Napustio nas je Milan Karan, vlasnik tvrtke Karan Acoustics i glavni konstruktor, ali prije svega čovjek velikog srca i duha. Kada sam pročitao poruku Božidara Savija iz Rotary Audija, u kojoj je napisao da je jutros izgubio velikog prijatelja, osjetio sam u toj jednoj kratkoj rečenici ogromnu tugu jer znam koliko su Milan Karan i Božidar Savi bili povezani, prvenstveno privatno, a onda i poslovno.
Ne mogu vam opisati koliko dugo žudim za pisanjem blog posta na temu iz naslova, ali ne zato što smatram da se osobno nekome moram objašnjavati ili opravdavati, nego da jedan dio čitatelja (nadam se, konačno) shvati kako stvari funkcioniraju u svijetu audio novinarstva. Htjeli vi to prihvatiti ili ne, blog i sadržaj bloga ide pod novinarstvo jer ono što je do jučer dijelio novinarstvo od blogginga danas više ne postoji.
Teško je opisati trenutak kada sam doznao da je preminuo Želimir Vrbanc, među audiofilima poznatiji kao Tatamata. Tada sam znao da je svijet izgubio izuzetnu osobu, osobu o kojoj nikad nitko nije govorio loše, osobu koju su mnogi poštivali i voljeli, ali sam isto tako u tom trenutku znao da sam izgubio osobu koja mi je u mnogočemu bila poput oca.