Ovih se dana na domaćem internetskom prostoru pojavio po mnogočemu originalan i zanimljiv projekt. Pod nazivom – ‘U potrazi za izgubljenim zvukom – mikro priče i zvukovi’, autori Mirna Gott i Bojan Gagić, iskoristili su web stranicu kao idealan medij kako bi posjetiteljima pružili uvid, ili bolje rečeno, pružili zvukovni podsjetnik na ono što smo nekad imali priliku čuti i prihvatiti kao dio svakodnevice, a što je danas uglavnom zaboravljeno.

Riječ je o zvukovima kojima smo bili okruženi ‘pod normalno’, kojima možda nismo nikad davali poseban značaj jer su bili uobičajeni, ono… ništa posebno i nisu se percipirali kao nešto što ima vijek trajanja, odnosno nešto što će s vremenom nestati. Pa čak i kada se to u konačnici dogodilo, malo tko je to primijetio ili razmišljao o tome da su zapravo postali dio, nazovimo to tako, zvukovne povijesti.

Međutim, da se takvo što uistinu ne bi dogodilo, sada su autori osmislili i realizirali projekt koji ima vrlo jednostavnu i jasnu zadaću – vratiti nas u prošlost i osvježiti nam sjećanje.

Iako je projekt usmjeren Gradu Zagrebu kao društvenoj jezgri u kojoj se mogu čuti različiti zvukovi, od onih prouzročenih gradskom vrevom pa sve do onih izoliranih, primjerice u parkovima, sve se vrlo lako može preslikati u bilo koju drugu urbanu sredinu ili čak i onu ruralnu. Zvuk je svuda oko nas i samo je pitanje gdje ćete ga čuti, u kojoj količini i koliko intenzivno. I naravno, kako ćete ga percipirati.

Interaktivni dio stranice nudi mogućnost da se uključite i ponuđenu bazu zvukova upravo vi nadopunite svojim sjećanjem. Iako se već iz dijela naslova projekta daje jasno do znanja kako je usmjeren na mikrolokaciju, osobno bih volio da izađe iz zadanog okvira, u ovom slučaju Grada Zagreba, i proširi se takoreći na neograničeno područje. No, tko zna, možda u bliskoj budućnosti projekt krene baš u tom smjeru. 

U svakom slučaju, na stranici su s kreiranog autorskog profila na SoundCloud glazbenom servisu ponuđeni pohranjeni zvučni zapisi na koje smo zaboravili. Tu je zvuk starog zvona na vratima, starog telefona ili modemskog zvuka kada se internet kao takav tek pojavio i počeo koristiti. Tko se ne sjeća specifične ‘robotske melodije’ koju smo slušali dok smo čekali da se spojimo na internet? Ili zvuka ručnog mlinca za kavu kakvog danas možemo eventualno naći u nekom antikvarijatu.

A da ne govorim o zvuku klokotca?! Da, to je onaj komad stakla kojeg smo nekad stavljali u posudu u kojoj smo grijali mlijeko i koji je služio tome da se mlijeko, kada vrije, ne prelije preko posude jer klokotac lupetajućim zvukom alarmira. Ne znam za vas, ali mene je ovaj projekt podsjetio u ovom konkretnom slučaju, kao prvo, da je takvo što uopće postojalo, a kao drugo, na sam zvuk. I da stvar bude bolja, sad ga ponovno čujem!

No, tu je i zapis nekadašnje Stojedinice, Radija 101, odnosno jednog od najpopularnijeg džingla. Teško da ima Zagrepčana koji ga se neće sjetiti, baš kao i zvuka protoka vode iz ‘Željeznog Martina’, pumpe za vodu kakve se i danas mogu u Zagrebu vidjeti, ali nažalost i sve manje koristiti. Tu pričam o onom trenutku kada biste posegnuli za metalnom ručkom i koliko god bili žedni, znali ste da ubrzo slijedi zalijevanje na sve strane jer se prokleta ručka nikada nije dala fino regulirati. Autori imaju nešto blaže iskustvo, ja ga nisam imao i redovito su mi tenisice i nogavice bile mokre. Ali taj zvuk, zvuk iščekivanja vode i danas jako dobro pamtim, a svi oni kojima je u magli, sad će ga se itekako sjetiti.

Zbirka zapisa je dobro probrana i pogađa srž projekta. Kao što sam ranije naveo, tu priči nije kraj i za očekivati je da će se baza upotpunjavati.

No, da ne bi ispalo kako se stranica fokusira samo na zvukovne uzorke, autori su se potrudili da već u samom uvodnom dijelu, kroz društvene i znanstvene aspekte objasne što je zvuk, kako ga doživljavamo, bilo s esencijalne ili emotivne strane. Tu su se odlično izdvojili citati osoba čiji se rad i stvaralaštvo uvelike oslanja na zvuk i kojima je zvuk na ovaj ili onaj način važan, počevši od Briana Enoa kao pionira ambijentalne glazbe pa do Williama Wordswortha, začetnika romantizma britanske književnosti.

Tko su ustvari autori projekta, saznat ćete onog trenutka kada pročitate na stranici detaljno navedene biografije. Iz njih se jasno iščitava bogato zaleđe i iskustvo stečeno na više područja kroz dugogodišnji rad. Navedena je kao koautor i ‘Zaviri u priču’, udruga za kulturu i umjetnost, neprofitabilna organizacija iza koje također stoje različiti kulturološki projekti.

Za kraj bih spomenuo da je projektu prethodila anketa u kojoj sam imao prilike sudjelovati, a putem ponuđenog linka na stranici projekta sada možete i vi. Svrha ankete je prisjetiti se i navesti zvuk kojeg biste voljeli vidjeti na popisu izgubljenih zvukova, za sada, Grada Zagreba. Tu je i drugo pitanje – u kojem kvartu osluškujete zvukove?

Projektom sam dovoljno oduševljen da sam odlučio napisati nekoliko rečenica i odvojiti prostor na svom blogu. Štoviše, ako je Too Loud vezan uz zvuk, onda gotovo da i ne vidim bolji prostor da se ‘U potrazi za izgubljenim zvukom – mikro priče i zvukovi’, baš tu spomene.

Putujte kroz vrijeme, probudite sjećanja i kliknite na donji link i posjetite stranicu. Ništa vas ne košta, ali vas zato može emotivno obogatiti. Sretan put!

‘U potrazi za izgubljenim zvukom – mikro priče i zvukovi’