Ovih se dana na domaćem internetskom prostoru pojavio po mnogočemu originalan i zanimljiv projekt. Pod nazivom – ‘U potrazi za izgubljenim zvukom – mikro priče i zvukovi’, autori Mirna Gott i Bojan Gagić, iskoristili su web stranicu kao idealan medij kako bi posjetiteljima pružili uvid, ili bolje rečeno, pružili zvukovni podsjetnik na ono što smo nekad imali priliku čuti i prihvatiti kao dio svakodnevice, a što je danas uglavnom zaboravljeno.
Nije lako kad skužiš da stariš. Nekako ti sve krene ići na živce, prag tolerancije se smanjuje, fitilj je sve kraći. Odjedanput ti ništa ne valja, budućnost se čini tmurnom, depresivnom, a jedini tračak dobrog raspoloženja vidiš – u prošlosti.
U redu, tema je možda morbidna, ali bože moj, ljudi smo i kao takvi svi prije ili kasnije odlazimo tamo odakle nema povratka. Osim toga, neka baci kamen onaj kome u nekom trenutku života nije palo na pamet koja bi bila idealna kompozicija za vlastiti ispraćaj. U svakom slučaju, razmišljam o tome od puberteta, odnosno od trenutka kada je glazba u meni počela izazivati hormonalne devijacije, a prva velika ljubav dala nogu. Kako god, ovo su moji kandidati, mojih 7 kompozicija za otići s ovog svijeta.
Ako pratite ovaj blog, vrlo dobro znate da sam audiofil. Isto tako znate koliko audiofili drže do svoje glazbene kolekcije. Ta kolekcija može imati 2 ili 2 milijuna naslova, ali to ne mijenja na činjenici da su audiofili prvenstveno zaljubljeni u zvuk, a tek potom u glazbu. Ako u ta 2 naslova ili u 2 milijuna, nalaze smisao toga što jesu, vrijednost kolekcije je neprocjenjiva i znači im sve – meni znači sve! Međutim, što se događa kada ta kolekcija nestane u sekundi?
Kad god naletim na neki članak ili javnu raspravu o tome kako su u stvari audiofili ljudi s posebnim potrebama, jer kako drugačije objasniti činjenicu da troše sulude novce na tamo neke zlatne kabele ili na pojačala za koja nitko nikad nije čuo, na prvu dobijem silnu želju da se uključim u raspravu ne bih li objasnio kako stvari zapravo stoje. Već sljedećeg trenutka odustanem jer ne vidim neki smisao objašnjavati vegetarijancu kako je tatarski biftek sjajna stvar.
Ovih su dana na društvenim mrežama popularni tzv. izazovi kroz koje korisnici nabrajaju knjige, filmove, recepte i ostale stvari njima važne u životu. Nakon što napišu svoje favorite, nominiraju sljedećih 5 (ili više) korisnika za koje smatraju da bi također mogli navesti zanimljive naslove ili ono što se već od njih traži.
Glazba je također uključena te sam i ja prozvan od strane dvaju korisnika. S obzirom na to da se radi o osobama za koje znam da su duboko vezani uz glazbu, odlučio sam izazov prihvatiti i izjasniti se, ali ovdje – na Too Loud blogu.
Najnovija serija oglasa za Bose koju potpisuje Ogilvy & Mather agencija iz Johannesburga stavlja naglasak na slušalice s ugrađenim ‘Noise Canceling’ sistemom, odnosno sistemom poništavanja vanjske buke. I možda bi sve bilo OK, da se nije potkrao jedan detalj u posljednjem oglasu u seriji.
Prije nego što sam počeo pisati ovaj tekst, ozbiljno sam razmišljao o tome da na blog ubacim ‘Crnu kroniku’ po uzoru na dnevne novine i portale. Ono što ćete u nastavku pročitati savršeno se uklapa u takve rubrike. Sadrži povijest nasilja, ubojstvo s predumišljajem i nemogućnost sustava da kazni zločince. Priča je tmurna i suštinski loša, a da stvar bude gora, nema sretan završetak.
Bez obzira na to što ovaj dokumentarni film datira još iz davne 1956. godine te što spominje termine koji se u današnje vrijeme mogu učiniti smiješnima, riječ je o izvrsnom prikazu procesa snimanja, obrade materijala te konačno izrade nosača zvuka.
RCA Victor, danas poznatiji kao RCA Records, jedna je od najvažnijih izdavačkih kuća u povijesti glazbe. Između ostalog, RCA Victor je ovim dokumentarcem naglasio važnost dinamike u glazbenom zapisu, odnosno nešto što je nažalost kasnije postalo predmetom tzv. ‘loudness wara’ koji je dobrim dijelom upropastio glazbu kakvu danas poznajemo.
The Sound And The Story u nešto više od godinu dana otkako je objavljen na YouTubeu, bilježi tek nešto više od 20.000 pregleda. Nekako sam uvjeren da ga je u ono, ne-internetsko doba, pogledalo daleko više ljubitelja glazbe. Jeste li i vi među njima?
U medijima se ovih dana pojavila izvrsna serija oglasa pod nazivom ‘No Buzz’. Riječ je o Westoneu, američkom proizvođaču specijaliziranih slušalica za zaštitu od buke, slušnih aparata, profesionalne opreme, ali i jednom od najboljih proizvođača tipskih in-ear HIFI slušalica na svijetu.