Ne znam kako i zašto, ali o ovoj ploči nisam nikad na blogu pisao. To sam skužio tek danas, kada sam pregledavao Too Loud Instagram sadržaj i vidio objavu iz 2019., koja je ustvari jedina vezana uz ovu jedinstvenu ploču. Bez obzira na to što je od tada prošlo 7 godina i što se odavno ta ploča više ne proizvodi i rijetko gdje se može kupiti, smatram da zaslužuje biti dio sadržaja Too Loud bloga. Osim toga, u meni se probudio osjećaj, ili bolje rečeno, poriv da ispravim tu nepravdu.
Dakle riječ je o 150-gramskoj gramofonskoj ploči, singlici koja se vrti na 45 RPM-a, izrađenoj iz tamne čokolade. Da, prave čokolade! Ako vas baš detaljno zanimaju sastojci, ploča sadrži 70 % kakaovca, kakao maslac, šećer, sojin lecitin i aromu vanilije. Etikete s obije strane također su jestive, a sadrže šećer, glukozu, kukuruzni sirup, sorbitol i jestiva bojila.
Međutim, lako za to što je ploča jestiva, nego fakat – svira! Doduše, “samo” A strana jer je B prazna, odnosno glatka. A na toj A strani, nalazi se samo jedna stvar – “From beam to bar”, u izvedbi Cacao all star banda. U tu jednu stranu, urezane su brazde kao na pravoj ploči. Drugim riječima, spustili ste ručku na ploču, igla bu uletjela u brazde i mjuza kreće. Da, naravno, zvuk je loš i tu neće pomoći neka skupa ručka, baza ili zvučnica. Štoviše, rekao bih da moraš biti glup/a pa takvu ploču slušati na gramofonu, koji i s ručkom i zvučnicom, košta više od 100 eura.
Ja je nisam doma slušao na početnom Clearaudio Concept gramofonu jer je i taj tada koštao oko 1200 eura. Doma sam je samo fotkao i to je to. Kako zvuči, čuo sam u jednoj audio trgovini u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu. Mislim da je cijeli gramofon koštao oko 70-ak eura, neki teži entry-level kojeg su koristili za sve i svašta pa tako i sviranje čoko ploče. Nažalost, ta je trgovina odavno zatvorila vrata. Zašto, iskreno ne znam, ali znam da sigurno nije radi jeftinog gramofona ili ove ploče.
View this post on Instagram
Svoj sam primjerak jedva ugrabio, ali ne u tom dućanu u Tkalčićevoj. Naime, sve što su imali na raspolaganju, nekih desetak primjeraka (ako i toliko), odavno su rasprodali i ostala im je još samo jedna ta demo singlica. Da bih našao, konačno i kupio svoj primjerak, morao sam telefonski kontaktirati proizvođača i saznati gdje će se za koji tjedan u Zagrebu u prodaji naći dvije ili tri ploče, a kojima obustavljaju daljnju proizvodnju. Dakle, to je to, više ih neće biti.
Ne da sam te tjedne vrebao priliku ko’ sokol miša u polju, nego sam u zadnji čas kupio jednu od svega dvije ploče koje su došle u Zagreb. I to u dućan s ponudom probranih vina, pjenušaca, šampanjaca, kristalnih čaša i srodnih artikala. Tu se ubrajaju i fini čokoladni proizvodi pa je to ujedno i razlog zašto su te dvije gramofonska ploče ”zalutale” u takav dućan.
Inače, ploču je napravila splitska Nadalina, obiteljska tvornica čokolade s tradicijom dužom od 30 godina. Ta je singlica bila (i do danas ostala) izuzetno originalna ideja i vrhunski reklamni proizvod same tvrtke.
Nažalost, ta je genijalnost bila kratkog životnog vijeka. Čak problem nije bio u uvjetima u kakvim se ploča trebala nalaziti, odnosno držati na temperaturi iznad 20ºC kako se sam materijal tj. čokolada ne bi otopila. Još je manji bio problem kvaliteta zvuka jer je u startu jasno da se takvo što tu ne traži, niti očekuje.
Problemi radi kojih je obustavljena proizvodnja nalazili su negdje drugdje. Prvi, u samoj tvornici jer se pokazalo da sama proizvodnja i baratanje takvim delikatnim proizvodom oduzima previše vremena te samim time umanjuje isplativost.
Drugi je problem bio logističke naravi jer su se mnoge ploče slomile u transportu tj. distribuciji. Tu nije pomogla ni kartonska ambalaža u koje su se ploče pakirale. Nešto slično dostavljenoj pizzi. Dođe ona u kutiji, ali u 99 % slučajeva je neka druga kutija ležala na njoj pa se poklopac uvalio u sir i šunku. No razlika je ta što je pizza ostala u komadu i dalje je jestiva, dok slomljenu ploču na više dijelova nećete nikad slušati. Okej, možete je jesti, recimo otopiti s etiketama pa nafilati palačinke. Ta dva problema, zbog kojih je obustavljena proizvodnja, naveo mi je sami proizvođač u ranije spomenutom razgovoru.
Navodno, nisam provjeravao, čoko ploča se zna tu i tamo pojaviti na javnim događajima, tipa gastro festivali, ljetne fešte i slično, a gdje u pravilu sudjeluje i Nadalina. Štoviše, negdje sam ulovio da se ploča može napraviti po narudžbi. Jasno, ne komadno. Ponavljam, sve je ovo navodno i nemojte me tu držati za riječ.
S druge strane, svima onima koji bi također voljeli imati ovu ploču u svojoj fonoteci, preporučujem da šire bace oko što se nudi na takvim događajima. Zašto ne biste burger fest, Picokijadu ili ribarsku noć, zaokružili jednim finim čokoladnim desertom?