Factory Tour: Karan Acoustics

U Novi Sad možete otići iz više razloga. Prvi, grad je prekrasan. Osjeća se utjecaj Austro-Ugarske, kako u arhitekturi, tako i u kulturi i korijenu građana. Novi Sad, možda niste znali, uz Rijeku, odabran je kao Kulturni grad Europe 2020. godine. Drugi, gastronomija je na zavidnom nivou i generalno teško da ćete negdje loše jesti i piti. OK, tu je i onaj treći, muški razlog, žene su lijepe, ali ovo kao oženjen muškarac možda ne bih trebao isticati no to je neosporna činjenica. Osobno često odlazim u Novi Sad, gotovo jedanput mjesečno, međutim posljednji odlazak obogatio sam jednim posebnim iskustvom o kojem ovdje pišem.

Novi Sad – Jednom kad ga posjetite, poželjet ćete se vratiti.

Naime, Novi Sad je grad u kojem nastaju jedni od najcjenjenijih HIFI uređaja današnjice u svjetskom razmjerima. Ovdje je matično sjedište tvrtke Karan Acoustics, proizvođača audio uređaja o kojima se uglavnom piše u superlativima na svim kontinentima, ali oko kojeg isto tako leži određena doza, nazovimo to tako – enigme. Objasnit ću o čemu je riječ.

Karan Acoustics nastao je prije 30 godina i danas uživa status proizvođača ultimativne HIFI opreme. S druge strane, pogotovo ove naše, domaće, svi govore o Karan Acousticsu, čitaju hvalospjeve iz strane štampe i medija, a Karan Acousticsa ustvari na ovim prostorima gotovo da i nema. Štoviše, tek su rijetki imali prilike išta iz te manufakture čuti, a da ne kažem da Karan Acoustics nećete vidjeti i čuti (ili vrlo rijetko) niti na nekim najvećim svjetskim HIFI sajmovima. Dakle, mogli biste se s punim pravom zapitati – tko je ustvari taj Karan Acoustics?

Milan Karan – glavni konstruktor i vlasnik tvrtke Karan Acoustics.

Karan Acoustics je Milan Karan, po kojem je tvrtka dobila ime, vlasnik i glavni mastermind koji do danas vuče sve konstrukcijske, dizajnerske i poslovne konce tvrtke. Riječ je o karizmatičnoj osobi čvrstog stava i jasno zacrtanih ciljeva. Upoznao sam ga prvi put na ovogodišnjem TOO LOUD FESTU gdje se pojavio kao gost Rotary Audija, izlagača na festivalu i domaćeg distributera Karan Acoustics elektronike. I upravo zahvaljujući Rotary Audiju, imali smo ove godine ekskluzivnu priliku vidjeti i čuti najbolja Karan Acoustics pojačala u ponudi, model KA M 2000. Da ne bi bilo zabune, ta ste pojačala mogli čuti u Zagrebu na TOO LOUD FESTU i pitaj boga gdje i kada ponovno.

Karan Acoustics KA M 2000 mono pojačala na TOO LOUD FESTU 2019 u izložbenom prostoru Rotary Audija.

No, to je upoznavanje zaista kratko trajalo jer sam tih dana bio limitiran vremenom, rastrgan organizacijom i obavezom da festival prođe u najboljem svjetlu. Međutim, u dogovoru s Rotary Audijem i činjenicom da sam poslovno često u Novom Sadu, rodila se ideja da obiđem Karan Acoustics na svom izvoru te da čovjeka bolje upoznam.

Na moje ugodno iznenađenje, na stolu u demo prostoriji Karan Acousticsa još uvijek se nalazi VIP akreditacija s TOO LOUD FESTA 2019.

Ono, ranije napisano – čvrstog stava i zacrtanih ciljeva, ne samo da je meni bilo dovoljno za opis Milanovog karaktera iz drugog susreta, nego sam uvjeren da bi i svatko drugi stekao isti dojam. Milan je takav čovjek, konkretan i jasan. Nema tu amo, tamo, nego tako i tako. Neke mi je stvari ponovio više puta, stavljajući naglasak na posao kao takav i rekao – ‘Gle, ili u životu radiš stvari kako spada ili ih ne radiš. Ako ne radiš, onda pusti brate… nemoj, lezi bre, odmaraj. Ali ako radiš, onda ideš do kraja.’

Nadam se da će Milan čitajući ovaj tekst uvidjeti da smo po tom pitanju isti i shvatiti zašto tekst izlazi gotovo mjesec dana nakon posjete. I ja volim obraditi svaku od 80 fotografija u prilogu, napisati tekst kako ga osjećam i izbaciti tekst kojim ću prvenstveno ja biti zadovoljan. Ne bude li jedna riječ ili fotografija na svom mjestu, tekst ostaje u mojim očima.

Tog dana u Novom Sad druženje je krenulo malo drugačijem putem. Naime, po dolasku u grad prvo me je Milan pokupio ispred hotela u kojem sam odsjeo i odveo na ručak. Uslijedio je masakr na novosadski način jer je opće poznato da u Novom Sadu ne možete ostati gladni ili razočarani ponudom hrane. S nama su u društvu bili Milanov sin Emil i Pero Subotić, djelatnik tvrtke.

Sjeli smo u restoran The Camelot gdje sam se prepustio izboru kuće – pikantnim rebarcima. Ono, pa neću ja sad valjda izmišljati toplu vodu ako se zna što se ovdje jede i što je najbolje!? Pita konobar – ‘Malu ili veliku porciju?’ Kaže Milan – ‘Veliku, bre, kakvu drugu!?’

Nisu rebarca mala, nego su krumpiri divovski.

20 minuta kasnije u tanjuru sam imao pola prasca s krumpirima i povrćem. Jasno, i kajmakom u sredini. Borba je krenula i ne sjećam se da sam ikad jeo tako ukusna rebarca. Da, stukao sam cijelu porciju i popio pivo. I taman kad sam likovao svojim podvigom, eto ti ponovno konobara – ‘Jeste li za neki desert?’ Pomislio sam, hajde, beži bre, kakav desert, a kad tamo, pitanje je običaja. Čitaj: moraš!

OK, ako moram… bring it on! Eto krempite, guste, velike, zajebane, ali i prefine. Pala je krempita za dobrobit čovječanstva, tako da smo se mirne savjesti mogli uputiti u Milanov dom. Tamo se, naime, nalazi i proizvodni pogon i sjedište tvrtke. Grubo govoreći, pola (impozantne) kuće je privatne namjene, a pola poslovne. U prizemlju poslovnog dijela nalazi se radionica, dok se kat iznad nalazi još jedna radionica sa skladištem dijelova te Milanova kancelarija koja je ujedno i demonstracijska prostorija. Ukupno je 8 ljudi zaposleno u Karan Acousticsu, no svega par zaposlenika, uključujući Milana, čine srž proizvodnje. Glavna prodaja vrši se putem distributera iz Azije, Sjeverne Amerike i Europe.

Po ulasku u kuću, Milan me je odmah ponudio kavom, ali za to zaista nije bilo mjesta u mom želucu tako da sam odbio, čak i po cijenu da više nikad ne razgovaramo. Umjesto kave, primio sam se foto aparata i krenuo s pitanjima – što je ovo, čemu ovo služi, tko ovdje radi…?

Prije nastavka, nekoliko rečenica o samom proizvodnom programu Karan Acousticsa. Prema informacijama sa službene web stranice, trenutno se u ponudi nalaze KA S 400 i KA S 600 stereo pojača, KA M 900 i KA M 2000 mono pojačala, KA L mk3 i KA L Reference mk3 pretpojačala te KA PH1 i KA PH Reference gramofonska pretpojačala. Nažalost, KA I 180 integrirano pojačalo, nakon druge reinkarnacije više se ne proizvodi, baš kao i KA S 180 stereo pojačalo.

Naime, razlozi leže u činjenici kako je za izradu integriranog (i manjeg stereo) pojačala potrebno uložiti jako puno u proizvodni proces, ali i sam materijal. U konačnici se to mora odraziti na cijenu tako da odlaze, a pogotovo u usporedbi s jačim modelima, na rub isplativosti.

Nova zvijer u nastajanju – Prototip budućeg izlaznog (stereo i mono) pojačala koje će pratiti novu Master Collection LINEa seriju. Milan je obećao superiornije performanse od sadašnjih referentnih izlaznih pojačala.

Svi su uređaji takoreći ručno rađeni, izuzev gotovih naručenih dijelova poput CNC strojem obrađenih aluminijskih dijelova kućišta. Transformatori i kondenzatori također se rade prema zadanim specifikacijama. Iz razgovora sam saznao da aluminij stiže iz Švicarske i to zbog visokog stupnja čistoće, tako da nema neugodnih iznenađenja u obliku mrlja kad aluminij domaćeg dobavljača dođe s eloksiranja.

Pogled na radionicu Karan Acousticsa smještenu u prizemlju. Ovdje se obavlja veći dio posla vezanog uz sastavljanje i testiranje dijelova i uređaja.

Radionica na prvom katu. Ovdje se nalaze i police s mnogobrojnim dijelovima za uređaje. Neke od njih Karan Acoustics nabavlja mjesecima unaprijed prije nego što dođe pri kraju zalihe.

Američki Cardas, odabran je kao izvor kabela kojim se vrši ožičenje uređaja. Ovdje je čak riječ o ekskluzivitetu jer koliko sam shvatio Milana, toliko je zadovoljan implementacijom Cardas kabela u svoje uređaje i zvukovnim rezultatima, da ništa drugo ne dolazi u obzir. Konačno, u ponudi se više ne nalaze ni kabeli vlastite proizvodnje.

Samo za odlikaše – S obzirom na količinu naručenih kabela, Cardas je Karan Acousticsu omogućio kupovinu referentnih kabela iz ponude u rinfuzi tj. na metre. Došlo mi je da zamolim Milana da mi cvikne jedno dva, tri metra. Nek’ se nađe.

Za kompletno unutrašnje, ali i vanjsko spajanje uređaja, Karan Acoustics također koristi Cardas kabele. Ne moram vam napisati što mi je rekao kad sam spomenuo da, između ostalih, u svom sustavu koristim Transparent kabele.

Ostali dijelovi dolaze sa svih strana svijeta i iskreno govoreći, nisam zapamtio gdje se sve nalaze izvori. No, jedna me druga stvar iznenadila i o kojoj krajnji kupac poput mene uopće ne razmišlja kad mora odvojiti iznos za HIFI uređaj.

Stvar je u tome da je nekad Karan Acoustics morao naručiti, primjerice, novu količinu kondenzatora onog trenutka kada bih ih na lageru ostalo 50. Naravno, tu se računa na vrijeme isporuke, a to je vrijeme nažalost sve duže i duže, tako da se sad za isporuku pojedinih kondenzatora čeka i do 12 mjeseci. Ovo pak uvjetuje narudžbe i lageriranje veće količine, ne samo kondenzatora, nego i ostalih dijelova, a što pak predstavlja dodatno financijsko opterećenje i mora se odraziti na konačnu cijenu.

 Kondenzatori pojačala također se rade prema Karan Acousics specifikaciji.

Karan Acoustics uređaji stoje na Cricital Mass Systems, Center Stage2 podloškama, višestruko nagrađivanog američkog proizođača anti-vibracijskih proizvoda. Već ovo samo po sebi dobrim dijelom određuje konačnu cijenu Karan Acoustics uređaja.

Govoreći o cijenama Karan Acoustics uređaja, one nisu male. Naprotiv, recimo za 30th Anniversary pretpojačalo, iz najnovije Master Collection LINEa serije, izdvojit ćete oko 34.000 eura, dok za par referentnih KA M 2000 mono pojačala oko 45.000 eura. Tu su i, uvjetno rečeno, cijenom prihvatljiviji uređaji, ali generalno govorimo o luksuznoj audio opremi.

S druge strane, taj luksuz nudi vrhunske performanse uređaja i isti takav zvuk. Već desetljećima mnogi audio novinari o Karan Acoustics uređajima pišu u superlativima, ostavljajući minimalan prostor zamjerkama ako ih uopće i nađu. Osim toga, pokušajte Karan Acoustics uređaje potražiti u oglasnicima pa ćete vidjeti da se vlasnici vrlo rijetko od njih rastaju.

Karan Acoustics KA M 2000 mono pojačalo u dijelovima. U svako pojačalo, ugrađuje se 36 izlaznih tranzistora. Pojačalo isporučuje monstruoznih 2000 Watta na 8 Ohma.

Svaki se tranzistor ručno ispituje i provjerava da li se nalazi unutar zadanih specifikacija i tolerancija.

Moje slušno iskustvo s Karan Acoustics uređajima je vrlo skromno. Svojevremeno je na domaćem terenu kružilo KA I 180 integrirano pojačalo (prva verzija) koje sam slušao u nekoliko različitih sustava. Iako je to bilo pred nekih 15-ak godina, sjećam se dobrog zvuka. Sljedeće je bilo tek na ovogodišnjem TOO LOUD FESTU, ali teško je pokazati prstom na KA M 2000 mono pojačala i reći da su upravo ona bila zaslužna za odličan zvuk. Naime, cijeli je sustav briljirao pa tako i pojačala u njemu. Treća prilika, i najkonkretnija, dogodila se sada u Novom Sadu (ha, zgodna igra riječi!), kada smo se preselili u Milanovu radnu sobu, odnosno u slušaonu.

Karan Acoustics radni sustav. Namjerno pišem – radni, jer služi testiranju vlastitih uređaja, dijelova i komponenti. Naravno, i za uživanje u glazbi.

Demo prostorija ujedno je i radni prostor Milana Karana. Između ostalog, ovdje nastaju i nacrti za izradu štampanih ploča uređaja.

Riječ je o nekih 40-ak kvadrata akustički tretirane prostorije. Izuzev par vidljivih bočnih difuzora, u prostoriji nema apsorbera i bas trapova. Bar ih ja nisam vidio. Umjesto takvog, nazovimo ga ‘klasičnog akustičkog namještaja’, u prostoriji su razmješteni sićušni akustički rezonatori iza kojih stoji tvrtka ASI (Acoustic System International) i njihov tvorac, Franck Tchang.

E, sad, nemojte me pitati za detalje oko tih proizvoda jer ni sam ne znam što bih vam napisao. Za mene se ta cijela stvar već nekoliko godina nalazi pod velikim znakom pitanja i nije mi potpuno jasno na koji princip ti rezonatori rade. U redu, shvaćam klasične akustičke rezonatore i kako oni rade, ali ovi su jedva oku vidljivi i lako zbune promatrača. Nekakve drvene kockice i peharčići, utječu na zvuk različito, ovisno o tome jesu li finiširani u srebru, zlatu ili platini. OK, dovoljno, tu se zaustavljam jer vrlo lako tekst može otići u krivom smjeru.

Karan Acoustics D/A konverter s vanjskim napajanjem – Trenutno ovaj uređaj nije u slobodnoj prodaji i još uvijek je u fazi razvoja. Kada će i hoće li uopće ugledati svjetlo dana, za sada ostaje nepoznato.

Francka Tchanga su po prvim javnim nastupima i prikazima svojih proizvoda takoreći javno razapeli, označili lakrdijašem i prevarantom, da bi vremenom stvar dobila drugo lice pa sad možete pročitati dijametralno suprotna mišljenja i pozitivna iskustva. Ponavljam, osobno sam neutralnog stava i ne mogu govoriti o tome vrijede li ASI rezonatori ili ne. Međutim, mogu govoriti o Milnovoj prostoriji koja je takoreći gola, u kojoj se osim tepiha, nalazi svega par komada običnog namještaja. Zidovi su također goli, tek pokoja slika, i na njima se ističu velike staklene stijene. Na prvu bi čovjek pomislio da nema šanse da se ovdje dogodi ozbiljan zvuk, a pogotovo ne onakav kakvog sam imao prilike čuti.

ASI (Acoustic System International) LiveLine prepojačalo (24.000 eura) – Ispod haube nalazi se Karan Acoustics motor.

Inače, Milan Karan je s Franckom Tchangom, osim prijateljskih i u poslovnim odnosima jer se ispod haube ASI uređaja nalazi upravo Karan Acoustics elektronika. Ovo nije nikakva tajna. Štoviše, osim što je jasno naznačeno na samim ASI-jevim uređajima, na više mjesta možete pročitati recenzije u kojima se navodi ovaj podatak. Jednog sam ugledao u Milanovoj radionici i pitao o čemu se radi. Objasnio mi je genezu nastajanja ASI uređaja iako sam primijetio da je bio pomalo zatečen time što nisam znao o čemu je riječ. Gledajući kroz vlastitu prizmu, vrlo vjerojatno nisam čuo za bar još desetak takvih audio egzota i mogu mirno živjeti s tom činjenicom.

Na stražnjoj strani ASI (Acoustic System International) Grand Stereo izlaznog pojačala (30.000 eura), kao i na svim ostalim ASI-jevim uređanima, jasno stoji – Designed by Milan Karan.

No vratimo se mi kat iznad, u slušaonu. Tamo se nalazio prezentacijski, ujedno i testni HIFI sustav u kojem se nalazi: 4 (!) Karan Acoustics KA M 2000 mono pojačala, novo 30th Anniversary Master Collection LINEa pretpojačalo, KA PH Reference gramofonsko pretpojačalo s vanjskim napajanjem, Kuzma XL2 gramofon sa Stogi Reference ručkom i Benz Micro LP-S zvučnicom, Kalista CD transport s Kalista Elektra vanjskim napajanjem, Karan Acoustics DAC, Burmester 948 Power Conditioner, kompletno Cardas ožičenje iz vrha ponude te zvučnici vlastite izrade. Sva je elektronika smještena na Finite Elemente audio police.

Karan Acoustics zvučnici – Radna verzija za sada nema naziv. Iako spartanskog izgleda i nedovršeni, zvučnici pružaju ultimativne peformanse. 

Zvučnici su još u fazi prototipa i daleko su od finiširanog proizvoda. Riječ je o kompresijskoj konstrukciji (zatvoreni kabineti bez bas-refleks otvora) u koje su ugrađene Scan Speak zvučničke jedinice. Ustvari zvučnički sustav čine dva bas i dva midbas/visokotonska kabineta. S obzirom na to da je riječ o prototipu, skretnice se nalaze van kabineta kako bi bilo lakše raditi na podešavanju, mjerenjima i izmjenama dijelova.

Dijelovi skretince konstantno se mjere i pomno se slušaju svake promjene. Pitao sam Milana što traži u zvuku, na što mi je odgovorio da se osluškuju finese, detalji i sve ono što se čini sitnim, a što u konačnici čini veliku razliku.

Scan Speak Ring Radiator visokotonske jedinice još uvijek su jedne od najboljih koje danas možete kupiti.

Milan već ima neku viziju kako bi zvučnici mogli u konačnici izgledati, ali i koštati. Ovo posljednje me zamalo srušilo s trosjeda. Riječ je o iznosu kojeg za ovu priliku neću navesti, ali recimo da za isti možete kupiti jedno 5000 početnih ASI akustičkih rezonatora. Bez zajebancije.

Pleasure table – Za kojim god albumom ili flašom whiskyja posegnuli, teško da ćete pogriješiti.

Ugodno sam se uvalio u trosjed ispred kojeg se nalazio stol s jedno 60-ak CD-a. Već letimičnim pogledom uvidio sam kako je uglavnom riječ o (skupim) audiofilskim izdanjima od kojih su neka danas teže nabavljiva. Doduše, dobar dio tih naslova imam u fonoteci, tako da kada me Milan pitao što želim slušati, posegnuo sam bez previše razmišljanja za Schindler’s List soundtrackom (MCA Records/K2 HD, 2016.) i zamolio da mi pusti naslovnu temu.

Odmah mi je bilo jasno kako imam priliku slušati izuzetan sustav jer se takav, prirodan zvuk violine ne može čuti svaki dan i bilo gdje. Mogao sam čuti uvjerljivo ocrtano tijelo instrumenta, realnih gabarita. Sustav je odmah pokazao izvrsnu rezoluciju, tako da nije bilo niti problema s definicijom pozornice, separacijom instrumenata, detaljima i mikro dinamikom. No, to je bilo tek zagrijavanje.

Eh, da, sad sam se sjetio… ima jedna priča vezana uz Schindler’s List soundtrack i još jedno audiofilsko izdanje (Ultimate Masterdisc 24K Gold CD – MCA Records, 1993.). Pročitao sam recenziju nekog tupana koji je zamjerio izdavaču 24K zlatni premaz na CD-u. Naime, našao je takav potez naumjesnim jer je opće poznato da su nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata pljačkali zlato Židova, štoviše, u logorima im čupali zlatne zube. Inače, priznaje da se radi o izvanrednom naslovu. Svakakvi ljudi hodaju po ovom planetu, zar ne?

Novo 30th Anniversary Master Collection LINEa pretpojačalo s vanjskim napajanjem (34.200 eura) – Beskompromisno tehnički napravljen uređaj i značajno unaprijeđenog dizajna.

Uslijedili su japanski jazzeri Isao Suzuki i Tsuyoshi Yamamoto, s albuma, The Famous Sound of Three Blind Mice (Three Blind Mice/JVC XRCD, 1998.), a potom i Josipa Lisac s posljednjeg studijskog albuma, Tu u mojoj duši stanuješ (Croatia Records, 2018.). Taj sam album donio Milanu na poklon i iako se možda ne uklapa u audiofilsko društvo sa stola, posljednja pjesma albuma, 10-minutna izvedba Magle razbacala nas je po sobi. Josipa je pjevala samo za nas i bilo je to zaista fantastično zvukovno iskustvo.

Emil Karan, Milan Karan i Pero Subotić – Ekipa A1 s kojom sam proveo nezaboravan dan u Novom Sadu. Guys, you rock!

A onda je uslijedilo tektonsko pomicanje zemljinih kora. Milan je posegnuo za Yimom Hok-Manom, kineskim majstorom udaraljki. Još jedno audiofilsko (i vrlo rijetko) CD izdanje (Lim/K2 HD, 1998.) sadrži 8 tradicionalnih kompozicija, izvedenim udaraljkama, među njima i ogromnim bubnjevima.

Inače taj album slovi kao jedan s najbolje snimljenim udaraljkama uopće, tako da preporučujem nabavku u nekom formatu. Samo, ako izlete membrane iz zvučničkih jedinica, nemojte kriviti mene i moju preporuku. Možda, prvo kupite album frendu audiofilu za rođendan pa vidite što će se dogoditi. Ako taj ne nađete, može proći i Knock Out, Charlyja Antolinija.

Daljinski upravljač novog 30th Anniversary Master Collection LINEa pretpojačala. Uz gumbe za promjenu glasnoće te isključivanje/uključivanje zvuka, tu je i gumb i za promjenu faze. O ovome smo opširnije porazgovarali i Milan se zaista potrudio da mi objasni zašto je u pretpojačalo ugrađena ta opcija. Čak je posegnuo za dokumentacijom i olovkom i papirom. Stvar je prilično složena, tako da bih to ostavio za neku drugu temu, ali u svakom slučaju, budući vlasnici znat će iskoristiti tu mogućnost.

Za potpuni ugođaj, Milan se primio daljinskog upravljača i muški ga natočio. Par sekundi kasnije mogao sam osjetiti kako me bas udara u prsa te uz moja, premeće u želucu i ona ranije pojedena rebarca. Strahovita dinamika ispunila je svaki djelić prostorije i to je više sličilo adrenalinskoj vožnji. Aplikacija u mobitelu pokazivala je na trenutke, u pikovima, negdje između 100 i 115 dB. Drugim riječima, slušali smo prilično glasno.

Karan Acoustics KA PH Reference gramofonsko pretpojačalo s vanjskim napajanjem. U vlastitom sustavu nešto izmijenjenog izgleda, ali vjerujem istog zvuka kao i komercijalna verzija.

Štampana ploča Karan Acoustics KA PH Reference gramofonskog pretpojačala. Vidljivi su preklopnici koji korisniku nude velik raspon različitih postavki.

Međutim, slušali smo frapantno razgovijetno i artikulirano. Milan kaže da zvučnici idu do 10 Hz, ne znam minus koliko dB-a, nebitno, ionako se to gotovo nema na što snimiti, a pogotovo ne na CD, ali je činjenica da zvučnici idu pakleno nisko. Tu su se sad dogodile dvije stvari. Prva, takav glasan, precizan i čist bas, nemoguće je dobiti u prostoriji koja nije akustički tretirana. Točka! Sad se vraćamo na famoznog Tchanga i njegove rezonatore koji očito ipak rade svoj posao. Ne znam kako bih to drugačije objasnio.

Karan Acoustics KA M 2000 mono pojačala – Jednostavnog i ugrađenog dizajna, pojača su pravi monstrumi, ali i instrumenti za dugotrajno uživanje u zvuku. Čisto remek-djelo audio industrije.

Druga, pojačala su ta koja su zvučnike čvrsto držala za cojones i nisu ih puštala ni milimetar. Većina drugih odavno bi krepala u najgorim mukama uz mogućnost da se zapale. No, ne i četiri KA M 2000 mono pojačala koja isporučuju 2 kW na 8 Ohma po kanalu. Dakle, ovdje imamo u punom smislu riječi, ultimativnu kontrolu i snagu koja se na najvećim glasnoćama doslovno igra sa zvučnicima.

Metronome Technologie Kalista – CD transport s vanjskim napajanjem (oko 65.000 eura). Zamislite ultimativno kuhinjsko cijedilo kojim čete izvući posljednju kap soka iz naranče. E pa, isto tako ćete Kalistom izvući posljednju jedinicu i nulu s CD-a.

S druge strane, zvuk niti u jednom trenutku nije postao naporan za slušanje, naprotiv, bio je nevjerojatno transparentan, otvoren, precizan i involvirajući. Uz prilično jako izražen holografski efekt, mogao sam gotovo vidjeti bubnjeve, osjetiti nategnutu kožu i drvene udaraljke. Ovo pak ponovno sugerira da nisu samo par bočnih difuzora ti koji su omogućili linearan zvuk u prostoriji, nego i te vražje mikro ASI kockice i rezonatori razmješteni po stropu i zidovima. Neću imati mira dok se ne dokopam tih rezonatora i sam se uvjerim u kojem grmu leži zec. Iako, moram napisati kako sam stekao dojam da bi u sobu ipak legao dodatni (klasični) akustički tretman jer bi se time postigla još preciznija slika s jače zacementiranim instrumentima na pozornici.

Kuzma Stabi XL2 gramofon s Kuzma Stogi Reference ručkom i Benz Micro LPS zvučnicom. Gramofonska integracija za cijeli život. Ako Kalista cijedi CD-e, ovo cijedi vinile.

Ovako ili onako, slušao sam sustav za pamćenje. Tu nema spora i uvjeren sam da će i oni koji nakon mene zasjednu u trosjed osjetiti isto ono što sam i ja. Što se mene tiče, sustav u potpunosti opravdava status Karan Acoustics kao izvanserijskog proizvođača HIFI uređaja za najzahtjevnije korisnike. Ako je i postojalo, za mene je velo tajne skinuto i mogu samo priželjkivati da jednoga dana nešto od viđenog i poslušanog stavim u svoj sustav.

Obostrano zadovoljstvo u istom kadru. Hvala Rotary Audiju na prilici da upoznam Milana Karana i dio njegove ekipe te da se upoznam sa zvukom o kojem ću još dugo pričati.

Na kraju balade iz Novog Sada, osim vrijednog audiofilskog iskustva, nosim i vrijedno novo poznanstvo. Poznavati Milana Karana otvara neke nove horizonte i nosi sa sobom dobru vibraciju. Ne onu koju sam osjećao po povratku u hotel i još sutradan za doručkom. Iako, i ta bi bila sasvim dovoljna.


6 misli o “Factory Tour: Karan Acoustics

  1. Povratni ping: Prvi pogled: Marten Coltrane 3 Statement Edition zvučnici - Too Loud

  2. Zaista lijepo napisana i pofotkana tvornicka tura. Hvala Nebac.

    Jedan detalj mi zapeo za oko, Alpha core tinol zica (inace cijenjen brad tinola), vidljivo je da su sastojci 60% kositra, 38% olova i 2% bakra, nista sporno, ali ukoliko ga koriste u svojim uređajima, kako to prolazi ROHS(lead free) standard?
    Znam da tinol s udjelom olova daje puno lijepsa lemna mjesta i lakse je njime lemiti uz nize temperature(manji termicki stres na komponente), i da neki proizvođaci odbijaju koristiti bezolovne tinole, al onda imaju problem ulaska na EU trziste.

  3. Sve izgleda vrhunski,a o zvuku niti ne bih.Nisam imao nikad prilike poslušati Karan uređaje,ali baš me zanima da li bi gospodin Karan bio voljan napraviti nešto i za nas obične smrtnike.Manje i cjenovno prihvatljivije komponente-da li ste ga možda upitali o tome?

    • Jesam, pitao sam ga. Međutim, uz zrelu distributersku mrežu u Europi, Aziji i Sjevenoj Americi, sve tri ekonomske zdrave, nema interesa u razvijanju, nazovimo to tako, low end hifi-ja. Štoviše, čak je i integrirac izašao iz ponude.

  4. Povratni ping: In memoriam: Milan Karan (1965. – 11. 4. 2024.) - Too LoudToo Loud

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)