Anouar Brahem Quartet na 63. Jazz festivalu Ljubljana

Ljubljana, 16. 6. 2022. – 63. Jazz festival Ljubljana 15. do 18. 6. 2022.

Ponekad se lijepe stvari dogode kada se čovjek najmanje nada. Jedan pogled u pravo vrijeme na Too Loud grupu na Facebooku i u trenutku sam ja bio taj čovjek. Sretan jer sam prvi ugledao objavu u kojoj je stajalo da jedan član grupe poklanja ulaznicu za koncert Anouar Brahem Quarteta jer je spriječen u odlasku. Od objave do mog javljanja i prihvaćanja ulaznice prošlo je manje od minute, sasvim dovoljno da mi upravo ta ulaznica omogući da prisustvujem jednom od najboljih jazz koncerata na kojem sam bio posljednjih desetak godina.

Anouara Brahema slušam i pratim već godinama. U mojim je ušima jedan od najvažnijih jazz glazbenika čije sam albume višestruko sve preslušao, a o nekima čak i pisao na stranicama ovog bloga. Otkrio mi ga je Želimir Vrbanc, moj dobar prijatelj, audiofil i veliki ljubitelj glazbe koji nažalost više nije s nama. Njemu u spomen i bezgraničnu zahvalnost posvećujem ovaj tekst. Da nije bilo njega, pitanje je kada bi i na koji način upoznao glazbu Anouara Brahema. Zajedno samo proveli sate slušajući stare i nove albume i vodili mnoge razgovore o pojedinim naslovima i kompozicijama.

Anouar Brahem

Anouara Brahema pikiram već godinama i svako malo provjeravam gdje će održati sljedeći nastup. Na moju veliku žalost, svi ti koncerti, ili uopće nisu bili u Europi ili su bili u udaljenijim europskim državama. No, onda je došao raspored za 2022. i tu se na popisu našao Jazz festival Ljubljana. Međutim, koliko god da sam se veselio tom datumu u lipnju, nisam imao jasnu predodžbu hoću li baš tada, tog datuma, 16. 6., moći ići na koncert. Na kraju sam odustao od kupovine ulaznice i nekako se pomirio s činjenicom da ću morati pričekati neku novu priliku. Naravno, kasnije sam skužio da mi je taj dan slobodan, ali je već bilo prekasno.

I onda se dogodio neplanirani razvoj događaja iz uvodnog dijela teksta i tada sam znao da se sreća napokon nasmiješila. Ljubljana, stižem!

Koncert se održao u Cankarjevom domu, u Gallus dvorani. Istog je dana održano još nekoliko nastupa, uglavnom svi u CD parku (Council of Europe Park), smještenog ispred Cankarjevog doma. Prvi je počeo u 16.30, dok je zadnji završio iza ponoći. Već po dolasku osjetio sam odlučnu atmosferu i opuštenost. Ljudi su ležali na travi parka, sjedili uokolo, slušali jazz i zabavljali se.

Mogao sam vidjeti sve generacije, stare i mlade, muškarce i žene, parove i čitava društva. Bijeg iz kišnog Zagreba u sunčanu Ljubljanu i takoreći teleportacija u neku drugu, meni bližu dimenziju, izmamio mi je osmijeh na lice i osjećao sam se kao da sam – doma. Da stvar bude bolja, 6 dana ranije sam planinario u Sloveniji pa mi je vinjeta za cestarinu vrijedila još točno taj dan do ponoći.

Povrh svega, ljubljanski jazz festival za mene ima posebno mjesto u srcu i sjećanjima jer sam upravo na tom festivalu prethodnih godina slušao i gledao neka od najcjenjenijih imena svjetske jazz scene. Pamtim nastupe Davea Hollanda, Jacka DeJohnettea, Tomasza Stanka, Richarda Galliana, Joeya Barona, Dhafera Youssefa, Johna Scofielda, Joea Lovana, Gonzale Rubalcabe, Matthewa Shippa i drugih.

Slijed dobrih događaja ima nastavak. Naime, mjesta nisu bila numerirana, tako da se sjedilo kako je tko želio ili ulovio mjesto. Iskoristio sam trenutak, izvukao foto aparat iz ruksaka i krenuo poput vrućeg noža kroz putar kroz masu okupljenog u atriju dvorane.

Čekao se ulazak u dvoranu i znao sam da ako se ne snađem, mogao bih sjediti negdje daleko ili skroz ulijevo, odnosno udesno. Ovako, kada su vidjeli konkretan foto aparat u rukama i foto ruksak, ljudi su se samo razmaknuli i propustili me točno u trenutku kada su hostese otvorile vrata. Sjeo u sam u prvi red u sredinu, drito pred izvođače!

Neposredno pred početak koncerta, promotor je naglasio kako je zabranjeno korištenje foto aparata i video kamera. Lagano sam izignorirao taj dio najave jer sam znao da se to odnosi na onaj dio publike koji ne zna isključiti bljeskalicu na foto aparatu ili mobitelu, koji ne zna smanjiti svjetlinu na ekranu i koji bez ikakvog beda snimi cijeli koncert pa ga stavi na svoj YouTube kanal.

Doduše, mene je to ograničilo da fotografiram iz više pozicija, ali vjerujem da sam ipak uspio uloviti par dobrih kadrova. Osim toga, fotografirao sam isključivo u prekidima i za vrijeme glasnijih dionica. Drugim riječima, nisam nikoga omeo u slušanju koncerta.

Anouar Brahem Quartet čine, osim Anouara Brahema na oudu (varijanta arapske lutnje), tu su još Klaus Gesing na saksofonu i bas klarinetu, Björn Meyer na bas gitari i Khaled Yassine na udaraljkama (darbuka i bendir). Dakle, tu imamo glazbenike iz Tunisa, Njemačke, Švedske i Libanona, prvi put okupljene 2009. godine oko albuma, The Astounding Eyes of Rita.

Khaled Yassine

Te su večeri apsolutni svi briljirali i zaista ne mogu nikoga posebno izdvojiti. Klaus Gesing savršeno se saksofonom ili bas klarinetom stapao s kompozicijama. Ta količina suptilnog osjećaja za povezivanje i upliv oduzima dah. S druge strane, Björn Meyer također je odsvirao maestralno dok je Khaled Yassine gotovo preuzeo duhovno vodstvo kvarteta pružajući bravure na udaraljkama. Uz Anouara Brahema, disali su kao jedno, bezgrešno komunicirali i zajedno radili na građenju glazbenog tkiva.

Klaus Gesing

Slušali smo kompozicije s Astrakan Caféa, Madara, Thimara i ostalih albuma, među njima i s posljednjeg, Blue Maqams te The Astounding Eyes of Rita radi čijeg je albuma, kako sam ranije napisao, kvartet i oformljen.

Björn Meyer

Kako su kretale poznate kompozicije tako je oduševljenje raslo u meni jer su to oni trenuci kada uživo slušate nešto što se prethodno višestruko slušali s nosača zvuka i kada ste mislima lutali i maštali o tome kako bi bilo dobro vidjeti majstore na djelu. Među takvim kompozicijama našle su se The Astounding Eyes of Rita s istoimenog albuma te Bahia s albuma Blue Maqams. Inače, osim što je Bahia famozna kompozicija sama po sebi, već mi je neko duže vrijeme i jedna od referentnih kompozicija za testiranje HIFI sustava, tako možete zamisliti oduševljenje kada sam je te večeri čuo uživo.

Po završetku koncerta publika je stojeći na nogama, snažnim aplauzom ispratila kvartet s pozornice, ali ga isto tako vratila na bis. Uživanje se još malo produžilo, a sudeći po izrazima lica samih glazbenika, rekao bih da su isto tako i oni uživali svirajući.

‘For Too Loud, Anouar Brahem’ – uspomena za sva vremena

Konačno sam ispucao i posljednjeg jokera te večeri te nakon koncerta prvi stao u red kako bih upoznao Anouara Brahema i zamolio ga da mi se potpiše na par albuma koje sam ponio iz Zagreba, upravo se nadajući da bi se takvo što moglo dogoditi. Čovjek je nevjerojatno srdačan i pristupačan, baš kao i njegova glazba. Koncert i odlazak u Ljubljanu za pamćenje!


4 komentara na objavi “Anouar Brahem Quartet na 63. Jazz festivalu Ljubljana

  1. Jako dobro,vjerujem da je bilo divota prisustvovati ovakvom nesvakidašnjem događaju-koncertu,e da je bar više ovako kvalitetnih sastava i bliže.
    Lp.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.