Nakon što sam u temi Aqua Room objasnio kako doći do dobrog HIFI zvuka u vlastitom domu, zamolio sam prijatelja Luku Rstića, inače vrhunskog stručnjaka na polju akustike, da napiše nekoliko rečenica općenito o važnosti akustike u životnim prostorima. Budući da većina ljudi nije svjesna problematike, Luka piše o akustičnim zamkama s kojima se susrećemo i zašto ih ne treba olako shvaćati.
Foto: AIKBENG CHIA, The Space Between Us
.
Kada se upitamo zašto nam treba kontrola akustike prostorija u kojima živimo i učimo, potrebno je prije svega objasniti značenje ovog pojma. Naravno, na svima jasan i razumljiv način.
Glavni parametar, koji nerijetko zaboravljamo, a ovdje ćemo ga spomenuti više puta, je duljina trajanja odjeka ili reverberacije prostora. Odmah poslije njega je razina buke, odnosno zvuka koji nema sadržajnu vrijednost, ali je prisutan u prostoru. Ta dva parametra su međusobno povezana i tvore složenu vezu u misaonom procesu raspoznavanja sadržaja komunikacije, koji se još naziva i razumljivost govora.
Odjek
Da ne ulazimo u detalje, reći ćemo da, u pravilu, sve glatke i čvrste površine odbijaju zvuk, a vlaknate upijaju. Naši sugrađani, prilikom useljenja u novi dom, prateći trendove sve oskudnijeg skandinavskog dizajna čije su odlike jednostavne, velike, glatke plohe i minimalna količina tapeciranog namještaja, zapravo su najveći nesvjesni krivci za katastrofalni zvučni osjećaj u svom domu. Neupitna je praktičnost održavanja kao i dobar vizualni ugođaj, ali si ovakvim pristupom uređenja korisnici rade medvjeđu uslugu po pitanju udobnosti. Osjetilo sluha je alat kognitivnog procesa koji asocijacije gradi na temelju prethodnih iskustava, a iskustvo govori da su ječni prostori prazni i hladni, poput neke podzemne garaže ili pećine.
Klasičan primjer moderno uređenog interijera minimalističkog pristupa. zahvaljujući velikim i glatkim površinama, zvuk U ovakvom prostoru je ječan, a govor nerazgovjetan.
.
Nastranu to, još bi s tim bilo moguće i nekako živjeti da nije u pitanju svakodnevna komunikacija. Umor koji prati ponavljanje riječi i rečenica u jako ječnim prostorima može zaista doseći zabrinjavajuću razinu. Konstantna potreba za dovikivanjem, kao da će nešto popraviti; ali zapravo neće, još će pogoršati. Susjedi će vas gledati sa žaljenjem i misliti da trebate slušno pomagalo. Uglavnom, zbrka.
Razumljivost govora
Govor smo kao vrsta razvili zbog jednostavnijeg prijenosa sadržaja naših misli, dok smo još veselo skakutali po pašnjacima i šumama. Usavršava se tisućljećima, da bi ubrzao tijek spoznaje i ponudio nove načine izražavanja i djelovanja. Gubitak usmene komunikacije značio bi možda i prekid zajednice, iako je uz sve pametne telefone teško zamisliti takav slučaj.
Foto: Zip-er – Dare to speak out loud
.
Suglasnici u govoru, zbog svog kratkog trajanja, imaju visoku informativnu vrijednost. Obično se zbog mehanike govora samoglasnici otegnu i time ih je lakše raspoznati, što u nekim dijalektima zaista može biti zabavno. Suglasnici su i brojniji, te time omogućuju širi spektar ‘kodova’ informacije.
Narav ječnog prostora ‘melje’ sve kratke zvukove u kašu, produljujući im vrijeme trajanja. Time mnoga slova zamijene mjesto, spoje se u jedno i smisao rečenice nestane. Prijenos kompleksnih informacija, poput više matematike i ‘što su susjedi danas donijeli u onoj velikoj kutiji’, biva uvelike otežan. Dok kod dokonih razgovora ponavljanje detalja čini neskrivenu draž, kod učenja u učionici ili u dječjoj sobi, nastaje problem.
Buka
Naše uho u dogovoru s mozgom igra, osim ostalih, dvije zanimljive igre. Zovu se ‘tko je glasniji’ i ‘tko dulje traje’. Da nema tih igara, vjerojatno bi naše uši zauzimale puno veći dio glave, a rezervirale bi i mnogo veći dio mozga. Pravi pobjednik je samo onaj koji pobijedi u obje. Moguće je pobijediti i u sivoj zoni između, čime ćemo se sada malo pozabaviti.
Foto: Too Loud – Emir Shabashvil
.
Iz prethodnog je odlomka vidljivo da je pobjednik u trajanju zapravo gubitnik. Pobjednik u glasnoći također, jer kumulativni učinci glasnijeg zvuka ne skraćuju vrijeme odjeka, samo sve čine glasnijim. Buka, s druge strane, je letvica koju naš trkač mora preskočiti da bi uopće došao u poziciju da pobijedi. Ako imamo i buku i odjek, naš Carl Lewis odjednom trči na pola lijeve noge po rupama.
Omjeri
Sve nam je jasnije da se radi o međusobnim omjerima, unutar pojedine kategorije. Ako, a priori, kažemo da je naša komunikacija nešto najbitnije na svijetu, sve ostalo treba na bilo koji način ukloniti što, s ekonomskog stajališta pak, ne bi bilo praktično. Premali odjek učinio bi osobe nervoznim, čak klaustrofobičnim, a visoku izolaciju od buke nije jednostavno postići. Stoga ćemo probati naći optimum. Ionako je tajna života u balansiranju, a ne u ekstremima.
Foto: Patrick Bridgeman – Finding A Balance
.
Problem – rješenje
Zbog kompleksnih zahtjeva današnjeg življenja često nije moguće pomiriti auditorno i vizualno – e, e, krivo! Samo ako se ne poznaje tematika! Ponuda raznoraznih rješenja za navedene probleme nikad nije bila veća, počevši od namjenskih obloga koje su neraspoznatljive u odnosu na tradicionalno obojan zid, preko raznih ukrasnih obloga koje imaju skrivenu ili manje vidljivu perforaciju, panela, slika, itd. Postoji i potencijalno opravdan strah od vlaknatih materijala na staklenoj i mineralnoj osnovi, što ne mora biti prepreka, jer se zvukoupojni materijali danas proizvode na prirodnoj (pamuk, konoplja) i umjetnoj osnovi (polimerna vlakna i spužve otvorenih pora). Također, i dobar čupavi tepih i deblje zavjese predstavljaju solidan upojnik zvuka.
Foto: Jeff Wall – The Destroyed Room, 1978.
.
S bukom je, začudo, mrvicu lakše, ali i opasno ako se protiv nje ne djeluje na vrijeme. Građevinskim rječnikom, većina prozora čvršće konstrukcije koji su dobro zaptiveni, a imaju i dvoslojno ili još bolje troslojno staklo imaju zadovoljavajuću razinu zvučne izolacije. Isto je i s vratima. Čak ni blizina prometnice kod boljih konstrukcijskih rješenja ne mora predstavljati problem.
Problem može predstavljati Sindrom papirnatih zidova™, uobičajen u našoj građevinskoj praksi gdje se štedi gdje ne treba. Plivajući pod u stanu – ne treba, rubne trake – ma daj, izolirane vertikale – ne treba, obloga pregradnog zida – što će ti to? I taj je problem rješiv, pogotovo u fazi izgradnje, ali često propuste zbog štednje investitora i neznanja arhitekata snose vlasnici skupih kvadrata.
Foto: Ben Aqua – Sleep
.
Buku treba maksimalno izbjegavati u svim oblicima, pogotovo u prostorijama za odmor, spavanje i učenje. Ovu tvrdnju ne treba uzeti olako jer je buka povezana s kardiovalkularnim bolestima uzrokovanim dugotrajnim stresom. Buka šteti i koncentraciji, što može rezultirati smanjenim usvajanjem gradiva i čestim pogreškama pri zahtjevnijem radu kao posljedicama psihičkog zamora.
Za kraj treba napomenuti da zahvati za smanjenje buke i odjeka nerijetko imaju sinergijski učinak, gdje povećana količina unutarnjih upojnih obloga smanjuje razinu trajne buke u prostoru, čineći time boravak i razgovor u četiri zida ugodnijim i opuštenijim.
O autoru teksta
Luka Rstić je dio ekipe zagrebačke tvrtke Audion i brand manager tvrtke Auralex Acoustic, svjetskog lidera u svijetu korektivnih akustičkih aplikacija za prostore svih namjena. Luka je ponosan nositelj crnog pojasa u akustici, treći dan. Ako volite dobar zvuk, a ne znate kako doći do njega, Luka is the guy!