Opus 3 Records nova izdanja: Tony Sheridan and Opus 3 artists, 40th Anniversary Celebration Album

Švedska nezavisna glazbena izdavačka kuća – Opus 3 Records, poznata je među audiofilima kao izvor visokokvalitetnih izdanja, neovisno o tome je li riječ o CD/SACD, Hi-Res (DSD), vinil ili magnetofonskim medijima. Nedavno su se pojavila dva nova naslova, Tony Sheridan and Opus 3 artists i 40th Anniversary Celebration Album, oba dostupna kao SACD i vinil izdanje.

Tonyja Sheridana mnogi pamte kao glazbenika koji je početkom ’60-ih surađivao s The Beatlesima na par zajedničkih albuma u najranijoj fazi karijere grupe. Od tada, samostalnu je nastavio je sve do 2013. godine, kada je preminuo u 72. godini života.

Tony Sheridan and Opus 3 artists snimljen je 2007. godine, nakon što je Jan-Erica Perssona, vlasnika i glavnog snimatelja Opus 3 Recordsa, s Tonijem Sheridanom upoznao njegov stari prijatelj Anders Åslund. Iz tog druženja nastala je ideja o snimanju albuma s glazbenicima koji su do tada već snimili ili sudjelovali na nekom od Opus 3 Records naslova.

Na albumu se nalaze mahom autorske kompozicija, ali i ona legendarna koja je nastala u suradnji s Paulom McCartneyjem, Tell me if you can. Tu je i pjesma Indochina, posvećena vojnicima vijetnamskog rata u kojem je i nastala. Album je vrlo pitak i superiorne zvukovne kvaliteta kakva se i očekuje od Opus 3 Records izdavačke kuće.

Nešto ipak veću audiofilsku poslasticu u kontekstu visokovjernog zvuka, naći ćete na 40th Anniversary Celebration albumu. Ovdje bih naglasak stavio na dvostruko vinil izdanje, otisnutom na 180-gramskom vinilu s 45 okretaja u minuti. Daleko od toga da SACD izdanje zvuči loše, ali prednost ipak dajem vinilu zbog ugodnijeg, prirodnijeg i prisnijeg zvuka.

Iako nisam neki poseban ljubitelj kompilacijskih izdanja, 40th Anniversary Celebration Album nudi dobar presjek Opus 3 Recordsa, prvenstveno iz činjenice što pokriva snimljene materijale nastale u razdoblju od 1977. do 2017. godine. Drugim riječima, na albumu se nalazi sve ono za što sam izdavač smatra reprezentativnim materijalom. Vjerujem da za većinu prisutna imena na ovom albumu predstavljaju enigmu, ali za one koji su već upoznati s Opus 3 Recordsom, prepoznat će autore poput Erica Bibba, Bottlenecka Johna, Johan Dielemans trija i druge.

Oba naslova dostupna su putem domaćeg distributera Opus 3 Records izdanja, Sigma Audio. Iz razgovora s ekipom, saznao sam da raspolažu pristojnom količinom SACD izdanja, ali da su ona na vinilu vrlo ograničena. Što se mene tiče, u fonoteku sam pospremio oba albuma u digitalnom i analognom formatu, dakle, SACD i vinil.

Eh da, još jedna važna stvar. Da ne bi netko pomislio, ali ja nemam ni gramofon, ni SACD player i ja to ne mogu slušati, podsjećam da je za slušanje SACD izdanja dovoljan klasičan CD player jer se na SACD disku nalazi i vulgaris CD sloj. Vjerujte, i taj odlično zvuči.

No, ako baš inzistirate na najvećoj kvaliteti digitalnog formata i protom posjedujete D/A pretvarač koji podržava DSD audio datoteke, tu je i izdvojena Opus 3 Records stranica koja nudi preuzimanje DSD64 i DSD128 zapisa. Za sada samo Tony Sheridan and Opus 3 artist albuma, ali je za očekivati da će se uskoro pojaviti i onaj obljetnički.

2 thoughts on “Opus 3 Records nova izdanja: Tony Sheridan and Opus 3 artists, 40th Anniversary Celebration Album

  1. Pozdrav,

    Ne mogu, a ne primjetiti novi AR Phono u sustavu…samo za test ili je udomljen? U svakom slučaju očekujemo neki test/osvrt/dojmove. Može neka komparacija sa Sound Carrier Number Nine koji je bilo u prethodnim testu.
    Zapravo, bilo bi zgodno, preporučljivo čak i uistinu zanimljivo ne samo meni nego zasigurno svima koji čitaju, neki grupni usporedni test phono pretpojačala, koji je jako jako bitan u gramofonskoj integraciji.
    tnx, Lp

    • Nažalost, Ref 2SE je bio samo u prolazu, ali je ostavio neizbrisiv trag. I danas me stegne u grlu kad se sjetim da sam ga morao vratiti. Number Nine je odličan phono, zaista, ali nema tu neke zrele usporedbe s Ref 2SE. Potpuno dva različita svijeta, ali ruku na srce i dva drastično različita cjenovna svijeta. Ref 2SE je svojevremeno koštao oko 100.000 kn, dok No. 9 košta 15.000 kn. Najveća razlika je u količini detalja, veličini pozornice i razini šuma, a onda i u svemu ostalom. Međutim, ponavljam, u pitanju je neravnopravna borba i zapravo nema smisla uspoređivati takve uređaje.

      Što se tiče usporednog testa, ako se ukaže prilika da zgrabim nekoliko uređaja sličnih cijena, zašto da ne?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *