvatskoj preko domaćeg distributera No585 može kupiti ako ne po najpovoljnijoj onda zasigurno po jednoj od najpovoljnijih cijena u Europi i svijetu.
Da, točno je da se na nasljednike uspješnih Mark Levinson modela zna poprilično čekati, u pravilu nikad manje od jedne dekade. Osim u recenziji navedenih razloga, tomu je tako i zbog toga što kad njihovi uređaji napokon ugledaju svjetlo dana, njihove su performanse toliko ultimativne tako da i vlastitom inženjerskom timu predstavljaju izazov da ih nadmaše, čak i nakon destljetne distance. Primjer toga je i njihovo referentno No52 pretpojačalo, prethodno No53 mono-blokovi, itd.
Malo i o zvuku. No585 doista je referentno pojačalo po pitanju neutralnosti. Najbolje se to primjeti kod timbra akustičkih instrumenata u neamplificiranoj glazbi. Slažem se da se to neće svakome svidjeti (stvar ukusa, preferencija i individualnih referenci), ali ukoliko se teži visoko-vjernoj (HiFi) reprodukciji zvuka onda bi to trebalo biti tako. Oni koji posječuju koncerte takve glazbe savršeno će razumjeti o čemu govorim.
Izvrsna dinamika, transparencija, zvučna slika bogate i slojevite holografije, definicija te sposobnost kontrole i vrlo zahtjevnih zvučničkih konstrukcija, također su aduti No585.
Imajući u vidu i integrirani HiRes DAC koji podržava visoko-razlučive audio zapise do 192 kHz i 32 bita, kao i oba DSD formata, No585 za audiofile doista predstavlja ultimativno high-end “all-in-one” rješenje.
Hvala, Daniel. Kada sam spomenuo kupovinu ML uređaja, tada nisam specifično ciljao na model No. 585, nego općenito na sve ML uređaje. Međutim, ako je tako kako navodiš, onda su to dodatne dobre vijesti za sve potencijalne kupce Mark Levinson uređaja.