Kako se bira i recenzira HIFI oprema na Too Loud blogu

Ne mogu vam opisati koliko dugo žudim za pisanjem blog posta na temu iz naslova, ali ne zato što smatram da se osobno nekome moram objašnjavati ili opravdavati, nego da jedan dio čitatelja (nadam se, konačno) shvati kako stvari funkcioniraju u svijetu audio novinarstva. Htjeli vi to prihvatiti ili ne, blog i sadržaj bloga ide pod novinarstvo jer ono što je do jučer dijelio novinarstvo od blogginga danas više ne postoji.

Ukratko, jer nije glavna tema, bloger se po prirodi pisanja oslanja na vlastiti doživljaj, često subjektivan, na izvor informacija koje nužno ne moraju biti činjenične, piše po svojim pravilima i nahođenju te se vodi u većini slučajeva entuzijazmom.

Novinar pak, pripada skupini educiranih i školovanih profesionalaca (bar bi tako trebalo biti), piše tekstove temeljene na provjerenim činjenicama, a ako to i nisu, može dati kritički osvrt na događaje u različitim društvenim, kulturnim, sportskim ili političkim temama, ali opet na temelju ranije stečenog činjeničnog iskustva. Reklo bi se, nema zajebancije.

A ja bih pak rekao da su gornja dva odlomka čisti bullshit jer danas novinar pleše kako urednik dirigira, a ovaj pak kako uprava i vlasnik novinarske kuće piše note. Jasno, najčešće papir i pero osigurava vladajuća stranka. Jedan bloger, ne mislim tu na sebe, da ne bi netko pomislio da sebe zakucavam u zvijezde, može imati veći, snažniji i objektivniji materijal na blogu od mnogih novinarskih izdavačkih kuća. Može globalno mijenjati percepciju javnosti i može doslovno rušiti neki ustavni poredak. S druge strane, može srati i prodavati maglu koju će ponovno milijuni progutati. Ali to danas rade i novinari i svi vi to svakodnevno čitate, tako da granica o kojoj pišem danas zaista ne postoji i svima će biti lakše ako to prihvatite.

E, sad, gdje sam tu ja u cijeloj priči? Kao prvo, počeo sam pisati na blogu pred nekih, uskoro će biti 10 godina, kada mi je dopizdilo sudjelovati na lokalnom HIFI forumu gdje sam pak nakon 6 godina izgubio svaku želju za sudjelovanjem u bilo kojoj temi. Da, istina je gorka, deklariram se kao audiofil, ali isto tako spuštam zastavu na pola koplja i priznajem da među audiofilima ima težih debila. Zbog takvih, na nas posprdno gledaju, u blažem obliku nazivaju ‘zlatouhi’, ali daleko češće frikovi koji imaju zlatne kabele, ne slušaju glazbu nego osluškuju kojekakve uređaje, luzeri koji će prije poderani hodati po svijetu, ali će zato kupiti nove zvučnike, nakarade koji ne znaju uživati u životu i da ne nabrajam dalje.

I upravo zbog tih debila, zadojenih, intelektualno i emotivno ograničenih, koji su svojim stavovima i kretenoidnim pisanjem zasjenili istinske znalce i vrijedne članove foruma od kojih se moglo naučiti na više polja, odlučio produžiti dalje. Kako volim pisati o HIFI-ju i glazbi, organizacija vlastitog igrališta bilo je logično rješenje i tako je nastao Too Loud blog. Meni za gušt, meni!

U početku sam uglavnom pisao o glazbi, društvenim temama, koncertima, akustici i ostalom, ali i o HIFI komponentama kojih sam se mogao dokopati. A dokopao sam se jebenih stvari, takvih kakve si ni danas, gotovo 10 godina kasnije ne mogu priuštiti. No, nisam se nikada time opterećivao, već sam guštao u tome da imam rijetku priliku slušati nešto što u suštini slušaju samo ono koji to i kupuju. Čitaj, bogataši. Meni je to pak bilo ravno prilici da provozam neki super auto. Daj zamislite da vam netko ponudi da provozate Rimac Neveru od par milijuna eura. Što biste rekli, ne hvala, mene to ne zanima. Možda i biste ako vas auti zaista ne zanimaju. Ali ako vas zanimaju, najbolje da ne biste bacili đir. Znači li to da ga morate kupiti? Pa naravno da ne! Ista je stvar i s odurno skupim HIFI komponentama. Ako sam dobio priliku u svom sustavu testirati, primjerice, Dan D’Agostino mono pojačala od 50.000 eura, zašto je ne bih iskoristio?! Pitanje je iskustva i stvaranja reference, pitanje je stasanja, shvaćanja i oplemenjivanja ovog sporta.

No, ubrzo su kroz komentare i mailove stigle kritike i opaske da zašto pišem samo o skupim, gotovo nikome normalnog džepa dostupnim uređajima. E, jebi ga, kako da sad nekome objasnim da pišem jer, eto, bez lažne skromnosti – mogu. Imam mnoge prijatelje među domaćim distributerima. Ljudski sam im prišao i ponudio tekst na anonimnom blogu u zamjenu za iskustvo. Pristali su, naravno prijateljski jer poslovno gledajući, nisu mogli očekivati neku medijsku pozornost, a pogotovo neku komercijalnu vrijednost. Tko čita tamo neki HIFI blog?

S obzirom na to da se bavim digitalnim marketingom i da kroz suradnju s klijentima znam kako stvari funkcioniraju u digitalnom svijetu, od početka sam stvari postavio kako spada i napravio strategiju. Uopće nisam sumnjao, da bez obzira na to što sam startao sebi za gušt, da će taj moj gušt doprijeti do onih koje HIFI i glazba zanimaju. Zaista sam silno želio svoje iskustvo nesebično podijeliti s drugima, a to činim i danas. Još uvijek me ispunjava i čini zadovoljnim ako sam nekim svojim tekstom nekome pomogao, otvorio neki vidik, otkrio neku novu glazbu i ostalo što se veže uz blog. Štoviše, u životu sam upoznao ljude koju su to meni pružili, koju su bili beskrajno voljni dijeliti znanje kada su HIFI i glazba u pitanju. Zar onda nije na neki način pošteno prenijeti to dalje i tako se zahvaliti?

Mjerio sam i gledao, čitao i tražio, educirao se i upijao, drugim riječima, uložio sam trud u blog i uložio sam u sebe. Znao sam kako i imao sam prilično zrelu predodžbu koliko moram financijski ulagati ako želim postići cilj. Jasno, iz vlastitog džepa.

I gle vraga, dogodio se rezultat i ljudi iz čitave regije počinju pratiti i čitati Too Loud blog. I to u značajnom broju. U početku je u prosjeku oko 100-tinjak korisnika dnevno posjećivalo stranice. Pomnožite to s 30 dana i uvidjet ćete da to nije mali broj za usko tematski i takoreći, tek pokrenuti blog. Danas su ti brojevi drugačiji i u dovoljnoj mjeri da je blog prebačen u vlasništvo vlastite tvrtke i da je dio poslove strategije. I to nije nikakva tajna, štoviše, to pripisujem vlastitom uspjehu iz kojeg je na kraju krajeva nastao i TOO LOUD FEST na koji sam posebno ponosan.

Sad dolazimo do važnog dijela teksta, kasnije i ključnog. Jednom kada je blog privukao veliku pažnju i postao istaknuta, ajmo reći, figura u regionalnom medijskom svijetu HIFI-ja, javio se i veći interes distributera. Uvidjeli su priliku, a brojevi su to pravdali, za vlastitom promocijom i dodatnim dosegom do novih potencijalnih kupaca. Tu je krenula suradnja i sad više nije bilo pitanje sporadičnog i kako mi se digne pisanja, nego konkretnog posla.

Da biste vi čitali, primjerice, o novim Audio Research M160 cijevnim mono pojačalima, ta pojačala za početak treba dotegliti, raspakirati, smjestiti i spojiti u sustav. Zatim ih treba danima ili čak tjednima slušati i kombinirati s različitim izvorima i kabelima, treba preslušati desetine glazbenog materijala i pisati bilješke. Zatim fotografirati i kasnije te iste fotografije satima obrađivati. Konačno, treba napisati tekst i lektoriranog ga ubaciti, s fotografijama, u web stranicu. Jasno, morate znati raditi u WordPressu pa i tu odraditi posao. Slijede društvene mreže i izrada oglašivačkih kampanja kako bi se dosegao što veći broj čitatelja. Vjetar u leđa takvom zahvatu dat će i slanje Newslettera kojeg, eto, također valja urediti, a da bi dosegao više od 1000 primatelja (što blog odavno ima) i platiti.

Na kraju sve to lijepo zapakirati i vratiti. Doduše, moram priznati da dobrim dijelom dečki iz dućana donesu i odnesu komponente, ali opet, oni se ne zajebavaju danima sa zvučnicima i traže im idealnu poziciju u prostoru. To ja radim.

I sad ide ključan dio i svi oni koji me jebete u komentarima jer nemate što drugo jebati u životu, dobro čitajte! Da, naplaćujem recenzije jer je to dodatan prihod tvrtke i iskreno se nadam da ću jednog dana samo od toga živjeti. Sve gore opisano je posao. Da, užitak je, ali je na kraju dana posao. Međutim, sad opet dobro čitajte, ja sam taj koji bira što ću testirati i o čemu ću pisati. Sagledam ponudu distributera i sam odaberem ono za što smatram da bih volio čuti, a isto tako o čemu bi pratitelji bloga voljeli čitati.

Kroz godine sam slušao i uvažavao kritike i prijedloge čitatelja pa sam krenuo birati i jeftinije komponente. Na kraju se pokazalo kako sam u nekim uživao poput prasca u blatu. I o tome sam pisao. Danas a priori biram komponente i zvučnike za koje smatram da bi mogle proći na testiranju po pitanju zvuka. To nahođenje dolazi s iskustvom i informiranjem. Najiskrenije, bilo je izrazito skupih uređaja koje sam nakon par dana vratio. Toliko su bile očajne ili defektne da si nisam mogao dozvoliti da pišem o njima i da te dijelove, trenutke očaja, prešutim. To što je neko pojačalo od 30.000 eura kod mene sviralo za kurac, ne znači da neće u kombinaciji s nekim drugim zvučnicima i u nekoj drugoj prostoriji, s totalno desetim ožičenjem, svirati za bogove. Kod mene nije sviralo i radije vratim i tražim nešto drugo, nego da ga u par kartica teksta sahranim.

Da, naravno, ima onih koji bi takav tekst i pljuvačinu voljeli više pročitati nego ugledati Isusa na nebu, ali to se ovdje neće dogoditi.

Foto: Pexel.com, Lad Fury

Namjerno neću navoditi brendove, ali bili su u pitanju uređaji koji ne samo da koštaju ruku i nogu, nego su ih renomirani strani audio novinari zakucali u nebesa i okitili nagradama. Dakle, koji je smisao takvog teksta? Nema ga, osim što može biti hrana izopačenih pojedinaca.

Da nema distributera, niti bih do sada ispisao stotinjak tekstova niti bi bilo TOO LOUD FESTA. Naravno, ne zaboravite da nitko ne plaća ovaj tekst, reportaže s koncerata, recenzije albuma i ostale teme koje se ne odnose na testiranja. Nitko ne plaća ni održavanje YouTube kanala, video editiranje i još mnoštvo drugih, da ne kažem, pizdarija. No, zbog toga ne kukam već i dalje na sve ovo gledam s ogromnim žarom i entuzijazmom. Jebote, ljudi plaćaju da po portalima čitaju kojekakve depresivne i negativno nabijene članke, a te će naplate biti sve više, dok je ovdje sadržaj – besplatan!

I onda mi netko, netko kome taj dan doktorica nije prepisala Viagru pa ne može jebati, dođe ovdje onanirati i ispucavati frustracije. Od prvog dana govorim, brate mili, ako ti Too Loud blog ide na jetra, otiđi na neki drugi. Ima ih hvala bogu. Meni nikad nije palo na pamet otići na neki fashion blog i guziti ekipu jer kupuju skupu odjeću ili obuću, ili im tumačiti da su pristrani, prodane duše, da ja to sve isto kupim u H&M-u za desetinu, da ne znaju što valja i još k tome druge uvjeravati da je autor bezveznjak.

Pazite, idiot se registrira na blogu samo da bi mogao ostaviti komentar i teže omalovažavati, naravno i vrijeđati. Međutim, ne zna da unutar WordPressa vidim i IP adresu koja se veže uz taj mail. I onda se ponovno registrira s drugim mailom i sam sa sobom razgovara misleći da svi vide kako komentiraju dva različita usera, a ne zna da vidim da je ista IP adresa u pitanju. Pa čovječe – get life! 

Za kraj… Da, ovo je primjer kako blog u privatnom smislu izgleda i primjer da mogu biti onakav kakav želim biti u trenutku. Slobodan, prost, vulgaran, iskren i tekstom zadovoljan. Kamo sreće da se svi tako osjećaju u svom svijetu i za promjenu, uzmu najbolje što im se u životu nudi pa bile to i male stvari. Sretan sam jer osjećam da je ipak većina ovdje prisutnih upravo takva. Čitamo se.

58 komentara na objavi “Kako se bira i recenzira HIFI oprema na Too Loud blogu

    • Hvala Tomislave, da ti pravo velim, i ja sam takav tekst dugo očekivao od samoga sebe. Dat ću sve od sebe da takvih, osobnih tekstova bude što više i da pruže širu sliku zašto je HIFI kao takav prekrasna stvar u kojoj prvenstveno treba uživati, a ne ju nalaziti kao predmet svađa, plitkoće ili prilike da nekome pokažeš da njegovo viđenje stvari ne vrijedi pišljiva boba, nego je, eto, tvoje konačno. Pozdrav!

  1. Frende sve 5. Još od vrimena doajena Hi-Fi-ja sa ovih prostora nisan pročita’ slađi txt .

    • Hvala, Mario. Što je najgore, kako radim s klijentima iz totalno drugih oblasti, i tamo vidim takve tužne ljude. Da, to bi bila dobra karakterna definicija. Međutim, tamo ne mogu pisati ovakav tekst u njihovo ime, ali tu, u svoje… o, da!

  2. Po mom mišljenju do sada najbolji tekst!
    Svako slovo na pravom mjestu!
    Nebojša, čestitam od srca!!!
    Živio

  3. Iskreno uvijek mi je drago kada vidim recenzije high end uređaja, iako znam da do većine njih neću doći. Tako da nemam problem da se bavite samo recenzijama high end opreme i gušt mi je to pročitati. Isto tako volio bih da sam bio u Minhenu i poslušao uživo neke od tih high end uređaja. I to smatram iskustvom. Blog, po meni, je sasvim dobar, veoma često se vratim i pogledam i pročitam i super je … ono što mi u tekstu smeta jesu psovke. OK, sve razumijem, komentare, komentatore, kvazi komentatore, kvazi stručnjake, ali mislim da nije bilo potrebe za nekim rečenicama. Dosta detaljno je opisano kako radite i to je super.
    Svaka podrška i samo naprijed …

    • U sadržaju teksta nalaze se riječi i rečenice koje pod normalno izbjegavam u svojim tekstovima i nisu moj stil, ali s druge strane, ne treba se praviti ni previše fin. Kada vam netko istrči pred haubu i time vas dovede u situaciju da ni krivi ni dužni do kraja života nosite traumu, i to samo zato jer je to ‘tužna’ osoba namjerno napravila, onda nema finog vokabulara. Hvala Vam na podršci i komentaru!

  4. Kada netko kao ti, pun optimizma, entuzijazma i volje da nešto korisno i lijepo napravi i time i svoja saznanja i uživanja prenese i nama, preusmjeri svoju energiju na borbu s luzerima koji nikad nisu imali ništa za pružiti pa nastoje sve oko sebe omalovažavati i pljuvati smatrajući da će time sebe uzdići to je potpuno besmisleno i pogrešno a pogotovo spuštajući se na njihov nivo komunikacije.

    Mi svi koji čitamo tvoj blog, saznajemo nešto novo i nešto naučimo čak ako se ponekad i ne slažemo s nekim tvojim stajalištem veoma lako razlučimo dobre i konstruktivne od ovih luzerskih,destruktivnih i uvijek istih kojima je čak svejedno o čemu i kojem blogu se piše samo rasipaju svoj otrov i sve je uvijek loše ;prevara i šišanje ovaca itd itb…
    Nemoj trošiti vrijeme i energiju pa ni tipkovnicu na njih jer oni tone zaslužuju ali očekuju da te načnu, zatruju i spuste na svoj nivo i jedino če oni uživati u ovom tvojem članku.
    Nama ostalim pak lijepo piši o novim pločama, koncertima i novim uređajima koje si imao sreću i mogučnosti nabaviti. Do nečeg novog i lijepog od tebe
    Lp baxa

    • Hvala ti što si se javio i komentirao. Ono što se često ne vidi jest upravo pomoć ljudi poput tebe koji su više puta uskočili i pomogli tamo gdje moje znanje posustaje ili ga uopće nema. A sve u cilju da se konačna recenzija prezentira s nekim smislom i pozadinom. Pa sad, ako sam već ja na piku i moj se rad ne cijeni, pa daj onda čovječe sagledaj širu sliku i cijeni te ljude koji su pomogli u onome što čitaš. Zar je to tako teško?

    • Ima tu i tvoje škole i za to sam ti neizmjerno zahvalan. Naravno, znaš o kakvoj školi govorim i koliko nema veze s HIFI-jem. Hvala!

  5. To buraz! A takvi komentatori su oni isti koji u životu nisu zaradili ni lipe (većinom i uhljebi) a koji ispod članaka o Rimcu pišu savjete da bi trebao proizvodit automobile koje oni mogu kupit.

    Pazi ti ludost MoĆ-a (Malog običnog Ćovijeka) kojem je domet složit policu iz IKEA-a, govoriti vlasniku firme koja proizvodi električni super automobil što bi on trebao radit…

    Tak da, kak je ono jedan rekao, ljubmorne duše mogu samo da mi ga popuše!

    • Sve si rekao, pa čak i ono što mi nije stalo u tekst. Mislim je, ali ipak… morao sam kočnicu negdje povući :)

  6. Ono što sam ja čitao da ti ljudi zamjeraju je da si napisao hvalospjeve o jednom uređaju na svom blogu, a u (privatnom) društvu ga popljuvao i to je izašlo van. Nakon toga je dosta ljudi krenilo s negativnim komentarima. Nemam pojma jel priča istinita ili ne. Iskreno, niti me zanima. Blog mi je ok za pročitati kad nešto izađe i sve 5.

    • Domagoj, daj, molim te… Ajmo biti konkretniji, a ne u sferi rekla-kazala. Koji uređaj, u kojem društvu, kada, gdje…

      Ma, ustvari nebitno jer stojim kraj svake svoje rečenice koju sam tu napisao. Ono što dozvoljavam i što je normalno, jest da se vremenom može (i događa se!) mišljenje i stav promijeniti. Meni je prvi par audiofilskih zvučnika koje sam kupio zvučao kao da aposlutno nema razloga dati više. Sada, 20 i kusur godina kasnije uviđam da je bilo riječi o konfekciji, ali da sam tada imao blog, vrlo vjerojatno bi ih zakucao u zvijezde. Hvala ti na čitanju i praćenju.

  7. Rekoh ti, ne znam cijelu priču, ali mislim da se radi o Yamahi integrircu. Bila je neka rasprava na FB oko toga. Meni se nije činilo baš nešto sporno jer to što si ti pisao sam čitao po mnogim forumima vani. Zato i kažem, za onaj rekla-kazala dio ti ne mogu reći jer na znam. Samo kažem šta sam pročitao.

  8. Nebac, dragi moj friende,
    ima nas više nego dovoljno koji te s guštom čitaju.
    Sve ovo loše nije do tebe ili do bloga, naprosto je tako sa ljudima.
    Ovom prilikom pozdravljam sve kretene o kojima pišeš, jer pretpostavljam da im tako poremečenima i sa tako narušenim psihičkim zdravljem nije nimalo lako. I btw. nije neka empatija, samo pozdrav;)
    A ti, dragi moj, samo rokaj!

    • Nego što, nastavljam, teško da će me takvi pokolebati i ugasiti ljubav prema ovome. Zapravo, ja te ljude žalim jer ako žive tuđe živote, a fiksacijom na mene žive, očiti je dokaz da nemaju vlastiti.

  9. Pozdrav Nebojša,

    Odlično napisano, osobno vrlo često kliknem na blog (čitaj: prije newslettera) kako bi pročitao novi tekst, činjenica je da kvalitetnih tekstova o hi-fiju nedostaje i to već desetak godina i ovaj blog je stvarno raritet.
    Samo satavi dalje.

    Lijepi pozdrav
    Denis

  10. Nebojša
    Ljubomornih bolesnika ce uvijek biti. Nije za ludu ona narodna: Za dobrim…..
    Nastavite vi po svome.
    Bolesnike odj….I to bi bilo to.
    Puno uspjeha u dajnjem radu i srece u privatnom životu.
    LP Marin

  11. Bravo Nebac,odlican clanak i osvrt..samo nastavi dalje,ima nas puno puno vise sto citamo i cijenimo tvoj rad!

  12. Trolova svugdje ima, a pogotovo na ovakvim temama. U neku ruku je predrasuda da su audiofili freakovi pa se s guštom udara po njima i na to se ne treba obazirati. Kad ponestane reakcije nestat će i akcije.

  13. Nebac, naj se sekirati. Znaš da smo zemlja nogometnih selektora, vojnih analitičara, ekonomskih genija, ukratko, trolova svake fele. Zemlja pljuvača. To je način da komentar bude jači, a komentator se osjeća moćno. U svojoj maloj rupici. Dođi na gemišteka i opusti se, morti dobiješ i masline ;)

  14. Dragi Nebojša,
    Ako pišeš dobro za sebe, to će biti dobro i za druge.
    Puno truda i vremena treba za održavati ovu priču na životu.
    Hvala ti na tome.

    Pozdrav od sarkastične ekipe z Bukovca.

  15. E pa tako se to radi, rećeš i miran, kome se ne sviđa neka se vrati odakle je potekao!
    Otkad ne pratim forume, moj život je ružičastiji.
    Znaš, dok nije bilo foruma i Fb isto je bilo budala, samo je onda patila samo familija i komšiluk, sad pati cijela zajednica.
    Samo nastavi tako.

  16. Blog i dalje ostaje pod favoritsima, među prvim stvarima što ujutro otvorim da vidim ima li kakav novi post za čitat s guštom taj dan na poslu pod pauzom.

  17. Super text. Totalno kuzim potrebu da se napise uz komentar da se ne treba nikome ni za sta opravdavati. Ako ne zele, mrzitelji mogu sreću potražiti drugdje.
    Da nema blogova i entuzijazma kao sto se vidi ovdje, i da nema distrubutera (iako ponekad znaju iritirati), puno bi stvari ostalo skriveno/nepoznato. Aktivnost distibutera u HR je za velicinu trzista zapravo i poprilicna tako da to treba podrzati i poduprijeti a ne unaprijed pljuvati i izbjegavati. Ovaj se hobi uči slušanjem, ali puno ljudi donosi sudove bez da tona nisu culi. Forume audiofila treba izbjegavati, kao i savjete velikih “gurua” .
    Samo naprijed. Ne moramo se, zapravo i ne trebamo, uvijek sloziti oko svega- u tome je i dio čari cijele stvari, ali da cemo se nastaviti citati – definitivno hocdmo.

    Srcačan pozdrav

    • Hvala Nikola. Naravno da se ne moramo složiti oko svega napisanog i baš kao što si napisao, ne bi bilo ni poželjno. Međutim, stvar je međusobne komunikacije koja se temelji na uvažavanju tuđeg mišljenja, a ne vrijeđanja, omalovažavanja i zauzimanja vlastitih stavova kao konačnih. Zbog takvih sam dobio krila za napisati ovaj tekst.

      Lijepi pozdrav!

  18. Da, to je put i način kako se počinje, radi i profesionalno profilira a ostaneš čitan i uvažavan kao ‘netko’ tko ‘nešto zna’ o onome čime se bavi. “Zna nešto?!” Što više znaš sve više otkrivaš koliko još treba da saznaš. I s tim računaš ‘dok umiješ’ da računaš …
    To garantira put k daljem uspjehu i smislu bavljenja i ‘ovim poslom’.
    Ovaj dio teksta to potvrđuje:
    “Kroz godine sam slušao i uvažavao kritike i prijedloge čitatelja pa sam krenuo birati i jeftinije komponente. Na kraju se pokazalo kako sam u nekim uživao poput prasca u blatu. I o tome sam pisao. Danas a priori biram komponente i zvučnike za koje smatram da bi mogle proći na testiranju po pitanju zvuka. To nahođenje dolazi s iskustvom i informiranjem ( … ).
    Ljubav, znanje i kultura se stječu a ne kupuju … Na zadovoljstvo i nas mnogobrojnih audio/muzikofila.
    Srdačan pozdrav od Branka iz Travnika

    • Branko, hvala Vam na komentaru. Šaljem srdačan pozdrav iz kipućeg Zagreba (kad će više kiša?).

  19. Nebojša,
    Nisam baš neki audiofil ali imaš respect za ovaj tekst. Svaka riječ ti je na mjestu. A one isfrustrirane drkađ..e ignoriraj.
    Svaka čast i samo naprijed.

  20. Bravo Nebojša. Tako je i kod mene bilo, u offline svijetu za kupovinu foto opreme. Prvo kada sam kupio Nikon D850, pričali okolo da što će to meni. Sada si kupio Nikon Z9 i normalno priče opet kruže. Kupio sam jer si mogu priuštiti. Ne pijem, ne pušim pa si mogu priuštiti Z9. Doduše ja se ne sekiram, već ih dodatno palim. Sa Z9 fotkam bube, pčele i to 😁 … uglavnom ovakvih je bilo i biti će. Isto tako si ne kupujem neku skupu audio opremu, ali volim čitati tvoj blog i znam kada zatražim tvoj savjet od raznih modela koji mi financijski odgovaraju, da uvijek dobijem odličnu preporuku. Sa slušalicama sennheiser što si mi preporučio sam prezadovoljan. Zato samo tako i dalje piši. Uvijek će biti ljudi koji će pljuvati i kritizirati, ali dok je bar jedan čitatelj koji će te iskreno pohvaliti isplati se truditi.

    • Sve je jasno, Roberte. Pratimo se već dosta dugo, komuniciramo na više platformi i smatram da imamo dovoljno staža da prepoznamo pizdojalce i duhom siromašne ljude. Umjesto da se prime nečega što ih ispunjava, pokažu muda i potpišu se punim imenom i prezimenom iza onoga što rade, radije blate i maltretiraju druge gdje god stignu. Prilično sam siguran da onaj koji ovdje dolazi komentirati samo da bi ispucao vlastitu frustraciju, čini to još na nekoliko mjesta.

      Hvala ti na komentaru, čitamo se! ;)

  21. Nebojsa, apsolutno je okej da ovom blogu – bez obzira na to kako je zamisljen u pocetku i koliko je daleko u medjuvremenu dogurao – kontinuirano pristupate pozitivno… premda nema nista lose ni u povremenom “nijansiranju” (uvjetno receno) sivijim tonovima, jer tako i ono sto je pozitivno dodatno dolazi do izrazaja. Dosad sam primijetio da takvi tonovi u Vasem pisanju ne izostaju u potpunosti – nije bas sve, uvijek i samo “cvijece”, dakle, nema straha od izostanka balansa. I ovaj tekst je dio takve price.
    Kad je o balansu rijec, ovom blogu se uvijek iznova vracam upravo stoga sto je raznolik, nije dosadan. Naravno, glavni sadrzaj su recenzije higher- i high-end audio opreme – premda me razvesele i povremeni osvrti na onu cijenom dostupniju – i povezana dogadjanja (a povremene objave za medije, sa znatno manje “osobne note”, mozda nisu razlog posjete blogu ali su sasvim normalna stvar). No, meni je podjednak (a ponekad, ovisno o konkretnom sadrzaju, i veci!) gust naletjeti na recenzije albuma i koncerata ili “raport” s kucnog posjeta nekom od Vasih kolega-audiofila. Raznolikost i strast – “ono iznutra” – uz kompetentnost, svojevrsnu ekskluzivnost sadrzaja, a na kraju balade i “dobro pakiranje” osnove su za kvalitetan (i dugovjecan) blog ovog profila. Na TooLoud-u svega toga ima. Stoga, keep up the good work!

    • Hvala Matko. Ono što većina nema na umu, pogotovo oni koji ovdje traže pravdu, neku istinu, pitaj boga što, prcaju, jebu, itd… zaboravljaju da iza bloga stoji jedan (1!) čovjek. A taj jedan, dakle, ja, ne mora se nikome svidjeti. I to je tako lako zaobići, ali ne… ajmo, udri! Meni je to tužno.

      I da, naravno da ću nastaviti pisati. Uživam u tome, to je moj svijet. Hvala ti!

  22. Nebojša, sve što mogu reći je samo da bih volio jedino još više sadržaja na tvom site-u. Uvijek s guštom pročitam što napišeš. Bilo bi super da možeš malo više recenzirati npr. ploče – nova izdanja (ne muziku, već s aspekta zvuka). To je vrlo korisno. A na otrov i palamuđenje se po meni najbolje uopće ne osvrtati. Ne znam zašto audiofilija često privlači kompleksaše, sveznalice i natjecateljski raspoložene, često otrovne ljude.
    LP
    Zvonimir

    • Hvala, Zvonimire. Imam par novih albuma u pripremi, sve od reda domaća izdanja od kojih su neka pravi audiofilski biseri. Nadam se da će ti svidjeti tekstovi, a i sama glazba koju opisujem. Lijepi pozdrav!

  23. Baš sam uživao čitajući ovaj tekst i to ne pišem tek onako samo da je napisano.Psovke me uopće ne smetaju,a mislim da je i vama trebalo nešto ovakvo da se ispucate i da sa još više energije krenete dalje.Razumijem da se neke prilike ne mogu propustiti i gušt mi je čitati o skupim high end komponentama,ali mi je još draže kad recenzirate neke manje skupe .Sve u svemu samo naprijed i ne osvrćite se na gunđala i trolove ma gdje god bili!
    lp

  24. Pozdrav Nebojša,

    Bilo je ovo zanimljivo pročitati. Ima divnih ljudi, ima i onih beskrajno isfrustriranih, ali i onih koji misle da sve znaju, a ne znaju ništa te onih koji znaju puno, ali smatraju da je njihovo mišljenje jedino relevantno.

    Šta da ti kažem osim – čuvaj živce. Znam kako je to – čim pustiš nešto javno kažeš sebi – “neću se obazirati na kometare”, a komentari te ipak štrecaju dok s druge strane neki od onih koji pišu uopće ne razmišljaju o tome, a drugi pak namjerno pucaju jer ne znaju valjda kako drugačije izbaciti nakupljenu agresiju nego na internetu. Internet je zanimljiv ako ga izoliraš samo kao sociološki eksperiment – dalo bi se doktorske disertacije napisati o tome.

    Žao mi je što te audiofilski forum razočarao, osobno sam tamo proveo dosta zabavnog vremena i upoznao divne ljude. Naravno, shvatio sam da ima i tvrdoglavih… I osobno sam napisao nekoliko gluposti za kojima žalim čisto jer sam ljudima zauzimao prostor upuštajući se u filozofiju, ali barem je i tema bila takva – off topic. Znaš li možda što se dogodilo s forumom, čini mi se da ga nema više?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.