Zagreb, 31. 1. 2018., Hrvatski glazbeni zavod – Koncert Elis Lovrić povodom predstavljanja debitantskog albuma ‘Merika’.
Možda smo zbog geografskog položaja preksinoć propustili spektakl na nebu kada se dogodio Super Blue Blood Moon, ali smo zato prisustvovali glazbenom spektaklu u Hrvatskom glazbenom zavodu gdje je Elis Lovrić održala koncert.
Bio je to jedan od boljih koncerata na kojima sam bio unazad 10 godina. Takvu energiju i simbiozu glazbenika na pozornici zaista nisam dugo, dugo vidio. Elis Lovrić veći je dio koncerta nastupila u pratnji Bike Blasko na violončelu s kojom očito ima duboku duhovnu povezanost. Čak bih rekao da nisu u pitanju ‘čista posla’ jer kako drugačije objasniti tu bešavnu emotivnu vezu. Svirale su i pjevale kao jedno, disale na pozornici i kroz glazbu komunicirali s publikom na nekom, nadrealnom nivou.
Sve ono što sam nedavno pisao o debitantskom albumu Elis Lovrić – Merika, te je večeri došlo do punog izražaja pa i više od toga. Dobar dio publike ispratio je koncert u suzama, među njima i moja supruga. Ja sam pak naježen jedva držao foto aparat u rukama. Slušati fantastičan raspon glasa Elis Lovrić, nešto je posebno i nešto što ćete rijetko gdje čuti. Kao i na albumu, sam repertoar pjesama brilijantno je odabran, tako da smo u Elis mogli prepoznati različita lica, karaktere i ljudske sudbine.
Dramska naobrazba dodatno je Elis Lovrić istaknula kao izuzetnu izvođačicu koja može samouvjereno kontrolirati publiku i pružiti joj maksimalan glazbeni užitak. Elis je duhovita, nježna, gruba gdje treba biti, osjećajna i precizna u izričaju. U pjevanju i sviranju ne poznaje granice i daje sve od sebe. Vjerujem da joj u početku bilo teško te da je i sama bila preplavljena emocijama jer je ovo ipak bio prvi veliki samostalni koncert u Zagrebu. Isto tako vjerujem da je postojala sumnja hoće li se HGZ popuniti, što se pokazalo neopravdanim.
Bika Blasko također je te večeri briljirala. Osim što je bilo potpuno jasno da violončelo za nju nije samo instrument, već dio tijela, pokazala je zavidne vokalne vještine. Izvrsno je glasom pratila Elis, u potpunosti poštujući njezin vokalni prostor. Nije ni Bika ostala imuna na eksploziju emocija, tako da smo mogli i u njenim očima vidjeti suzu i to u trenutku kada je nakratko, između dvije pjesme, prekinula Elis i priznala da su suze dio svake njihove probe.
Odličan je bio i Stjepan Večković na gajdama, dvojnicama i mehu. Zvuk tih instrumenata ionako zvuči za većinu egzotično, a da ne kažem da ih baš nemate prilike često čuti uživo, tako da su pridonijeli cjelokupnom dojmu i sjajno zaokružili istarsku priču.
Iznenađenje koncerta, doduše spontano, dogodio se onog trenutka kada je Elis iz publike pozvala Enesa Kiševića da joj se pridruži na pozornici u čitanju poezije. Kišević je čitao na književnom hrvatskom, dok je istu stvar Elis čitala na labinjonskoj cakavici. Odlična kombinacija koja je pokupila veliki pljesak publike.
Potpuno očekivano, Elis je nakon koncerta izašla na bis i tek tada smo mogli čuti naslovnu pjesmu albuma – Merika. Ovakav potez govori o još jednoj dobro isplaniranoj večeri, kada je bis predstavio svojevrsnu nagradu za sve nas koji smo uživali od prve do posljednje minute koncerta.
Ako vidite da Elis Lovrić nastupa negdje u vašoj blizini, pa čak i daljini, ne razmišljajte, kupite kartu odmah i otiđite na koncert. Nećete zažaliti niti za jednom minutom provedenoj na koncertu. Za tu bih tvrdnju, kako se kaže, stavio ruku u vatru. Brava, bravissima!
Bio na koncertu, istina u 19 redu, i ne znam iz kojeg razloga, jedva sam mogao razabrati riječi pjesama.
Dali zbog lošeg ozvučenja ili je tonac imao prste u tome, neznam.
Uprkos tome , slažem se da je Elis bila sjajna. Naravno i ostatak ekipe.
Volio bi je čuti opet u ZKM-u.
Poštovani Ivan,”utjehe” radi,slušatelju sa hrvatskog govornog područja koji nije upoznat s labinskom cakavicom,govor je nerazumljiv i na pola metra. :) Lijepi pozdrav!
Ma nije problem bil u labinskoj čakavici nego je bilo nerazgovjetno. Bolje sam je čuo dok je govorila bez mikrofona.
Baš kao što je Moreno napisao, ako ne poznaješ labinjonsku cakavicu, ne pomaže ni prvi red. Međutim, pomaže čitanje prateće knjižice CD-a ili Elisine zbirke pjesama ‘Kanat od mora’.
Svakako čestitke Elis i njezinim prijateljima!No moram pohvaliti i ovaj odličan tekst!I sam volim,onako amaterski, fotografirati Elis,ali ovako vrhunske ujedno i umjetničke fotografije još nisam vidio!Čestitke i fotografu!
Hvala Moreno na komentaru i pohvali. Fotografije su moje, a imao sam tu sreću da sam sjedio u prvom redu.
Dragi Ivane, velika dvorana HGZ-a prvenstveno je namijenjena klasičnim komornim koncertima bez ozvučenja, gdje visoki strop i ravna ploha zadnjeg zida doprinose prirodnoj reverbizaciji prostora. U ozvučenim koncertima, nakon 12 reda, zvuk se ”zamulja” i potrebni su upijajući paravani ili profesionalne kocke za ”lomljenje”zvuka, no ovog puta, iz nekoliko razloga nisam to mogla ostvariti. Što samo znači da drugi put to neće izostati.
Dakle,, hvala vam na konstruktivnom komentaru i žao mi je da vas je to omelo u ovom glazbenom putovanju iako se nadam da ste ipak dobrim dijelom uživali i osjetili srž.
Ja sam se zaljubila u ovu dvoranu od kad sam ju prvi put vidjela, i kad me opet bude htjela, riješit ćemo i ovu stavku zvuka.
Do tad se možda i vidimo na nekom drugom koncertu!
Želim vam svako dobro uvijek i zahvaljujem za ovakvo aktivno sudjelovanje koje nadahnjuje za biti uvijek bolji!
Pozzz,
Elis
Ma Elis je prava “štriga”. Začara slušatelja svojim glasom. Na žalost na ovoj promociji albuma nisam mogao prisustvovati, ali se nadam da budem :) … Fotografu pohvale za fotografije 😉
Hvala Robi. Moram priznati da si i ti odradio dobar fotografski posao. Doduše, trebalo mi je malo vremena da sve povežem, ali eto, malo pomalo i sve je jasno, tko, kako i zašto. :)
U vrijeme mog odrastanja između trinaeste i osamnaeste godine hitao bih na nastupe najdraže Azre i ostalih novovalnih grupa, te na brojne koncerte slavnih imena poput Alvin Leeja, Eric Claptona, John Mayalla, R.Gallaghera i mnogih drugih bandova koji su gostovali u ex Yu (još danas imam sačuvane pojedine ulaznice), putovao bih ‘danima’ od Beograda, Novog Sada, Zagreba pa čak i Čakovca. To je meni i prijateljima koji smo odrastali u provinciji bio jedan vid hodočašća. Nakon 90te moja se osjetilna percepcija jednim djelom degradirala. Nestalo je entuzijazma i želje biti podrškom mojim ‘idolima’. Tek ponekad otišao bih pogledati ‘najveće’ (nebitno koji su). Nisu me ničim dotakli, prije bih rekao da su me ‘ispraznili’. Uvjeren sam kako mi je u tim vremenima nedostajao ‘duhovni’ vodič. Zaboravio sam na bitnu činjenicu kako su dragi umjetnici poput Cesarie Evore, L.Cohena, Šabana Bajramovića, Arsena…tek smrtnici kao i svi mi. Nisam dospio ‘reći’ koliko ih volim. U studenom prošle godine, prvi put u 49 godina čuo sam glas živog anđela na youtube kanalu. U emisiji Šjore Vesne Petrović Foškera “Od subote do subote” gostovala je naša Elis. Ustvari, emisija mi se zavrtila ‘slučajnim odabirim’ na laptopu u susjednoj prostoriji mog ‘ateljea’ :-) u potkrovlju. Dok je Elis govorila o svojim počecima, karijeri i nastanku pjesama, osjetio sam u srcu milinu i dragost, ljubav, sreću, prisnost, nešto sveto i ‘nadnaravno’ . Onda je ta duša zapjevala..sve ostalo su moje suze radosnice. Putem fb rekao sam Elis što sam osjetio, njoj je bilo drago, poklonila mi je za rođendan svoj cd “Merika”, njenu knjigu, glazbena priča “Kanat od mora” i dvije karte za glazbeno-poetsko putovanje “Dva mora” u parku Ribnjak. Tamo sam smio upoznati Elis, dragog nam Enesa, Dunju i Vesnu. Zahvalan sam do neba na svemu. U sječnju 2018. Elis Lovrić imala je još nekoliko solo nastupa u gradu Zagrebu, toliko žalim da nisam otišao na njih, ali Hvala Velemu Šinjoru da sam zajedno sa suprugom i dragim prijateljima smio biti u HGZ na najboljem koncertu u životu. Molit ću se da ne propustim nikada više niti jedno događanje s Elis, jer njeni koncerti su pod pokroviteljstvom Onoga koji bi na svima trebao biti na prvom mjestu. Autora teksta molim da mi se javi, želja mi je upoznati ga, poželjeti mu sreću, zdravlje i dug život. Isto želim, gospodi fotografima, toncima(u trećem redu,sound je bio nebeski), svima koji su pomogli da Elis dopre do sviju nas. Dio Elisina ‘vilinskog’ odreda sam na kratko upoznao, predivne djevojke. ELiS Lovric Je More, ELiS Lovric je Duša koja spaja
Hvala Vam lijepo, Davore. Bio je podjednak užitak prisustvovati, fotografirati i pisati o koncertu. Vjerujem da će na nekom sljedećem biti prilike da se upoznamo. Srdačan pozdrav!
Hvala Vama na svemu ! Dat će Bog još ovakvih susreta. Vidimo se ! Sve dobro ! Davor