Recenzija: Bowers & Wilkins 804 D4 zvučnici

Ova će se recenzija prilično razlikovati od većine do sada objavljenih jer će u startu preskočiti uvodni dio o proizvođaču kao takvom, povijesti i zaleđu, navođenju proizvodnog programa, ključnim ljudima tvrtke, dizajnerima, referencama i sl. Umjesto toga, prijeći ću odmah na opis testiranog zvučnika, slušne dojmove i konačno na zaključak. Hoće li vam se ovakav pristup svidjeti, ne znam, ali zato postoje komentari na kraju stranice gdje možete izraziti svoje mišljenje. Kao što vi čitate mene, rado ću čitati i ja vas.

Dakle, ovdje je riječ o Bowers & Wilkins 804 D4 zvučnicima iz referentne serije 800. U istoj se još nalaze kompaktni dvosistemski model 805 D4 te samostojeći 803 D4, 802 D4 i trenutno najbolji u ponudi, 801 D4. Nije teško zaključiti kako se ovdje testirani model 804 D4 ustvari nalazi na ulazu samostojećih modela. Rekli bismo, početni model.

Međutim, u seriji 800, svaki je zvučnik ozbiljan proizvod i tu ‘početni’ ne znači početnički zvučnik ili zvučnik s kojim biste u startu trebali krenuti u svijet HIFI-ja. Ne, cijela je serija 800 namijenjena naprednim korisnicima koji već imaju dovoljno iskustva i ‘visokovjeran zvuk’ im nije stran pojam. Jasno, isključujemo one koji jednostavno imaju love k’o šodera pa kupuju sve skupo po inerciji ne hineći što ta roba ustvari može i čemu služi. Vjerujem da se tu razumijemo.

Svaki je zvučnik iz serije 800 alat za detekciju kvalitete snimke, sredstvo za uživanje u glazbi, primjer vrhunskog industrijskog dizajna i tehnologije. Ironija leži u tome što je sam brand toliko jak i toliko dugo prisutan na tržištu, da je postao takoreći standard dobrih zvučnika pa ih mnogi kupuju jer a priori znaju da neće pogriješiti ako izbor padne upravo na njih, a da nisu ni svjesni s čime imaju posla.

Posljedično Bowers & Wilkins zvučnike, i to često baš iz serije 800, vidimo u kutovima soba, krivo smještenih, stisnutih ili preraširenih, uz kamine i vrata soba, u golim prostorijama i da ne nabrajam dalje. Tu dobrim dijelom možemo okriviti i zapadnjački dobar standard i do nedavno više nego korektnu tj. prihvatljivu cijenu zvučnika. Gotovo da govorimo o robi široke potrošnje.

Međutim, 804 D4 više nije mačji kašalj (i svi ostali zvučnici iz D4 generacije) što se tiče cijene i oni koji ga odluče kupiti, itekako će dobro odvagnuti prije nego što će zavući ruku u džep. Ponovno govorim o normalnim ljudima, nekoj sredini platežne moći koji kuže stvari, vole glazbu i znaju uživati u zvuku.

Ako naposljetku ipak odvoje novac, kupit će sve ono što sam naveo u gornjem dijelu i budu li pažljivo birali prateću opremu i ono još važnije, budu li ih smjestili u adekvatan prostor, bit će obilato nagrađeni kvalitetnim zvukom.

E, sad… Na Diamond seriju od prvih se modela zvučnika baca veo sumnje i beskonačno se dvoji oko toga je li ta ‘dijamantna’ serija ono što uhu odgovara ili je u pitanju forsirana tehnologija koja dobro izgleda na papiru, ali ostavlja sintetski, umjetan zvukovni pečat kakav u prirodi ne postoji. Za neke je Diamond serija sve samo ne ‘ljudski faktor’, dok će se drugi kleti da je upravo Diamond ‘karika koja nedostaje’ u HIFI lancu.

Četvrta generacija tj. konkretno 804 D4, drastično su različiti zvučnici od prve, druge i treće generacije, kako izgledom, tako i zvukom.

804 D4 izgledom djeluju skromno u kontekstu ostavljanja dojma zvučnika koji mogu grandiozno zvučati i suvereno ispuniti prostoriju zavidnim volumenom. Tu već dolazimo do prve zablude jer je 804 D4 zorni primjer kako se modernim pristupom i naprednom tehnologijom konstruira zvučnik. Zašto napraviti nešto što će volumenom oduzeti prostor ako se isti rezultat može postići iz daleko manjih gabarita. Kvaka je u tome da opravdanog razloga nema, ali isto tako nema ni rješenja kako to postići. Međutim, Bowers & Wilkins ga je našao i u to rješenje utrošio tisuće sati razvoja i vrlo vjerojatno milijune u proizvodnju.

U konačnici se u mojoj slušaoni našao zvučnik koji me je od prvog dana oduševio zvukom. No, moram priznati da sam kod namještanja, spajanja i prije prvog slušanja, unaprijed posumnjao u konačan dojam jer sam pao upravo na vizualnom dojmu. Rekoh… uh, trebao sam tražiti veći model, ovi se neće uklopiti.

S tehničke strane, 804 D4 su trosistemski bas-refleks zvučnici. Ugrađena je jedna 25-mm visokotonska jedinica dijamantne membrane smještene u zasebno izduženo cjevasto kućište, jedna 130-mm srednjetonska Continuum jedinica kompozitne strukture membrane te dvije 165-mm bas jedinice smještene u samostojeći kabinet.

Bas-refleks otvor nalazi se s donje strane kabineta i ‘gađa’ prostor između kabineta i aluminijskog postolja na koji je montiran. Frekvencijski raspon kreće se od 24 Hz do 28 kHz (+/- 3 dB), osjetljivost je 89 dB, dok je nazivna impedancija 8 Ohma i prema specifikacijama proizvođača ne ide ispod 3 Ohma. Preporučena snaga pojačala iznosi 50 do 200 Watta.

Valja spomenuti i težinu zvučnika od 37 kilograma. Ta težina na prvu iznenađuje jer je zvučnik visok tek nešto više od metra, širok cca 30 i dubok 39 centimetara. Međutim, kada se uzme u obzir koliki je udio aluminija u samoj konstrukciji zvučnika, zavidna težina postane jasnija. Već je sama poleđina kabineta izrađena od aluminija rebraste strukture koja podsjeća na hladnjake pojačala. Navodno djelomično i ima tu ulogu jer je s druge strane montirana skretnica. Koliko se ona ustvari grije u radu i koliko to utječe na zvuk, neka je druga tema.

Rekao bih standardno, kada su Bowers & Wilkins zvučnici u pitanju, na poleđini se nalaze priključci za bi-wire spajanje, povezani premosnicama (jumperima). I koliko god da su priključci kvalitetno izrađeni, priložene premosnice su prosjek kakvog u ovoj klasi zvučnika ne bih očekivao. A da premosnice itekako igraju važnu ulogu u kontekstu kvalitete zvuka, pokazat će se onog trenutka kada sam ih zamijenio s premosnicama drugog proizvođača. No, o tome nešto kasnije.

Što se tiče smještaja zvučnika u prostor moram naglasiti da baš i nije najjednostavniji i traži dosta vremena da se dođe do optimalne pozicije. Sad ćete reći – Pa zar to ne vrijedi za sve zvučnike? – Generalno vrijedi, ali neki ipak traže više angažmana, a ovo su jedni od takvih. Štoviše, ovdje zaista centimetri igraju ulogu i mogu značajno utjecati na konačnu zvučnu sliku.

Mic po mic, i nakon nekoliko dana zezancije i osluškivanja, došao sam do pozicije na kojima su zvučnici izgubili nešto fundamenta, ali su zato u potpunosti nestali u prostoru i pružili kirurški preciznu sliku. U tom trenutku čovjek sam sebi kaže – Nahrani svinje i ne diraj ništa!
Prije zvučnih utisaka skrenuo bih pažnju na jednu važnu stvar, a to je po ne znam koji put nepisano pravilo da ne treba slijepo vjerovati tehničkim podacima koji se vežu uz zvučnike.

Čitajući ono što je proizvođač sam naveo kao vjerodostojno, rekao bih da su 804 D4 zvučnici relativno prihvatljiv i prijateljski nastrojen teret pojačalima. Navedena osjetljivost od 89 dB sugerira da će dobar posao odraditi neko potentnije pojačalo, ali ne nužno i snažno. Ono, 100 zdravih Watta i peglaj. Na žalost, ne ide to baš tako, bar ne u ovom slučaju, a pogotovo ako se želite približiti onim 24 Hz iliti najdubljim registrima. Moja bi preporuka bila da zvučnicima date što više snage, minimalno 200 Watta ili 80 u A klasi kao što sam im ja dao tijekom testiranja kada sam ih spojio na Pathos Heritage. I inače se taj match pokazao idealnim i najbolje sam rezultate dobio upravo s Pathos Heritage integriranim pojačalom koje sam također testirao.

Svako ostalo dodvoravanje skromnim i uglađenim Wattima rezultirat će anemičnim bas membranama i opraštanjem od najdubljih registara. Na manjim glasnoćama najviše ćete baš tu izgubiti.

Ali ako snage ima, e, onda se priča drastično mijenja. S obzirom na smještaj i činjenicu da bi se u mojih 32 m2 ipak 803 D4 ili 802 D4 još bolje snašli, pogotovo 802 D4, uspio sam iz 804 D4 izvući respektabilan bas. To bi značilo da je zvučnik imao fundamenta, ponavljam, nešto limitiranog, ali zato iznimno čistog i artikuliranog, čvrstog i brzog basa. Odlično se spojio s ostatkom frekvencijskog spektra i nije bilo nikakvih ‘lutanja’ ili ‘plivanja’ po sobi.

Općenito su jedinice sjajno povezane u cijelom opsegu. Nema govora o tome da jedna vuče pažnju na sebe, prkosno se izdvaja i radi nered. Slika je homogena i izvrsno se rasteže od do, po cijelom spektru. Zvučnici su zapanjujuće detaljni, ali se ta enormna količina detalja nameće kao logična i sasvim prihvatljiva struktura kakvu nalazimo u prirodnom okruženju.

Srednjetonsko područje gotovo je teško analizirati jer nudi nešto što je svakome dobro poznato, urođeno tj. prirodno. Stvorio se osjećaj slušanja nečega što ide pod normalno i tada tek kreće sjećanje i analiza svih ranije odslušanih zvučnika koji su u tom kritičnom dijelu zvučali ovako ili onako, a zapravo su se isticali u određenim frekvencijama i odmicali od neutralnog. Drugim riječima, ovdje nisam čuo izobličenja. Nikakva.

Mogu razumjeti sve one koji nisu spremni, nisu navikli ili jednostavno ne žele čuti takav zvuk. Ljudi vole gledati fotografije prezasićenih boja, vole slanu hranu, vole piti kavu sa šećerom, vole parfeme, vole prihvatiti i uživati u onome što izlazi iz okvira normalnog i prirodnog. I u tome nema ništa loše, štoviše, nisam ni ja izuzetak po nekim pitanjima. Međutim, problem je u tome da takvim prihvaćanjima u datom trenutku odbacujemo ili bolje rečeno, teško prepoznajemo ono što jest prirodno. Boje su takve kakve jesu, kava je gorka, kruh nije slan, parfem u prirodi ne postoji, a isto je tako zvuk u prirodi takav kakav je.

I sad pred sobom imate zvučnik koji vam daje upravo to – neutralnost i prirodnost, a vi se ne možete oteti dojmu da tu nešto nedostaje, neki ukras, neka boja, neki začin. Imate bezukusan osjećaj u ustima, odnosno u ušima i spremni ste ga odbaciti jer vam ne podilazi, ne ugađa vam onako kako biste vi htjeli da to čini u vašem obojenom, mirisnom i začinjenom svijetu.

Ali… ali! Ako nađete volje da se suočite s realnim stanjem stvari i za trenutak odbacite taj oklop sa sebe, otkrit ćete jedan sasvim drugi svijet. Svijet u kojem ste ustvari doma i koji je dio vas.

804 D4 nije tu da bi vam pričao bajke, nego vam pomogao da uživate u glazbi. Bezobrazno će vam reći da je vaša omiljena snimka zapravo sranje i skrenuti pažnju na onu koja to nije. Ta koja nije ponudit će vam najviše zadovoljstva slušanja i dat ćete sve od sebe da nabavite još jednu takvu. Dakle, zaista imate kvalitetan alat koji će vas usmjeriti u pravu stranu, učinit će vas izbirljivim i pružiti vam na kraju dana užitak slušanja glazbe.

A sad svemu ovome još dodajte činjenicu da su 804 D4 u stanju rekreirati ogromnu i preciznu zvučnu pozornicu, da mogu glazbenike na toj pozornici zacementirati, da mogu stvoriti holografski efekt i da mogu instrumente učiniti opako uvjerljivim i opipljivim. Mogu vam vokalnog izvođača staviti u sobu, a isto tako prateće vokale odmaknuti metar, dva, tri ili koliko je već potrebno iza ili u stranu. Mogu vam servirati filigranske detalje, ocrtati minijaturne poteze gudala po struni, dati tijelo šaptu ili vas s druge strane udariti u prsa kada krene krešendo.

804 D4 imaju mana i nisu savršeni zvučnici. Najveća im je prilična neefikasnost i činjenica da morate raspolagati snažnim (i skupim) pojačalom kako bi pokazali što mogu. Premosnice su također slaba karika i ako ste već odlučili kupiti zvučnike ovakvog kalibra, potražite kvalitetnije rješenje. Stupio sam u kontakt sa Sumic Audiom jer sam se sjetio da od nedavno u ponudi ima nove premosnice iz Ultimate serije izrađene od srebrnih vodiča i o kojima se u audiofilskim krugovima pozitivno priča. Sad sam se i sam uvjerio zašto.

Daleko od toga da 804 D4 sa standardnim premosnicama zvuči loše. Takvo što bi bilo, u najmanju ruku, glupo reći. Međutim, ova je zamjena podigla kvalitetu zvuka na viši nivo i to osjetno. Kako god odlučili, dajte si vremena i isprobajte varijante spajanja standardnog kabela na lijeve i desne priključke te sami procijenite, mimo preporuke proizvođača, što vam bolje zvuči. Naravno, sve to pada u vodu ako ćete se odlučiti za bi-wire konfiguraciju spajanja pa vam premosnice uopće neće trebati.

Zvučnike sam vratio i nisam osjećao tugu kakvu obično znam osjećati kada vraćam neku komponentu koja me oduševila. Osjetio sam drugačiju tugu jer se u meni stvorila silna znatiželja kako bi 802 D4 zvučao u mom sustavu, a da stvar bude gora, nešto mi govori da bi to mogao biti prvi zvučnik kojeg bih volio trajno zadržati.

Mahh… ma bolje je ovako. Kakva tuga, gluposti pišem.


Cijena: 14.000 eura/par

Zvučnike ustupio:
Sonus art
Šarengradska 1
10000 Zagreb
Tel. +385 1 4813 025


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Pretpojačalo: Pass XP-20
Izlazno pojačalo: Pass X350.8, Pathos Heritage

D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Teac PE-50, Pass XP-17
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5, Marohei Cables Statement
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear Rev. 2, Marohei Cables Statement
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture 3, Marohei Cables Statement
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

6 komentara na objavi “Recenzija: Bowers & Wilkins 804 D4 zvučnici

  1. Kad kažeš da bi ih volio zadržati, a na jednoj od slika Wilson stoji u kutu, okrenut leđima, kao da je u kazni; jesi siguran da je to samo mašta? :)
    Izvrstan članak.

    • Je, u pravu si, baš tako djeluje. Premda, ja sam si više zamislio varijantu u kojoj se zvučnici igraju skrivača pa Wilsoni broje do 100 :) Thnx za čitanje!

  2. Lijepi osvrt i profi fotke, milina za ujutro pročitat uz kavu.
    Imao sam taj zvučnik u vidu prošle godine ali me je odbilo kako kažeš “Bezobrazno će vam reći da je vaša omiljena snimka zapravo sranje i skrenuti pažnju na onu koja to nije”. Nisam želio da moj omiljene (neaudiofilske) ploče nudu naporne, pa sam uzeo cijenovno konkurentsku Olympicu Novu 3, i nisam pogriješio.
    Lijep pozdrav sa Grobnika kraj Rijeke.

    • Hvala, lijepo je pročitati da Too Loud ize uz kavu :) Lijepi pozdrav iz kišnog (i prohladnog) Zagreba.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.