Pakrac, 23.5.-25.5.2014.
Reportaža s najveće regionalne multimedijalne izložbe

Možda se čini čudnim, ali najveći hrvatski gradovi nisu ti koji trenutno nude mogućnost gledanja i slušanja vrhunskih HIFI sustava na jednom mjestu. Pakrac već treću godinu zaredom privlači posjetitelje iz cijele regije i ostalih europskih zemalja željnih slušanja dobrog zvuka. Iza svega stoji dobro promišljen projekt, ali i ono čega u današnje vrijeme kronično nedostaje – ogroman entuzijazam.

Robertoshop, Turistička zajednica grada Pakraca, Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnica Pakrac stoje iza organizacije Multipak izložbe koja s punim pravom u podnaslovu ističe kako je riječ o najvećoj regionalnoj multimedijalnoj izložbi. I zaista, ako pogledate službeni program otkrit ćete da Multipak objedinjuje projekcije dokumentarnih filmova, radionice, predavanja, koncerte i konačno HIFI izložbu kojoj ću ovdje posvetiti najveći dio teksta.

Prije nastavka, nekoliko brojeva. Na ovogodišnjoj Multipak izložbi sudjelovalo je više od 45 izlagača na 4 lokacije. Neslužbeni podaci govore da je u 3 dana izložbu posjetilo oko 1000 ljudi. S obzirom na to da je ulaz na izložbu (i popratne sadržaje) bio besplatan, teško je raspolagati s preciznim brojevima. Međutim, sudeći po gužvama koja se mogla vidjeti na izlagačkim mjestima, ne sumnjam da je broj od 1000 posjetitelja prilično skroman.

Bez obzira na to što se u Pakracu još uvijek na brojnim zgradama mogu vidjeti ožiljci Domovinskog rata, lijepo je vidjeti kako tih dana mnogi ugostiteljski objekti dišu u duhu Multipak izložbe.

.

Samo za usporedbu, ovogodišnji High End 2014, najveći svjetski HIFI sajam, posjetilo je oko 19.000 ljudi od kojih 30% čine sami izlagači. Usporedite Pakrac i Minhen, odnosno 3 godine Multipak izložbe i 13 godina High End sajma i imat ćete prilično jasnu sliku što se u Pakracu događa.

Da bi se došlo do ovih brojeva uložen je golem trud. Ponovo ističem Božidara Savija, vlasnika Robertoshop trgovine i pokretača cijele ideje sa snažnom voljom da svaki sljedeći Multipak pruži posjetiteljima još više. U ostvarenju tog cilja uvelike su pomogli predsjednik TZGP-a, Zvonimir Miler, ravnateljica Muzeja grada Pakraca, Jelena Hihlik, ravnateljica Knjižnice grada Pakraca, Monika Lucić-Fider te svi ostali aktivno uključeni u organizaciju Multipak izložbe.

Božidar Savi – vlasnik Robertoshop trgovine i glavni pokretač Multipak projekta.

.

Osobno me najviše u cijeloj priči raduje činjenica što je u slučaju Multipak izložbe politika stavljena u drugi plan, dok je u prvi gurnuta želja da se nešto kvalitetno napravi za grad Pakrac. Rekao bih da s takvim stavom Multipak izložba gleda u još bolje dane. Ne trebate biti vizionar ili prorok da biste shvatili da od ovakvog događaja svi u gradu i oko njega imaju koristi. Osim toga, ove godine je primjetan porast sponzora što samo govori da je Multipak prepoznat kao nešto u što se isplati ulagati.

No, da ne dužim previše, vrijeme je za osvrt na samu HIFI izložbu. Za razliku od prošle godine, ove sam došao dan ranije, u petak, s namjerom da prespavam u Pakracu kako bih imao što više vremena za obilazak soba i druženje s ljudima. Ovdje upućujem kritiku izlagačima jer ako je za petak najavljeno vrijeme izlaganja od 9 do 17 sati, tada su sve sobe trebale biti u niskom startu spremne za posjetitelje. Nažalost, dobrim dijelom nisu bile tako da sam višak slobodnog vremena proveo istražujući ponudu piva ugostiteljskih objekata.

United colors of Multipak – u subotu su u sklopu izložbe u Dvorištu Janković predstavljene rukotvorine te ponuda domaćih autohtonih proizvoda. Na jednom od štandova mogle su se kupiti Multipak papuče. Nažalost, nije bilo mog broja.

.

Ne kažem da mi je ovakav razvoj situacije teško pao jer sam se ponovo u dobrom društvu prijatelja i znanaca nasmijao do suza. Atmosfera je već u petak poslijepodne bila izvrsna, a kulminirala je nešto kasnije zajedničkom večerom u obližnjem planinarskom domu Omanovac. Međutim, ako ništa drugo, uspio sam u petak napraviti dio fotografija te napraviti plan obilaska za sutradan.

Sama večera je prošla u fenomenalnom ozračju. Smijeh se mogao čuti gdje god da ste se okrenuli dok su hrana i piće bili izvrsni. Bacite pogled na fotogaleriju i sve će vam biti jasno. Po završetku smo se ponovo spustili u središte grada gdje je jedan dio otišao u Hrvatski dom na koncert kvarteta 4 in 3 plus 1, a drugi u neki od Multipak kafića. Da sam se kojim slučajem svrstao u prvu grupu, vrlo vjerojatno se ne bih morao po povratku na Omanovac krajnjim snagama prisjetiti u kojoj sobi spavam.

Kako god bilo, ujutro sam sjeo na terasu planinarskog doma te uz doručak uživao u prekrasnom pogledu koji se pruža s vrha Omanovca. Par fotki za uspomenu i pravac centar. Sama izložba se protezala na 4 lokacije, Robertoshop trgovina, Muzej grada Pakraca, Hotel Lipik i Hrvatski dom Dr. Franjo Tuđman.

Kasnije sam čuo, što od organizatora, što od izlagača, kako je bez obzira na radijus od 500-tinjak metara, izložba lokacijski bila ipak malo previše razvedena. Naime, dogodilo se da je dio posjetitelja nenamjerno propustio posjetiti neku od lokacija. Tu očito nije pomogao ni Multipak info centar smješten u TZGP-u, ni fijaker s Lipicancima, a ni propagandni materijal koji se mogao pokupiti doslovno na svakom koraku.

Na svu sreću, moja dezorijentiranost kao posljedica prethodne večeri nije bila dovoljno izražena tako da sam uspješno obišao sve lokacije bez većih napora. Okej, kod jedne sam zapeo, no o tome nešto kasnije.

Baš kao i u slučaju reportaže iz Minhena, nemoguće je opisati sve izložene sustave. Uz to, moram priznati da se nisam u svim sobama jednako zadržavao jer je u nekima na trenutke bilo previše ljudi po kvadratnom metru. Stoga ću izdvojiti nekoliko sustava i prezentacija gdje sam proveo nešto više vremena.

Krenuo bih od mog kopilota iz Minhena, Luke Rstića, koji je još jedanput pokazao da je majstor akustike. Luka se kao predstavnik tvrtke Multifizika našao u možda najmanjoj sobi u Hotelu Lipik. Govorimo o površini malo većoj od suncobrana za kafiće. U takvim minijaturnim uvjetima, Luka je izložio prilično ogromne Emmac Pro SCR (Screen Reference Monitor) Boleo zvučnike vlastite izrade za koje bi čovjek rekao da nema nikakve šanse da dobro sviraju u zadanim okvirima.

Emmac Pro SCR Boleo zvučnici, Jeff Roland i akustički paneli vlastite izrade. O zvučnicima i pojačalu malo znam, ali zato panele imam u vlastitom sustavu i nemam ništa drugo osim riječi hvale za izradu i funkcionalnost.

.

Pa ipak, zahvaljujući akustičkim zahvatima, Luka je uspio dobiti vrlo koherentan zvuk. Ništa nije stršalo, što samo govori da je vješto uspio ukrotiti nezahvalnu akustiku prostorije. Nisam Luki ništa htio na izložbi govoriti, čisto da se ne umisli, ali znajući da će čitati ovaj blog post, sad mu upućujem sve pohvale.

Niz hodnik hotela, nekoliko soba dalje, izlagao je Sigma Audio iz Zagreba. Ovu sobu spominjem zato jer sam u njoj doživio najzanimljiviji trenutak Multipak izložbe. Naime, našao sam se u sobi u trenutku kad se tonski snimatelj primio gitare te odsvirao par kraćih dionica koje je istovremeno snimao na Studer A80 magnetofon. Bilo je tu još snimateljske opreme, ali nažalost ne mogu reći koje jer se ipak radi o profesionalnoj audio opremi.

Kasnije smo snimljeni materijal preslušavali na Gamut M’inent M5 zvučnicima s Gamut D200i mono pojačalima i Gamut D3i pretpojačalom. Ostao sam iznenađen kako je sustav reproducirao snimku vrlo, vrlo blizu živoj izvedbi. M’inent M5 zvučnike sam slušao u par navrata u daleko boljim akustičkim uvjetima, ali se ne sjećam ovakve uvjerljive zvučne predstave. Kako bi to izgledalo sa složenijim sastavom, ostaje za razmišljanje i neku drugu temu, ali s akustičnom gitarom, na ovom ispitu, sustav bilježi visoku ocjenu.

Zvijezda hotela bez ikakve sumnje je bio Marten/D’Agostino sustav. Premijerno su prikazani Marten Coltrane Tenor zvučnici (80.000 eura) i D’Agostino Momentum pretpojačalo (33.000 eura). Uz D’Agostino Momentum mono pojačala (55.000 eura) u sustavu su se još našli Bladelius Embla kao izvor, Jorma Design kabeli te Art R audio police. Ovo je ujedno bio i najskuplji sustav Multipak izložbe.

Marten Coltrane Tenor, D’Agostino Momentum pretpojačalo i mono polačala, Bladelius Embla, Jorma Design, Art R

.

Tenor se nalazi u referentnoj Marten Coltrane seriji te su uz Supreme 2 prvi zvučnici s ugrađenim novim aluminijskim bas membranama. Uz ostalo, visoku cijenu određuje i dijamantni visokotonac. Na moje iznenađenje, zvučnici su daleko manji nego što sam zamišljao. No, bez obzira na to, djeluju kompaktno i kako to proizvođači zvučnika vole istakunuti, izgledom će se uklopiti u svačiji dom. Ovo posljednje uzmite s rezervom.

U Muzeju grada Pakraca Ubiq Audio je premijerno izložio sustav koji uključuje trostazne kompresijske zvučnike (9.000 eura) i hibridno integrirano pojačalo s ugrađenim D/A konverterom (9.000 eura), oboje vlastite proizvodnje i naziva Model 1. Ovdje sam se zadržao kako bih saslušao Igora Kantea, vlasnika i konstruktora Ubiq Audija, u iznašanju detalja vezanih uz proizvodnju zvučnika i integriranog pojačala.

Ubiq Audio Model 1 zvučnici i integrirano pojačalo

.

Moram priznati da zvučnici izgledaju odlično, izrada je na zavidnom nivou, a posebno me oduševio ponuđeni izbor finiša i različitih kombinacija materijala. Na raspolaganju su raznobojni tekstili, furniri te obrada (eloksacija) metalnih dijelova. Integrirano pojačalo je nastalo u suradnji s BFA (Beyond Frontiers Audio) iz Srbije i kao takvo nudi cjelovito rješenje za uživanje u zvuku.

Igor Kante pokazuje skretnicu koju je sam konstrurirao za Model 1 zvučnike.

.

Što se tiče zvuka u muzeju, izdvojio bih sobu tvrtke Zvučne novosti iz Zagreba koja se izborom zvučnika i prateće elektronike okrenula cijenama donekle bližim prosječnom audiofilu. Izbor je pao na Quad Elite elektroniku i Acoustic Energy 101 zvučnike (300 eura) koji su se začuđujuće dobro snašli u prostoriji bez ikakvog dodatnog akustičkog zahvata. Zvuk je bio brz, dinamičan i sa zapanjujućom količinom niskih tonova. Imam osjećaj da je zvuk iznenadio i same izlagače pa su u subotu istaknuli cijenu zvučnika kako bi dodatno naglasili kako u sobi imaju malu senzaciju izložbe.

Acoustic Energy 101 – mali, ali pali.

.

U nekom trenutku svi su posjetitelji i izlagači pozvani u Gradsku vijećnicu na besplatan ručak. Dijelio se grah s kobasicama, odnosno sol na ranu, jer u tom trenutku jednostavno nisam bio gladan. Zapravo jesam, ali kako sam obilato nadoknađivao gubitak tekućine, od silnih popijenih galona vode naprosto nije bilo mjesta za ovu deliciju. Na kraju sam se morao zadovoljiti razgovorom i par fotografija.

Međutim, i ovdje bih skrenuo pažnju na jedan pomalo nezgodan, a vjerujem i nenamjerno nastali detalj, a taj govori da dok izlagači ručaju, sobe zaključane zjape prazne. Sasvim je sigurno da se u subotu u Pakracu našao određeni broj posjetitelja koji je, ili ranije doma ručao, ili ga grah ne zanima, ali ga zato zanima ono što je, eto, u zaključanoj sobi. Ovo više pišem kako bih skrenuo pažnju organizatorima na ovaj detalj, a ne da bih kritizirao.

Na moje pitanje vozi li fijaker iz Dvorišta Janković do Hrvatskog doma Dr. Franjo Tuđman, kočijaš mi je odgovorio da ne vozi jer konji nisu potkovani za hod po uzbrdici, odnosno nizbrdici. Slikovito gledajući, konji su na ćelavim gumama pa postoji mogućnost proklizavanja. To ne bi bio nikakav problem da me već pomalo nije umor svladao dok je sunce s neba nemilosrdno pržilo. Osim toga, tko pita treba li i ovaj konj potkove?

Korak po korak i stigao sam za cijelih 5 minuta do Hrvatskog doma gdje je Audio Cinema Art iz Zagreba izložio 2 sustava. Prvi se sastojao od Opera Malibran zvučnika i McIntosh MC 8000 integriranog pojačala, a drugi od impozantnih Triangle Magellan Grande Concerto zvučnika i McIntosh MC 1.2 kW mono pojačala, C 500 pretpojačala, MCCD 1100 SACD playera i P3 gramofona. Na silent displayu su stajali Vivid Audio K1 zvučnici, Unison Research cijevna amplifikacija i Monitor Audio Silver zvučnici.

Koliko je akustika prostorije važna, pogotovo u sajamskim uvjetima, najbolje se pokazalo u Robertoshop trgovini, popularno nazvanoj Božina pećina. Da budem precizniji, Konus Audio je premijerno izložio novo 47 lab izlazno pojačalo i pretpojačalo spojeno na Essence zvučnike vlastite izrade. Te iste zvučnike sam slušao nedavno u minhenskom hotelu Marriott gdje je Konus lab također izlagao u sklopu HIFIdeluxe sajma i gdje su me ti zvučnici zvukom ostavili ravnodušnim.

Konus Audio Essence zvučnici, 47 Laboratory 4740 pretpojačalo i izlazno pojačalo, Koma gramofon, 4712 Phonocube i 4713 Flatfish CD transport

.

Smješteni u manju sobu, akustički netretiranu, jednostavno nisu pokazali svoj karakter. Ovdje pak, sasvim druga priča. U većoj i akustički dotjeranoj prostoriji, razmahali su se zvukom i pokazali da mogu pružiti daleko više. Iskazali su odličnu dinamiku i povezanost po zvučnom spektru. Zadovoljno sam popio čaj (iako sam vapio za još jednim galonom vode) i uputio se na kat iznad.

Još jedan iznimno skup sustav sastavljen od Vivid Audio K1 zvučnika i Luxman elektronike dominirao je gornjim katom. S obzirom na zvučničke jedinice ugrađene sa stražnje strane kabineta, Vivid Audio se pokazao prilično zahtjevnim za smještaj tako da je uz manju intervenciju prezentera ipak nešto bolje radio u subotu nego u petak.

Vivid Audio K1 i Luxman elektronika

.

Generalno gledajući, u oba dana nisam bio zadovoljan zvukom. Štoviše, kao da se neka loša karma provlači sve vrijeme jer Vivid Audio nažalost nisam čuo da dobro radi unazad nekoliko godina iako se svi kunu da je riječ o super zvučnicima. Čak se Laurence Dickie preznojavao ove godine u Minhenu jer se ono o čemu je pričao mašući rukama po ekranu i složenim dijagramima kosilo s onim što su posjetitelji čuli. Očito je riječ o razmaženom proizvodu koji zahtijeva posebnu pažnju.

U sobi do grmjeli su Tannoy Kingdom zvučnici spojeni Sumić Audio kabelima na Accuphase elektroniku. Zadržao sam se tek toliko da pozdravim Damira Sumića, konstruktora kabela i legendu domaće audio scene. Čim me vidio s fotoaparatom u ruci, dobacio mi je – Nemoj slučajno kabele slikati, zvučnike slikaj! – Žao mi je Damire, Tannoy zvučnici mi se nikad izgledom nisu previše sviđali, ali zato kabeli s ovim fancy konektorima, jesu. Klik-klik!

Mogao bih još satima pisati jer materijala zaista ima. Međutim, u tekstu moram ostaviti mjesta za zaključak, a on govori sljedeće. Multipak je i ove godine ponudio izvanserijski događaj. Polako, ali sigurno, prerasta u vrlo ambiciozan projekt koji bi uz dodatni trud i sredstva mogao biti još šire prepoznat. Dječje bolesti su prisutne, ali na njih ne treba previše kritički gledati jer ipak je ovo tek treći Multipak. Iz godine u godinu bit će sve bolji, u to nema sumnje.

Nažalost, vremena su takva da se kao publika ne možemo mjeriti s primjerice, njemačkom, odnosno njemačkim standardom. Drugim riječima, među posjetiteljima Multipak izložbe daleko je manji potrošački potencijal nego na sličnim zapadnjačkim manifestacijama. Međutim, to ne umanjuje činjenicu da je i domaći posjetitelj spreman odvojiti određeni iznos kada za to dođe vrijeme. Bolje vrijeme. Ovakvim tretmanom, kakvog mu pruža organizacija Multipak izložbe, danas-sutra ga sasvim sigurno prilikom odluke odvodi na vrata trgovine nekog od izlagača.

Zvonimir Miler, Jelena Hihlik, Monika Lucić-Fider i Božidar Savi – Fantastična četvorka Multipak izložbe imala je ove godine dobar razlog za rezanje slavljeničke torte.

Foto: Marin Duplančić

.

Osim toga, Multipak je okupljalište istomišljenika, svih zaljubljenika u glazbu i dobar zvuk. Zaslužuje punu podršku svih onih koji su proteklog vikenda posjetili Pakrac jer su bili ugošćeni kao rijetko gdje. Ono za čim mogu žaliti jest to, što nisam imao dovoljno vremena da se podružim s prijateljima iz Splita, Osijeka, Karlovca i ostalih gradova odakle su došli na Multipak izložbu. Naravno i za onim nesretnim grahom.

Što se mene tiče, sve je jasno, s nestrpljenjem očekujem sljedeći Multipak. Organizatori su još jedanput odapeli strijelu i pogodili u centar. Sljedeće godine očekujem da se ta strijela u meti raspolovi. Vidimo se u Sherwoodu, pardon, Pakracu.

[Show slideshow]

1 2 ... 7 ►