Rockport Technologies - Atria zvučnici
Američka tvrtka Rockport Technologies pripada malobrojnim proizvođačima zvučnika čije se ime s dubokim uzdahom izgovara. U matičnoj zemlji uživa status ‘najbolja od najboljih’ i možete ju usporediti s proizvođačima super luksuznih jahti, automobila ili satova. U Hrvatskoj je Rockport Technologies nešto manje poznat prvenstveno zato što se cijene zvučnika kreću od 162.750 kn pa na dalje. Iz ovoga jasno proizlazi da se malo kome u današnje vrijeme igra ruski rulet s tako skupom robom na lageru. Međutim, jedna tvrtka iz Zagreba skupila je snage (i novce), stavila povez na oči te hrabro zavrtjela bubanj.
Razloge za takav potez vidim u entuzijazmu i želji distributera da osvježi ponudu high-end zvučnika namijenjenih prvenstveno audiofilima dubljeg džepa, ali i da svima ostalima kroz slušanje u vlastitoj trgovini ili na nekom od specijaliziranih sajmova pruži priliku da se upozna sa zvukom ovog proizvođača.
Rockport je premijerno predstavljen široj publici prošle godine na zagrebačkom Audio/Video showu u hotelu Sheraton. U neadekvatnoj, odnosno premaloj hotelskoj sobi izloženi Rockport Atria zvučnici nažalost nisu mogli pokazati svoj potencijal. Vođen pozitivnim iskustvima s Rockportom s prethodnih minhenskih HIFI sajmova očekivao sam daleko više. No, morao sam se zadovoljiti samo time da zvučnici dobro izgledaju jer se o zvuku ne isplati trošiti riječi.
Hrvatska premijera Rockport Technologies zvučnika na prošlogodišnjem Audio/Video showu u zagrebačkom hotelu Sheraton. Bez obzira na vrhunsku prateću Gryphon i Naim elektroniku, mala i neadekvatna soba onemogućila je da zvučnici pokažu svoj potencijal.
.
Međutim, razvoj situacije je htio da se Rockport Atria i ja sretnemo još jedanput u jednom sasvim drugačijem okruženju. Zahvaljujući Darinu Kostrevecu, vlasniku Audio Dream trgovine koja u Hrvatskoj distribuira Rockport zvučnike, nakon kraćeg dogovora pala je odluka da se Atria jedne subote prebaci u moj dom. Moram priznati da sam u tom trenutku osjećao neopisivu radost jer takvi gosti ne dolaze baš često u kuću. Osim toga, znao sam da ona, ‘svakog gosta, dva dana dosta’, ovdje neće vrijediti.
Rockport iz svog kataloga nudi tek 5 modela zvučnika – Atria (162.750 kn), Alya (236.250 kn), Avior (267.000 kn), Altair (742.500 kn) i Arrakis (1.702.500 kn). Kao što je vidljivo iz prethodne rečenice, osim što svi nazivi modela počinju s istim samoglasnikom, zajednička im je i povezanost s astronomijom ili bolje rečeno, s astronomskim cijenama. Ove podatke ću za sada ostaviti po strani i u nastavku teksta fokusirati na model zvučnika s kojom sam se družio neko vrijeme.
Kartonsko pakiranje završava s modelom Atria. Već sljedeći dolaze zapakirani u masivne drvene sanduke.
.
Atria je trosistemski zvučnik i u stvari se nalazi drugi u katalogu. Prvi je model Alya, dvosistemski zvučnik čiju višu cijenu uglavnom određuje upotreba kompozitnih materijala u izradi zvučničkog kabineta. Atria se standardno isporučuje u crnom piano lak finišu iako će vam u Rockportu rado ispuniti neutaživu želju za nekom drugom RAL bojom. Naravno, i dodatno naplatiti. No već u osnovnoj boji zvučnici izgledaju izvrsno. Zvučnik je radi fazne usklađenosti ugrađenih jedinica nakošen unazad i kombinacijom ravnih i zakrivljenih ploha pomalo ostavlja agresivan karakter što me pak podsjećalo na neki super sportski automobil. Izrada je besprijekorna i nemoguće je naći neki detalj koji nije do kraja obrađen.
Vađenje iz kartonske kutije i raspakiravanje odvija se prilično jednostavno i predstavlja usvojeno rješenje većine proizvođača zvučnika.
.
Bez obzira na zavidnu težinu od 68 kilograma Atria djeluje profinjeno. Zvučnici su visoki 110, široki 31,7 i duboki 51 centimetar. Proizvođač navodi frekvencijski raspon od 28 Hz do 30 kHz (-3 dB) te nominalnu impedancu od 4 Ohma. Podatak od 50 W minimalne snage pojačala slobodno možete zanemariti jer Atrije itekako vole snagu. Bez zdravih 150 W po kanalu ne vjerujem da će ovi zvučnici otkriti svoj karakter. Od zvučničkih jedinica u kabinete su ugrađene 9” bass, 6” srednjetonske jedinice izrađene od kompozitnih materijala te 1” visokotonske jedinice s berilijskim kupolama. Za unutrašnje ožičenje odabran je Transparent Audio, još jedan američki proizvođač high-end HIFI kabela.
Zvučnici nisu jednostavni za namještanje u prostoriji i zahtijevaju dosta vremena kako bi se skrasili na idealnoj poziciji. Za razliku od Wilson Audio Sophia 3 zvučnika (175.000 kn), dozvoljavaju smještaj uz bočne zidove, ali ovdje moram naglasiti da su difuzori ti koji će odigrati ključnu ulogu za takav razvoj situacije u prostoru.
Čelični šiljci također se jednostavno montiraju na bazu zvučnika i blago su na zatupljeni na vrhovima što omogućuje lakše pomicanje. No bez obzira na to, potrudio sam se da zauvijek u parketima zabilježim da su Atrije bile u kući.
.
Kako je riječ o prilično visokim zvučnicima s isto tako visoko smještenim visokotoncem, morao sam pomaknuti sjedaće mjesto za nekih pola metra unazad kako bih izbjegao prenaglašenu visinsku perspektivu. Da je riječ o izvanserijskom zvučniku mogao sam čuti već u prvim minutama kako su pušteni u rad. Atrije su u stanju rekreirati grandioznu zvučnu pozornicu. Zamislite da stojite pred velikim slikarskim platnom s kistom u ruci. Konačna slika bit će daleko veća od punog radijusa zamaha vaše ruke što možda zorno prikazuje u kakvo ćete djelo gledati.
U usporedbi sa Sophia 3 zvučnicima, pozornica ne seže toliko u dubinu koliko u širinu. Razliku čini i to, što Sophia 3 trapezoidno gradi pozornicu koja se širi iza zvučnika i tjera vas da gledate u kuteve soba, dok Atria drži pravokutan oblik pozornice i sve se događa između dva zvučnika. Separacija instrumenata je fantastična, odnosno upravo onakva kakva se očekuje od zvučnika u ovoj klasi.
ScanSpeak D2908/7140 Beryllium Dome Revelator visokotonac. Jedan od najboljih visokotonaca koje je moje uho čulo.
.
Visokotonsko područje obiluje beskonačnim informacijama i nerijetko sam ostao u čudo koliku je količinu detalja Atria u stanju izbaciti na površinu. Očito se odluka o ugradnji ScanSpeak Revelator visokotonca posljednje generacije pokazala kao dobar potez. U tom, hiper detaljnom visokotonskom svijetu nema govora o napornom ili kliničkom zvuku. Primjerice činele, koje su na vršnim frekvencijama zvučale vrlo uvjerljivo s ispoliranim i jasno definiranim zvukom.
U ovo sam se mogao uvjeriti slušajući kompoziciju Karmosin, Tord Gustavsen trija s albuma Being There (ECM, 2007.) gdje Jarle Vespestad palicom okomito vuče po čineli stvarajući u uvodnom dijelu mističnu i pomalo jezovitu atmosferu kompozicije. Kako površina činele nije ravna, nego perforirana i izgledom često podsjeća na brazde gramofonske ploče, potez palicom ne teče glatko već zapinje. Stvara se piskutav, škripav i titrajući zvuk koji dodatno naglašava dramatiku.
Kabinet Atrije izrađen je od MDF-a i u konačnici je lakiran s 11 slojeva laka. U početni i dva najskuplja modela (Alya, Altair i Arrakis), uz MDF obilato se koriste karbonska vlakna i kompozitni materijali. Bas refleks otvor nalazi se sa stražnje strane i izveden je od crno eloksiranog aluminija.
.
Srednjetonsko područje također obiluje informacijama i bešavno je spojeno s visokotonskim. Doduše, primijetio sam blagi nedostatak energije u prezentaciji vokala. Ovo bih mogao okarakterizirati i kao povučenost srednjetonskog područja, ali kako će se kasnije pokazati, razlozi za takav doživljaj su ležali negdje drugdje.
No bez obzira na to, srednjetonsko područje je i dalje pružalo zavidan nivo uvjerljivosti. Štoviše, pjesma Looking For a Home, Keitha Greeningera i Dayana Kaija s kompilacijskog albuma DSD Blue Coast Collection – The E.S.E Sessions (2007.) sjajno je dočarala hrapav glas Keitha Greeningera.
Za razliku od Wilson Audija koji također prema želji kupca isporučuju zvučnike u različitim RAL bojama, teško mi je zamisliti Rockporte u crvenoj, žutoj ili zelenoj boji. Ovdje crna savršeno odgovara obliku kabineta.
.
Svu tužnu pozadinu ove country pjesme Atria je pretvorila u ispovjedaonicu. Ja sam bio taj s krunicom u ruci kojemu se Greeninger jadao prepričavajući svoju nesretnu sudbinu. Na kraju sam odbacio bijeli okovratnik, izvadio dvije čaše, bocu viskija i na trenutak smo zaboravili na sve brige.
Kasnije nam se pridružio Leonard Cohen i ispričao nam što se nalazi u njegovom tajnom životu (Ten New Songs – Sony, 2001.). Nakon dva, tri gutljaja, započeo je…
I saw you this morning.
You were moving so fast.
Can’t seem to loosen my grip
On the past.
Na dobrom sistemu s dobrim zvučnicima, čut ćete Cohena kako na početku pjesme izgovara ‘On the past’ stvarajući iluziju da se nalazi u ječnom prostoru. Ovo je naravno postprodukcijska studijska obrada, ali bez obzira na to Cohenov glas dodatno dobiva na volumenu. E sad, na vrhunskim zvučnicima kao što je Atria, ta jeka Cohenovog glasa kao da nema kraja. Uz to, taj virtualan prostor u kojem se Cohen nalazi ruši zidove prostorije u kojoj se sluša te zauzima ogroman volumen. Ovo između ostalog govori o stupnju rezolucije samog HIFI sustava, ali i o tome koliko je informacija spremna prenijeti srednjetonska jedinica.
S kakvim autoritetom je Atria kadra odraditi najdublje registre odlično je pokazala kompozicija Migration, Arva Henriksena s albuma Cartography (ECM, 2008.).
Duboki i teški zvukovi protežu se cijelom kompozicijom i daju temelj Henriksenovoj trubi koja para zrak. Riječ je o sintetskom basu koji se spušta negdje do 30 Hz, možda koji Hertz niže, ali uglavnom prilično nisko. Atria je u suradnji s Classeovim pojačalom odradila te dionice vrlo artikulirano, precizno i čvrsto. Međutim u tim trenucima pojavili su se i prvi problemi.
Naime, slušajući kompoziciju za kompozicijom, pjesmu za pjesmom, nikako se nisam mogao oteti dojmu da Atrije mogu pružiti još više. Osim toga, primijetio sam ozbiljniji problem u gornjem bas području, odnosno nižem srednjetonskom području. Tu kao da je postojala praznina tj. rupa koja je odvajala dva zvučna spektra. Ovo sam najočitije mogao čuti u kompoziciji I gioielli della Madonna (The Jewels of the Madonna, Ermanno Wolf-Ferrari, Reference Recordings 2002., HRx 24 bit /176.6 kHz).
Umjesto da daju temelj na kojem će se graditi kompozicija i na kojem gudački instrumenti doslovno lepršaju prostorom, kontrabasi su zauzeli nejasnu ulogu tamnog i prilično nedefiniranog zvuka. Okej, lampica za alarm se uključila i bilo je vrijeme da nešto poduzmem a tim više što sam bio svjestan činjenice da bi za nedostatke koje sam uočio bilo nepravedno okriviti isključivo zvučnike. Smatrao sam da bi bilo čak i pomalo neozbiljno testirati zvučnike ovakvog kalibra sa samo jednim pojačalom, u ovom slučaju s Classe CA-2200.
Nazvao sam Darina i zamolio ga da mi posudi nešto iz trgovine iz višeg razreda, nešto s čime bi Atrije mogle dodatno otvoriti dušu. Odluka je pala na Gryphon Diablo integrirano pojačalo (oko 89.000 kn) iz više razloga. Prvi, snažniji je od Classea i drugi, Rockport tvornički ugađa zvučnike s Gryphon elektronikom.
S 2 x 250 W (8 Ohm) Gryphon Diablo je unio dodatnu kontrolu u bas području, ali i učinio cjelokupnu sliku povezaniju. Pojačalo je iznimno transparentno, detaljno i neutralnog karaktera.
.
Već sljedeći dan Diablo se našao na mojoj HIFI polici. Spojio sam ga na Atrije i razvukao osmijeh od uha do uha. Zvuk je poprimio sasvim drugu dimenziju i zvučnici su odjedanput pokazali da itekako imaju još toga za ponuditi. Dotadašnje odlike postale su još izražajnije, ali ono daleko važnije, nestali su spomenuti problemi. Uz još veću transparentnost i detaljnost, zvuk je dobio na punoći u srednjetonskom području te je ispunio ranije spomenutu rupu. U tim trenucima Atria je pružala istinski visokovjeran zvuk. Instrumenti su dobili na timbru, dinamika je bila izraženija i sve zajedno je djelovalo daleko homogenije.
Zvučnici prihvaćaju single wire kabele. U ovom slučaju su se vlastiti Transparent Audio kabeli ‘prirodno’ nastavili na unutrašnje ožičenje istog proizvođača.
.
Pozornica se u gabaritima nije mijenjala, ali je unutar nje ‘imaging’ postao jasniji tako da sam pred sobom imao ‘pin point’ preciznu sliku u kojoj sam još jasnije mogao razabrati izvođače, odnosno instrumente.
Posebno će mi u sjećanju ostati čembalo i glas Josea Carrerasa iz kompozicije Agnus Dei, Ariela Ramireza (Misa Criolla, Philips, 1990.). Kako je sam Carreras svojedobno izjavio, cilj mu je bio na trenutak zaboraviti da je operni pjevač i pokušati pjevati ovo sakralno djelo na ljudski i mističan način. I zaista, slušajući Atrije mogao sam osjetiti smirenost u Carrerasovom glasu kroz fini protok, suptilno otpjevanih riječi. Zbor je zauzimao pozadinsku poziciju i fantastično je ispunjavao realne gabarite crkvenog prostora. Ako se sad pitate kako znam koliki su gabariti crkve, pogledajte kako je snimak nastao.
Besprijekoran finiš zvučnika dodatno naglašava svu ljepotu konstrukcije zvučničkog kabineta.
.
U osam dana koliko su Rockport Atria bili kod mene, kroz stan mi je prošlo više prijatelja audiofila željnih novog slušnog iskustva. Mišljenja oko zvuka su u najmanju ruku šarolika. Jedni su bili oduševljeni jednim dijelom, drugi su preferirali nešto treće. Ovdje su se uvelike umiješala i osobna poimanja visokovjernog zvuka, ali i afiniteti. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da Atria nije zvučnik za svakog. I nije.
I dok se u opisu zvuka stajališta mogu razilaziti, o izgledu u ovom slučaju baš i ne. Zvučnici zaista izgledaju izvrsno.
.
Sebi ću uzeti za pravo da sam se ipak najduže družio s tim zvučnikom i to u meni dobro poznatom okruženju. Volio bih da su ostali još bar tjedan, dva dana kod mene, ali smatram da sam i u tom periodu imao dovoljno vremena za upoznavanje s karakterom i zvukom. Riječ je o izvanserijskom zvučniku koji nije predviđen da pruži maksimum po vađenju iz kutije. Zahtjeva pažljivo uparivanje s ostatkom sustava, a naglasak bih svakako prvenstveno stavio na izbor pojačala. Kasnijim spajanjem Gryphon Diablo integriranog pojačala na Sophia 3 zvučnike rezultiralo je oštrim, sterilnim i napornim zvukom. Dakle, još jednom se pokazalo koliko je sinergija bitna prilikom slaganja HIFI sustava.
Gryphon je izvrsno sjeo na Atrije, ali duboko vjerujem da postoji niz pojačala koji bi ga mogli zamijeniti. Nažalost, moj Classe nije bilo jedno od tih. Atria je zvučnik velikog i preciznog zvuka, strahovito je brz i ne oprašta niti najmanju grešku u snimci. Ne kolorira i ne uljepšava stvari. Visokotonsko područje predstavlja svjetsku klasu i teško je zamisliti bolje.
Vjerujem da vam moj izraz lica dovoljno govori o tome koliko sam bio zadovoljan i pošaćen dolaskom ovako finih gostiju iz Rockporta.
.
Na kraju, odgovor na pitanje koji su mi mnogi postavili – bih li zamijenio svoje Wilson Audio Sophia 3 zvučnike za Rockport Atria? Ne bih. Ali ne zato što smatram da su Atrije lošije, nego zato što sam jednostavno krenuo drugim putem ka visokovjernom zvuku. Riječ je o dva različita zvučnika, različitog zvuka. Oba se mogu okarakterizirati kao izvanserijski, ali svaki od njih traži sebi ravnopravno društvo. Da su mi se Atrije kojim slučajem ranije dogodile, onda bih znao koje pojačalo odabrati, drugačije bih ožičenje birao, možda čak i izvor zvuka. I vjerujte mi, dugo bih živio sretan s njima, jako dugo.
Ne znam igrate li loto ili vam umire bogati tetak u Americi, ali ako imate u planu kupovati zvučnike ovog cjenovnog razreda, Rockport Atria je obavezan kandidat za slušanje. Osim toga, ako ste oduvijek htjeli imati Lamborghini sparkiran u dnevnom boravku, evo prilike.
Sustav za testiranje:
Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3
Izlazno pojačalo: Classé CA-2200
Pretpojačalo/DAC: Classé CP-800
Integrirano pojačalo: Gryphon Diablo
Izvor zvuka: Mac Mini (Mid 2010/Mountain Lion)
Software: Fidelia, Audirvana Plus
USB/SPDIF konverter: M2Tech HiFace EVO
PSU za M2Tech: Soundness
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti: Sumić Audio Black Hole 5 Plus (XLR)
Digitalni kabeli: Audioquest Raven AES/EBU (XLR), Nordost Blue Heaven USB
Strujni kabeli: Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Soba: Akustički tretirana, 8,5 x 3,8 x 2,8 m
Poštovani
Iskorištavam priliku da pohvalim vaš članak a pošto već neko vrijeme redovito posjećujem vašu stranicu želio bih nešto dodati ne vama osobno već svima koji pišu recenzije u HR.i rade testove za audio uređaje. Nekako sam primijetio da se često piše o dosta skupim uređajima ( vrhunskim naravno) ali da nedostaje više recenzija o jeftinijim bolje rečeno pristupačnijim modelima. Smatram da ako se želi približiti audiophilstvo (zapravo dobar zvuk) većem broju ljudi ne treba ih “strašiti” s tim da za dobar zvuk treba izdvojiti svotu novca koliko dođe jedan automobil srednje klase pa nadalje. Kao što i znate moj sustav spada u neku srednju klasu (daleko od mojih želja) ali u njemu svakako uživam, često budem u situaciji da mi poznanici govore kako sve to ljepo svira bude “wow” efekt ali kad kažem cijenu bude ono to je previše Itd. Onda ja pokušam ljudima rec da nije potrebno izdvojiti nekoliko desetaka tisuća kuna već i sa manjom cifrom se može dobiti respektabilni sistem. Možda bi to pomoglo i samim distributerima u HR. da ljudi manje traže dobar zvuk po trgovačkim centrima (nestručno osoblje nadasve a o uređajima i da ne govorim) već bi se malo više usmjerili prema kvalitetnim i specijaliziranim trgovinama i da veći broj ljudi shvati da za malo više novaca mogu dobiti puno više a da toga i nisu svjesni. Ovo vam pišem zbog još jednog razloga, živim Splitu gdje se ponuda Hi Fi dućana drastično smanjila zapravo imamo ako se ne varam jedan jedini a za ostalo moramo u ZG. ( djelom i sami trgovci snose krivicu i naravno cijela situacija u državi) a znam da ima ljudi koji bi bili spremni uložiti kakvu takvu svotu za hi fi ali bez da u startu misle da je to nešto nedostižno zapravo ovo pišem da svijet dobrog zvuka opcenito ne bude rezerviran za neki zatvoreni krug ljudi. Ovdje ne govorim o audiophilima koji svakako znaju što traže već o tome da i šire mase znaju da se može. Također znam da je teško npr. testirati Lanborghinija pa nakon toga recimo Renault Clio ali to ne znaci da o njemu ne treba pisati.
Možda je vaš blog specijaliziran za High End sustave ali vjerujem da ste dobro upoznati sa ovim o čemu pišem. Vjerujte da sam veliki ljubitelj dobrog zvuka već 10-tak i više godina i puno sam toga promjenio ponekad čak nisam išao na bolje jer svi tu i tamo pogriješimo ali ja kažem da je ljepota u ovome zapravo samo istraživanje i tu ne postoji krajev a to određuju neki drugi životni faktori.
Još jednom da pohvalim vaše tekstove koji mi se dosta sviđaju i već su mi poslužili kako referenca.
Pozdrav!
Prije svega, hvala lijepo na komentaru i pohvali. Slažem se s vama da se na stranicama mog bloga mogu pročitati opisi HIFI proizvoda čije cijene skaču debelo u nebesa te su samim time većini nedostupni. Na kraju krajeva, dobrim dijelom i za mene. Međutim, smatram da je stečeno iskustvo s ranije opisanim komponentama i zvučnicima vrijedno dijeljenja sa svima koje zanima vrhunski zvuk, ali nažalost nemaju mogućnosti takvo što čuti i vidjeti.
S druge strane, itekako postoji interes da prikažem uređaje, rekli bismo, zemaljske cijene. Nedavno opisani HRT Streamer II+ DAC je najbolji dokaz. Nažalost, blog živi tek nešto više od godinu dana i trenutno ne nalazim dovoljno vremena za obradu svih tema ili uređaja koji me zanimaju i kojih se konačno mogu dokopati bez obzira na cijenu.
U planu je pisanje serije članaka kroz koje bih opisao cjelovite HIFI sustave različitog cjenovnog razreda. Iskustvo mi govori da se pažljivim uparivanjem, za vrlo malo novaca može dobiti respektabilan zvuk. No, prije toga se moram pozabaviti s još jednim high-end zvučnikom koji se ovih dana nalazi kod mene na slušanju. Vjerujem da će vam i ta recenzija biti zanimljiva, a tim više što se radi o zaista vrhunskom proizvodu.
Srdačan pozdrav!
Pedro, Nebojša.
Odlični postovi i jedan i drugi ;)
Recenzija izvrsna!
Imao sam čast (bez ironije) prisustvovati slušanju ovih ljepotana i to u kombinaciji sa Classeom i sa Gryphonom i slažem se sa Nebojšinim dojmovima.
Sa Classeom je to bio neprihvatljiv zvuk. Neartikulirani mid bass, bez “svile” u visokima, i plošna pozornica. Zvuk je u odnosu na Willsone dolazio iz kutija.
Sa Gryphonom preporod! Tonski odlično, čisto i brzo, ali ostao mi je dojam plošnosti pozornice, a zvučnici nisu sasvim nestali.
Vjerovatno da se Darin još igrao sa smještajem zvučnici bi nestali (da ih je recimo odnio u dvorište :). Šala!
Zadnja kombinacija Gryphon sa Willsonima, kreštav i naporan zvuk – onih petnaestak minuta koliko je ta kombinacija radila.
Šteta samo da sve to tako suludo puno košta! Ali to je već sasvim druga tema ;)
Hvala Dupli. Drago mi je da si se javio s obzirom na to da si imao prilike baciti uho na Atrije. Ne bih rekao da je s Claseom bio neprihvatljiv zvuk, možda u apsolutnim kriterijima, ali da nisu pokazali puni potencijal, to stoji. S Gryphonom, sasvim druga priča. Osim toga, imam osjećaj da sam mogao Atrijama priuštiti još jedno metar s bočnih strana, da bi se zvuk dodatno razmahao u prostoriji, a onda bi taj efekt ‘nestajanja’ bio puno izražajniji.
No u svakom slučaju, i dalje tvrdim da je riječ o izuzetnom zvučniku, a sad koliko ta izuzetnost košta, kao što si sam napisao, tema je za neki drugi blog post.
Hvala na odgovoru i bitno je izmjenjivati iskustva kroz ovakve pozitivne rasprave.
Pozdrav!
Neprihvatljiv zvuk u kontekstu cijene i klase “haj end sistem”, naravno :)
To samo govori o beskonačnim mogućnostima slaganja sistema i kako cijena nije garancija dobrog zvuka. To si uostalom i sam rekao (sinergija).
U svakom slučaju vrijedno iskustvo.
..poštena recenzija..samo me zanima koliki razmak je bio između zvučnika?
..btw,meni je jedan frend(dugogodišnji veteran-samograditelj) slušao tu kombinaciju u zg-u i ostao ugodno iznenađen ili ti bolje rečeno jako iznenađen kvalitetom zvuka za njegovo poimanje zvuka.
Pozdrav Zorane! Razmak između zvučnika je bio oko 240 cm, +/- koji centimetar.
..viš,na slici bi se reklo da je i manje..eto kod mene je na 280cm od visokih do visokih,pa vjerujem da bi i dotičnima puno značio još onih 40-50cm razmaka…puno se tu dobije!
..ali svakako vjerujem da su to strašno dobri zvučnici.,pozz! iz sunčanog Zadra.
Poslušao te zvulje na sajmu ali kao što si već rekao totalno neadekvatna prostorija,jedino sam se mogao divit fenomenalnom izgledu i izradi zvučnika!!
Slušam prek slušalica Dave Brubecka “Time Out” i guštam u tvojim recenzijama!!!
Bravo!!
p.s
Super je to što možem pročitat recenzije zvučnika i ostalih komponenti koje vrlo rijetko imamo prilik čut i vidjet,ali volio bih vidjem i malo srednjeg levela,ono do 100 Kkn,sklepaj nešto i opali slušanac!! ::)))
Iskreno govoreći Gorane, imam 3 recenzije zvučnika za objaviti, potpuno drugačijeg cjenovnog razreda, u rasponu od 2.400 pa do 176.000 kn. Tu je još i recenzija Aurelic DAC-a. Međutim, moram prednost dati reportažama iz Minhena tj. High End sajmu, a zatim i Multipaku u Pakracu.
Hvala ti još jedanput!
Samo naprijed druže,grabiš ko veliki!!!
Zaslužio si par pivkana kad se vidimo!!
:D
Povratni ping: HD multimedia - Too LoudToo Loud
Povratni ping: Revel Ultima Salon 2 - Too Loud