Recenzija: Denon PMA-A110 integrirano pojačalo

Nije rijetkost da u svijetu HIFI-ja proizvođači koji imaju značajnu povijest i koji drže do sebe obilježavaju različite jubileje. Najčešće se ti jubileji odražavaju na proizvode tvrtke u obliku limitiranih serija, pojedinačnih komponenti ili pak specijalnih verzija postojećih.

Denon je za 110 godina postojanja tvrtke na tržište plasirao čak 4 specijalna, limitirana HIFI proizvoda u ‘110th Anniversary Edition‘ seriji: DL-A110 MC zvučnicu, AVR-A110 13.2-kanalno 8K receiver za kućno kino, DCD-A110 SACD player i PMA-A110 integrirano pojačalo koje je ujedno i tema ove recenzije.

Da je riječ o posebnom proizvodu, jasno je već na prvi pogled. Pojačalo u nestandardnom, antracit, odnosno ‘silver graphite’ finišu, kako ga sam proizvođač naziva, izgleda izvrsno, a taj izgled prati i besprijekorna izrada. Za razliku od konzumnih uređaja, PMA-A110 je ‘oklopljen’ debelim aluminijskim pločama, opremljen kvalitetnim pozlaćenim priključcima i preciznim preklopnicima i gumbima. Cjelokupni dojam zaokružuje daljinski upravljač koji također komunicira visoku kvalitetu proizvoda. Da me ne bi netko krivo shvatio, ali nije zanemarivo ni ono što piše na poleđini uređaja – Made in Japan.

Denon PMA-A110 nije klasično integrirano pojačalo, već u sebi ima ugrađen DAC i MM/MC gramofonsko pretpojačalo. Time u se u startu svrstava u moderne koncepte integriranih pojačala jer je upravo to ono što danas korisnici očekuju od takvih uređaja. Svaka je ugrađena komponenta, DAC i phono, vrhunska i svaku sam zasebno testirao i uspoređivao. Netko će možda izraziti žaljenje što još dodatno nije uključena podrška za Bluetooth ili mrežno okruženje. Nisam među takvima i pozdravljam odluku Denona što nije išao za time da u jedan takav rasan obljetnički proizvod ugradi još i mlinac za kavu, sokovnik i toster.

Čak i da niste inženjer elektrotehnike i da pretjerano ne razumijete topologiju uređaja i čemu neka određena elektronička komponenta služi, skužit ćete da je Denon PMA-A110 i iznutra ozbiljno napravljen uređaj. Nije mi palo na pamet primiti se odvijača i skidati poklopac, ali su zato tu vrhunske originalne fotografije proizvođača koje sasvim lijepo i zorno prikazuju što se krije ispod haube.

Što se tiče osnovnih tehničkih karakteristika, Denon PMA-A110 je tranzistorsko pojačalo (A/B klasa) koje isporučuje 80 Watta po kanalu na 8 Ohma, odnosno 160 Watta na 4 Ohma. Unutra se zapravo nalazi pojačivački sklop iz modela PMA-SX1, integriranog pojačala koje nije namijenjeno zapadnom tržištu. Da PMA-A110 ima solidnu snagu, čak i za zahtjevnije materijale, dokazuje uspješna suradnja s Wilson Audio Sophia 3 zvučnicima. S KEF LS50 i Klipsch Heresy IV zvučnicima, PMA-A110 je radio što je htio.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Too Loud (@tooloudblog)

Eh, da… da tu odmah razjasnimo kako se najbolji partner od svih navedenih zvučnika pokazao KEF LS50. Lakoća kojom je PMA-A110 kontrolirao zvučnike i tjerao ih da dišu punim plućima, naprosto fascinira.

U nastavku tehničkih detalja valja svakako istaknuti ugrađeni DAC. Riječ je o DSD (11.2 MHz) DAC-u (32 bit / 384 kHz) čije srce čine dva Burr Brown PCM1795 čipa po kanalu u diferencijalnoj (mono) konfiguraciji. Puni potencijal postiže se spajanjem na USB-B priključak sa stražnje strane. Na istoj se još nalaze 3 optička i jedan koaksijalni digitalni priključak (PCM 24 bit / 192 kHz). Nažalost, Windows korisnici morat će prethodno instalirati driver kako bi stvar s računalom šljakala, dok su Mac OS korisnici već uobičajeno pošteđeni bilo kakvih drivera.

Ugrađeno MM/MC gramofonsko pretpojačalo nije podložno namještanjima, ali vjerujem da će se sasvim fino snaći s većim brojem zvučnica. S mojom Lyra Delos (high-output) nije bilo nikakvih problema jer je u slučaju MC zvučnica pojačanje signala od 72 dB.

S vanjske, odnosno s prednje strane, nalaze se tonske kontrole (Balance, Treble, Bass), preklopnici za ‘Analog mode’ kojim se zaobilaze digitalni sklopovi u pojačalu, ‘Source Direct’ za postizanje najkraćeg puta signala vanjskog uređaja od ulaza do izlaza, preklopnik za odabir MM ili MC zvučnice u phono sekciji, priključak za slušalice, gumb za kontrolu glasnoće, gumb za odabir ulaza te konačno preklopnik za uključivanje/isključivanje uređaja. Tu je i minijaturni, ali sasvim dovoljno informativan i jasan monokromatski display koji prikazuje odabrani ulaz.

Sa stražnje, strane, uz navedenih čak 5 digitalnih ulaza, tu su još 4 analogna RCA ulaza i par RCA izlaza. Dodatno par RCA ulaza rezerviran je pre-out opciju, odnosno za spajanje vanjskog pretpojačala. Tada se PMA-A110 pretvara u izlazno stereo pojačalo. Imam osjećaj da je se ova opcija ovdje nudi više ‘reda radi’, a ne zato što će je netko uistinu iskoristiti.

Međutim, u oči bode izostanak balansiranih (XLR) priključaka i izlaza za subwoofer. Valja napomenuti kako se u istoj, 110th Anniversary seriji nalazi i DCD-A110 SACD player koji se PMA-A110 nudi kao obećana djeva, opremljena s dva XLR izlaza. Zašto su ih Denonovi inženjeri ovdje izostavili, ostat će vječita tajna.

Konačno, na stražnjoj se strani nalazi dva para visoko kvalitetnih priključaka za zvučnike te priključak za mrežni kabel.

Što se tiče zvuka, PMA-A110 je već na prvom glazbenom materijalu jasno dao do znanja kako nije uobičajen Denonov proizvod, odnosno općenito uobičajeno integrirano pojačalo. Odmah se mogla čuti raskošna pozornica, razvučena u širinu i dubinu. Zvučni volumen koji PMA-A110 stvara, zaista je senzacionalan i izaziva divljenje. U toj senzaciji otvorenog zvuka, nevjerojatna je količina detalja i izvrsna ocrtanost instrumenata.

Koliko god da je samo pojačalo izvrsno, izvrstan je i ugrađeni DAC. U simbiozi su u stanju izvući na površinu najfinije detalje, pružiti izrazito uvjerljiv i opipljiv zvuk. Nema tu govora o nekoj sterilnoj i hladnoj prezentaciji s natruhama digitalije. Naprotiv, zvuk djeluje neutralno, istovremeno i vrlo pitko i ugodno za uho. To je taj neki ‘ljudski’ faktor kakav se najčešće nalazi u HIFI komponentama koje se s razlogom svrstavaju u high-end klasu. I naravno, koje koštaju daleko više.

S druge strane, PMA-A110 je brz, dinamičan i precizan. Ima ritma, ima logike u onome što iznosi pred slušatelja. Osobno me najviše oduševila prezentacija vokalnih izvedbi gdje PMA-A110 ne pretvara usta glazbenika u garažni prostor, već ih oblikuje po mjeri čovjeka uz prilično snažan holografski efekt. Drugim riječima, kada slušate vokalne izvedbe, pred sobom imate umjerenu i vrlo uvjerljivu prezentaciju.

Jedna takva je pjesma Piensa en Mi, Luz Casal, iz filma High Heels, Pedra Almodóvara (Soundtrack, Warner, 1991.). Ako imate dobro posložen i rezolutan sustav, osjetit ćete svu tugu i gorčinu koju pjesma nosi, osjetit ćete svako šuštanje sibilanata španjolskog jezika i svu suptilnost Casaline interpretacije. Kada se sve to spoji, kreću trnci niz kičmu i tada znate da se visokovjeran zvuk sljubio s emocijama. Bingo!

No nisu samo vokalne izvedbe te koje su me bacale u nirvanu. Instrumentalna djela također su briljirala i to ne samo klasična, već i ona elektronska. Primjerice, kompozicija Fossil s albuma 9980, grupe Connect.Ohm (Ultimae Records, 2012.). Ovdje je riječ o potpuno sintetskim instrumentima ili ako hoćete, sintetskom zvuku. Međutim, nevjerojatno je zabavno slušati taj zvuk kako dolazi sa svih strana, kako se širi i skuplja u prostoru, kako se iz tihih detalja pretvara u duboki i moćan bas koji prkosi fizičkom ograničenju prostorije u kojoj slušate.

I tu se vrlo lako može dogoditi da ako imate nekompetentan sustav da se cijela zabava pretvori u šutanje mrtve mazge. Negdje će visoki zaparati uši, negdje će bas zaplivati jer ga pojačalo naprosto neće moći kontrolirati. Negdje će DAC zatomiti najfinije detalje, negdje pak pojačalo gurnuti srednje u prvi plan i da ne nabrajam dalje što sve može krenuti po zlu, a kada krene, rekli bi u narodu – ode mast u propast!

Dugo će mi ostati u sjećanju i kompozicija Heart of the Volunteer iz filma Pearl Harbor. U originalu kompoziciju potpisuje Hans Zimmer, no ovdje je riječ o Filharmonijskom orkestru Grada Praga i albumu Film Music of Hans Zimmer Vol. 1. Vjerujte kada pišem da su pojedine kompozicije bolje izvedene od onih u filmovima pa tako i kod Pearl Harbora. Bolji su aranžmani i orkestracije, kao i pojedine vokalne izvedbe. Album je dostupan za slušanje na TIDAL-u, za ostale servise nisam siguran.

Dakle, u Heart of the Volunteer u nekom trenutku krenu doboši iz pozadine te bivaju lagano sve glasniji. Stvar je u tome da stvaraju izvrsnu atmosferu i iluziju vojnog polja po kojem marširaju vojnici. Pri kraju se pojavi sopran koji istrči drito pred vas i stjera vam knedlu u grlo. To je to, ponovno se javlja onaj osjećaj prisutnosti i privatne seanse.

Jasno, da bi se takvo što dogodilo, ponovno morate imati posla s vrhunskim komponentama, a PMA-A110 to svakako jest. Zahvaljujući sposobnosti da sjajno ocrta instrumente, napravi separaciju i da im zraka te konačno, da pruži slojevitu sliku u kojoj se jasno odvaja orkestar od zbora, može pružiti pravi hedonistički trenutak.

Što se tiče zvuka s vinila, također mogu govoriti o superiornom zvuku. Preslušao sam na desetine ploča, mahom jazza i klasike, ali našlo se tu i rock materijala. Recimo, zanimljivo mi je bilo slušanje albuma Toma Rosenthala, The Pleasent Trees – Volumes 1, 2 & 3 (Audio Network Production Music Library, 2016.). Iako taj album ne predstavlja neko audiofilsko čudo po pitanju kvalitete samog zvuka, ima dovoljno elemenata koji mogu zvučati jednostavno ispravno. U konkretnoj pjesmi to je klavir, a zatim i vokal Toma Rosenthala.

Izdvojio bih pjesmu, Go Solo, koja mi je prirasla srcu onog trenutka kada sam pogledao dokumentarac The Frozen Road (preporuka!). Kako je dokumentarac završio tako sam iste minute krenuo istraživati tko je pjeva i gdje se nalazi ta pjesma, na kojem albumu. Na posljetku sam kupio vinil, oduševio se cijelim albumom i ostao prilično ravnodušan prema snimci.

Pa opet, ponavljam, kvaliteta nije toliko loša koliko ju može upropastiti loša gramofonska integracija. Na svu sreću phono ugrađen u PMA-A110 odradio je lavovski posao. Klavir je djelovao uvjerljivo, timbralno korektno, a s druge strane u skladu sa samom kompozicijom lepršavo, odmjereno i s odličnim sustainom, rekli bismo, suzvučjem u prostoru. Glas je ostao također uvjerljiv, nije škripao ili zvučao nastrano. Za one koji nisu upoznati, pišem o indie/folk glazbi, a tu ima svega kada su vokali u pitanju.

PMA-A110 je jedno od onih pojačala od kojih se jednostavno ne želite rastati. I da ne pruži onaj ultimativan zvukovni doseg kakvog oduvijek priželjkujete, u dubini duše znate kako je riječ o uređaju koji će vas vrlo lako nadživjeti i koju nećete morati popravljati. I koliko god da mu je najveća mana ta, uvjetno rečeno, što na prednjoj ploči piše – Denon, toliko upravo to ime ulijeva povjerenje. Ne možete samo tako izbaciti iz glave da iza PMA-A110 stoji 110 godina rada i postojanja na tržištu. Nema takvih puno, naprotiv, možete ih nabrojati na prste jedne ruke. Ali i kada stavim svu tu tradiciju sa strane, ostaje činjenica kako je riječ o high-end uređaju vrlo korektne cijene. Pogotovo u usporedbi s uređajima koji se a priori smatraju high-endom.

Za iste ili slične novce, PMA-A110 prvenstveno konkurenciju vidim u obliku Marantz PM-KI Ruby integriranog pojačala s cijenom od 4.000 eura. Doduše, nisam baš siguran da je pojačalo više dobavljivo jer je i tu bilo riječi o limitiranoj proizvodnji. Valja uzeti u obzir da je PM-KI Ruby snažnije pojačalo, ali bez ugrađenog DAC-a. S cijenom od 4.400 eura Denonu je vrlo blizu i McIntosh MA252, ali bez obzira koliko dobar bio, nema ugrađeni phono i DAC.

Accuphase E-280 također se gura s PMA-A110, ali s 1000 eura većom cijenom i bez DAC i MM/MC modula koji dižu konačnu cijenu uređaja na 7.400 eura. Yamaha A-S2200 s cijenom od 3.300 eura također bi tu imala što za reći, ali nema ugrađeni DAC. Sve su ovo pojačala koja sam testirao i o kojima sam pisao na stranicama boga. Bilo ih je još.

Nekako ostaje dojam da je Denon PMA-A110 najviše cjelovit uređaj i da opravdava uloženo. Ako mene pitate – tako i je. Za cca 4.050 eura kupujete provjereno ime, provjerenu kvalitetu, kupujete pretpojačalo, izlazno pojačalo, gramofonsko pretpojačalo, pojačalo za slušalice i DAC, sve u jednom paketu. Ali ne bilo kakvom, kupujete u vrhunskom paketu koji će rijetko koga, tko se iole razumije u HIFI i tko posjećuje koncerte, ostaviti ravnodušnim.

Na kraju, teška srca moram priznati da sam se u nekoliko navrata ulovio kako buljim u PMA-A110 i pitao se – a zašto ona moja Pass pre/finale kombinacija toliko skupo košta? Jest bolja, nema dvojbe, ali košta gotovo 5 puta više. Na kraju sam odustao do glupih pitanja i prebacio se na Netflix. Tamo me dočekala nova epizoda Jackassa. O, živote.


Cijena: oko 4.050 eura

Pojačalo ustupio:
Sonus art
Šarengradska 1
10000 Zagreb
Tel. +385 1 4813 025


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50, Klipsch Heresy IV
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Teac PE-505
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear Rev. 2
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture 3
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

7 komentara na objavi “Recenzija: Denon PMA-A110 integrirano pojačalo

  1. Poštovani,
    Baš mi je drago što ste nakon Yamahe recenzirali i Denona.
    Možda sam Vas malo i potaknuo na to.
    Samo mala opaska na usporedbu s Yamahinim integrircem napisali ste sada da nema gramofonsko pretpojačalo ali ima.
    Sve su svemu super recenzija.
    Ono što sam bio komentirao vezano na Yamahu, sada ste točno to napisali u Vašem zadnjem odlomku. Hvala na tome.
    Radujem se Klipsch recenziji.
    Lijepi pozdrav

    • Hvala najljepša, Ivane. U pravu ste što se tiče Yamahe i phona, zaboravio sam naglasiti kako nema MC phono, a koji ipak izdvaja integrirana pojačala od onih koji imaju samo MM. Nadodao sam u recenziji, hvala Vam na opasci.

      Lijepi pozdrav!

  2. Poštovani Nebojša,

    već dugo koristim raniji model A-S2100 i on ima Phono MM i MC.
    Vaš test i naknadna ispravka su me naterali da pogledam manual za A-S2200.
    Tamo uredno navode ulaznu osetljivost za MC deo: 150 uVrms / 50 Ohm ?

    Osim toga test je jako lep.
    Srdačan pozdrav

    • Pozdrav Srđane,

      to vam je tako kada pišete tekst do dva ujutro, kako sam ga ja pisao. Ponekad je bolje stvari ostaviti za sljedeći dan pa izbjeći ispravke teksta. Pišem o Yamahi, a pred očima mi je Rotel koji zaista nema MC, već samo MM phono. Da strar bude bolja (ili gora), Yamaha je više nego pristojno radila s mojom Lyra Delos MC zvučnicom.

      Evo, napravio sam još jednu prepravku, hvala!

  3. Cijenjeni,
    koliko puta vas i slične treba upozoriti da ne želimo čitati pisanja koja su afirmativna i pozitivna, posebno ne o Denonima i Yamahama, Marantzima, pa i Luxmanima i Accuphase-ovima, kao i o ostalim japanskim trič trač proizvodima, koji se kvalitetom izrade i iskustvom u proizvodnji ne mogu usporediti sa renomiranim, na primjer engleskim brandovima koji za iste ili ponekad i veće novce uredno uspiju posložiti puno jednostavnije uređaje, manjih dimenzija i težine, pa i sa manje opcija, često i Watt-a, sa savršenim zvukom potvrđenim iz tiskovina i recenzija ? A pritom se vode prokušanom izrekom -manje je više . Zar vi recenzenti niste čuli za japanski zvuk i ne znate da se pravi audiofli od malih nogu prvo uče da bježe od japanskog zvuka, pa zatim njemačkog kao vrag od tamjana ?
    Urednost i preciznost izrade, birani kvalitetni dijelovi elektroničkih sklopova, lijepo dizajnirane i debele aluminijske metalne ploče i hladila unutar uređaja, simetrija organizacije unutrašnjosti uređaja, ezoterični trafo-i, neupotreba groundinga na strujnim ulazima i izbjegavanje smetnji i ground loop-a, silne opcije na pojačalima – od MM/MC, MUTE, 2 para zvučničkih ulaza, LOUDNESS-a, SUBSONIC FILTERA -da ti basovi od 10 kilograma ne trepere kao puding ili rožata na tanjuru u Tom i Jerry crtićima, glupe tonske kontrole, koje se još k tome mogu i zaobići kao da ih i nema … kome to treba ? Još k tome nisu skloni kvarovima, dosadni.
    Audiofil treba težiti drugačijem profilu uređaja, a samim time profilu sebe kao osobe u društvu – društvu koje i sam želi promicati, u koje želi i druge uključiti, a nadasve, naglasak na društvu iz kojeg će sve ostale koji nisu takvi – isključiti. Vi kao jedan od Leadera hrvatske HI FI zajednice trebali ste već spoznati promjene koje su već odavno ovdje i neki napredniji od vas već ih dugo žive i promiču, a kako važe u HI-FI-u, preslikavaju se i u svakodnevni život.
    “Walk Hard”, ili Hodaj muški, samo to je stil kojemu pravi Audiofil ispravno stremi.
    Ako vam treba crtati, onda ovako – ako ideš trčati u šumu idi bos, ako ideš trčati na parket u dvoranu obuci kopačke, ako si krenuo na dalek put, a netko ti ponudi prijevoz ti odbij, idi pješice (bos). Ako ti se neka žena svidi na prvu jer je lijepa, ugodnog glasa, zdrava, obrazovana i tebi pristupačna ti je zaobiđi, ostavi je nekom mekušcu i laiku. Sebi izaberi korpulentnu gojazniju ženu visokog krvnog tlaka, neugledne vanjštine i iznimno kapricioznog i zlog karaktera, skupu, sklonu kocki i alkoholu, a onu prvu, redovito ogovaraj gdje god i pred kim stigneš …

    SORRY – malo šale , barem meni :)

    Elem, dragi gospodine Nebojša, super da barem kod vas možemo povremeno pročitati neku novu recenziju i po svim kategorijama i brandova i uređaja. Sve su to krasni uređaji i postoje da nas usreće, a ne da im robujemo, ili ratujemo zbog njih. Zato bih rekao da je vaš afirmativni pristup svakom uređaju na ovakvom blogu na pravom mjestu.
    Htio sam vas pitati ako nije neukusno, ili iz nekih drugih razloga neprimjereno, koje ste zvučnike sada odabrali, s obzirom da ove sadašnje prodajete ?
    Također, ako možete reći na kojem mjestu ili uređaju koristite Cardas Clear interkonet i jeste li imali prilike ga usporediti sa Cardas Clear Beyond, je li jasno raspoznatljiva razlika i bolji sound ?
    Pozdrav vama i ostalima koji prate blog,

    JDM.

  4. Poštovani Aqua, nije li Denon pma-a110 ipak samo “slavljenički upakovan pma-2500ne” a ne “skromnija verzija” dragulja dostupnog samo japosima skoro 3x skupljeg.
    Kako god, smeši li nam se i recenzija njegovog parnjaka dcd-a110 u koji takođe idu samo cd/sacd-diskovi i ništa drugo baš kao u dobra stara vremena?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.