Neki zvučnici kao da su zapeli u prostoru i vremenu. Iako osmišljeni, konstruirani i plasirani na tržište prije više desetaka godina, još uvijek se drže i dandanas pronalaze put do kupaca. Doduše, neki su svoj životni vijek produžili zahvaljujući podvrgavanju faceliftingu, odnosno tehnološkom unaprjeđenju, ali konceptualno gledajući, riječ je istovjetnim zvučnicima kakvi su ugledali svjetlo dana onda kada su prvi put napravljeni. Jedni takvi su Klipsch Heresy IV o kojima ovdje pišem.
No, ima tu još žilavih modela. Primjerice, LS3/5A koji se uz tek manje izmjene još uvijek proizvodi (Rogers, Graham Audio, Falcon Acoustics, Stirling Broadcast) po BBC specifikaciji od 1975. godine. Svjedočimo i povratku JBL L100 zvučnika čija je proizvodnja krenula 1970. godine. Uz tehnološka i kozmetička unaprjeđenja, danas nosi oznaku L100 Classic, ali je u suštini riječ o istom modelu. Tu i je i Tannoy s aktualnom Legacy serijom zvučnika i modelima koji također vuku korijenje u ’70-ima. Popis se nastavlja, ovo su samo zvučnici koji su mi prvi pali na pamet. Znate li vi još takvih primjera, slobodno ih navedite u komentarima ispod teksta.
Razloge zašto su se takvi zvučnici toliko dugo zadržali na tržištu, valja potražiti i u činjenici što još uvijek postoji dobar dio ljubitelja HIFI-ja, odnosno onih koji se kunu u najbolji zvuk ‘zlatnog doba’ HIFI-ja, tamo negdje, iz ’70-ih i ’80-ih. Mahom je riječ o ljudima sklonim klasičnim oblicima zvučnika, jednostavnog izgleda i koncepta. Naravno, to ne znači da isti ti ljudi ne znaju prepoznati dobar zvuk ili da su tehnološki zaostali. Osim toga, zašto bi svi morali imati zaobljene ili oštro rezane kabinete zvučnika, gledati u karbon, aluminij i autolak? To što netko voli i preferira klasičan izgled zvučnika ne znači da ne teži visokovjernom zvuku ili da je takvim konceptom zakinut za vrhunsku zvučnu predstavu.
Da ovo ne bi ispalo generaliziranje, vodite računa o tome da postoje moderni proizvođači zvučnika čija se proizvodna linija svjesno oslanja upravo na afinitete takve skupine, nudeći im u takvom obliku modernu tehnologiju i superioran zvuk. Primjerice, Harbeth, Spendor, ProAc, KLH, Yamaha, Revival Audio i tona drugih proizvođača, u ponudi imaju ili isključivo proizvode zvučnike o kakvima pišem.
Tu bi se u analogiju, odnosno usporedbu, odlično uklopili Accuphase i Luxman čiji uređaji također izgledaju kao da su zaostali u vremenu i nisu se dizajnom ni milimetar pomaknuli unazad 50 godina. Takvo što, naravno, ne odgovara činjenici jer više-manje svi znamo da su i jedni i drugi zreli primjeri apsolutnog high-end HIFI-ja i moderne tehnologije. Vanjski ‘retro’ izgled ama baš nema nikakve veze s onim što je ispod haube, a još manje s onim što je bilo ispod haube prije 50 godina. Ista je stvar i sa zvučnicima klasičnog oblika, ‘običnim kutijama’ moderne produkcije.
U cijelu se tu priču uklapa i Heresy IV koji je ulazi u kategoriju apsolutnih rekordera po pitanju dugovječnosti. Naime, Heresy zvučnici prvi put su predstavljeni 1957. godine. Od tada pa do danas doživjeli su više izmjena i unaprjeđenja, najviše u smislu ugrađenih boljih zvučničkih jedinica, dijelova skretnice te konačno dorađenog kabineta. U suštini su i dalje ostali trosistemski zvučnici s bas, horna srednjetonskom i visokotonskom jedinicama, ali su ipak u konačnici po pitanju zvuka nekoliko svjetlosnih milja udaljeni od svojih predaka rođenih u prošlom stoljeću.
Novost je ta što je Heresy IV, za razliku od prethodnih modela, sada bas-refleks zvučnik jer je u kabinet ugrađen otvor sa stražnje strane. Već ovo u startu čini drastičnu razliku naspram prijašnjih modela, kako konstrukcijski, tako i zvukovno.
No najveća je novost potpuno novo razvijena srednjetonska 1,75″ K-702 kompresijska jedinica poliamidne membrane smještene u Tractrix hornu. Tu je i 1″ K-107-Ti visokotonska kompresijska jedinica koja se, između ostalog, odlikuje titanijum dijafragmom i novim faznim nastavkom za još bolju disperziju zvuka. Membrana 12″ K-28-E bas jedinice izrađena je kompozitnih vlakana što je još jedan primjer moderne tehnologije. Ugrađena je, logično, i potpuno nova skretnica s rezovima na 850 i 4500 Hz.
Zvučnicu su nominalne impedancije od 8 Ohma i nazivne osjetljivosti od 99 dB (@ 2,83 / 1 m). Frekvencijski opseg kreće se od 48 Hz do 20 kHz (+/- 4 dB). Kabinet je izrađen od MDF-a i svaki zvučnik teži nešto više od 20 kilograma. Iz ovih podataka mogli bismo zaključiti kako za tjeranje zvučnika nije nužno koristiti snažno pojačalo zahvaljujući visokoj osjetljivosti.
S druge strane, s frekvencijskim opsegom koji kreće od 48 Hz, mogli bismo isto tako zaključiti da zvučnici ne isporučuju pretjerano dubok bas. Piju li ovi zaključci vodu, tek će se pokazati tijekom testiranja.
Što se tiče dimenzija, uz podatak od 40 cm širine, 33,7 cm dubine tu je i 63 cm visine. I upravo taj posljednji podatak privlači posebnu pažnju jer bi čovjek očekivao da će se zvučnici ovakve, relativno male visine naći na stalcima. Međutim, Heresy nikad nije bio zamišljen za smještaj na stalke. Umjesto njih, na dno su kabineta postavljena koso rezana fiksna postolja koja naginju zvučnike unazad. Time je usklađena polarna karakteristika zvučničkih jedinica i vremenski optimizirano kretanje zvučnih valova prema mjestu slušanja. U tom će scenariju važnu ulogu odigrati smještaj u prostoru, međusoban razmak i udaljenost zvučnika od korisnika.
Međutim, tu se pojavljuje jedna netipična situacija, bar netipična za današnje pojmove u kontekstu smještaja zvučnika u prostoru, a to je da se, bez obzira na zakošenost, zvučnici zapravo nalaze neprirodno nisko. Ovo pogotovo dolazi do izražaja kada ustanete i kada na zvučnike gledate gotovo iz ptičje perspektive. No najveće čuđenje kreće onog trenutka kada zasviraju.
Tada se priča drastično mijenja i podsjeća, bizarno opisujući, na umiranje i napuštanje duše tijela pokojnika. Nemojte se smijati, zaista je tako. Štos je u tome da kada glazbe krene, zvučnici ostaju prikovani za pod dok se zvučna slika uzdiže daleko iznad zvučnika i formira pozornicu točno tamo gdje joj je i mjesto u realnom svijetu. Ali ima tu još jedna sjajna stvar.
Naime, koliko god da su neki zvučnici kadri ‘nestati’ u prostoru tijekom reprodukcije, bili oni na stalcima ili samostojeći, uvijek će zauzeti određeni dio vizualnog polja. To polje u većoj ili manjoj mjeri može utjecati na percepciju samog zvuka i to je činjenica. Ovdje toga nema jer zvučnike takoreći ne vidite. Slušajući, pogled vam je usmjeren u zvučnu pozornicu koja je debelo iznad zvučnika pa ih samim time teže percipirate kao predmete u prostoriji. Ovo je nešto što bih pripisao Heresy IV zvučnicima kao rijedak ekskluziv. I da ne sviraju bog zna što i da ih moderno koncipirani zvučnici zvukovno, ne znam koliko jako tuku, ostaje im taj vrlo vrijedan segment kojim se mogu drsko i ponosno izdvojiti iz mase.
Da stvar bude bolja, Heresy IV ima još jakih aduta u ruci, odnosno u zvuku. Jedan od njih bi bio ‘prizemljenost’, ali ne ona fizičke naravi, nego u obliku uravnoteženog frekvencijskog opsega.
Ako od ovakvog zvučnika očekujete razbacivanje detaljima, napuknuće žbuke ili brojanje polipa u grlu Leonarda Cohena, slobodno potražite neki drugi zvučnik. Heresy IV nema ultimativnu rezoluciju niti pruža zastrašujući bas. Ono što pruža, mogao bih opisati kao ‘skromno’. Međutim, to, ‘skromno’, itekako ima težinu i ključno je za dugotrajno uživanje u glazbi. Stvar je u tome, da baš zato što se ništa posebno u zvuku ne ističe, samim time ne iritira i stvara kvalitetnu podlogu za slušanje.
Heresy IV traži prostor oko sebe. Nije to zvučnik za kutove soba ili za lijepljenje uza zid. Ako mu omogućite da diše u prostoru, nagradit će vas izvrsnom zvučnom pozornicom, širokom i dubokom. Stvorit će zvučno polje kakvo ćete teško očekivati u ovom cjenovnom razredu. Govorim o sposobnosti zvučnika da virtualno pomakne zidove tj. poveća prostoriju u kojoj slušate glazbu. Ovo se posebno odnosi na širinu. Ovo bi ujedno bio još jedan snažan adut.
Što s tiče ograničenog bas područja sa sredine teksta, odnosno podatka kako se bas spušta do 48 dB, stvari nisu baš tako crno-bijele i još je jedanput do izražaja došla činjenica kako ne treba slijepo vjerovati specifikacijama. U zvučnike je ugrađena 12“ bas jedinica što već samim opsegom ide u prilog bas području. Date li Heresy IV zvučnicima dovoljno jako i potentno pojačalo koje može kontrolirati bas jedinicu takve veličine i, još važnije, smjestite li ih u prostoriju optimalnog volumena, itekako ćete dobiti dubok i snažan bas.
E, sad… što bi značilo – prostorija optimalnog volumena? Značilo bi da Heresy IV zvučnici nemaju što raditi u 40 ili više kvadrata, a isto tako u prostoriji od 15 ili manje kvadrata. U mom su prostoru od oko 32 m2 bili na knap po pitanju bas područja. Uvjete su imali što se tiče pojačala tj. snage i kontrole, ali se nisam mogao oteti dojmu da mogu ići dublje. Daleko od toga da je andski bubanj u Kyrie tj. u Misi Criolli, Ariela Ramireza (Mercedes Sosa, Mercury, 1999.) djelovao tanko, naprotiv, ali sam za ‘real deal’ ipak poželio da su se zvučnici našli u manjoj prostoriji. Dobra vijest je ta, što je bas bio brz i precizan te je stvorio dojam dubine i volumena. Drugim riječima, odlično je ocrtao sami instrument.
View this post on Instagram
Ponovno naglašavam koliko je važna akustika prostorije u kojoj se sluša glazba. Naoko nedostatak tj. nazivna restrikcija u bas području, može se dobrim dijelom popeglati ako se kao alat koristi sama prostorija. U optimalnom odnosu zvučnik-prostor, Heresy IV će razviti daleko dublji bas od specificiranog. Bit će tiši (teško mi je precizno reći za koliko decibela), ali će biti osjetan.
Najveću odliku u Heresy IV zvučnicima vidim u srednjetonskom području koje je zaista odlično povezano s ostatkom spektra. I ne samo to, nego je i sjajno smješteno u zvučnoj slici. Ne gura se naprijed, niti ne nestaje u pozadini. Uz blagi izostanak rezolucije i dalje je dovoljno informativno te djeluje uvjerljivo, pogotovo kada su vokali u pitanju.
Tu sad pak dolazimo do Anne Netrebko i albuma Souvenirs (Deutsche Grammophon, 2008.) na kojem se nalazi kompozicija, Pie Jesu, Andrewa Lloyda Webbera. Slušao sam raskošnu prezentaciju u kojoj se odlično separirao vokal od orkestra i zbora. Užitak slušanja uvećalo je visokotonsko područje koje je, bez obzira na lagani roll-off, pružalo dovoljno informacija za uvjerljivu percepciju soprana. Minus je taj, ako ga uopće možemo nazvati minusom, što je srednjetonska jedinica horna. Tu bih se malo zadržao i dodatno pojasnio što želim reći da ne bi ispalo da sam pristran i odbacujem hornu kao relevantan izvor zvuka.
Kvaka je u tome da sam se do sada naslušao gro zvučnika koji se temelje na hornama. Bilo je tu od-do zvučnika, težih sranja, ali isto tako i pravih dragulja. Međutim, čak i kod onih najboljih, uistinu vrhunskih, nažalost i basnoslovno skupih, uvijek je bio prisutan taj, kako ga sam nazivam, ‘lijevi-desni efekt’. Koliko god prostorija bila akustički sređena, koliko god bila prisutna vrhunska prateća oprema i koliko god da su takvi zvučnici fantastično svirali, uvijek je jedan, lijevi ili desni zvučnik u nekom trenutku ‘povukao’ zvuk na sebe.
Još se nije dogodilo da sam slušao horna zvučnike, a da su u potpunosti nestali u prostoru tijekom reprodukcije. Prekrižite me kao audiofila, nazovite zelenim, kako god želite, ali eto… takvo što još nisam doživio. I Heresy IV zvučnici spadaju u tu kategoriju premda ih donekle spašava to što se nalaze nisko pa je to navlačenje lijevo-desno ustvari pogled u prazno.
Molit ću samo da mi dozvolite da se nadovežem pa napišem kako ne postoje savršeni zvučnici te da to, što sam upravo opisao, ne mora nužno biti prepreka za doživljaj visokovjernog zvuka. Baš kao što nije ni krckanje vinila, zar ne? Nekako vjerujem da se razumijemo.
Heresy IV su najintrigantniji zvučnici koje sam do sada slušao i testirao u svom sustavu. Tim neobičnim konceptom slušanja ‘zvučnika s poda’ oduševili su me i pružili mi sate i sate ugodnog slušanja glazbe. Da mogu i da imam uvjete, iz čistog gušta bih si složio sustav upravo s ovakvim zvučnicima.
Iako su lijepo pjevali s Denon PM-A110 i Pathos Heritage integriranim pojačalima, a s Pass kombinacijom dali najviše, vrlo vjerojatno bih u konačnici odabrao neko cijevno pojačalo, neki push-pull s 50-ak Watta. To bi bilo sasvim dovoljno i zapravo mi je žao da za potrebe testiranja nisam imao na raspolaganju i cijevno pojačalo.
Eh, da… i ne bih ih maltretirao s rockom i heavy metalom. Ipak su gospoda u godinama u pitanju, a tu se jazz i klasika odlično uklapaju.
Cijena: 4.369 eura/par
Zvučnike ustupio:
Nove boje zvuka
Ul. Grada Vukovara 52
10000 Zagreb
Tel. 01 233 7619
Sustav za testiranje:
Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Integrirano pojačalo: Pathos Heritage
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Audio Research Reference Phono 2SE
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m
Slušam Linn Sara zvučnike uz generacijske vršnjake, Naim pretpojačalo, napajanje i snagaš.
Većina gostiju se iznenadi kako ti starci dobro rade.
Ima uređaja koji su i posle 40 godina spremni za takmičenje a po smešnoj nabavnoj ceni!
Ovo sa strujnim kablovima mi je najjače.
Zanimljiv osvrt na Heresy IV.
Poznat mi je Klipsch (imam RF kutije doma), a dugo vremena sam čekao da poslušam Heresy IV. Imam i nešto staža što se tiče hi-fi-ja, a imao sam prilike poslušati glazbu iz sustava koji apsolutno nestaje u prostoru.
Konačno, poslušao sam Heresy IV u Novim Bojama Zvuka uparene s jakim Misical Fidelity pojačalom i Yamahinim SACD playerom.
Ono što mislim da s velikom dozom sigurnosti mogu reći je da je akustika prostorije kritični faktor. Međutim, ovo je bilo prvi put da sam poslušao sustav koji je drastično različit u odnosu na glazbeni materijal. Sve žanrove je reprodicirao tako-tako. Čulo se da ima potencijala, ali ni u kom slučaju ne bih platio traženu cijenu na osnovi te prezentacije. Međutim kad je prosvirao Queen, to je bila fantazija. Tada je jedina čujna zamjerka bila nedostatak basa, za što zasigurno treba subwoofer.
Kad bi Heresy svirao svu glazbu na taj način, onda ne bih žalio novaca.