Recenzija: Pass Labs XP-32 pretpojačalo

Sjećam se trenda, kada su se pojavili moderni, visoko razlučivi DAC-ovi i općenito, kada je računalni audio uzeo puni zamah. Tada je tržište preplavilo more DAC-ova s ugrađenim pretpojačalom pa su audiofili, gotovo pandemijski odbacili pretpojačala kao suvišnu kariku u HIFI lancu i okrenuli se onoj – manje je više. Međutim, ubrzo su stvari došle na svoje mjesto. U nastavku pročitajte prvu u svijetu recenziju novog Pass Labs XP-32 pretpojačala.

Pretpojačalo oduvijek je bilo i bit će, ako mene i mnoge druge audiofile pitate, srce sustava. DAC-ovi s ugrađenim pretpojačalom, u većini slučajeva nemaju u sebi dovoljno razrađen upravo taj kritičan dio sustava. Mislim, na papiru to super izgleda. Imaš DAC s ugrađenim pretpojačalom, što će ti onda dodatna komponenta u sustavu? Em ti komplicira i bespotrebno provlači signal kroz još jednu komponentu, a svi znamo da je najbolje postići što kraći put signala od izvora do izlaza, em ti trebaju dodatni interkonekti za spajanje DAC-a s pretpojačalom, em ti treba dodatni kabel za napajanje, traži se dodatno mjesto na audio polici, itd. Uglavnom, sami problemi.

No, s druge strane, to, manje je više, u startu ograničava spajanje ostalih komponenti u sustav. Ako imate DAC spojen direktno na izlaz tj. na izlazno pojačalo, teško da na njega još možete spojiti išta drugo osim računala i/ili SACD/CD transporta. Drugim riječima, pozdravite se s gramofonskim pretpojačalom, tunerom, magnetofonom, TV-om ili nekom petom komponentom.

Ali to su još koliko-toliko manji problemi, posebice ako ste se orijentirali računalnom audiju pa vas za ostalo boli patka. Veći je problem u neshvaćanju da pretpojačalo kao takvo, nije zamišljeno da bi bilo višak u sustavu, nego komponenta koja će na najbolji mogući način ‘obraditi’ prihvaćeni audio signal i isporučiti ga izlaznom pojačalu, gledajući da ima što manji upliv u integritet samog signala. Audio inženjeri su na tom području proveli dekade istrajavajući, ispitujući i konstruirajući pretpojačala najrazličitijih topologija ne bi li postigli cilj kojeg sam spomenuo.

Jedan od njih je i Wayne Colburn, koji se 1994. godine pridružio Pass Labs tvrtki i od tada radi na razvoju linijskih i gramofonskih pretpojačala. Doduše, poznanstvo i suradnja Nelsona Passa i Wayna Colburna traje nešto više od 30 godina, dok je još Nelson Pass vodio Treshold tvrtku. Kako god, posljednjih desetljeća Wayne Colburn je značajno pridonio uspjehu tvrtke upravo radeći i razvijajući pretpojačala koja su uredno zauzimala mjesta među najboljim uređajima na tržištu. Model XP-32, koji je tema ove recenzije, također potpisuje Wayne Colburn, a to se jasno može vidjeti i na utisnutom imenu i prezimenu konstruktora na štampanu ploču elektronike unutar uređaja.

Kao laik koji se baš i ne kuži nešto posebno u topologije, u smislu da bih gledajući shemu nekog audio uređaja mogao reći – gle, pa ovaj je genijalac, vidiš li ti kako je on ove dijelove spojio s onima, kako ih je povezao, vidiš kako je zaobišao ovaj ili onaj problem i tako u nedogled, mogu se samo osloniti na vizualan dio pa zaključiti da Pass pretpojačala iznutra izgledaju kako apoteka, ali se isto tako mogu osloniti i na ono daleko najvažnije – zvuk. I to zahvaljujući dobrom broju high-end pretpojačala koji su prošli kroz moj sustav.

Accustic Arts Tube Preamp II (oko 8.000 eura), Esoteric Grandioso C-1 (oko 40.000 eura), Simaudio Moon 850P (oko 31.000 eura), McIntosh C2500 (oko 10.000 eura), Classé Delta Pre (oko 11.000 eura), neki su od jačih modela pretpojačala koje sam testirao posljednjih godina, a tu je i konačno i Pass Labs XP-20 (oko 11.000 eura) vlastitog sustava koji mi služi već neko duže vrijeme kao referenca i kojeg ne mislim tako skoro mijenjati.

Nemojte misliti da se u nekom trenutku i sâm nisam poveo za trendom pa također pokušao zaobići pretpojačalo u sustavu. Na svu sreću, ekspresno sam shvatio da sam krenuo slijepom ulicom pa se brže-bolje vratio pretpojačalu. Kvaka je u tome da, gledajući kroz vlastitu prizmu, spajanje DAC-a direktno s izlaznim pojačalom, u startu nudi ‘wow’ i ‘oslobađajući’ efekt jer se zvuk čini čišćim, otvorenijim, prozračnijim i atraktivnijim, a ustvari u većini slučajeva ubrzo postaje zamoran, suh, tup i nezanimljiv. Nešto mu nedostaje, a to nešto je – pretpojačalo.

Iz prve ruke poznajem više audiofila koji su nakon nekog vremena odlučili vratiti u sustav pretpojačalo. Pogađate, to su oni koji su spajali direktno DAC s izlaznim pojačalom. I to ne zato što im je nedostajala povezivost s ostalim izvorima zvuka, baš naprotiv, strastveni su ‘computer audio’ korisnici, nego zato što su nakon nekog vremena upravo skužili da nešto ne zadovoljava u zvuku bez obzira na činjenicu što imaju vrhunske DAC-ove u sustavu. Jasno, prvo su krivca tražili u snimci, zatim u USB kabelu pa onda i u strujnom, da bi konačno kapitulirali i zapitali se – a da vratim preamp?

I tu se sad vraćamo Wayne Colburnu i novom Pass XP-32 pretpojačalo koje nije nastalo iz razloga, jer eto, Wayne ne zna što bi sam sa sobom pa razmišlja i konstruira samo da mu prođe dan. S obzirom na to da Pass Labs dijeli pretpojačala na XP i XS seriju (u kojoj se, uzgred rečeno, nalazi samo jedan (referentan) uređaj i taj je svijet za sebe), XP-32 predstavlja najbolje pretpojačalo u ponudi za ‘smrtnike’.

Inače, XP seriju pretpojačala čine modeli, XP-12, XP-22 i XP-32 te predstavljaju nadograđene verzije modela XP-10, XP-20 i XP-30. Koliko je XP-32 bolji od XP-30 pretpojačala, iskreno, ne znam, ali sam ga usporedio sa svojim XP-20 pretpojačalom i mogu u nastavku napisati vrijedi li dvostruko. No, prije toga, nekoliko tehničkih karakteristika.

XP-32 složen je u dual mono konstrukciji te se isporučuje u 3 kućišta. U jednom se nalazi upravljački dio i napajanje, dok se u druga dva nalaze elektronički sklopovi, svaki za jedan kanal. Potonja su s povezana s upravljačko/napajačkom jedinicom posebnim mrežnim kabelima koje se isporučuju uz XP-32. Izdvojeno napajanje, između ostalog, osigurava nižu razinu šuma i manje distorzije uz veći dinamički raspon. Kućišta možete naslagati jedna na druge bez bojazni da će doći do interferencija jer je napajački dio jako dobro oklopljen. Međutim, sam proizvođač navodi da je razdvajanje na zasebne audio police poželjno te su upravo zato i isporučeni duži (1,5 m) napajački kabeli uz uređaje.

Iako je riječ o tranzistorskoj topologiji, mnogi vlasnici i recenzenti Pass pretpojačala XP serije svjedoče o cijevnom, odnosno o ‘tube-like’ zvuku. Osobno mi to nikad nije bilo jasno jer u mojim ušima niti jedan uređaj ne bi trebao imati cijevni ili tranzistorski karakter. Ako ispravno zvuči, tako je svejedno koje je topologije. Miriši li ili smrdi na jedno ili drugo, meni je to znak za uzbunu i uglavnom detektiram koloracije u zvuku.

Na pretpojačalo možete spojiti vanjske uređaje putem balansirane (XLR) ili nebalansirane (RCA) veze, ukupno 7 ulaza i 4 izlaza. Nema ON/OFF ili Standby prekidač, tako da je uređaj konstantno uključen. Možete ga isključiti tek odvajanjem strujnog kabela s upravljačko/napajačke jedinice. To ćete učiniti jedino ako uređaj nećete koristiti neko duže vrijeme. U mirovanju troši nekih 45, dok u radu 70 Watta. Dakle, i nije neki potrošač zbog kojeg bi vas izostanak ON/OFF funkcije brinuo. S druge strane, uređaj će uvijek biti na optimalnoj radnoj temperaturi te tako spreman da pruži najbolje performanse kada ga koristite.

Na izlazno pojačalo, XP-32 spajate putem dva para priključaka, ‘Master’ i ‘Slave’. ‘Slave’ je uglavnom namijenjen za spajanje na pojačala u konfiguraciji kućnih kina i za bi-amping konfiguracije u kojima koristite različita izlazna pojačala. Tada pomoću regulatora smještenih na prednjoj strani ‘gain modula’, možete uskladiti izlazni signal s pojačalima na koje je XP-32 spojen. Ovo je samo jedna od nadogradnji naspram prethodnog XP-30 modela. Ostale uključuju bolju oklopljenost napajačkog dijela, bolji regulator glasnoće (preuzet iz XS serije), nižu razinu šuma i distorzije. Naravno, unaprjeđenja ima još, a možda je najvažnije ono što je uz regulator glasnoće, općenito ulazna topologija preuzeta većim dijelom iz dvostruko skupljeg XS pretpojačala.

Uz XP-32 isporučuje se daljinski upravljač pomoću kojeg birate različite funkcije uređaja. Naravno, najvažnije su one koje omogućavaju biranje ulaza, glasnoće, prekid zvuka (mute) i biranje intenziteta svjetlosti displaya. Čisto sumnjam da ćete druge koristiti u značajnijoj mjeri. Glasnoća se pojačava u 199 koraka, od kojih prvih 20 po 1 dB, ostalih 179 po 0,5 dB. Upravljač je identičan za sve uređaje iz nove i starije serije.

Izrada je standardno na visokom nivou i prati cijelu XP seriju. S obzirom na to, da gotovo nema dizajnerskih izmjena naspram prethodnika, i dalje je riječ o prilično spartanskom, ali uvjerljivom izgledu. Cijeli sistem, dakle 3 kućišta, teže respektabilnih 26 kilograma bez pakiranja. Zapitajte se samo, koliko pojačala ima tu težinu.

XP-32 spojio sam na Pass X250.5 izlazno pojačalo vlastitog sustava. Vjerujem da nije potrebno posebno naglašavati da su se ‘prirodno’ spojili. Inače sam stava, a to su mi uz vlastito iskustvo potvrdili i mnogi distributeri HIFI opreme, kao i prijatelji audiofili, da se u najvećem broju slučaja, idealan ‘match’ između pretpojačala i izlaznog pojačala događa kada se spajaju uređaji iz iste kuće. Naravno, ovo nije zlatno pravilo i ima itekako kvalitetnih suprotnih primjera, ali ponavljam, u većini slučajeva biva kako sam napisao.

U usporedbi s XP-20 pretpojačalom, također vlastitog sustava, XP-32 jasno je dao do znanja da ipak pripada nekoj drugoj ligi. Nije to samo pitanje veće količine detalja ili veće pozornice, nego atributa koji vremenom u uho legnu i kada postane jasno koliko je XP-32 u stanju organski prenijeti glazbu. Nevjerojatno je miran, samozatajan, ničim se ne ističe što bi iole zasmetalo tijekom slušanja. Naprotiv, u zvuk je unio fantastičnu lakoću slušanja, opipljivost i prirodnost.

Ovo se najbolje može osjetiti slušajući klasične instrumente i vokalne izvedbe. Primjerice, Venezia Millenaria 700 – 1797 (Alta Vox, 2018), Jordija Savalla, izvrstan je predložak za stjecanje uvida što općenito neki sustav ili komponenta, može ili ne može. Riječ je o sukusu više i manje poznatih instrumenata, solističkih i grupnih vokalnih izvedbi. Na stranu što je riječ o iznimnoj kolekciji kompozicija, ako su stvari dobro posložene u sustavu, osjetit ćete glazbu u samoj srži. Primjerice, kada slušate kompoziciju, Lamentio Sanctae Matris Ecclesiae Constantinopolitanae, možete čuti solo vokal u pratnji zbora i instrumenata. XP-32 tu prezentaciju čini toliko uvjerljivom da jednostavno spušta trnce niz kičmu. Ostao sam zabezeknut separacijom, rasporedom i mirnoćom u zvučnoj slici. To je onaj trenutak kada u glazbeni predložak gledate širom raširenih očiju i dođe vam da rukom posegnete za izvođačima koliko su realni, koliko su živi, tu pred vama.

Da ne bi ispalo da sam nezadovoljan svojim XP-20 pretpojačalom, ono također izvrsno ocrtava instrumente u prostoru, daje im realno tijelo i čini ih uvjerljivim, ali XP-32 sve to radi još bolje. Osjetite tijelo i punoću instrumenata i ako imate zdravu referencu kako pojedini instrumenti zvuče, znat ćete koliko XP-32 zvuči timbralno ispravno i nepogrješivo.

Razliku čini i način prezentacije. Koliko god da je XP-20 rafinirano pretpojačalo, XP-32 ima tu sposobnost da otiđe korak dalje pa još slojevitije prezentira glazbeno djelo. Zaista možete ‘secirati’ orkestar i sagledati strukturu na kojoj se neka kompozicija gradi. Intermezzo iz ‘I gioielli della Madonna (The Jewels of the Madonna)’, Ermannoa Wolf-Ferrarija, još je jedan dobar glazbeni uzorak koji može poslužiti za testiranje sustava upravo u kontekstu slojevitosti.

Sama kompozicija ima određeni ‘flow’, lepršavo se kreće, takoreći u zamahu koji kreće polako da bi se u nekom trenutku raširio prema klimaksu. Na leđima gudačkih instrumenata grade se i ostali instrumenti orkestra pa se stječe taj dojam glazbene arhitekture. XP-32 ovdje odrađuje maestralan posao jer neposrednošću, ispravnim timingom, dinamikom i ogromnom rezolucijom pruža kristalno čist uvid u ono što se događa na pozornici. Jednostavno vas vuče da sagledate sloj po sloj i spojite ga u izvanserijski užitak slušanja.

Slušanje vokala također predstavlja užitak sam po sebi. Preslušao sam na desetke albuma, a izdvojio bih za ovu priliku, svim audiofilima poznat, I couldn’t hear nobody pray, The Fairfield four a cappella sastava. Jasno, tu se ističe kultna pjesma, These bones, koju audiofili često uzimaju kao referencu vokala pa ponosno frlje svoj sustav ne bi li putnik namjernik stekao dojam da sluša nešto što u životu nije čuo. I zaista nije jer u većini slučajeva ima osjećaj da će ga bas vokal sastava progutati svakog trenutka. Ono, usta su veća od katedrale.

No, stvar je u tome, da ako zaista imate dobar HIFI sustav, taj će vokal i dalje djelovati autoritativno, duboko i moćno, ali će ostati u realnim gabaritima. Tu je XP-32 još jedanput pokazao koliko je moćan stroj. Ne samo da je taj specifičan vokal vjerno reproducirao, nego ga je izolirao, kirurški mu precizno definirao poziciju u prostoru, dao mu ‘prednost’ i zadržao u realnim okvirima. Nešto poput Maradone, taj kad se znao dokopati lopte oko centra nije se zaustavljao, niti ga je itko mogao zaustaviti, sve dok nije zabio gol. U rašlje. Istu stvar i XP-32 radi s audio signalom.

Obično bajke imaju sretan kraj. Nažalost, ova nije imala jer sam uređaj morao vratiti. Potajno sam se nadao da će se XP-20, nakon mog poljupca u daljinski upravljač, pretvoriti iz žabe u princezu. Čak bih pristao i na princa. No, koliko god ga ljubio, ništa od toga. Ostala su razmišljanja o budućem vlasniku i sreći koja će ga obuzeti bude li XP-32 spojio u adekvatan sustav. Ako mene pitate, usporediv je bez ikakvih problema s bilo kojim pretpojačalom koje sam u gornjem dijelu teksta naveo. U stvari, usudio bih se reći da je usporediv s bilo kojim dostupnim pretpojačalom na tržištu, bez obzira na cijenu. Ta neutralnost ili bolje rečeno, prirodnost, svrstava ga među rijetke uređaje koji za moje pojmove opravdavaju status high-end HIFI komponente.

Cijena je visoka, u to nema sumnje, ali ponovno se povlači pitanje – koliko kome nešto vrijedi i koliko to može platiti? Meni vrijedi, ali fuck it, ne mogu platiti. Bar ne za sada. No nema veze, još jedno vrijedno iskustvo je tu. Izuzetno mi je drago da sam se mogao neko duže vrijeme družiti s XP-32 pretpojačalom. Nakon iskustva s ovako rasnom komponentom, dosta stvari postanu jasnije, a poglavito one koliko je uređaja na tržištu precijenjeno i koliko proizvođača prodaje guske u magli. Pritom ne mislim samo na pretpojačala, nego HIFI komponente općenito.

Konačno, sve ovo oduševljenje možda ne bi imalo smisla da se nekim slijedom, XP-32 nije našao tamo gdje mu je oduvijek bilo mjesto – u središtu HIFI sustava. Maknete li ga iz istog, zapravo ste napravili bypass, a ruku na srce – kome to treba?


Cijena: oko 22.000 eura

Uređaj ustupio:
Rotary Audio
Ulica Lavoslava Ružičke 2
10000 Zagreb
Telefon: +385 1 5512 705


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Audio Research Reference Phono 2SE
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

4 komentara na objavi “Recenzija: Pass Labs XP-32 pretpojačalo

  1. Tvoji testovi su odavno prodavanje gusaka u magli.
    Da si slučajno napisao nešto loše nikad ne bi od Rotarya dobio ništa na testranje, skinuo bi ti taj banner i šta bi onda ?

  2. Ovoj Blog odavno služi jedino za samopromociju, preseravanje i naplaćivanje bannera ali bar su slike dobre.

  3. ovakav uređaj traži minimalno 1000 sati usviravanja e onda možemo pisati o zvuku,ovako nov ispod čekiča vjerovatno ne daje ni 50 posto zvuka,zato ja se i ne obazirem previše na te hi fi recenzije niti idem na slušne testove,ja kupim zvučnik,pojačalo i li cd player i doma ga slušam minimalno godinu dvije ,i onda ga prodam,zadržim ili zamijenim boljim

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *