NA TESTU: Pathos – Ethos integrirano pojačalo

Ako u HIFI svijetu postoji proizvođač koji razmišlja ‘out of the box’ po pitanju izgleda svojih uređaja, onda je to bez ikakve sumnje talijanski Pathos. Već samim sloganom ‘The unorthodox approach’ jasno daje do znanja da nije jedan od mnogih. Konzervativna audiofilska zajednica uglavnom dvoji takav pristup i sklonija je razmišljanju da nije bitno kako uređaj izgleda, nego kakav zvuk daje. Štoviše, dobar dio konspirativno gleda na cijelu stvar pa smatra da talijanski ‘šminkeraj’ u stvari prikriva prosječan zvuk. No gdje je u svemu istina? Nalazi li se na sredini puta kao i obično?

Bez susprezanja, uz Pathos me vežu lijepe uspomene jer sam upravo s Pathosom ozbiljnije kročio u HIFI vode. Classic One Mk2, Classic One Mk3, Logos te konačno Inpol2 i Ednorphin, pružili su mi nezaboravne audiofilske trenutke u vlastitom domu. Svaki od tih uređaja izgledao je kao niti jedan drugi, a zvukom su se mogli ravnopravno nositi s konkurencijom. Štoviše, neki su daleko odskakali od nje. Da ne kažem da sam godinama dobro kotirao u ženskom društvu jer bi im prilikom svakog druženja u svom domu ponosno objašnjavao da ono crveno, veliko i okruglo što viri nisu svijeće nekog aranžmana Saše Šekoranje, nego kondenzatori pojačala. One bi samo udahnule i zaključile kako imam osebujan smisao za estetiku.

Činjenica je i ta, da Pathos nisu univerzalni uređaji te da zahtijevaju pažljivo uparivanje s ostatkom sustava kako bi pružili svoj maksimum. Ovo sam naučio iz vlastitog iskustva kada sam se inicijalno razočarao zvukom, da bih kasnije promjenom zvučnika, ili čak nekog kabela, dobio ono što sam tražio.

Od zadnjeg druženja s Pathosom u vlastitom sustavu prošlo je dosta godina. U međuvremenu sam se okrenuo drugim brandovima s kojima sam tražio ulaznicu u svijet visokovjernog zvuka. Možda bih ostao vjeran Pathosu da su mi u trenutku bili dostupni njihovi referentni uređaji poput InControl pretpojačala, InPower ili kasnije još boljih Adrenalin mono pojačala, ali nedobavljivost, a konačno i financijska konstrukcija pobrinuli su se za drugačiji razvoj situacije.

Kako god, s velikim zanimanjem bacim oko svaki put kad Pathos izbaci nešto novo na tržište. Ovog puta sam zahvaljujući Sonus artu iz Zagreba bacio ne samo oko, nego i uho na najnovije integrirano pojačalo iz Pathosove ponude – Ethos.

Gledajući s tehničke strane, riječ je o tzv. hibridnom integriranom pojačalu što znači da je konstruirano objedinjujući dvije različite topologije, u ovom slučaju, cijevne i tranzistorske. Neka ideja govori da bi kombinacija cijevi i tranzistora trebala unijeti mir u zvukovni svemir. Sve ono negativno što se često prepisuje tranzistorima – sterilnost, hladnoća, sirovost, odnosno osobine Dartha Vadera, dodavanjem cijevi tj. cijevnog milozvučja omotanog toplinom, odom radosti i mirišljavom livadom, trebali biste dobiti dodir princeze Leie koji će donijeti toliko očekivanu ravnotežu u zvučnom spektru.

Pretpojačalo radi u A klasi i temelji se na dvije ECC88 (6922) cijevi, po jedna za svaki kanal, dok tranzistorsko (MOSFET) izlazno pojačalo u dual mono izvedbi osigurava snagu od 100 W po kanalu na 8 Ohma. Ta snaga se udvostručuje na 4 Ohma, a ako nekome kojim slučajem ni to nije dovoljno, Ethos može raditi u mostnom spoju (bridge) kao mono pojačalo snage te dodavanjem još jednog takvog osigurava 270 W po kanalu na 8 Ohma. Ovo ne bih preporučio jer osim što ćete udvostručiti iznos za amplifikaciju i povećati snagu za koju je uopće upitno da li vam takva treba, nećete zvukom značajnije otići dalje. Rađe taj iznos usmjerite ka izvrsnom Inpol2 integriranom pojačalu koje sam također testirao.

Ethos možete kupiti u dvije varijante. Prva, kao ‘obično’ integrirano pojačalo i druga, skuplja, kao integrirano pojačalo s ugrađenim D/A konverterom. Ovo potonje će vam omogućiti spajanje Ethosa s računalom putem asinkrone USB veze ili s ostalim digitalnim izvorima kroz SPDIF priključak. Ugrađeni D/A konverter sposoban je obrađivati audio datoteke sve do 24 bit/192 kHz. S obzirom na to da sam dobio prvu verziju Ethosa, o D/A konverteru i zvuku koji pruža, nekom drugom prilikom, ali bih svakako skrenuo pažnju na ovu mogućnost svima koji žele u potpunosti imati integrirano rješenje.

Poput većeg brata, Inpol2 pojačala, i Ethos se u radu znatno zagrijava, čak do te mjere da nakon nekog vremena ne možete duže zadržavati ruku na hladilima. No, bez panike. Sofisticirana elektronika u Ethosu isključit će pojačalo te osigurati bilo kakav kvar uzrokovan pregrijavanjem sklopa. Štoviše, mikroprocesor zadužen za sigurnost i stabilnost cijelo vrijeme nadgledava situaciju u Ethosu i ako kojim slučajem uoči nepravilnost ili opasnost u radu, snažno udara po velikom crvenom prekidaču, proizvodnja se momentalno zaustavlja, radnici napuštaju halu i dok se sve ne provjeri i vrati u prvobitno stanje, glazba ostaje u stanju mirovanja na pokretnoj traci.

Stražnja strana Ethosa otkriva čitavu vojsku priključaka tako da neće biti problema sa spajanjem ostalih uređaja. Osim ranije spomenutog USB-a i SPDIF-a, za spajanje s ostalim uređajima iz bogatog izloga možete odabrati RCA, XLR, Sub i Tape-Out priključke.

Atenuacija signala odvija se u pomacima od 0,5 dB pomoću izvrsno dizajniranog daljinskog upravljača koji će vas natjerati da se zapitate – zašto i ostali proizvođači skupih HIFI uređaja ne ponude nešto slično, umjesto da rješenje vide u plastičnim izvedbama tako svojstvenim konzumnim uređajima? Pathos svoju priču zaokružuje time što čak i daljinski upravljač drži dijelom proizvoda tako da izgled jednog prati drugog.

Ethos izgledom odudara od većine današnjih HIFI uređaja i podsjeća na suvremeno projektiranu zgradu neke rezidencije ili javne ustanove. Naglo isprekidane plohe koje se sljubljuju pod oštrim kutevima, minimalistički pristup komandama i jednostavnost linija, odražavaju činjenicu da se netko u Pathosu ozbiljnije bavi problematikom industrijskog dizajna. Konkretno, u pitanju je Paolo Andrioli, dizajner i jedan od trojice osnivača Pathosa. Doduše, zadnjih godina zamjetna je redukcija drvenih dijelova tako da su aluminij i ostali metali preuzeli glavnu riječ.

OK, pojačalo odlično izgleda, očito ga i high-tech prati, ali vjerujem da će većinu ipak zanimati ono glavno – kako svira?

Pathos Ethos sam spojio na Wilson Audio Sophia 3 zvučnike koji, ruku na srce, nisu baš najlakši teret za ovakvo pojačalo. Da bih ih raspjevao morao sam dobro odvrnuti kontrolu glasnoće što znači da sam i samog Ethosa tjerao na teži režim rada od uobičajenog. Međutim, morao sam probuditi Kim Jong-una u sebi i bezobzirno potjerati Ethos u rudnik ako sam želio vidjeti što zaista može i koliko vrijedi.

Dao sam mu 30-ak minuta vremena da se zagrije i krenuo s lakšim materijalom. U prijevodu to znači da su složenija orkestralna djela ostavljena za kasnije, dok je prednost data kontrabasu Charlieja Hadena i gitari Pat Methenyja s albuma Beyond The Missouri Sky. Osim što je na prvu vrlo dobro istaknuo separaciju instrumenata dodijelivši im odgovarajući zrak i slobodu, Ethos je zavidno naglasio pozadinsku tišinu (ili crninu kako to više vole audiofili nazivati) koja je dodatno izdvojila tijela instrumenata u prostoru.

Uslijedila ja pjesma Down To River To Pray sa soundtracka O Brother, Where Art Thou? koju često koristim prilikom testiranja određenog sustava ili uređaja. Naime, riječ o izvrsnom hi-res (24 bit/96 kHz) snimku koji otkriva dva vrlo važna aspekta za evaluiranje HIFI sustava – uvjerljivost tj. prirodnost vokala i slojevitost (layering). U pjesmi se ističe glavni ženski vokal dok mješoviti muško/ženski zbor zauzima pozadinsku poziciju.

Prema dosadašnjem iskustvu, već prosječni HIFI sustav otkrit će relaciju lead-back vokal. Međutim, kako raste kvaliteta samog sustava ili komponente, tako se ta relacija odvaja da biste u konačnici u vrhunskom sustavu, ili družeći se s isto takvom komponentom, dobili izuzetnu separaciju i slojevitost koja će učvrstiti glavni vokal, dinamički ga izolirati u prostoru, dok će zbor biti gurnut u pozadinu, ali s jasnom slikom gdje se nalaze ženski, odnosno muški vokali u odnosu na glavni. Točku na ‘i’ stavit ćete tek onda ako uspijete i te vokale pojedinačno izolirati u prostoru. Ethos je tu zadaću vrlo dobro odradio i zaista bih bio nerealan kada bih u ovom cjenovnom razredu tražio više.

Stvari su se zakomplicirale s pjesmom Child In Time s antologijskog albuma Deep Purplea iz 1970. godine – In Rock. Ovdje valja naglasiti da se radi o audiofilskom izdanju iz 2009. godine iza kojeg stoji izdavačka kuća Audio Fidelity te o masteringu legendarnog Stevea Hofmana. Ako ste ljubitelj Deep Purplea, pokušajte se dokopati ovog izdanja jer je usporedba sa standardnim gotovo bespredmetna. Nagradit ćete se superiornim zvukom i ostati u čudu koliko toga ste u stvari propustili sve ove godine.

Bez obzira na to što se radi o arhaičnom stereu, odnosno načinu snimanja svojstvenom dobu, te da su često instrumenti ‘gurani’ u striktno lijevi ili desni kanal, Child in Time obiluje naglim prelazima, složenom strukturom i gromoglasnom dinamikom. Ovdje se često pojačala znaju doslovno pogubiti i klimaks pjesme pretvoriti u neartikuliranu smjesu zvukova, posebice na većim glasnoćama. Ovdje je Ethos pokazao prve kapi znoja s čela, iako je sve udarce podnio stojećki. Ne mogu reći da se modrice nisu poznale, ali kao da je znao da mora izdržati jer pravi test tek stiže.

7. i 8. stavak Dies Irae, Brittenovog Ratnog rekvijema (London Symphony Orchestra, Gianandrea Noseda, 2011. – 24/88.2) poslužili su kao posljednje iskušenje. Kompletan simfonijski orkestar s čitavim arsenalom instrumenata te simfonijski zbor, predvođeni dirigentom, kao da su krenuli u juriš na Ethos. Oružja se nisu birala. Trublje, timpani, gudači, činele, puhači i ostala teška artiljerija uz soprano i tenor glasove gazili su sve pred sobom. U svom rušilačkom pohodu pratili su ih dinamika, timbar, rezolucija, tekstura i pozornica također tražeći svoju kap krvi.

Krv su tražili, krv su i dobili. Međutim Ethos je sa svojih 20 kilograma težine preživio i dokazao da se može nositi s vrlo složenim glazbenim djelima. Doduše, imam osjećaj da ne bi preživio encore, ali se primjerice isto tako sjetim Accuphase E-308 integriranog pojačala, slične snage, koje je ne tako davno ozbiljno koštalo više i koje nije moglo ni blizu izvući ovakvo glazbeno djelo na način kako je to Ethos napravio.

Ethos je ostatak druženja sa mnom proveo u daleko prisnijem odnosu. Izvukao sam ga iz rudnika, vidao mu rane, a za uzvrat me nagradio satima vrhunskog zvuka. Glazbeni materijali danima su se izmjenjivali i što sam više slušao, to sam bio uvjereniji da Ethos nema puno veze sa zvukom starije integrirane braće, Classic One Mk3 i Logos. Zvukom je bliži mlađem bratu, Inpol2 integrircu s kojim je Pathos očigledno okrenuo novu stranicu po pitanju pogleda na visokovjeran zvuk.

Cijena Pathos Ethos integriranog pojačala iznosi 27.862,00 kn (s ugrađenim D/A konverterom 31.725,00 kn). Za te novce dobivate ulaznicu u high-end društvo sjedeći u V.I.P. loži. Dobivate vrlo transparentan zvuk i visoku involviranost u glazbu. Uz to, naravno ako poput Pathosa razmišljate malo drugačije, dobivate uređaj koji će malo koga izgledom ostaviti ravnodušnim. Konačno, dobivate zvuk s formom, a to je danas u ovom cjenovnom razredu jako teško naći.

Uređaj sam vratio s vjerom da ću se možda jednoga dana nekako ipak dokopati i preslušati u svom sustavu referentne uređaje iz Pathosa. Slušao sam ih jedne godine na minhenskom High-End sajmu, ali u neadekvatnim uvjetima i nedovoljno dugo da bih stekao konkretnu sliku o zvuku.

Do tada mi ne preostaje ništa drugo nego da ovdje trajno zabilježim druženje s Ethosom te da svaki sljedeći put kada spojim neko integrirano pojačalo u sustav i zaprijetim mu se Brittenom, gledam hoće li mu unaprijed krenuti znoj s čela. Nisu svi stvoreni za rad u teškim uvjetima, nekima više paše šetnja parkom. Obično se takvi vrate kući praznih ruku i ostavljaju obitelj gladnih ušiju. S Ethosom, to se ne može dogoditi.

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3
Izlazno pojačalo: Classé CA-2200
Pretpojačalo/DAC: Classé CP-800
Izvor zvuka: Mac Mini (Mid 2010/Mountain Lion)
Software: Fidelia, Audirvana Plus
USB/SPDIF konverter: M2Tech HiFace EVO
PSU za M2Tech: Soundness
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti: Sumić Audio Black Hole 5 Plus (XLR)
Digitalni kabeli: Audioquest Raven AES/EBU (XLR), Nordost Blue Heaven USB
Strujni kabeli: Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Soba: Akustički tretirana, 8,5 x 3,8 x 2,8 m