Nakon kratke i teške bolesti, u Zagrebu, u 74. godini života napustio nas je Ante Plančić. U audiofilskoj zajednici ostat će zapamćen kao vrstan samograditelj HIFI uređaja, uglavnom cijevnih pojačala. Dobar dio tih pojačala nastala su inspirirana konstrukcijskim rješenjima legendarnog Hiroyasuija Konda, osnivača japanske tvrtke Audio Note Japan.
Nikada neću zaboraviti dan kada je i mene, pred nekih 25 godina, zgrabila pandemija i kada sam se vrlo brzo suočio s činjenicom da bolesti nema lijeka. Do tada je već bilo zaraženo na desetine milijuna ljudi širom svijeta, a žarišta su se uglavnom nalazila u državama gdje se proizvode zvučnici, pojačala, CD playeri, gramofoni i audio kabeli. Da stvar bude gora, virus je do danas mutirao tako da sad danak uzimaju i DAC-ovi, streameri i glazbeni serveri, a nova laboratorijska testiranja pokazuju kako čak i bežične slušalice predstavljaju ozbiljnu prijetnju.
Ja sam onomad virus popušio u Zagrebu, točnije u Sonus artu gdje sad kupio JM Lab Chorus 706 zvučnike uvezene iz Francuske.
Teško je opisati trenutak kada sam doznao da je preminuo Želimir Vrbanc, među audiofilima poznatiji kao Tatamata. Tada sam znao da je svijet izgubio izuzetnu osobu, osobu o kojoj nikad nitko nije govorio loše, osobu koju su mnogi poštivali i voljeli, ali sam isto tako u tom trenutku znao da sam izgubio osobu koja mi je u mnogočemu bila poput oca.
Definicija audiofila svakako bi bila, zaljubljenik u zvuk ili ako vam je draže – ljubitelj zvuka. OK, postoje i oni koji bi audiofile drastično drugačije opisali, no ne kanim o takvima pisati niti ići u tom smjeru. Želim opisati jednog pomalo netipičnog audiofila i ujedno, velikog glazbofila.
Svatko od nas ima neke uzore u životu, zar ne? Bio jedan ili njih više, mogu se provlačiti kroz sve društvene sfere i pojaviti od najranije dobi ili doći u nekim zrelijim godinama. Kako god, smatram da su uzori nužni svakom čovjeku u vlastitom karakternom i emotivnom razvoju.
Ako nešto duže pratite Too Loud blog, sjetit ćete se da sam o Marijanu Baxi već pisao na stranicama bloga. Tada sam dobrim dijelom objasnio o kakvom je čovjeku riječ i o kakvoj se strasti radi naspram HIFI-ja. Nakon posjete u Zagrebu, ovog puta sam potegnuo sjevernije, do Čakovca, gdje se posljednjih godina Baxa preselio i gdje je u drugačijim uvjetima ponovno složio svoj HIFI sustav. Preseljenjem se puno toga značajno promijenilo, ali je jedna stvar, ona najvažnija, ipak ostala ista.
Buš došel k meni čuti gramofona? – Tako je jednog prijepodneva u telefonskom razgovoru glasilo pitanje Marijana Baxe, prijatelja iz audiofilskih krugova, velikog poznavatelja glazbe i HIFI-ja općenito. S obzirom na to da sam još negdje prije ljeta načuo kako nešto posebno u svom sustavu kuha, trebalo mi je otprilike 5 minuta da u nastavku tog dana uskladim poslovne i obiteljske obaveze. – Okej, Baxa, vidimo se u pola sedam.