Kada je u pitanju Sonus faber, malo tko se neće sa mnom složiti kako je riječ o proizvođaču zvučnika, koji je kroz povijest tvrtke ljubiteljima HIFI-ja ostavio vrlo malo prostora za izražavanje nezadovoljstva zvukom ili dvojbu oko izgleda. Sonus faber Electa Amator III zvučnici, savršen su primjer promišljanja kako bi jedan moderan zvučnik trebao spojiti tradiciju i naprednu tehnologiju, a pritom zadržati osnovnu genetiku.

Izvorno predstavljeni 1987. godine, Sonus faber Electa Amator zvučnici već su tada pobrali hvalospjeve u recenzijama te se istaknuli kao otrov iz bočice. Bili su produkt genijalnosti Franca Serblina, osnivača i glavnog konstruktora Sonus fabera, koji je uspio iz relativno minijaturnih zvučnika izvući grandiozan zvuk.

10 godina kasnije, 1997., svjetlo dana ugledali su Sonus faber Electa Amator II zvučnici, radikalno konstrukcijski izmijenjeni, ali i dalje stvoreni kako bi iz kompaktnog oblika pružili izniman zvuk. I prva i druga verzija, činila je cjelinu s pripadajućim stalcima i tako upotpunjavala vizualno prepoznatljivu formu sačinjenu iz različitih materijala među kojima su se isticali, drvo, mramor i mesing. Izgledom je dominiralo drvo, mramor se našao u bazi stalka, dok je mesing više bio dekorativnog karaktera u obliku pločice u koju je ugraviran naziv tvrtke, a u drugoj verziji i kao podloga za zvučničke priključke. Međutim, i ti detalji odrazit će se na izgled treće generacije Electa Amator zvučnika.

Koliko su dobri Electa Amator I i II zvučnici, možda najbolje govori podatak da danas, nakon 33, odnosno, 23 godine, ti zvučnici još uvijek drže prilično visoku cijenu na second hand tržištu. Ovdje su možda u prednosti Electa Amator II koji su se konstrukcijom (dvosistemski s pasivnim radijatorom) približili Sonus faber Extrema zvučnicima, još jednim draguljem audio industrije i po mnogima jednim od najboljih zvučnika koje Sonus faber ikad napravio. Doduše, postoje i oni koji se još uvijek grčevito drže prve verzije i ne pomišljaju na prodaju.

Nažalost, Franca Serblina odavno već nema među nama. Sada poslovnu i konstrukcijsku politiku tvrtke vode sasvim drugi ljudi. Sonus faber dio je McIntosh grupacije u kojoj se još nalaze McIntosh, Audio Research, Sumiko i Wadia. Međutim, Sonus faber je aktivan više nego ikad, tako da se na tržištu kontinuirano pojavljuju novi modeli zvučnika.

Kako bi obilježili 35 godina postojanja tvrtke, Sonus faber je 2018. godine, između ostalih jubilarnih modela, predstavio i novu verziju Electa Amator zvučnika. Konstrukcijom je bliži prvom modelu jer je napušten pasivni radijator i vraćen je bas refleks otvor. Ugrađene su dvije zvučničke jedinice, 165 mm mid-bas jedinica s papirnatom membranom, posebno razvijenom za ovaj model te 28 mm visokotonska jedinica meke kupole kakvu možemo naći u ostalim zvučnicima iz referentnih serija. Visokotonac se nalazi u zasebnoj akustičkoj drvenoj komori unutar samog kabineta, inače izrađenog, baš kao i u slučaju prethodnika, iz punog drva (orah). Na visokotonac je stavljena trokraka metalna zaštita, kako bi i taj detalj podsjećao na prethodnike u koje se ugrađivao legendarni Dynaudio Esotar visokotonac.

Frekvencijski opseg iznosi 40 do 35.000 Hz (rez na 2.500 Hz). Nominalna impedancija je 4 Ohma uz nazivnu osjetljivost od 88 dB (2,83V/1 m). Ovi podaci mogu otkriti kako je Electa Amator III zvučnik koji može pružiti prilično dubok bas, ali isto tako da traži snažnije pojačalo kako bi zapjevao u punom sjaju. Što se mene tiče, ništa novo kada je Sonus faber u pitanju jer sam se više puta uvjerio, a tiče se posebice posljednjih generacija zvučnika, da traže, ne samo snažna, nego i strujno potentna pojačala koja će zadržati stabilnost u radu pri padu i naglim promjenama impedancije.

Dakle, u rasponu preporučene snage pojačala sa službene stranice, od 35 do 200 Watta, slobodno zaboravite na onih 35 i krenite od 100, 150, 200 pa nadalje. Tijekom testiranja, ja sam ih hranio s 2 x 500 Watta i nisam niti u jednom trenutku čuo prigovore tipa – joj, to nam je previše. Naprotiv.

Livio Cucuzza, kao voditelj industrijskog dizajna grupe, zadužen je bio za izgled zvučnika. Do sada je sudjelovao u više projekata, između ostalih, odgovoran je za izgled Sonus faber Extrema 30th Anniversary, Lililum, Guarneri Evolution, Amati Futura, Aida, Olympica i Chameleon zvučnika, novu Audio Research Galileo seriju uređaja, kao i za Wadia seriju 3 te za Wadia Intuition. Iako nisam našao podatak, vjerujem da je prste imao i u izgledu nekih novih McIntosh pojačala, poput MA252 i MA352 te MC2152. Ranije je dizajnirao Audia Flight, Norma i Jakob Ludwig uređaje te dizajnirao Nightingale Concetus zvučnike.

Riječ je o industrijskom dizajneru svjetskog kalibra i mogu slobodno napisati da je odabir takve osobe itekako grupi omogućio važan iskorak u audio industriji u kojoj se često mogu vidjeti, pa čak i među etabliranim proizvođačima, bezlična i bezidejna rješenja audio proizvoda.

Dakle, Livio Cucuzza vodio je računa o genetici i kakav su trag prethodni modeli Electa Amator zvučnika ostavili te je pažljivo to naslijeđe inkorporirao u novi model. Da vam se nekim slučajem ukaže prilika da na jednom mjestu vidite sva tri modela, bez ikakve sumnje biste zaključili kako je riječ o istoj seriji, odnosno Electa Amator zvučnicima. To samo govori da je genetski kôd sačuvan i da u Sonus faberu itekako brinu o tradiciji i naslijeđu.

Izgledom i dalje dominira kabinet izrađen od orahova masiva, no ovog puta postavljenog na Carrara mramornu bazu, odvojenu tankom mesinganom linijom. Mramor je tu kako bi dodatno otežao i samim time umrtvio kabinet.

Prednja strana presvučena je kožom, iz akustičkih i vizualnih razloga, a što je još jedan karakterističan potpis Sonus faber zvučnika. Jasno, tu je i prepoznatljiva mesingana pločica s natpisom tvrtke. Sa stražnje strane nalaze se bi-wire priključci (nikad do kraja nisam shvatio čemu to uopće služi) i poveći bas refleks otvor. Kroz njega se može vidjeti izdvojena drvena komora visokotonca.

Zvučnici su smješteni na pripadajuće stalke kojima čine nerazdvojnu cjelinu. Drugim riječima, ne prodaju se zasebno, premda ih možete, ako ste dovoljno ludi, uredno platiti pa zamijeniti nekim ‘boljim’. Baza stalaka također je od Carrara mramora i direktno se oslanja na prethodne modele kojima je također baza stalaka bila od mramora. No, za razliku od stalaka prethodnih modela, ovi se ne daju namještati po visini. Tu je fiksna visina od 720 mm, ali ih zato možete pričvrstiti na donju stranu kabineta i time postići maksimalnu povezanost sa zvučnicima. Na mramornu bazu montiraju se šiljci i to je tako pametno osmišljeno da sama instalacija zaista ne predstavlja nikakav problem.

Vodite samo računa o tome da svaki zvučnik sa stalkom teži oko 26 kilograma pa bi bilo poželjno prvo pronaći idealnu poziciju u prostoru u kojem će se slušati, a tek onda montirati šiljke. U mom slučaju, taj posao potrajao je nekih dan, dva iako sam gotovo već od prve pogodio u sridu. Naime, koliko god ih kasnije šetao, ne kraju sam ih vratio vrlo blizu početne pozicije.

Iskusniji će primijetiti neobičnu visinu stalka, posebice zato što sami kabineti i nisu tako mali. Obično se za takve zvučnike koriste stalci visine od oko 60 cm (+/- koji centimetar), što u ovom slučaju prilično izdiže zvučnike i stavlja visokotonce osjetno više od razine ušiju. No, očito je takva odluka pala zbog samih polarnih karakteristika visokotonaca tj. disperzije i usmjerenosti zvuka. Koliko god da mi se činilo, vizualno gledajući, da su postavljeni previsoko naspram sjedeće pozicije, u praksi sasvim druga priča.

Sad već dolazimo do dijela u kojem ću se osvrnuti na zvuk. Uredni pratitelji bloga, sjetit će se da sam još krajem prošle godine Electa Amator III proglasio najboljim u kategoriji zvučnika te im dodijelio TOO LOUD STAR – Best of 2019. Ovo u startu otkriva da sam oduševljen zvučnicima, međutim tada sam samo najavio recenziju, a sada detaljnije pišem o zvuku. Zašto su ti zvučnici tako prokleto dobri?

Prije svega oduševljavaju nevjerojatnom lakoćom reprodukcije. Ponašaju se kao zvučnik u kojem nema više zvučničkih jedinica. Drugim riječima, mid-bas i visokotonac ponašaju se kao jedno, dišu kao jedno i u izvrsnoj su simbiozi. Nadalje, zvučnici su u stanju rekreirati ogromnu zvučnu pozornicu i pritom nestati u njoj. Kada pišem, ogromnu, tada to zaista i mislim. Zvučna slika proteže se u frapantnu širinu i dubinu te se trapezoidno širi iza zvučnika. Zvučnici virtualno ruše zidove prostorije u kojoj ih se sluša, a to nisam baš često doživio u svom domu.

Slika je izuzetno precizna, jasna i pruža uvid bez naprezanja. Separacija instrumenata je također izuzetna, što se jasno može čuti čak i u složenijim orkestralnim djelima. Dakle, slušajući Electa Amator III pred sobom imate širom otvoren prozor i pogled u glazbeno djelo. Ta transparencija posljedica je upravo izvrsno uparenih zvučničkih jedinica, ali i općenito cijele konstrukcije zvučnika.

Primjerice, slušajući Companion (Blue Note/Premonition Records, 2013.), Patricije Barber i prvu kompoziciju na albumu, The beat goes on, mogao sam osjetiti atmosferu kluba u koje je album sniman, ne samo kroz publiku i njihov upliv u kompoziciju, nego kroz dubinu, osjećaj za prostor, detalje i separaciju.

A kad smo već kod ovog albuma, onda bih svakako spomenuo i posljednju kompoziciju, Black Magic Woman, u kojoj negdje na sredini krene tarapana i rafal instrumenata popraćenih povicima iz publike. Tu kompoziciju audiofili često znaju uzimati kao referencu, a rekao bih s pravom jer se tu odlično može detektirati što je neki zvučnik u stanju ispravno prenijeti, a što nije. Dakle, u toj džungli zvukova lako može doći do prezasićenja, tutnjave, neartikuliranosti i svega onog što kompoziciju može ustvari učiniti neslušljivom, a pogotovo na većoj glasnoći.

Electa Amator III zvučnici ovdje nisu imali takvih problema. Naprotiv, svaki je zvuk instrumenta ostao zakucan u prostoru, bez upliva u drugi. Slika je bila kristalno čista i ono najvažnije, bogata dinamičkim rasponom.

S druge strane, zvučnici su u stanji iznijeti najsitnije detalje na površinu, ali ne tako da morate polomiti uši ne bi li ih čuli, već bez ikakvog naprezanja. Naravno, ovo govori ne samo o ogromnoj rezoluciji, nego očito i o vrhunskim visokotonskim jedinicama te ostalim elektronskim komponentama zvučnika.

Bio je ogroman gušt i beskrajno sam uživao slušajući manje klasične i jazz sastave. Ne zbog toga što se zvučnici nisu u stanju nositi s većim orkestrima ili žešćim rock sastavima, nego što u tom, ‘usporenom’ filmu nadmoćno daju do znanja koliko su rafiniranog zvuka.

Dobar primjer je Idle moments, Granta Greena s istoimenog albuma (Blue Note/Analogue Productions, 2009.). Tu se već nakon minutu, dvije, prepuštate da vas kompozicija nosi i prestajete analizirati zvuk. Jednostavno vam se ne da gubiti vrijeme. Nažalost, ja sam zbog potrebe testiranja morao. Okej, i inače to moram, ali kao audiofilu to mi ne pada teško. Ono što pak pada teško, jest nekome normalnom to objasniti.

Generalno zvuk plijeni prirodnošću tj. nekoloriranim zvukom. Nema tu govora o nekom uljepšavanju ili priči o ‘zvuku naših baka’, kao ilustracija iskrivljene interpretacije tradicije. Znate ono, na tržištu su se ponovno pojavili kolači naših starih, ali sada s još malo više cimeta i šećera. Ne, ovdje je riječ o state-of-the-art zvučniku koji će možda izgledom zavarati i ostaviti dojam da je zapeo u prošlom stoljeću, ali zvukom sasvim sigurno neće.

Sljedeća zabluda mogla bi biti da su Electa Amator III zvučnici namijenjeni manjim prostorijama. Kao prvo, zvučnici traže zraka oko sebe kako bi se zvukom razmahali, a kao drugo, nemilosrdno će vas kazniti u bas području budete li ih natiskali u sobičak. Zvučnici idu zapanjujuće duboko. U basu su čvrsti, precizni i informativni. Mid-bas jedinice ne služe za ukras i na ove zvučnike valja gledati s punim respektom, kao što gledate trosistemske. U mojoj prostoriji od oko 32 m2 u kojoj slušam glazbu, Electa Amator III zvučnici dali su do znanja da se ne bi otimali da sam im dao još koji kvadrat, posebice s lijeve i desne strane.

Zvukom su čisti, otvorenog karaktera, izvrsno usklađeni po cijelom frekvencijskom opsegu i ponašaju se kao alat za detekciju anomalija u snimci. Slušate li loš snimak, s Electa Amator III zvučnicima otklonit ćete svaku sumnju u to jer će se taj snimak upravo tako i čuti – loše. No, budete li imali posla s vrhunskim snimkom, osjetit ćete da ste se približili vlastitoj referenci poimanja visoko vjernog zvuka i da slušate ono što ste slušali u živo.

Zvučnike krasi još jedna sjajna odlika, a to je da ih se može s podjednakim užitkom slušati na malim i većim glasnoćama. U sitnim satima, kada većina ukućana ili susjeda spava i kada se niti vama ne mahnita s daljinskim upravljačem, nećete se pri vrlo malim glasnoćama odreći ni pozornice, ni dinamike, a ni detalja. Sve je tu, očaravajuće i spremno da vas prišarafi za naslonjač do jutarnjih sati. Mene je već debelo u nekoliko navrata rušio san, ali sam htio čuti još onu stvar, pa još ovu, pa onda onu…

Možete ih slušati danima bez prestanka i nikad vam neće dosadtiti ili postati naporni. To je još jedan dokaz da zvuče priridno te djeluju involvirajuće. Teško je više tražiti od zvučnika.

Cijena od oko 10.000 eura, koliko košta par zvučnika s pripadajućim stalcima, možda će u mnogima izazvati odmahivanje rukom uz tvrdnju da se za te novce mogu kupiti već solidni trosistemski samostojeći zvučnici. Naravno da mogu, ali uz mnoštvo kompromisa, a kakvih je ovdje vrlo malo.

Electa Amator III zvučnici promišljen su proizvod od A do Z. Osim što izgledaju famozno, isto tako su i napravljeni. Možete im tjednima tražiti proizvodnu manu, ali ju nećete naći. Takav nivo završne obrade i predanost detaljima, teško da ćete naći u bilo kojoj industriji, a kamoli u audio. Uz sve to, tehnološki su tako osmišljeni da spadaju u red najboljih kompaktnih zvučnika koje danas možete kupiti. Uzmite sve nabrojano u obzir pa ponovno razmislite vrijede li tražene novce. Ako mene pitate, vrijede svakog centa i upravo zato sam ih proglasio najboljim zvučnicima koje sam slušao prošle godine, a sada mogu zaključiti, i jednim od najboljih zvučnika koje sam uopće imao priliku testirati.

Nakon godišnje nagrade, vrijeme je da nakon ovog teksta dodijelim još jednu – TOO LOUD STAR – Supreme, nagradu rezerviranu za testirane audio i video proizvode koji se ističu kao izvanserijski bez obzira na cijenu.

Eh, da… ako su Electa Amator III financijski nedohvatljivi, bacite uho na Minima Amator II, još jedan biser koji je također nastao u slavljeničkom ozračju i pojavio se netom nakon Electe Amator III. Vjerujem da će se i jedni i drugi u srpnju naći na Multipak izložbi u Pakracu, tako da ćete imati priliku na jednom mjestu napraviti usporedbu. Za svaki slučaj, ponesite novce za trojku, zlu ne trebalo.

---

Cijena: oko 10.000 eura/par sa stalcima

Zvučnike ustupio:
Rotary Audio
Ulica Lavoslava Ružičke 2
10000 Zagreb
Telefon: +385 1 5512 705

---

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Audio Research Reference Phono 2SE
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear Rev. 2
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture 3
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m