Ljubljana, 14.-16.10.2016. - Reportaža s najvećeg regionalnog HIFI sajma.

Proteklog vikenda završen je još jedan Multimedia HIFI Show. Sada, kad su se utisci slegli, vrijeme je da napišem nekoliko rečenica o događaju koji iz godine u godinu privlači ljubitelje dobrog zvuka iz cijele regije.

Iako ste ove godine u Ljubljani istovremeno mogli posjetiti dva HIFI Showa, koja su stvorila određenu zbrku i zainteresirane zbunili prilikom odluke gdje se uputiti, Multimedia HIFI Show uspio je zadržati posjećenost na razini prošlogodišnjeg sajma bez obzira na nešto manji broj izlagača.

Uz slovenske, ponovno je bio zamjetan solidan broj hrvatskih izlagača koji očito vjeruju kako kupce mogu pronaći i izvan domovine. Sudeći po iskazanom interesu domaćih posjetitelja, rekao bih da potencijal postoji, nadam se da će se u budućem razdoblju pretvoriti u prodaju.

M hotel Ljubljana.

Multimedia HIFI Show tradicionalno je održan u M hotelu, renoviranom u jednom dijelu koji je bez sumnje cijeli događaj podigao na višu razinu. Naime, pretprostor hotela kao i hodnici u donjem dijelu u potpunosti su preuređeni tako da sad hotel već po ulasku djeluje modernije i svježije. Ako usporedite fotografije s prošlogodišnjeg sajma, s lakoćom ćete uočiti promjene.

U Ljubljanu sam došao u petak poslijepodne s istim ciljem kao i prošle godine, a to je da prespavam kako bih ostao i dio subote. Razlog ne leži u veličini sajma, konačno, nije to minhenski MOC od 90.000 m2, nego u komociji da mogu na kraju dana opušteno s prijateljima i poznanicima popiti pivo više, a da pritom ne moram razmišljati kako ću se autom vratiti u Zagreb. Prednost dvodnevnog obilaska leži i u činjenici kako su pojedini HIFI sustavi zaista osjetno bolje radili drugog dana, što samo govori da se elektronika ipak mora zagrijati i stabilizirati kako bi optimalno radila. Mnogi izlagači ne gase sustav tijekom svih dana koliko sajam traje.

Osim toga, volim u miru i bez nervoze obići sve izlagačke prostorije i provesti neko vrijeme u njima. Tu su i razgovori s ljudima, ali i fotografiranje. Za sve treba vremena, a u jednom danu tj. poslijepodnevu, naprosto ga je premalo. Konačno, vodim se i izrekom pokojne bake koja je znala reći – ‘Samo se fačuki delaju na brzinu.’ – Živa istina.

Ljubaznost, osmijeh i profesionalnost hostesa svake je godine na Multimedia HIFI Showu na visini. Uvijek je zadovoljstvo pričati s njima jer je većina dobro upućena u ono što se izlaže.

Što se tiče izlagača, dobar dio se predstavio u izvrsnom svjetlu. Pritom mislim na uložen trud da u datim uvjetima pruže maksimum po pitanju kvalitete zvuka. Drugi su pak potrošili dobar dio vremena kako bi u pauzama između puštanja glazbe, u nekoliko rečenica posjetiteljima predstavili izloženu HIFI opremu. I u pravo su to glavni elementi koji su u tehničko/organizacijskom smislu kvalitativno obilježili ovogodišnji Multimedia HIFI Show.

Naravno da uz sav trud stvari nisu nikad idealne, tako da unatoč akustičkim zahvatima zvuk pojedinih sustava nije briljirao. Bar nije po kriterijima pojedinih posjetitelja koji očito ne mogu otići na ovakav događaj i zadovoljno vratiti se kući s osmijehom od uha do uha. Umjesto toga, vraćaju se s temom razgovora koju će još mjesec dana razvlačiti s istomišljenicima, osvrćući se na ‘onaj saksofon koji nije baš izlazio iz sredine, nego više iz zvučnika’. Što god to značilo.

Ubiq Audio.

No dobro, većina je ipak utažila znatiželju i prisustvovala odličnim glazbenim predstavama. Ubiq Audio predstavio je zvučnike i elektroniku vlastite proizvodnje koja, osim što odlično izgleda, isto tako svira. Tih je dana prostoriju ispunio voluminozan, dinamičan i slojevit zvuk. Doduše, za moj ukus prezenter je previše gazio po papučici daljinskog upravljača, ali još uvijek pamtim impresivnu reprodukciju live snimaka.

Tafos Audio.

Tafos Audio je po mom sudu napravio najbolji posao po pitanju sobne akustike i to se čulo. Blumenhofer Acoustics zvučnici u kombinaciji s Trafomatic cijevnom elektronikom i Linn gramofonom pružili su užitak slušanja po svim kriterijima. Transparentan zvuk prepun detalja i fino izbalansiran po cijelom spektru. Više sam se puta vraćao u sobu kako bih uživao u zvuku. OK, imali su i zgodnu hostesu.

Sonus Art Slovenija.

Sonus Art Slovenija predstavio je Bowers & Wilkins 803 D3 zvučnike iz nove 800 Diamond serije u kombinaciji s Rotel elektronikom. Za ovaj sam sustav čuo najviše kritika. Rekao bih da si dobrim dijelom opravdane jer takvi zvučnici zaslužuju kvalitetnijeg partnera. Pa opet, iskoristio sam priliku da poslušam vlastiti glazbeni materijal i ono što sam čuo, ne samo da otkriva kako je riječ o odličnom HIFI proizvodu, nego i da s nestrpljenjem čekam da zvučnici uskoro dođu na testiranje.

Sigma Audio.

Čuo sam neopravdane prigovore i na sustav Sigme Audio koja je predstavila impresivne JBL Everest DD76000 zvučnike u kombinaciji s ništa manje impresivnom Mark Levinson elektronikom. Bio je to jedan od boljih sustava sajma, zvuka bez ikakvih izobličenja, ispravnog timbra i s prirodnim protokom. Rekao bih bolesno dobro, ali i bolesno skupo. Samo zvučnici koštaju oko 85.000 eura. Sad mi je žao da sam zaboravio uplatiti loto uoči sajma. Vjerojatno sa sa mnom ne dijele mišljenje ono koji su imali prigovore pa su s pola milijuna kuna u džepu u zadnji čas odustali od kupovine.

Gallus Audio Technology.

U možda najneuglednijoj sobi na sajmu, naišao sam na odličan zvuk Gallus Audio Technology Legato zvučnika. Živahnog karaktera, dinamični, bogatog basa i vrlo ugodnim za slušanje, natjerali su me da se i u ovu sobu vraćam par puta. S cijenom od 2600 eura (bez pripadajućih stalaka), vode na razmišljanje treba li u manjim sobama išta bolje, pogotovo u svjetlu tražene cijene.

Electron Audio.

Mala senzacija sajma nalazila se na prvom katu M hotela u sobi Electron Audija gdje su predstavljena ION pojačala. Slušali smo Duoblock izlazno pojačalo spojeno na vintage Sony CD player s varijabilnim izlazom. Riječ je o pojačalu hibridne topologije, veličine Mac Minija s mogućnosti modularne nadogradnje s ostalim uređajima iz serije. U kombinaciji s Gallus Audio Technology Portato zvučnicima, slušali smo zvuk zavodljivog karaktera, fino izbalansiranog. Čak i u oskudnim akustičkim uvjetima, glazbena prezentacija protekla je bez većih ekscesa.

Electron Audio ION Duoblock.

S cijenom od 1.000 eura, koliko košta ION Duoblock, odnosno 750 eura za jedan ION monoblock, Hrvatska se može ponositi da ima proizvođača na HIFI sceni koji ima sve preduvjete za uspješan prodor na strano tržište. Naravno, uz znanje i dobru cijenu, trebat će nešto uložiti i u marketing.

Dan sam završio u društvu Vojka Ignjiča, direktora sajma, i ekipe iz Zvučnih novosti i Sigme Audija. Otišli smo na večeru u Das ist Walter grill na sarajevske ćevape i sve što uz njih ide, uključujući i Das ist Walter pivo koje sam prvi put pio. Očekivano, zadržali smo duže od predviđenog tako da smo se u hotel vratili tek negdje oko jedan iza ponoći. Walter me rafalno pokosio tako da sam mrtav pao u krevet.

Natpis na zidu izvrsno je nagovijestio kako će se odvijati ostatak večeri.

Ujutro me među žive vratilo uporno kucanje na vrata sobe. I kad sam već pomislio da ću ugledati bujnu sobaricu u minici s osmijehom na licu, ukazao mi se mali, debeli, ćelavi Slovenac s upitnikom nad glavom. Kaže, oprostite mislio sam da se tu unutra sluša. Da, sluša se, tvoje uporno kucanje o vrata. Instinktivno sam spustio pogled ne bih li vidio je li kucajući ozlijedio debrecinke. Nažalost, priroda posla zadržala me nekih dva, tri sata za laptopom, tako sam doručak preskočio i spustio se na sajam nešto prije 12 sati.

Devialet Phantom Gold zvučnik.

Drugog dana ostao mi je upečatljiv zvuk Devialet sustava, odnosno kombinacija Phantom Gold zvučnika i PRO integriranog pojačala s ugrađenim D/A pretvaračem. Teško da će se za ovakav sustav zalijepiti okorjeli audiofili, ali koncept kao takav ima smisla i može u moderno uređene domove unijeti daleko više od ‘lifestyle’ zvuka. Ova je kombinacija zvučala autoritativno, brzo, dinamično i prilično glasno.

KAT.

Dobrog je zvuka bilo i u sobi KAT-a, gdje su predstavljeni Golden Ear Triton Two zvučnici u kombinaciji s Jadis Orchestra Reference cijevnim integriranim pojačalom i Kuzma Stabi S/Stogi S gramofonom s CAR 20 zvučnicom. Sustav relativno umjere cijene (ispod 10.000 eura), svirao je bez većih zamjerki. Uz solidnu zvučnu pozornicu, inače limitiranu samom veličinom sobe, slušao sam čvrste i duboke bas dionice, odlične vokale i čisto visokotonsko područje. Teško mi je prstom uprijeti u komponentu koja je najviše zadužena za kvalitetu zvuka, ali bih ipak rekao da su zvučnici ti koji su iskakali. Naime, ovo je drugi put da ih slušam, u različitom sustavu, no svejedno su ostavili sličan dojam.

Dobrog zvuka bilo je više-manje i u ostalim sobama. Opisao sam one koji su me najviše dojmili, što nipošto ne znači da ostali ne zavrjeđuju spomen. Naprosto se negdje moram u opisima zaustaviti jer bi u suprotnom ovaj tekst postao predug za čitanje.

Za razliku od vinila, na CD-ima je bio daleko veći izbor glazbe gotovo svih žanrova. Bilo bi zanimljivo saznati što se na kraju bolje prodavalo.

Na hodnicima M hotela ponovno su se našli distributeri nosača zvuka. Po slobodnoj procijeni, vinili su izazvali daleko veći interes od CD-a što samo govori da se trend slušanja vinila nastavlja, odnosno da CD polako, ali sigurno korača tamo gdje je vinil bio ’90-ih. Ova ironija samo je dokaz da tržište, nakon hypea oko hi-res audio formata i zasićenja ogromnim brojem instant glazbe traži novi izvor. Hoće li to biti MQA format o kojem se sve više govori, pokazat će vrijeme, ali suštinski se neće odmaknuti od prethodnih digitalnih formata jer ga ne prati taktilni doživljaj kakav vinil u najvećoj mjeri nudi. Očito digitalizacija ne može ubiti esencijalne stvari u korisnicima tj. u ljubiteljima glazbe.

Vinili su se brstili kao da sutra ne postoji. Cijene su se uglavnom kretale od 15 do 25 eura za jednostruka izdanja i oko 40 do 60 eura za boxove.

Iako izuzetno cijenim gramofon kao izvor zvuka te ga i sam koristim, dugoročno ne vidim svjetlo na kraju tunela što se tiče samog formata. Bar ne u komercijalnom smislu. S druge strane, više se nikome ne isplati producirati izradu CD-a kada je sva digitalna glazba dostupna gotovo jednim klikom mišem. No kao što sam rekao, mnogi ne žele o svom omiljenom albumu čitati s ekrana, prelistavajući PDF ili slične datoteke ta ga u konačnici imati negdje na hard disku, skrivenog od pogleda. Mnogi žele glazbu ‘imati’ u rukama i zato se jednim dobrim dijelom vinil ponovno probija na tržište. Naravno, priča je daleko dublja i mogla bi biti tema za sebe, tako da ću se ovdje zaustaviti.

Robert Devčić iz HD multimedije radi na razvoju vlastite aplikacije za reprodukcije glazbe s računala temeljenom na Linux OS-u. Prema onom što sam vidio, cijela stvar obećava.

Nažalost, izbor vinila na Multimedia HIFI Showu za mene nije bio zadovoljavajuć. Tražio sam klasičnu glazbu, ali ju nisam našao. Izbor jazza svodio se uglavnom na klasične albume iz prošlog stoljeća, dok je moderna produkcija izostala. Slična je stvar bila i s bluesom. Najviše se nudilo rock i pop glazbe pa čak i solidan izbor naslova domaćih izvođača. Tko se u zadnje navedenom našao, imao je što birati. Svakako je pohvalno i to, što su se i vinili i CD-i mogli kupiti po povoljnim cijenama.

Nakon pauze za ručak u restoranu M hotela, nastavio sam se družiti s poznanicima i prijateljima u odličnoj atmosferi. Ljubljanski sajam ima neki šarm i rado mu se vraćam. Ponovno sam sreo prijatelje i poznanike iz cijele Hrvatske i Slovenije. Ti su susreti za mene ključan dio sajma i iskreno govoreći, da ih nema, sve bi se svelo na pustu tehnikaliju što me sigurno ne bi zadržalo dva dana u Ljubljani.

Mark Levinson No. 519 – Svestrani uređaj (streamer/CD Player/DA konverter) premijerno je predstavljen na Multimedia HIFI Showu. O kakvoj se ekskluzivi radi, možda najbolje govori to, kako je na stranicama proizvođača uređaj tek u najavi. 

Noviteta i premijera za jedan HIFI sajam ovakvog obujma bilo je napretek. Drugim riječima, tko je želio, mogao se upoznati s najrazličitijom HIFI opremom, različitih cjenovnih razreda. Posebno me veseli to, što sam i ove godine na sajmu vidio dosta mladih ljudi. Kad kažem mladih, tada mislim na one u ranim dvadesetim godinama. Osobno smatram da je to ključno za svakog distributera HIFI-ja, bez obzira prodaje li konzumnu elektroniku ili high-end HIFI.

Interes za kvalitetnim zvukom među mlađom publikom postoji i obično kreće od slušalica i jednostavnijih HIFI sustava. Gdje će taj interes kroz godine završiti, ovisi o afinitetima i financijskim mogućnostima.

Ovakvi bi sajmovi trebali prvenstveno educirati mlade posjetitelje kako bi danas-sutra stasali u kupce. Naime, nitko nije krenuo u HIFI sa zvučnicima ili pojačalom od nekoliko tisuća eura. Tko voli i koga zanima ovaj sport, kreće se pomalo i sustavno ulaže u bolji zvuk. Na ovakvim sajmovima možete stvoriti sliku i predodžbu zašto nešto košta manje, odnosno više te u kojem smjeru krenuti.

Nenad Grakalić (CRO Audio), Vojko Ignjič (direktor Multimedia HIFI Show sajma) i jedan neumorni audiofil. 

Osim audiofila, koji su neizostavni dio ovakvih događaja, u Ljubljani je bio primjetan i dobar broj običnih ljudi – neaudiofila, koje ne zanima sjedenje u ‘sweet spotu’, prenaglašeno visokotonsko područje i čuje li slina u trubi Miles Davisa, nego dobar stereo sustav za uživanje u glazbi. Rekao bih da su proteklih dana na Multimedia HIFI Showu upravo takvi najviše uživali.

U Zagreb sam se vratio negdje oko 18 sati, praznih ruku, ali punih ušiju. Zadovoljno sam iste večeri prebacio fotografije u laptop i još jedanput se prisjetio s kim sam se družio, s kim sve fotografirao (!) i što sam protekla dva dana slušao. Sasvim dovoljno da već sad u kalendar zabilježim sljedeći Multimedia HIFI Show.

[Show slideshow]

1 2 ... 5 ►