Koliko god da sam se veselio još jednom High Endu, ili bolje rečeno, ponovno se naći u HIFI meki gdje ću, ne samo napasati oči i uši, nego i sresti drage prijatelje i poznanike sa svih strana, na kraju sam ostao u Zagrebu.

Planirao sam ustati u četvrtak u četiri ujutro kako bih već oko pet krenuo na put te na sajmu bio oko podneva ili još ranije. Ali sranje, doslovno. Probudio sam se s crijevnom virozom koja me žešće zakucala za WC školjku. Da sad ne duljim, bilo je to natjecanje na koji će otvor više izletjeti.

Nakon par sati previjanja u krevetu, pomislio sam – hajde, možda sutra bude bolje, krenut ću dan kasnije, ali ću se i dan više zadržati… no big deal. Kao ono – paf! Sutradan temperatura 38,5, glavobolja i kostobolja i još jedna runda šekreta do besvijesti. Tada mi je postalo jasno da za mene ove godine nema High Enda.

Ode akreditacija, usrane vinjete, ali i hotel kojeg sad, dan uoči polaska, ne mogu otkazati bez plaćanja punog iznosa. A da ne kažem koliko sam se potrgao i sklapao ruke da mi servis automobila, i to nimalo jednostavnog, bude gotov u dva dana, preko svakog reda i uz debela poznanstva. Čak nisam pitao koliko će koštati.

No, kako se kaže – ne daj bože većeg zla!

Tu ću se zaustaviti jer vjerujem da je sve jasno i da ne moram posebno isticati koliko mi je krivo što nisam otišao i ove godine na High End. Za utjehu ostaje djelomičan povrat novca za neiskorišten hotel. Ako ste rezervirali, poput mene, putem Booking.coma, u većini slučajeva imate besplatno otkazivanje do nekih par dana prije dolaska. Nakon toga, kao što sam gore naveo, plaćate puni iznos. Međutim, nazvao sam direktno hotel i objasnio zašto se nisam pojavio. I baš zato što sam nazvao, izašli su mi u susret tako, što su mi dali 90 % popusta na prvo noćenje. Evo, možda nekome ova informacija ubuduće pomogne.

Nije baš neki Happy End, ali nije ni – That’s all Folks!