M.O.C., München – 9. do 12. 5. 2019.

Odlazak u München na High End oduvijek je za mene (a vjerujem i za mnoge druge) bio poseban događaj. Pripreme kreću već u siječnju kada se gleda i prilagođava kalendar obaveza, čeka se prava prilika za rezervaciju hotela i planira se put. A onda, napokon dođe i taj dan kada se kreće na najveći svjetski HIFI sajam tj. na audio spektakl prez premca.

Münchenski High End već je duže vrijeme obilježen kao najznačajniji svjetski sajam audio industrije. Brojevi su i dalje impresivni po pitanju izlagača (više od 500), distributera i posjetitelja, iako moram priznati da mi se prvog dana sajma, u četvrtak, učinilo da je prisutna nešto slabija posjećenost.

Naime, prošle godine sam po dolasku, također u četvrtak, uredno bio preusmjeren, umjesto u garažu MOC-a, na 200-tinjak metara udaljeno šoder parkiralište jer ovo bilo do kraja ispunjeno već u 12 sati. Ovog puta pak, po dolasku u 14 sati, mogao sam birati na koju se etažu garaže želim parkirati.

Kako god, po dolasku sam prvo odlučio napuniti želudac pa tek onda uši. Nažalost, i dalje je prisutna nevjerojatna neorganiziranost kada su u pitanju hrana i piće, tako da sam ove godine morao čekati u čak tri reda ne bih li nešto pojeo i popio. U prvom sam redu čekao kako bih platio, a onda u drugom išao po pivo, a u trećem po hranu. I onda mi neki Talijan mazne zadnji burger pred nosom, a novi sam morao čekati dobrih 15-ak minuta dok nije stigla nova runda. Naravno, u međuvremenu sam popio pivo čekajući, pa hajmo opet u red za plaćanje, pa za pivo. Jasno, i to sve za naše prilike konkretno košta. Osrednji burger i osrednje pivo (0,4 l), nekih 17 eura. Koma. Sljedeći put iz Zagreba nosim sa sobom pohanog piceka i paradajz. Ako ništa drugo, da se vratim u djetinjstvo.

Sva sreća pa je ono zašto sam došao na sajam i dalje odlično organizirano tako da sam u par minuta sredio potvrdu novinarske akreditacije, besplatnu parking kartu te dobio konkretne upute. Kada se pred vama proteže oko 29.000 m2 izlagačkog prostora, tada već prije puta radite plan kretanja, a još ga jedanput potvrđujete po dolasku na sajam. U suprotnom ste osuđeni na dodatno hodanje tj. lutanje bespućima hala, hodnika i soba. Samo u petak, bar tako iPhone kaže, na sajmu sam prehodao oko 12 km.

U petak je prevladavala prilična gužva tako da mi nije palo na pamet jesti na sajmu. Popiti pivo, e, to već da. U subotu je već prisutan lagani kaos kada je teško ući u većinu soba i nešto suvislo čuti, tako da ako planirate otići na High End, preporučujem da zaobiđete subotu i nedjelju prijepodne.

TechDAS Air Force ZERO – Najskuplji gramofon na sajmu, težak pola tone, limitirane proizvodnje i cijene od oko 350.000 eura. Jasno, bez ručke i zvučnice. Navali narode!

Kao i prethodnih godina, tako je i ova ponovno donijela mnoštvo ekskluzivnih premijera, atraktivnih HIFI sustava i mnoštvo popratnih događanja. Noviteta je takoreći bilo na svakom koraku, kao i novih izlagača. Trendovi su se nešto promijenili tako da je primjetan povratak CD playera na mala vrata. Što bi se reklo, ‘mark my words’, za koju godinu možemo očekivati povratak CD-a kao medija, baš kao što se iz mrtvih vratio vinil pred koju godinu.

Ultra skupi CD-i, izrađeni od kristalne podloge i s posebnim 24K zlatnim premazima. Ima li tko još CD player?

Gramofoni su i dalje u porastu popularnosti, dok je računalni audio tj. lokalna ili mrežna pohrana digitalne fonoteke gotovo na istom, ako ne i na nižem nivou nego prethodnih godina. Međutim, paralelno raste popularnost glazbenih streaming servisa pa tako i uređaja koji ih podržavaju. Splasnuo je i hype oko magnetofona iako su najavljeni i predstavljeni novi proizvodi. Jednog takvog predstavio je Thorens s cijenom od oko 12.000 eura. Pa tko voli, nek’ izvoli.

Jedan od najboljih, nažalost i najskupljih HIFI sustava na High End sajmu. Von Schweikert Ultra 9 zvučnici (200.000 eura/par), VAC Statement 450i iQ integrirano pojačalo (150.000 eura) i Esoteric elektronika (cijena nepoznata). Fantastičan zvuk za dugo sjećanje.

Što se tiče cijena, generalno gledajući, High End i dalje predstavlja mjesto na kojem se prezentira enormno skupa HIFI oprema, ali i nosači zvuka. Primjerice, ako želite zgrabiti vrhunski snimljenu ploču, budite spremni izdvojiti od oko 50 eura pa naviše. Neke su se ploče prodavale iz parsto eura i nemojte se čuditi ako vam napišem da su uredno nalazile kupce. O magnetofonskim trakama od nekoliko stotina eura po komadu, da i ne govorim.

Još jedan impresivan HIFI sustav na sajmu – Novi Wilson Audio DAW zvučnici (oko 45.000 eura/par), Dan D’Agostino Momentum Stereo izlazno pojačalo (55.000 eura) i dCS Rossini Player/DAC/Clock (oko 50.000 eura). Dodajte još jedno 50.000 eura za Nordost Odin ožičenje. Fantastično dinamičan, transparentan i otvoren zvuk. Užitak za slušanje.

Gledao sam i slušao sustave vrijedne stotine tisuća eura (neki i preko milijun), ali ponovno primijetio da su ove godine izostali mnogi proizvođači koji su za sebe smatrali da pripadaju high-end razredu, ali im je tržište vrlo brzo okrenulo leđa jer su prepoznati kao lovci u mutnom. Bilo ih je i ove godine, bit će ih i sljedeće.

Na svu sreću, etablirani proizvođači i distributeri pobrinuli su se da vrhunski složeni sustavi ponude isti takav zvuk. Nažalost, nisam obišao sva izlagačka mjesta, neka sam čak i svjesno zaobišao, ali opet dovoljno da se vratim pun pozitivnih utisaka. Posebno me veseli činjenica što sam i ove godine ulovio dobar zvuk sa sustava složenih za smrtnike tj. zemaljskih cijena.

Reportažu s High Enda zbog obima posla, raspodijelit ću na više dijelova tako da u narednim danima možete očekivati detaljniji prikaz pojedinih brendova i sustava. U međuvremenu bacite pogled na veći dio fotografija (od 334!) koje sam napravio na sajmu.