Tko je malo jače zagrizao u svijet analognih izvora zvuka, konkretnije, gramofonskih ploča, a pogotovo ako je uložio novac u neki ozbiljniju (čitaj: skuplju) gramofonsku integraciju, sasvim sigurno zna kako danas za “dobru ploču” valja izdvojiti konkretnu lovu.
Pod “dobra ploča” stavljam izdanja koja su odrađena kako spada, počevši od tehnike snimanja, studijske obrade i konačno, izrade same ploče.
I koliko god da je vinil doživio drugu mladost te da se ponovno štancaju ko ludi, u većini slučajeva se radi o lošoj produkciji, odnosno lošoj kvaliteti zvuka, često i očajnoj. Posljedica je to procesa u kojem se kompletno nastali obrađeni digitalni materijal tek u posljednjoj fazi, onoj koja takoreći prethodi urezivanju zapisa na vinil, ustvari pretvara u analogni.
Trenutačno se na tržištu nalazi more izdanja koje doslovno možemo opisati kao CD prebačen na vinil. Radi takvih rješenja tj. izdanja, sasvim je opravdano i logičnije ulaganje u dobar CD player ili DAC, nego u gramofon. Ako je već sve digitalno, čemu pretvorba u nešto što već u startu nema genetiku analognog?
Nažalost, to, što su se gramofoni i ploče vratili u modu, ne znači da su se vlasnici gramofona upoznali s činjenicom da u većini slučaja kupuju drek od izdanja.
Na svu sreću, postoji posebna vrsta ljudi, evolucijski razvijenih tako da čuju ono što obični smrtnici ne čuju. Taj im je pak dar dao kredite kako bi vlastitim visokim kriterijima i žednim ušima natjerali pojedine izdavačke kuće da ulože napore, znanje i konačno, novce, u kvalitetniju produkciju na obostrano zadovoljstvo. Jasno, govorim o audiofilima.
I baš zahvaljujući audiofilima, sad imamo “win-win” situaciju. Dok jedni doživljavaju zvukovnu nirvanu bolju od seksa, drugi mlate pare prodajući glazbu koju smo već tisuću puta slušali. Doduše, ne u svjetlu kakvog nam oni nude.
Jednostavno je igra takva kakva je i ako zaista danas želite slušati vrhunski zvuk s ploča, morat ćete dublje gurnuti ruku u džep. Tu ću iz cijele priče izbaciti vinil izdanja iz prošlog stoljeća, većim dijelom još uvijek dostupna putem različitih kanala, a koja i dandanas superiorno zvuče, mahom zato što digitalija tada nije uopće postojala ili je tek bila u razvoju.
Tamo negdje, ‘60., posebice ‘70. i dobrim dijelom ‘80., nastale su tako dobre ploče tj. izdanja da mnoga od njih i danas predstavljaju referencu vrhunske analogne produkcije i visoko vjernog zvuka. Ovdje se klasična glazba naročito izdvaja po tom pitanju. Teško da ćete ostati zvukom razočarani ako negdje zgrabite dobro očuvanu ploču u izdanju nizozemskog Philipsa, RCA-Victor Red Seala ili DECCA-e.
No, vratimo se mi u sadašnjost i pogledajmo kako se danas dokopati dobre ploče. Za početak, valja odvojiti vrijeme i po internetu istražiti koji izdavači na tržište izbacuju superiorna gramofonska izdanja, kakvim se tehnikama i kojom opremom služe te kako općenito izgleda proizvodni proces. Prilično sam siguran da će se tu vrlo brzo izdvojiti i prepoznati kvalitetne etikete. Ako ništa drugo, bar po cijenama samih ploča.
Stvar je u tome da pojedine tvrtke plaćaju prava na otkup ili korištenje originalnih glazbenih zapisa izvorne izdavačke kuće. Mahom je tu riječ već u startu analognim zapisima na magnetofonskoj traci koja se u daljnjem procesu analogno obrađuje i konačno, prebacuje na analogni medij tj. gramofonsku ploču. U takvim slučajevima ne postoji ni “D” od digitalnog. Još ako svemu saznate kako se iza obrade mastera našao netko tko zna posao te svojim radom stekao status jednog od najboljih u povijesti glazbene industrije, recimo poput Stevea Hoffmana, Rudyja Van Geldera, Keitha O. Johnsona ili Jan-Erica Perssona, teško da ćete kupiti mačka u vreći ili bolje rečeno, slušat ćete naslov koji zvukom miljama odskače od onog nastalog u nekoj globalnoj mainstream izdavačkoj kući.
Naravno, kvaliteta zvuka ne ovisi samo o obradi postojećeg, odnosno nekog starog mastera. Tu su i nova, recentna izdanja čiji su masteri također nastali korištenjem znalačkih snimateljskih tehnika i opreme.
Da ne bi bilo zabune, da biste slušali vrhunski zvuk s ploče, ne mora nužno u cijelom procesu nastajanja biti izbačen digitalni segment. Mobile Fidelity Sound Lab (MOFI), jedan je od primjera izdavačke kuće u čijem se produkcijskom lancu pojedinih vrhunskih vinil izdanja nalazi digitalna karika.
Kopanje po internetu otkrit će i to da su se među mnogim izdavačkim kućama pojedine izdvojile i etablirale te višestruko dokazale kao izvor vrhunskih gramofonskih ploča. Tome u prilog, kao prvo idu mnogobrojne pozitivne recenzije po različitim audio i glazbenim portalima ili časopisima, a zatim i iskustva samih kupaca koji ih dijele širom interneta ili usmenim predajama. Osim toga, odlučite li se za kupovinu, uvjerit ćete se i sami.
Brzo ćete skužiti i to, da jedan Analogue Productions, Reference Recordings, Opus 3, Blue Note (posebice Music Matters i Tone Poet serije), Classic Records, MOFI (UltraDisc One-Step), Foné, Three Blind Mice i da ne nabrajam dalje, iza sebe imaju izdanja koja predstavljaju apsolutni vrh po pitanju kvalitete zvuka. Nažalost, neka od tih više nisu dostupna redovnim prodajnim kanalima, već putem second-hand izvora, ali to ne mijenja na činjenici da među trenutačno dostupnim i recentnim izdanjima također možete kupiti ploču najboljeg mogućeg zvuka.
Loša vijest je ta da su cijene ploča takvih specijaliziranih izdavačkih kuća osjetno veće od onih komercijalnih. Ovisno o samom izdanju tj. određene serije unutar glazbenog kataloga u koju je uložen dodatni i složeniji produkcijski proces, cijena se može kretati od par desetaka do par stotina eura po naslovu. Uglavnom je riječ o “debelim” 180-gramskim, u nekim slučajevima čak i 200-gramskim vinilima, jednostrukim i dvostrukim. Neke se vrte na standardnih 33 RPM-a, one pak bolje i skuplje na 45 RPM-a. Neke su pak nastale tehnikama kojima se preskače određeni korak u proizvodnom procesu s ciljem postizanja još kvalitetnijeg zvuka. To preskakanje zapravo diže cijenu ploče jer izlazi iz okvira standardne proizvodnje te dodatno smanjuje konačan broj dostupnih primjeraka. Kada uzmete u obzir da “obična ploča” košta oko 20-ak eura, plus/minus, a jedna ovakva 200 ili više eura, postaje jasno da ultimativno uživanje u zvuku vinila ima svoju cijenu.
Dodatnu gorčinu daje činjenica kako se generalno na tržište stavlja ograničena količina svih tih audiofilskih, zvukom superiornih izdanja koja se u pravilu brzo rasprodaju, a što pak sa sobom povlači postizanje višestruko i gotovo nebuloznih cijena na second-hand tržištu.
Da stvar bude još gora, a to pišem iz vlastitog iskustva, i u tom se u žitu može naći kukolja. Mala je vjerojatnost, ali ipak postoji, da se konkretno iskeširate za neku vanzemaljsku ploču, a u konačnici nesretno piknete loše proizvedenu (“odštancanu”) ploču s kojom možete dupe obrisati. “Preslušavanje” vezanih tj. susjednih kompozicija na istoj strani ploče, preskakanje igle, čudni zvuci i ostale proizvodne anomalije doslovno ploču čine neupotrebljivom tj. neslušljivom.
Naravno, ne treba biti pesimističan i skeptičan, već se dobro informirati prije kupovine, prihvatiti rizik i u konačnici nagraditi dobrim zvukom u okviru vlastitih financijskih mogućnosti. Moje su takve da sam si priuštio nekoliko najboljih i vrlo skupih izdanja od većine vodećih audiofilskih izdavačkih kuća. Čak sam kupovao iste naslove različitih audiofilskih etiketa. Razlike ima, ali generalno sva ta izdanja nemaju blage veze s onima kakva se na milijune prodaju.
A onda su se u nekom trenutku u cijelu tu audiofilsku, analognu priču, ubacili neki novi igrači, tvrtke koje do jučer tj. nikad nisu postojale na diskografskoj mapi. Možda iznenađujuće i neočekivano, među njima su se našle i one, koje s druge strane imaju bogato zaleđe i dugogodišnju tradiciju u proizvodnji vrhunske audio opreme.
Kako god, vjerujem da se u tim tvrtkama, takve, gotovo radikalne poslovne odluke kojima de facto ulaze u nepoznati svijet, nisu nastale nepromišljeno ili slučajno. Štoviše, čak bih rekao da tu nije ni pitanje grabljenja dijela kolača tržišta na kojem nisu prisutne, a tiču se vrhunskog zvuka.
Prije bih rekao da je riječ o svojevrsnom dokazivanju koliko su samoj tvrtki glazba i zvuk kao takvi važni te isticanju vlastitih proizvoda kao izbor najboljih alata za beskompromisno uživanje u istoj toj glazbi i zvuku. Prilika je to da se zatvori puni krug te stvori cjelovita slika o brendu koji se ne oslanja samo na inženjersko i tehničko znanje, već i na poznavanje psihoakustičnog učinka slušanja zvuka te kako ga već na samom izvoru učiniti visoko vjernim predloškom.
Jedna takva tvrtka je američki McIntosh, tvrtka s više od 50 godina tradicije i statusom jednih od najcjenjenijih imena u audio industriji. Pustimo sad priče kome se McIntosh i njihovi proizvodi zvukom ili izgledom sviđaju ili ne sviđaju. Neosporna je činjenica kako je riječ o tvrtki koja čije si proizvode, za početak, ne može baš svatko priuštiti. Činjenica je i ta, kako je McIntosh kroz desetljeća nebrojeno puta bio, a i danas ostao, dio apsolutno referentnih audio sustava, kako onih javno prezentiranih, tako i privatnih diljem svijeta.
McIntosh nije zezancija i svaki će ga ozbiljan audiofil s respektom gledati, bez obzira odgovara li mu ili ne zvuk njegovih proizvoda, odnosno može li si ih priuštiti ili ne.
Smatram da s istim stavom valja pristupiti i ovoj, atipičnoj ponudi novih proizvoda tj. izdanjima gramofonskih ploča. Riječ je o seriji vinila pod nazivom “McIntosh Sessions” koja nude beskompromisna izdanja, počevši od originalnih master zapisa nastalih korištenjem vrhunskih snimateljskih tehnika i opreme, preko studijske obrade pa do finalne proizvodnje. I sve nastalo u kompletno analognom procesu, od početka do kraja.
Tu valja naglasiti kako je cijeli projekt ustvari suradnja dviju tvrtki, McIntosh i Sterling Sound. Naravno, takvo partnerstvo nije slučajno jer odabir i poziv na suradnju Sterling Sounda zapravo znači suradnju s jednim od najboljih svjetskih studija. Sterling Sound potpisuje na stotine izdanja najpoznatijih svjetskih izvođača od kojih su mnogobrojna nagrađena Grammyjem za najbolju produkciju. Drugim riječima, ne može baš svatko, bez obzira ima li love ili ne, surađivati sa kućom takvog kalibra.
McIntosh Session precizno je ostvaren projekt gdje je i konačan proizvod u fazama nastajanja višestruko “provučen” kroz McIntosh opremu.
Trenutačno se u seriji nalaze tek dva izdanja, a ja sam u Rotary Audiju, domaćem distributeru McIntosh proizvoda, imao priliku baciti uho na prvo – Volume 1: Peter Erskine Quartet.
Možda ovaj cijeli tekst uopće ne bi nastao da mi se tog dana i sasvim drugog razloga dolaska u Rotary Audio, u trenutku kada mi je Božidar Savi skrenuo pažnju što ima novo u ponudi vinila, nije javilo sjećanje kada sam Petera Erskina slušao uživo. Nisam siguran, ali od tog koncerta u Maloj dvorani Lisinski prošlo je… pa možda i 20 godina. Ispravite me ako griješim.
Stvar je u tome što taj koncert pamtim, ne po nekoj spektakularnoj jazz glazbi, nego periodu kada sam odlazio na jazz koncerte gdje god sam mogao i kada sam jazz od svih glazbenih žanrova najviše prihvaćao. I danas mi je jazz broj jedan, ali mi je baš tada bio sve što sam od glazbe tražio.
Ono što sam u Rotaryju slušao, na Kuzminom gramofonu i bijesno skupom ostatku sustava, nije u meni promijenilo mišljenje i doživljaj glazbe Petera Erskinea, ali je prokleto dobro zvučalo.
Da, ispravno je pomisliti kako ne može za takav, opako prirodan i uvjerljiv zvuk, biti zaslužna samo ploča jer tu ima još gro važnih faktora u igri, od samog gramofona, ručke i zvučnice pa do gramofonskog pretpojačala, pretpojačala, pojačala snage, zvučnika, kabela, a bogami i prostorije u kojoj se sluša.
No, s obzirom na to da se smatram sretnim što sam se naslušao audiofilskih ploča i ploča, svojih i tuđih, te proveo bezbroj sati družeći se sa istinskim poznavateljima HIFI-ja, posebice gramofona i vinila kao medija, s ljudima koji su me dobrim dijelom formirali kao audiofila i kojima sam beskrajno zahvalan na pruženom znanju, mogu napisati da znam prepoznati kada je dobar snimak u pitanju, odnosno dobra ploča.
A ova je upravo to, tehnički besprijekorno i superiorno producirana ploča. Instrumenti i sve ono što ih odlikuje, ovdje su sjajno prezentirani. Nema naprezanja i dvojbi zvuče li onako kako biste ih uživo čuli. Zvuk se kreće pitko i glatko ulazi u uho. Imate jasnu glazbenu prezentaciju i osjećaj da slušate nešto sasvim prirodno. A upravo je to, prirodno, u kontekstu HIFI-ja najteže postići.
Meni se sami album kao takav, i tu nemam zadrške napisati, ne nameće kao nešto što bih po pitanju glazbe strasno volio imati u svojoj fonoteci. Jasno, ukusi su različiti pa će možda nekome baš takav jazz biti, ono… Woow! Meni nije, ali s druge strane i kao audiofilu, itekako bih volio imati ovakvu izdanje među pločama kao zvukovnu referencu. Ploču koja će mi slušanjem pomoći da još bolje razlikujem kvalitetu analognih izvora te stvoriti jasniju sliku o tome koliko ustvari neka druga, skupa audiofilska izdanja (ne)vrijede.
Nažalost, cijena od 250 eura predstavlja prepreku i povećava jaz pri davanju prednosti sadržaju nad kvalitetom zvuka i obrnuto. Pa ipak, poznavajući sebe, neću imati mira dok je ne kupim. Za sada se ne trudim previše o tome razmišljati, a tim više što je dostupna tek ograničena količina i da tu nema popusta kako god plaćali.
No, kako se narodski kaže – Gdje ima volje, ima i načina.
McIntosh Sessions Volume 1: The Peter Erskine Quartet
Dvostruki 180 g vinil – 33 i 45 RPM
Cijena: 250 eura
Distribucija:
Rotary Audio
Ulica Lavoslava Ružičke 2
10000 Zagreb
Telefon: +385 1 5512 705