Pojačala se najčešće dijele na cijevna i tranzistorska. Ta podjela obično nije samo topološke naravi, već i one koja same korisnike gura u tabore. Jedni će cijevna pojačala označiti kao tehnološki inferiornijima, dok će tranzistorska gurnuti u nebesa, drugi će pak reći da tranzistorska nemaju dušu te da jedino cijevna pojačala zvuče prirodno. No, što ako se nađete u prilici da imate posla s pojačalom koje ne nosi obilježja jedne ili druge strane? Upravo se jedno takvo našlo se u mom sustavu na testiranju – Sound Carrier KT-150 cijevno stereo pojačalo.

U nekom idealnom audio svijetu, sva bi pojačala, bez obzira na topologiju, morala zvučati isto. Stvar je u tome što pojačala imaju osnovnu zadaću, a što im i sam naziv uređaja sugerira – pojačati audio signal i proslijediti ga zvučnicima, a ne da pritom unose svoj zvukovni pečat. I to je, to.

Međutim, u realnom svijetu takvo što je daleko od istine i upravo zato imamo tisuće vrsta pojačala, cijevnih, tranzistorskih, hibridnih, slabih, snažnih, ovakvih i onakvih. Uvijek im se traže idealni partneri u zvučnicima, pretpojačalima, izvorima zvuka, kabelima i drugom, a s ciljem kako bi se postigla neutralnost zvuka.

Kroz nekoliko tjedana, koliko je Sound Carrier KT-150 cijevno stereo pojačalo bilo kod mene na testiranju, upravo se neutralnost nametnula kao glavna karakteristika. No prije daljnjeg opisa zvuka, nekoliko rečenica o proizvođaču te o samom pojačalu.

Iza naziva Sound Carrier, nalazi se Tehnički centar Krklec, tvrtka specijalizirana za proizvodnju na više područja, među njima i za audio proizvode. Sound Carrier uređaje potpisuje Mladen Krklec, glavni konstruktor, naveliko poznat i vrlo cijenjen među domaćim, ali i stranim audiofilima. Brojna pojačala, poglavito ona cijevna, često su prepoznata kao izvanserijski proizvodi o čemu svjedoče brojni zadovoljni korisnici, kao i recenzije.

Mladen Krklec (lijevo), glavni konstruktor Sound Carrier uređaja.

Bezgranična ljubav prema glazbi i ogromno iskustvo stečeno u koncertnim dvoranama, glavni je pokretač i inspiracija u radu Mladena Krkleca. Takav je pristup nedvojbeno dio samih proizvoda jer predstavlja zrelu referencu i polazišnu točku da se u startu konstruira uređaj koji će pružiti visokovjeran zvuk.

Danas Mladen Krklec, uz pomoć sina Matije, nastavlja s radom te predstavlja nove modele uređaja. Posljednji javni nastup dogodio se na nedavno održanom TOO LOUD FESTU 2018, gdje su se posjetitelji mogli upoznati sa Sound Carrier proizvodima, među njima i s najnovijim pojačalom koje je predmet ove recenzije. Inače, u ponudi se još nalaze linijska i gramofonska pretpojačala, integrirana i izlazna stereo i mono pojačala, strujna napajanja za gramofone, strujni kondicioneri, fazni ispitivači te stalci za zvučnike.

Sound Carrier na TOO LOUD FESTU 2018.

Do sada nisam imao priliku testirati u svom sustavu niti jedan Sound Carrier uređaj iako sam slušao više sustava u kojima su se nalazili. Generalno, niti jedan od tih sustava nije zvukovno razočarao. Ono što pak često koristim i čega sam već neko duže vrijeme vlasnik, jest Sound Carrier fazni tester i pokazivač strujnog napona. Korisna sprava kojom je određivanje ispravne faze trivijalna stvar, a kojom ćete postići faznu usklađenost među uređajima u sustavu.

No, ovdje je riječ o cijevnom izlaznom pojačalu za koje ćete trebati pretpojačalo kako bi uopće stvorili preduvjete za rad. Doduše, postoje izvori zvuka s ugrađenim atenuatorom signala, ali u ovom se slučaju traži klasično, cijevno ili tranzistorsko pretpojačalo. Za testiranje sam koristio Pass XP-20 pretpojačalo vlastitog sustava.

Srce pojačala, uvjetno rečeno, čine 8 cijevi ruske proizvodnje tj. 4 Tung-sol KT-150 izlazne cijevi i 4 Mullard 12AU7/ECC82 driverske cijevi. Svakako je ovdje fokus na KT-150 cijevima jer je riječ o pentodama konstruiranim za audio. U stanju su isporučiti veliku snagu, a pogotovo u usporedbi s ostalim cijevima kakve se koriste u konstrukciji cijevnih pojačala. Govorimo o 70 Watta osnovne snage, dok u ‘push-pull’ konfiguraciji, a upravo je takva ovdje prisutna, cijevi isporučuju 160 Watta po kanalu. Takva snaga, pokazat će se dovoljna za tjeranje i kontrolu čak i zahtjevnijih zvučnika poput Wilson Audio Sophia 3 vlastitog sustava.

Uz navedene cijevi, važno je spomenuti i izlazne transformatore koje Sound Carrier sam proizvodi. Korišteni su i ostali vrhunski dijelovi, počevši od kondenzatora, otpornika, tiskanih pločica, internog ožičenja i ostalog. Kućište je također robusne izrade, a samo pojačalo teži nekih 40-ak kilograma. Krase ga dvije pozlaćene mesingane pločice, jedna s ugraviranim nazivom proizvođača, druga s nazivom modela.

Gotovo sam kičmu slomio premještajući ga tijekom slaganja sustava, dok pojačalo u sanduku u kojem se isporučuje nisam mogao sam podići. Naime, i tu je Sound Carrier ostao dosljedan po pitanju kvalitete, tako da sam sanduk, osim što izgleda luksuzno, predstavlja dodatan teret. Kada sam vraćao pojačalo, zamolio sam prijatelja za pomoć. Po dolasku u Tehnički centar Krklec, vidio sam da je moja sugestija prihvaćena o ugradnji bočnih ručki na sanduk, što za moja leđa stiže kao zakašnjela vijest, ali zato dobrodošla za buduće kupce.

Pojačalo je izgledom jednostavno i ne nudi bogatstvo preklopnika ili priključaka. S prednje strane nalazi se tek strujni prekidač, dok sa stražnje mrežna utičnica, priključci za zvučnike te par nebalansiranih (RCA) ulaznih priključaka. Pojačalo se ne isporučuje sa zaštitnim poklopcem za cijevi i nije opcija prilikom kupovine. Ako planirate ovakav uređaj držati na mjestu na kojem djeca mogu imati pristup, vodite računa o tome da se pojačalo prilično zagrijava u radu, posebice cijevi.

S druge strane, upravo taj izostanak zaštitnog poklopca otkriva svu ljepotu i šarm cijevi, ne samo tijekom slušanja u zatamnjenoj prostoriji, nego i van pogona kada cijevi ‘strše’ u vizualnom skladu.

Sound Carrier KT-150 puni potencijal pokazuje nakon nekih 45 do 60 minuta rada, kada se cijevi i ostatak sklopa dobro zagriju, odnosno postignu idealnu radnu temperaturu. Ranije sam spomenuo da se pojačalo dosta grije, tako da mu je potrebno osigurati adekvatan smještaj. To podrazumijeva slobodan prostor oko samog pojačala i pod svaku cijenu izbjegavanje smještaja unutar polica ili sličnog.

Kao i obično, tijekom testiranja posegnuo sam za najrazličitijim glazbenim materijalima, gledajući da kroz žanrove pokušam izvući maksimum iz pojačala. Na repertoaru su se našla složena klasična orkestralna djela, ali i jednostavniji jazz, rock, pop i blues sastavi. Slušao sam elektroniku, world i etno glazbu te sve što mi je došlo pod ruku a za što sam smatrao da predstavlja kvalitetan materijal za testiranje.

Jedna od glavnih odlika koja prva pada u oči, ili bolje rečeno, uši, jest rezolucija. Sound Carrier KT-150 može vrlo suptilno izvući na površinu detalje iz glazbenog zapisa. Tu je riječ o onim finim detaljima kakvi graniče s čujnim spektrom i kakvi obično ostanu zamaskirani ili nejasno definirani. Ovdje pišem ne samo o jednostavnijim kompozicijama poput Fragment I s albuma Fragments, Ive Bittove (ECM – 2013.), gdje slušate vokal uz zvuk kalimbe i svog suzvučja tog neobičnog instrumenta koje se proteže u beskonačnost, nego i orkestralnim djelima gdje glasniji instrumenti maskiraju tiše. Naravno, sad sam se dotakao i separacije u kojoj Sound Carrier KT-150 također briljira.

Slušajući, Polovtsian Dances and Chorus – Uletaj na kryl’jach vetra, iz opere Princ Igor, Alexandera Borodina (Philips Classics – 1995.), mogao sam jasno čuti gdje se pojedine grupe instrumenata nalaze na pozornici pa čak i u onim dijelovima kada se uz mnogobrojne instrumente uključuje muški i ženski zbor. Tu je i fina slojevitost koja ovom maestralnom djelu daje protočnost i transparentan uvid u glazbeno tkivo.

Zadržat ću se još malo na Borodinu i operi Princ Igor jer je zaista riječ o materijalu koji puno toga otkriva u kontekstu testiranja pojačala. Naime, tu su prisutni mikro i makro dinamički otkloni koji mogu predstavljati krupan zalogaj za ispravnu reprodukciju. Međutim, Sound Carrier KT-150 nije pokazao kako pred sobom ima nepremostivu prepreku. Štoviše, pokazao se kao čvrst uređaj izvrsne dinamike, vrlo preciznog timinga i brzine.

S jedne strane pojačalo može biti pravi grubijan po pitanju snage kojom raspolaže, dok s druge nježna ruka koja će servirati finese. Wilson Audio Sophia 3 zvučnici generalno nisu namijenjeni cijevnim pojačalima zbog svoje nezgodne impedancijske naravi, ali ovog su puta našli partnera s kojim nije bilo nikakvih problema. Zadiranje u niske registre, posebice u kompletu s dinamičkim otklonima pri većim glasnoćama, obično predstavlja izazov za većinu pojačala, ali na sreću, ne i ovdje.

Dobar materijal za testiranje je i album 9980, Connect.Ohma (Ultimae Records – 2012.). Riječ je o elektronici i sintetskim zvucima, ali bez obzira na to, pojedine kompozicije poput naslovne, 9980, itekako mogu biti predložak za skidanje maski s lica pojačala. Inače, Connect.Ohm je kolaboracija dvojice kompozitora, Hidetoshija Koizumija i Alexandrea Scheffera, koji su radili na albumu na relaciji Tokio-Pariz. Nevezano uz testiranje, ako volite ambijentalnu elektroničku glazbu, nemojte zaobići ovaj sjajan album.

Dakle, u kompoziciji 9980, u trenucima se bas spušta na najniže registre, pritom se isprepliće s naglašenim visokotonskim područjem i ogromnoj umjetno stvorenoj pozornici. Uz sve to, momci su se poigrali s fazama i kanalima. Kada krene bas kopati po najdubljem mulju, ne samo da se bude stojni valovi i susjedi, nego i mrtvi. To je trenutak kada većina cijevnih pojačala konstruktoru pišu oproštajno pismo jer znaju da će umrijeti u mukama. Iskreno, moram priznati da sam očekivao kapitulaciju, ali ona se jednostavno nije dogodila. KT-150 zaista može čvrsto i s autoritetom kontrolirati najdublje bas područje ne dozvoljavajući mu da se raspline i naruši čitavu zvučnu sliku.

No, ima još jedna pozitivna stvar kod KT-150 pojačala. Naime, nisam uspio detektirati nikakve anomalije u smislu šuma ili distorzija, kakve se obično znaju vezati uz cijevna pojačala. Potpuno je mirno u radu, a ta mirnoća uz izostanak šumova, osigurava tamnu pozadinu koja pomaže detaljima da izađu na površinu, ali i isto tako pomaže u boljoj definiciji pozornice.

Što sam više slušao KT-150 to sam manje razmišljao imam li pred sobom tranzistorsko ili cijevno pojačalo. Ovo prvenstveno govori o tome koliko je uređaj dobro konstruiran. Drugim riječima, zaboravite na stereotipe koji se već desetljećima provlače u audiofilskim krugovima i koje govore o toplini cijevi i sterilnosti tranzistora, ili pak o farbanju zvuka cijevi i tranzistorskoj preciznosti. Gluposti koje se uglavnom vežu uz loše konstruirane uređaje.

KT-150 krasi neutralnost u zvuku i ako baš moram i ja posegnuti za jednim i drugim svijetom, cijevnim i tranzistorskim, rekao bih da KT-150 uspješno spaja oba. Ako testiram neko pojačalo u svom sustavu i ono što čujem izjednačuje se s vlastitom referencom u glavi i pojmom kako bi pojedini instrumenti ili glazba u globalu trebala zvučati u živo, tada se više ne opterećujem topologijom. To je upravo razlog zašto uživam prilikom posjeta prijateljima audiofilima koji znaju što traže u zvuku pa posljedično imaju dobro složene sustave.

Ima tu svega, od dinamičkih zvučnika, horn zvučnika, elektrostata, magnetostata, cijevnih i tranzistorskih pojačala, digitalnih i analognih izvora. Na kraju se sve svodi samo na jedno – svira li sustav ili ne? To, svira, podrazumijeva visokovjeran zvuk, kakvog možemo usporediti sa zvukom u koncertnoj dvorani. Dakle, ako svira, svira, tako je svejedno od čega je složen.

KT-150 posjeduje određenu magiju koja slušatelja može opsjesti i ne dozvoliti mu da se satima odvoji od sustava. Plijeni prirodnošću i transparentnim zvukom kojem je teško odoljeti. Ako se ponovno vratim na klasiku, spomenuo bih i Russian Easter Festival Overture op. 36, Nikolaija Rimsky-Korsakova (Deutsche Grammophon – 1990.), u izvedbi Geteborškog simfonijskog orkestra pod vodstvom Neema Järvija. Osim što je riječ o sjajnom djelu koje se kroz prekrasne pasaže i orkestraciju otvara poput cvijeta, da bi se u finalu pretvorilo u ekspresionističku sliku bogatog kolorita, predstavlja još jedan kvalitetan materijal za testiranje.

Orkestralni naleti, munjevite izmjene instrumenata, sukus različitog suzvučja, trublje, gudači, činele, timpani i svi ostali instrumenti, kao da su tu da bi u određenom trenutku izvadili dušu pojačalu. Ako tu posrne u smislu da ne može pratiti takve snažne dinamičke otklone i vremenski uskladiti sve ono što je u njega ušlo, dolazi do ozbiljne degradacije samog djela, a onda zaboravite na fluidnost i involviranost. Nalazite se na distanci tj. s jedne strane ste vi, s druge sustav. Glazba je, nažalost, ostala negdje između. No, ako sve prođe u najboljem redu, kao što je prošlo s KT-150, imate pred sobom 15-ak minuta čiste glazbene nirvane.

S obzirom na veliku snagu, KT-150 radit će dobro s većinom zvučnika u smislu kontrole. S druge pak strane, ovdje nije riječ o pojačalu tamnog ili svijetlog karaktera pa da mu morate naći zvučnik suprotnih osobina kako biste postigli uravnoteženost. Traže se neutralni zvučnici, ali i isti takav izvor, kao i ožičenje.

Kako se to zna reći u audiofilskom svijetu, ‘Made in Heaven’ trenutak dogodio se kada sam na KT-150 spojio KEF LS50 zvučnike. Dijametralno suprotnih cjenovnih razreda, teško da će netko ići spajati ove dvije komponente, ali znatiželja je bila jača. Nakon što sam čuo što ustvari mogu LS50 zvučnici spajanjem na Pass X250.5 izlazno pojačalo, slična se stvar ponovila.

Zvučnici su propjevali i prodisali punim plućima. Izuzetna kontrola membrana omogućila je da zvučnici potegnu u punom frekvencijskom opsegu. Zvučali su čisto i artikulirano, dinamično i transparentno. Milina za uši! Bio je to još jedan dokaz da LS50 traže kvalitetno i snažno pojačalo kako bi pokazali puni potencijal, ali i da ti zvučni vrijede daleko više od tražene cijene.

Ako grabite ka većem sustavu u većoj prostoriji, vodite računa o tome da su se u trenutku testiranja pojavila i KT-150 mono pojačala još veće snage. Nisam ih imao prilike čuti, ali vjerujem da su zvukovno na pragu stereo brata.

Pojačalo poput ovog nije teško preporučiti i dati mu visoku ocjenu. Uz onaj najvažniji razlog, a to je da uređaj zaista zvuči fantastično, tu je i onaj cjenovni faktor. Rekao bih da je cijena o 8.000 eura dobro pogođena i da KT-150 stavlja u poziciju ozbiljnog kandidata za razmatranje kada dođe vrijeme kupovine pojačala u ovom cjenovnom razredu. Valja voditi računa i o tome kako je riječ o domaćem proizvođaču koji stoji na raspolaganju za eventualni servis ili nadogradnju. Dakle, nema višemjesečnog čekanja i skupih troškova transporta ako nešto krene po zlu.

Bude li Sound Carrier i dalje na tržište lansirao ovako kvalitetne uređaje i korektne cijene, svijetla budućnost je izvjesna. Kažu da se dobar glas daleko čuje. U ovom slučaju, zvuk je taj koji će doprijeti do najudaljenijih krajeva svijeta.

---

Cijena: 8.000 eura

Uređaj ustupio:
Tehnički centar Krklec
 Rebar 64
10000 Zagreb
Telefon: +385 91 567 2703

---

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano MKI, Sound Carrier Number Nine
Digitalni izvor (PC): MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2
Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm, Marohei Cables CT Reference
Strujni kabeli: Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio polica: Rondo Custom
Zvučnički stalci: NorStone Stylum 2
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m