Ovogodišnji High End 2016 u Minhenu ponovno je ponudio mnoštvo zanimljivih i uzbudljivih predstavljanja novih HIFI proizvoda. Međutim, jedno je takvo zauzelo dislociranu poziciju i nije bilo u sklopu sajma, nego organizirano kao zaseban događaj u 10-ak kilometara udaljenom Bayerischer Hof hotelu. Bowers & Wilkins premijerno je u Europi predstavljao novi 800 D3 model zvučnika.
Najbolji zvučnik u ponudi stiže 6 mjeseci nakon što su predstavljeni ostali modeli u referentnoj Diamond seriji. Hrvatski zastupnik i distributer, Sonus Art, pozvao me se pridružim distributerima na konferenciji u kojoj je detaljno objašnjeno kakva tehnologija leži iza najboljeg zvučnika, ali i da među prvima bacim uho na sam zvuk.
Ne znam je li potrebno posebno naglašavati, jer nekako vjerujem da većina zna o kakvom se imenu u audio svijetu radi, ali za one koji ipak ne znaju, istaknuo bih kako je konferencija organizirana besprijekorno i na zavidnom profesionalnom nivou. Podijeljena u dva dijela, osmišljena je tako da u dobro odmjerenom vremenu od nekih pola sata ponudi tehnički opis i konstrukcijsku filozofiju, dok u nastavku, u zasebnoj sobi, kroz dobro odabranu listu kompozicija pruži uvid u sonične dosege 800 D3 zvučnika.
800 D3, poput ostalih zvučnika iz 800 Diamond serije, predstavlja radikalan odmak od prethodne serije, poglavito 803, 802 i 800 D2 modela. Da se ne radi tek o kozmetičkim zahvatima, potvrđuju potpuno novo konstruirani kabineti, novi materijali za izradu membrana zvučničkih jedinica i kabineta, nova skretnica te još pregršt inovacija.
Rezultati na papiru su spektakularni. U slučaju 800 D3 modela, kabinet je naspram prethodnika umrtvljen za 70%. Izobličenja su drastično smanjena, ponajprije zahvaljujući novim zvučničkim jedinicama. Glavnu ulogu u srednjetonskom području igra, tzv. Continuum materijal koji je zamijenio dosadašnji kevlar. Glavne su prednosti još veća čvrstoća, manja težina i kako sam ranije naveo, smanjena izobličenja prilikom reprodukcije. Umjesto Marlana, još jednog materijala iz Bowers & Wilkins laboratorija, sada je srednjetonska jedinica smještena u aluminijsko kućište, CNC strojem izglodanog iz jednog komada te dodatno iznutra ojačano čeličnim profilima. Impresivno!
Za bas jedinice je također razvijena nova membrana. The Aerofoil, tj. kombinacija kevlara, polimera i posebne pjene, spojene su u sendvič konstrukciju membrane, različite debljine u presjeku. Ovakvom izvedbom, također su znatno smanjena izobličenja i bas dobiva na brzini, čvrstoći i čistoći. The Aerofoil sam držao u ruci ili bolje rečeno, imao sam osjećaj da nešto držim u ruci jer je zaista super lagan. S druge strane, pokušao sam ga saviti, ali je to naprosto bila nemoguća misija. Bowers & Wilkins, The Aerofoil drži trijumfom znanosti, računalne simulacije i materijala.
Što se tiče visokotonske jedinice, sad već legendarnog dijamanta, dobila je novo kućište također napravljeno iz jednog komada aluminija. Za razliku od prethodnog modela, zaštitna mrežica je fiksna kako bi se izbjeglo oštećivanje skupocjenog visokotonca. Naravno, primijenjena je novorazvijena akustična mrežica.
Sa stražnje strane 800 D3 dobio je gotovo cijelom visinom aluminijski ‘radijator’ na kojeg se s unutrašnje strane naslanja skretnica. Tu je i novo podnožje te novorazvijeni sustav šiljaka na kojima zvučnik stoji. Gotovo da nema dijela zvučnika koji ne priča svoju priču.
Nešto manje ugodna novost je ta, da je 800 D3 osjetno skuplji od prethodnog modela 800 Diamond. Umjesto 22.000, cijena sada iznosi okruglih 30.000 eura. Skok od gotovo 50% Bowers & Wilkins opravdava višemilijunskim ulaganjem u nove strojeve kako bi napravili novu Diamond seriju zvučnika. Kako će se u Minhenu tih dana pokazati, vjerujte mi kad kažem da je riječ o best-buy zvučniku naspram kojekakvih zvučnika raznih kvazi high-end proizvođača. No, više o tome u reportaži sa sajma koju ću ovih dana objaviti.
Potpuno očekivano, najzanimljiviji je bio trenutak kada smo se preselili u susjednu sobu u kojoj su 800 D3 zvučnici čekali da ih se mamuzama podbode. Ostatak sustava činila su Classé CA-M600 mono pojačala, Classé CP-800 DAC/pretpojačalo i Audioquest ožičenje. Na playlisti se našao blues Sonnyja Boya Williamsona i Jamesa ‘Blood’ Ulmera, indie rock Raya LaMontagnea, electro pop grupe Deadmau5 te klasika uz Verdijev Requiem (Solti/VPO).
Deadmau5 ću odmah diskvalificirati jer je kompozicija bezveze i niti najmanje ne pokazuje što zvučnici mogu, a što ne. S bluesom su se stvari već prilično iskristalizirale, baš kao i s indie rockom. Međutim, zasjali su punim sjajem upravo na klasici.
Ako vam napišem da ste jedan od najboljih zvukova minhenskog High-End 2016 sajma mogli slušati van njega, siguran sam da ne griješim. Po mom uhu, sigurno među 3 najbolja sustava.
Fantastična preciznost i uravnoteženost po cijelom spektru uz frapantnu transparentnost i slojevitost glazbenog djela, najveći su aduti ovog modela. Zbor je poprimio organski oblik, gotovo opipljiv, dok se orkestar razmahao u punoj širini i dubini. Moram priznati da su mi trnci prošli niz kičmu u nekoliko trenutaka.
Bowers & Wilkins je stvorio zvučnik koji će bez ikakve sumnje baciti na koljena konkurenciju, ali ujedno i ponudio laboratorijski konstruiran zvučnik s dušom. Ako želite precizan glazbeni instrument za razumne novce u kontekstu high-end zvučnika – 800 D3 je upravo taj.
Na kraju sam dobio press materijal u kojem se uz USB stick nalazilo i luksuzno otisnuta i tvrdo ukoričena knjiga posvećena novim zvučnicima. Sa stilom i potpuno očekivano od imena kao što je Bowers & Wilkins.
A da se radi o pravim igračima koji se ne razbacuju frazama poput, najbolji smo – točka, nema nam kraja, Engleska do Tokija i sl., dokazuje izjava Andyja Kerra, glavnog produkt menadžera – ‘Nismo arogantni kako bismo izjavili da smo napravili najbolji zvučnik na svijetu, ali s ponosom možemo istaknuti kako je ovo najbolji zvučnik koji je Bowers & Wilkins ikad napravio.’
Moj naklon.
Super inicijativa i super tekst.
Kao i uvijek, informativno i afirmativno.;)
Thnx! ;)
Hvala Nebojša na trudu,
nestrpljivo čekamo nastavak z Minkena.
Super kak navek ;-)
Nema na čemu, hvala tebi na komentaru. Reportaža je u punom zamahu, malo me koči obrada oko 300 fotografija. :)
Pozdrav
U tekstu pišete: “vjerujte mi kad kažem da je riječ o best-buy zvučniku naspram kojekakvih zvučnika raznih kvazi high-end proizvođača”, pa me zanima ako je moguće da navedete neke od brendova na koje se to odnosi.
Pedro, molim za malo strpljenja. U reportaži sa sajma napisat ću na što, odnosno na koga se navod odnosi. Pozdrav!
Ok.
Lp!
Odlična reportaža.
B&W je postao dio prava megakompanije, imaju i nove vlasnike, kupio ih veliki konzorcij. Sad će tek potaracat ove kvazi haj end manufakture. Korporacije su konačno shvatile koja se lova tu da uzeti, još kad im neko objasni kabel-biznis…..:
“-….I gle, onda tu kriogeno tretiranu žbicu ušljaštimo, yebeno spakiramo, istrkeljamo neku hajtek mambo-đambo priču i prodamo s 10000% marže!” …… tjuuuu
A konačno imaš i USBstick dostojan pravog audiofila, a ne ono zlaćano čudo….”- Izvinte, evo USB. Jel može Davorike Dajke na najjače!” :-)
Ma sve u svemu, slažem se s Denzom, super reportaža :-)
Hvala Dupli. Prodaja Bowers & Wilikinsa bila je u Minhenu tema dana o kojoj su svi pričali. Nisam dobio službeni PR, ali izgleda da se radi o nekom fondu iza kojeg stoje igrači kojima kupovina i prodaja milijunskih kompanija ne predstavlja neki problem. Za razliku od hrvatskog modela, ovi očito imaju ozbiljne planove koji će Bowers & Wilkins dodatno ojačati na tržištu.
S USB-om također imam zanimljivo iskustvo. Stay tuned!
Odlicna reportaža i odlicno što si uspio uči u situaciju zatvorenog tipa.
No vezano uz B&W, volio bi reci wow, fascinantno, no ne znam jeli problem u meni ili necem drugom, ali ja u životu nisam dozivio zvuk visoke B&W klase kao nešto fascinanto, dapace imao sam samo auditivno neugodna iskustva skoro pa i iritantna, a ona koja sam uspio poslusati bez iritacije bila su oznacena tezinom karakera koji nije dopuštao da zaboravim zvučnike i dozivim glazbu, odnosno snimke kakve jesu sa svim manama i vrlinama, bez da slusam nešto što ih reproducira.
Dali B&W trazi stotine sati razrađivanja, ili su svi setupovi bili fulani, ne znam što je, samo sam iskren u opisu svojih iskustava.
B&W nije od jucer, stalno unapređuju tehnologiju, rade skup razvoj, nove materijale, evo sad kucista od monobloka aluminija itd.
No postavljam pitanje sam sebi, koliko od toga svega imamo glazbe, bez filozofiranja i naglašavanja tehnologije u konacnoj cijeni?
Mozes imati svu tehnologiju i novac svijeta ako je rezultat u najmanju ruku cudan.
Mozda bolje da nisam komentirao, ali fascinira me ova prica.
Svaki konstruktivan komentar je dobrodošao tako da ne vidim nikakv problem što si se javio. Stava sam da tu ima jako puno osobnih preferencija i svjestan sam činjenice, da to što je meni 800 D3 sjeo u uho, ne znači da mora svima. Štoviše, imam osjećaj da je ovo najzahtjevniji Bowers & Wilkins zvučnik, ali ne po pitanju snage pojačala, nego općenito izboru pojačala i ostalih komponenti.
Teško je prihvatiti takav neutralan zvuk kao nešto što godi uhu. Osobno nemam tih problema, ali opet, moj pojam neutralnog zvuka ne mora biti referenca nekome drugom. I tako u krug.
Nebi htio ispast naivan, znam da lova pokrece sve, ali taj princip ce sve odvesti u propast bilo kojeg oblika, stvaranje nekakvih koncerna je vec dugo otvorena rak rana industrije. Vec se godinama postavlja pitanje na RMAFu, zašto high end umire? Upravo zato jer lova(citaj menađeri koje zanimaju samo brojke) vode firme cije proizvode kreiraju “naguženi”(na sve nacine) inženjeri. Cijene rastu kvaliteta upitna.
Ovo o čemu pišeš je dvosjekli mač i ne bih se u potpunosti složio. Stoji da cijene high-end uređaja odlaze u nebesa, ali isto tako stoji i to, da odjedanput zvučnici poput 800 D3, koji dolaze iz ogromne kompanije, ispadaju jeftini naspram zvučnika doktora Oetkera iz Salzburga. U Minhenu sam se u to uvjerio u više navrata. Veliki igrači poskupljuju cijelu stvar, ali ovi manji, koji nemaju produkciju i svode se ma manufakturu, ubijaju nerealno visokim cijenama. Takvi unose nered. Bit će u reportaži primjera.
Nered je posljedica manjka bilo kakvih standarada, svak radi što hoce ako moze.
Zato danas imamo high end neupitnih cijena, a upitne stabilnosti, trajnosti i reprodukcijske vrijednosti, također upitnog backgrounda njegovih kreatora.
Koncerni također, ili promjenili uređaje nekog branda do neprepoznatljivosti ili potpuno uništili ono u cemu je brand bio dobar i poznat. To je drugi par rukavica.
U kategoriju high end danas nebi smjelo krociti barem 90% toga što se u njoj nalazi. High end nije cijenovna kategorija, to je kvalitativna kategorija, a mislim da se na to potpuno zaboravilo.
High endu treba ciscenje.
Lijep pozdrav
Bravo Gašo,
nadam se da uviđaš ironiju u mom postu vidljivu iz analogije s kabel-biznisom. Brojkebrojkebrojke…jedini kriterij vrijednosti i uspjeha. Kolateralna žrtva taracanja kvazihajend manufaktura biti će i taracanje zdravih manufaktura i malih i srednjih kompanija koje uspjeh temelje na znanju i kvaliteti.
Jedan od po meni loših primjera korpotatizma je i SF. Sjeti se njihovog “štanda” u Minhenu 2014. Tragedija.
Vrhunac je Ex3ma gdje se forsiraju “svemirski” materijali u svrhu marketinga.
F1 karbonska kutija, bočne stranice od crvene smreke, iste one koju je koristio tko drugi do Stradivari za svoje instrumente! Diamond-over-beryllium tweeter!
Jako bi volio da nam netko objasni zvučni karakter/učinak dijamantnog sloja preko Be kupole koji je btw zatim prešprican karbonskom prašinom, odnosno karakter kombinacije baš F1 karbona i drvlja iz šume Striborove u kojoj je stari majstor sakupljao grančice. Sve mi to zvuči upravo kao ideja nekog napuderisanog menađerčića koji u lakiranim cipelicama silazi u rudnik k inženjerima pa kaže:
M: – Koji je naaajbolji tviter na svijetu!!? Ajde!
I: – Pa postoje diamantni i berilijski, javnost je podjeljena, svaki ima svoje prednosti, ali ako mene pitate…
M: – Stop! Ne zanima me!! Hoću berilijskodijamantni tviter!!! Jasno!? (šire mu se nosnice od samozadovoljstva idejom)
I: (pokunjeno skuplja bijele mrvice ispale iz menađerčićevog nosa) – Nismo baš sigurni da je to pravi put, imamo neke druge ideje, kakav će to utjecaj na zvu….
M: – Zar ja govorim TURSKI!? Imate još šest mjeseci….razbijanje kalupa za press zakazano je za 29.11.1943….