Da se odmah na početku razumijemo. Uređaj o kojem ovdje pišem namijenjen je tek užem krugu audiofila. Luxman D-10X SACD/CD player neće se prodavati na stotine tisuća komada, a najviše iz dva razloga. Prvi, enormno je skup i rijetki si takvo što uopće mogu priuštiti. I drugo, bez obzira na činjenicu što se unutar kućišta krije state-of-the-art D/A pretvarač namijenjen modernom konzumiranju glazbe putem računala, riječ je i o SACD/CD playeru koji se oslanja na medije koje mnogi smatraju zastarjelim. Naravno da nije sve tako crno-bijelo, a nadam se da će u nastavku teksta biti jasno i zašto nije.

Moram naglasiti i to, da nakon ovakvog uvoda, dozvoljavam da se netko zapita – pa zašto ga je uopće testirao? Čemu, kad ga neću nikad vidjeti, vrlo vjerojatno niti čuti, a još manje kupiti?!

Odgovor je slojevit i djelomično se nalazi u tisućama članaka kakve ste prije ili kasnije pročitali, a koji opisuju neki hiper-automobil, luksuznu vilu na Maldivima, prestižni švicarski sat ili Pollockovu sliku. Vrlo vjerojatno nećete, poput ovog Luxman playera, niti sjesti za volan hiper-automobila, još manje ga provozati, niti ćete se odmarati u vili na Maldivima, nećete navijati švicarski sat, baš kao što nećete kupiti Pollockovu sliku. Pa opet, sa zanimanjem ste pročitali takve članke koji više-manje ulaze u neku opću kulturu, ako već ne u znanje. Naravno, ta opća kultura mjerit će se kvalitetom samog teksta. Ovdje imamo sličnu situaciju, u kojoj ću pokušati što vjernije prenijeti vlastiti doživljaj i iskustvo, nadajući se da će napisano nekoga bar malo obogatiti u smislu novostečenih informacija.

Luxman D-10X SACD/CD player izniman je proizvod sam po sebi i zaista se mogu smatrati sretnim što sam dobio priliku da ga spojim u svoj sustav. Određenu dozu ekskluziviteta daje i činjenica što sam uređaj na testiranje dobio među prvima u svijetu, tako da je ovo trenutno jedna od tek dvije recenzije Luxman D-10X SACD/CD playera koje možete pročitati. Nemojte se nadati, neće ih uslijediti značajno više.

Ovo sve ne bi bilo moguće da Emir Fakić, vlasnik Planet Audio trgovine iz Zagreba, nije iskoristio svoje vještine i pravovremeno povukao određene poteze kako bi Zagreb bio jedna od prvih odredišnih točaka. Kako je to izveo, iskreno, pojma nemam niti sam pitao, a nije ni važno. Važno je da sam dobio priliku slušati referentni uređaj sa samog vrha ponude, odnosno nešto najbolje što je Luxman do sada uspio napraviti.

Možda bih se sada mogao malo vratiti na početak teksta gdje sam napisao da D-10X namijenjen tek užem krugu audiofila. No, pravo pitanje je – kakav je to uži krug i tko su ti audiofili? Osim, očito, dobro potkoženi, to su audiofili koji već imaju zavidnu kolekciju CD i SACD naslova, a koji istovremeno koriste računalo kao izvor zvuka. Iako nije zabranjeno, niti to igdje piše, vama nitko ne brani da kupite D-10X iako posjedujete, primjerice, tek 3 CD-a i 1 SACD. Međutim, to bi bilo suludo. Isto tako bi bilo suludo da imate stotine ili tisuće CD i/ili SACD naslova, a ne planirate uređaj koristiti i kao vanjski D/A pretvarač.

Dakle, ovo je decidirani uređaj i kao takav nije izolirani ‘slučaj’ u svijetu HIFI-ja. Na stranicama blog već sam pisao o sličnim uređajima, Accuphase DP-750 MDSD SACD (oko 18.000 eura) i Esoteric K-01X SACD (oko 24.000 eura) playerima, a uskoro i o Metronome AQWO DAC/SACD playeru (oko 14.800 eura).

Luxman D-10X SACD/CD player naslanja se na prethodni referentni model, D-08u, ali sa značajnim poboljšanjima. Kao prvo, tu je implementacija, prva u svijetu, novog ROHM Semiconductor MUS-IC BD34301EKV D/A pretvaračkog čipa u dual-mono konfiguraciji (po jedan za svaki kanal). Za razliku od prethodnog modela, D-10X podržava i MQA audio format. Možete ga reproducirati s MQA-CD-a ili putem računala via USB, koaksijalnom ili optičkom vezom. D-10X podržava i sve ostale audio formate koje možete zamisliti, uključujući i DSD (2.8 MHz, 5.6 MHz, 11.2 MHz, 22.4 MHz (1-bit)). Zanimljiva je i implementacija Bulk Pet protokola putem USB veze (u 4 režima) koja se inače koristi za prebacivanje podataka u računalnom svijetu. Time je pak dodatno optimiziran transfer podataka između DX-10 i računala.

Višegodišnji razvoj tzv. ODNF pojačivačkog sklopa, rezultirao je ODNF-u (Only Distortion Negative Feedback – ultimate), prvi put implementiranog upravo u D-10X. Riječ je o potpuno balansiranom sklopu koji maksimalno povećava preciznost otkrivanja grešaka te smanjuje distorzije. Prema riječima Luxmanovih inženjera, korisnik bi trebao čuti poboljšanja u mikro dinamici kroz čitav frekvencijski spektar, posebice u visokotonskom području, kao i općenito prezentacijsku raskoš glazbenog materijala. Jesam li to čuo, pročitajte nešto kasnije.

LxDTM-i (LUXMAN original Disc Transport Mechanism – improved) transport također je nadograđen. Kako bi se maksimalno umanjile vibracije, bočno je oklopljen s 8 mm debelim aluminijskim stranicama, dok je s gornje strane s 5 mm aluminijskim poklopcem. Dodatno, transport čini integriranu fizičku strukturu koja podupire bočni okvir kućišta. Otvaranje ladice uređaja podsjeća na scenu iz nekog SF filma. Prvo se bešumno spušta pregrada, a zatim tek ladica kreće van kućišta. To se sve odvija mikronski precizno tako da imate osjećaj da kapetan Kirk dolazi na most.

Poboljšanja ima još, među njima i povećani kapacitet transformatora za 27 % kako bi se osiguralo još stabilnije strujno napajanje. Veze među komponentama na štampanim pločicama su od pozlaćenog bakra kako bi se maksimalno očuvao integritet audio signala, odabrani su vrhunski konektori za spajanje vanjskih uređaja, a riješen je i problem displaya, odnosno prilično sitnog prikaza koji je iz sjedeće pozicije iziskivao napor kako bi se pročitale informacije. Sada je tu opcija četverostrukog uvećanja tako da i oni sa slabijim vidom neće imati problema sa čitanjem.

Što se tiče povezanosti, i tu ćete na stražnjoj strani uređaja naći čitavu vojsku priključaka; balansirane (XLR) i nebalansirane (RCA) analogne izlaze, 2 optička, 1 koaksijalni i 1 USB digitalni ulaz, kao i 1 optički i 1 koaksijalni digitalni izlaz. D-10X možete koristiti i kao SACD/CD transport, ali čisto sumnjam da će to itko koristiti. Na stražnjoj strani nalazi se još i priključak za spajanje mrežnog kabela te strujni prekidač. Uređaj teži nešto više od impresivnih 22 kilograma i vjerujte mi da predstavlja ozbiljnu fizičku prepreku za premještanje, pogotovo s višeslojnom kutijom s kojom teži gotovo 30 kilograma. Uz uređaj, u pakiranju se još nalaze uputstva, mrežni kabel i daljinski upravljač. Naravno, ne neki plastikaner, nego fino obrađeni komad aluminija kojeg je užitak držati u rukama i upravljati uređajem.

Kao što sam u video najavi recenzije naveo, D-10X je izrađen da čovjeku pamet stane. Premda će se nekome izgled činiti pomalo zastarjelim, izrada je besprijekorna. Prisutna je nevjerojatna predanost detaljima, počevši od same obrade metalnih dijelova, spojeva pa sve do kaljenog stakla displaya, tipki i priključaka. Kada spojite XLR kabel na uređaj, isti sjedne kao da se spojio satelit na svemirsku stanicu. Nema vrdanja i mrdanja – sve u milimetar! Ovdje je, baš kao i u slučaju Accuphasea i Esoterica, primjetna ta stroga japanska industrijska filozofija kako bi jedan ozbiljan high-end HIFI uređaj trebao biti napravljen.

Kupcima se nudi mogućnost preuzimanja vlastito razvijene aplikacije za reprodukciju glazbe – Luxman Audio Player. Sa stranice proizvođača možete birati želite li preuzeti verziju za Windows ili MacOS okruženje. Osobno sam ostao pri Audirvana playeru za MacOS jer je osjetno bolji od Luxman Audio Playera. Međutim, i ovo govori kako je Luxman vlastitim playerom zaokružio proizvod i ponudio cjelovito rješenje u jednom paketu.

Za testiranje sam koristio SACD i CD naslove iz vlastite kolekcije, kao i različite digitalne audio formate, najviše hi-res FLAC i DSD. Moram priznati da MQA nisam koristio jer nemam u kolekciji niti jedan MQA-CD naslov, a trenutno nemam pristup niti jednom streaming servisu koji pruža slušanje MQA zapisa, poput, recimo TIDALA. No, isto tako priznajem da to ne smatram hendikepom jer do sada nisam MQA doživio kao nešto posebno. Svojevremeno sam imao pristup TIDAL servisu, a i radio sam usporedbe s DSD i ostalim hi-res formatima te došao do zaključka da mogu mirno živjeti i bez njega. U stvari, ako otiđem dalje, čak bih se usudio napisati da će na kraju dana prevagnuti onaj format, neovisno o nazivnoj rezoluciji i dubini bita, koji je u startu napravljen kako spada. Već onaj ‘vulgaris’ 16 bit/44.1 kHz može itekako bolje zvučati od nekog DSD ili MQA formata. S druge strane, ako je dobro posao odrađen, onda slušanje hi-res audio formata ima smisla, a tu je već DSD sasvim dovoljan.

U slučaju Luxman D-10X SACD/CD playera više sam se fokusirao na to kako će glazbu prenijeti i hoće li zadržati integritet zapisa. Tu mi nije toliko bio važan medij ili audio format, koliko sama snimka. Slušao sam uglavnom klasične i jazz naslove, ali dobrom dijelom posegnuo i za rockom i akustičnom glazbom. Prošvercali su se i ostali žanrovi poput ethna, worlda, elektronike, filmske glazbe, popa i ostalih, i to samo zato što me D-10X natjerao da utažim ogromnu znatiželju kako će se čuti pojedini albumi ili kompozicije.

Prije nego što se osvrnem na određene naslove, nekoliko generalnih zapažanja. D-10X pruža enormnu rezoluciju i to je ono što prvo upada u uho. U stanju je iz zapisa izvući zapanjujuću količinu detalja. Međutim ti su detalji izrazito fino ispolirani tako da ne predstavljaju teret slušaču. Drugim riječima nisu napadni, ne oduzimaju pažnju, nego se odlično uklapaju u cjelovit sadržaj.

Takvu rezoluciju i detaljnost prati raskošna pozornica, duboka, široka i tamna. Slika je mirna, bez ikakvih nejasnoća. Samim time i separacija instrumenata je zadivljujuća. Možete jasno svaki instrument ili grupe instrumenata ocrtati u prostoru, pogledom im zacementirati poziciju. U više navrata sam se ulovio kako širom otvorenih očiju gledam u određeni izvor zvuka tj. instrument te da očima pratim njegovo kretanje. Ovo se primjerice odlično može čuti na albumu Inventio, Jean-Louisa Matiniera i Marca Ambrisinija (ECM, 2016.). Harmonika Jean-Louisa Matiniera kreće se u svim pravcima dok je svira, a vi je pogledom možete pratiti. Osim što takva senzacija djeluje uvjerljivo, s druge strane je beskrajno zabavna jer vas dobrim dijelom lansira na mjesto događaja. Dakle, uslijed ogromne rezolucije prisutan je holografski efekt. S obzirom na to da sam u sklopu Jazz of Wine & Peace festivala u Cormonsu bio na koncertu spomenutog dua na kojem su promovirali Inventio, mogao sam napraviti usporedbu slušanja uživo i reproduciranog materijala u smislu općenitog doživljaja.

D-10X ne samo da briljira po pitanju audiofilskih epiteta, nego i po nečemu daleko važnijem, a to je sposobnost da vas uvuče u glazbeni materijal, odnosno u samu glazbu. Kada se to dogodi, tada postaje potpuno irelevantno kakav audio format ili medij slušate. Naravno, neće se dogoditi ako je snimak ili produkcija loša, ali vjerujem da to ne moram posebno naglašavati. Inače, Inventio je odličan materijal za testiranje dinamičkih otklona, posebice mikro dinamičkih, ali i za provjeru attacka, brzine i timinga.

Uz CD, album je dostupan u klasičnom 16 bit/44.1 kHz FLAC formatu te u 24 bit/96 kHz FLAC hi-res formatu. Nije teško pogoditi da imam sve troje, tako da sam se poigrao i napravio usporedbu. Ako me pitate, što se najbolje čuje na D-10X playeru, CD ili FLAC-ovi, odgovor je – FLAC. Ali da ne bi bilo zabune, razlika između CD-a i FLAC-a je toliko mala, pa čak i onog hi-res, da je gotovo svejedno što slušate.

Kako je D-10X i DSD stroj, odabrao sam nekoliko DSD naslova, među njima i Blue Coast Collection – The E.S.E. Sessions (Blue Coast Records, 2007.). Prva pjesma na ovom kompilacijskom albumu, Looking for a home, vokalno i instrumentalno (akustičke gitare) izvode Keith Greeninger i Dayan Kai. Ovdje je do izražaja došla sjajna prezentacija vokala, izvrsno separiranih i tonski uravnoteženih. ‘Glavnu riječ’ vodi Keith Greeninger, dok je Dayan Kai više u ulozi back vokala. I upravo ta uloga, zapravo dolazi do izražaja kada skužite koliko je Dayan Kai ostavio prostora Keithu Greeningeru, povlačeći se vokalom u pozadinu.

Većim dijelom pjesme čuje se ‘tupi’ pozadinski zvuk. Možda je ovo zgodan trenutak da provjerite svoj HIFI sustav pa u komentaru napišete što se to čuje – tapkanje ruke po tijelu gitare ili pedala bas bubnja? Do sada sam čuo svakakve odgovore, živo me zanima što ćete vi napisati.

Još jedan DSD naslov kojeg sam odabrao, Beethoven – Violin Concerto – Szeryng, Haitink (Esoteric/DECCA, DSD64), savršeno je poslužio kao uzorak za usporedbu, ne samo audio formata (imam i 16 bit/44.1 kHz FLAC izdanje), nego formata općenito jer se u mojoj kolekciji nalazi i gramofonska ploča, originalno Philips izdanje (Nizozemska) iz 1974. godine, a koje smatram jednim od referentnih snimaka violine, ali i općenito klasičnih orkestara. Dakle, ovo je bila prilika da ujedno usporedim digitalno i analogno.

No, prvo da riješimo audio formate. Ovdje se DSD pokazao superiornim formatom naspram standardnog FLAC-a jer je bila primjetna veća rezolucija, bolja definicija prostora i prezentacija u kritičnim dijelovima poput iznošenja mikro dinamičkih otklona. Snimak prenesen u digitalni format odrađen je maestralno i zaista mu je teško naći manu. Čist je poput suze, dinamičan, instrumenti zvuče ispravno u timbru, ima fluidan protok i pod uvjetom da volite klasičnu glazbu, može se danima slušati na ‘repeat’. Osim toga, samo djelo i izvedba su priča za sebe.

Što se tiče usporedbe s analognim izvorom, rekao bih da se ovdje vodi mrtva utrka i da tu ustvari nema – ovo je ili ono bolje. Naime, D-10X toliko prirodno i nenametljivo reproducira audio zapise da gotovo briše granicu između analognog i digitalnog. Pišem, gotovo, jer tu granicu predstavlja sama prezentacija koja je jednostavno drugačija. Kad pred sobom imate dva vrhunska izvora zvuka, digitalni i analogni, kao što je kod mene bio slučaj, onda je pitanje odabira snimke i obostranog uživanja. Zaista bih bio nepravedan i neiskren, prvenstveno u svojim ušima, kada bih zaključio da je jedan izvor bolji od drugog. Za puritance koji se kunu u analogni izvor kao jedini vjerodostojni, Luxman D-10X je zapravo dokaz koliko digitalija može analogno zvučati, a da ne kažem da će more analognih integracija poslati u zaborav.

Sljedeći korak bio je slušanje SACD medija te usporedba s CD-ima i hi-res zapisima. Svi oni koji smatraju da je SACD ili CD mrtav kao medij, morali bi znati da su debelo u krivu. Osobnog sam uvjerenja, da čak većina audiofila nije imala priliku čuti što se sve krije na jednom SACD-u ili običnom CD-u. Tek kada imate vrhunski alat poput ovog, možete čuti kako zvuči posljednje iscijeđena jedinica i nula s medija.

Uzmite za primjer Soultrane, Johna Coltranea iz 1958. godine (Prestige). Od tada izašlo je gro digitalnih izdanja na CD-ima, uključujući i DCC, JVC XRCD, RVG i ostala audiofilska izdanja. U mojoj se kolekciji nalazi Mobile Fidelity Sound Lab SACD iz 2003. godine i to je najbolji digitalni format Soultranea kojeg sam imao prilike čuti. Sada, s D-10X uživanje je bilo još veće. Nema tu nekog uljepšavanja ili dodavanja nečega što ne postoji na snimci. Tu je izvučeno najbolje što se nalazi na mediju, odnosno glazba u svom originalnom obliku. Slična je stvar bila i s albumom, Plus 4, Sonnyja Rollinsa, također SACD u izdanju Mobile Fidelity Sound Laba iz 2002. godine.

Obje snimke iz ’50-ih godina (Soultrane, 1958. i Plus 4, 1956.) s D-10X zvuče svježe, uvjerljivo i involvirajuće. Ustvari je fascinantno kako jedan ‘običan’ uređaj, s pravim materijalom, može kompozicije koje smo tisuće puta slušali, baciti u sasvim jedan novi kontekst i kvalitativno ih podići za nekoliko razina.

Luxman D-10X SACD/CD player ubojita je mašina. Dok s jedne strane nudi audiofilsku nirvanu i kadra je slušatelja lansirati u stratosferu, tako je s druge strane nemilosrdna jer će otkriti svaku anomaliju u snimci, a tada bi slušanje moglo postati čak i neugodno. Zamislite kad vam uređaj otkrije da u nekom dijelu spektra ustvari postoji čujna distorzija, tamo negdje, u tihom, ali ipak čujnom području. Gotovo je, jednom kada to čujete, ne možete to izbaciti iz ušiju i toj se snimci više nikad nećete vratiti, a da jučer vam je bila jedan od najdražih. Zar to nije okrutno?

Bilo da slušate SACD, CD, hi-res, ovakav ili onakav format s računala, D-10X nudi podjednako uživanje. Osobno mi je teško zamisliti da bi netko mogao tražiti nešto bolje. Doduše, ako se malo osvrnem i napravim usporedbu s 3 slična uređaja (Accuphase DP-750, Esoteric K-01X,  i Metronome AQWO), koje sam spomenuo na početku recenzije, rekao bih da svaki od tih uređaja krasi izvanserijski zvuk i svaki će u nekom dijelu prevagnuti u svoju korist. Ruku na srce, nezahvalno je raditi konkretne usporedbe s vremenskim odmakom, no bilješke su tu da donekle osvježe pamćenje. U konačnici se sve svodi na osobni ukus. Jedan će zvučati otvorenije, drugi pak rezolutnije, treći uglađenije, dok četvrti dinamičnije. Ponavljam, sve su to nijanse koje se mogu uvelike anulirati ili naglasiti ostatkom sustava.

Što se tiče Luxman D-10X SACD/CD playera, mogu slobodno napisati da je to jedan od rijetkih uređaja koje sam testirao, a koje sam svom silom želio zadržati. Naravno da se to nije dogodilo jer je postojalo oko 16.000 razloga koji su me spriječili, ali sam znao da kada bih se dokopao takvog uređaja, ne da bih nanovo preslušao 1000 CD-a i SACD-a koje imam u fonoteci, nego bi ih još toliko kupio. A da ne kažem da o D/A pretvaraču ne bih uopće više razmišljao. Ma… i MQA bih počeo slušati.

---

Cijena: oko 15.800 eura

Uređaj ustupio:
Planet Audio
Ul. kralja Zvonimira 13
10000 Zagreb
Telefon: +385 98 232 465

---

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Audio Research Reference Phono 2SE
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m