High End 2022 Munich: Mark Levinson, KEF, NAD, JBL, Simaudio, Bluesound

M.O.C., Munich, 19. – 22. 5. 2022.
Peti dio reportaže s najvećeg svjetskog HIFI sajma

Nadam se nitko od čitatelja neće zamjeriti što dijelovi reportaže s High Enda 2022 objavljujem na kapaljku i što je sajam još u svibnju završio, ali više od 500 (obrađenih) fotografija i prateći tekstovi ipak traže značajno vrijeme, a tu su i drugi tekstovi koje u međuvremenu objavljujem. S druge strane, ne vidim problem da tu uistinu zanimljivu priču koju je ove godine High End ponudio u obliku mnoštva noviteta i dobrih trenutaka učinim aktualnijom u nekom dužem periodu. Osobno mi je užitak o tom sajmu pisati jer je ipak najveći i najznačajniji HIFI događaj u svijetu.

Dakle, u petom dijelu na početku dajem prednost Mark Levinsonu, brendu čije se ime u audiofilskim krugovima izgovara s respektom jer, priznali mi to ili ne, Mark Levinson je jedan od onih zbog kojih je uopće nastao termin ‘High-End HIFI’, još tamo ’70-ih, i koji se u samom startu nametnuo kao proizvođač izvanserijskih uređaja.

Mark Levinson je kao mnoge tvrtke kroz povijest prošao sito i rešeto u poslovnom smislu, mijenjajući vlasnike, vodeće ljude i inženjere, ali je i danas ostao sinonim za luksuznu robu tj. za HIFI proizvode koje si ne mogu baš svi priuštiti, ali i sinonim za vrhunski zvuk. Drugim riječima, Mark Levinson nema ‘budžet’ ili ‘best-buy’ komponente. Želite li u svom domu gledati ML logo kako svijetli u mraku na nekom uređaju dok slušate glazbu, itekako ćete to skupo platiti.

Ove godine Mark Levinson obilježava 50 godina od osnutka tvrtke i za taj poseban jubilej na tržište je izbacio mono pojačala koja su kulminacija svega onoga što znaju i mogu najbolje osmisliti, konstruirati i proizvesti. Dakle, najbolje od najboljeg.

Riječ je o ML-50 mono pojačalima izrađenim u izuzetno limitiranoj seriji. Koliko je ta serija mala i koliko ustvari Mark Levinson prvenstveno drži do američkog tj. domaćeg tržišta, možda najbolje govori podatak da će se tek 2 ili 3 para pojačala naći na europskom tržištu, dok će se ostatak od ukupno 100 para mono pojačala uglavnom naći na američkom tlu. Okej, vjerojatno će koji par otići u Aziju, ipak tamo ne možeš samo tako otkantati hiper bogate audiofile od kojih su neki sasvim sigurno dugogodišnji Mark Levinson fanovi i vlasnici referentnih uređaja. Cijena za par ML-50 pojačala iznosi 50.000 dolara. Jasno, bez poreza. Sva sreća da ne slave 100. jubilej jer bi tada uz oznaku ML-100 par pojačala vrlo vjerojatno koštala 100.000 dolara.

Iskreno, meni je svejedno koju oznaku nose i koliko koštaju jer su mi van dosega dalje nego što James Web teleskop vidi galaksije, ali ono što mi nije svejedno i ono što cijenim, jest da sam ih imao priliku čuti na High Endu. Doduše, valja biti iskren pa reći kako su bili spojeni u sustav gdje su bili, naravno, i zvučnici, DAC, pretpojačalo, razni kabeli, itd., tako da je nemoguće reći koja je pojedina komponenta zaslužna za kvalitetu zvuka, ali mogu napisati par riječi o zvuku u cjelini.

Zvučnici su bili JBL Everest DD67000 (oko 90.000 eura/par), Mark Levinson No. 523 pretpojačalo (oko 20.000 eura), Mark Levinson No. 519 Digital Streamer Audio Player (oko 25.000 eura), Mark Levinson No. 5105 gramofon (oko 9.000 eura) i Audioquest ožičenje s vrha ponude (tu dodajte još bar 20.000 eura). Jasno, i par ML-50 mono pojačala od 50.000 dolara što će u konačnici na europskom tržištu s porezom vrlo lako doseći 60.000 eura.

Sad bi možda netko pomislio da je takav, basnoslovno skupi sustav pružio zvuk za orgazam, ali nije. Kao prvo, prezentacijska prostorija uopće nije bila adekvatna, a kao drugo, raja je toliko mljela da je ometala bilo kakvo iole ozbiljnije slušanje. Međutim, bilo je par trenutaka kada sam osjetio enorman potencijal sustava, kada sam znao da taj ulovljeni segment otkriva punokrvni high-end HIFI i da u pravim rukama i ušima može odsvirati bilo što besprijekorno, od jazz trija do orkestra punog opsega. Jednostavno se dogodi da na minutu svi ušute pa primjerice možeš uloviti violinu toliko timbralno ispravnu da se naježiš. Preostaje ti samo da maštaš o tome kako bi to bilo čuti u božjem miru u vlastitom domu. Na toj će mašti nažalost i ostati.

Kasnije su glavnu riječ preuzeli vodeći ljudi Mark Levinsona, pričajući o tome kako je tvrtka opstala, o planovima i ciljevima, vizijama i još par stvari koje nitko živ nije slušao jer su već dobrano tukli po koktelima i vinu.

Naime, cijela se ta predstava odigrala nakon službenog kraja radnog vremena sajma za VIP uzvanike. Ne smatram se VIP-om, ali dovoljno sretnim da znam dečke iz Sigme Audija koja distribuira, između ostalog, Mark Levinson i JBL pa su me ubacili na event. Iskoristio sam priliku da bacim i pogled na ostale izložene JBL zvučnike i malo mi je žao da i nisu u nekoj kombinaciji svirali JBL L100 Classic 75th Anniversary zvučnici (na prvoj fotografiji krajnje desno). Na zadnjem High Endu 2019. godine svirali su JBL L100 Classic s Mark Levinson no. 5805 integriranim pojačalom i Mark Levinson SACD playerom (ne sjećam se oznake) i to je bilo fantastično. Vjerujem da bi ovo bilo još bolje. Šteta.

Alkohol sam zaobišao, ali zato nisam hranu koja se služila. Krenulo je od nekih mikro zalogaja, nastavilo se preko mini burgera, a spektakularno završilo hladnim predjelima, toliko maštovito složenim da nisam mogao vjerovati da takvo što jedem na jednom HIFI sajmu. Tuna u kombinaciji s borovnicama, đumbirom, avokadom, kokosovim listićima, salatom i prosom, a kasnije i pileći pohani ficleki sa staklenim rezancima, bobom, šipkom, krem umakom od cikle, nekim sjemenkama i još par detalja. Zaista vrhunski. Na kraju sam tresnuo dva ledena bezalkoholna piva i prezadovoljan otišao u hotel.

A kad smo već kod hotela, ovog puta sam, umjesto u centru po starom dobrom običaju, odabrao hotel u neposrednoj blizini sajma što se pokazao teži zajeb jer su gosti… ma… bolje da ne govorim. No nema veze, skužio sam de je u blizini prekrasan park pa sam ujutro prije odlaska na sajam opalio 10 km trčanja i oduševio se detaljem kako Nijemci strogo označavaju staze gdje se kreću trkači, s gdje biciklisti, a ne u mom Maksimiru gdje roditelji takoreći djecu drže na uzici ne bi li ih neki tenkre pokupio na biciklu ili obrnuto da ne bi biciklistu istrčalo dijete pred kotače.

Ovdje je sve fino jasno i sljedeći put ću više ignorirati recepcionara koji djeluje kao da se nagutao rijetkih gljiva (možda i je), te ponovno odabrati isti hotel.

Sutradan se KEF ipak može vidjeti na par mjesta, a najviše me privuklo ono gdje su bili izloženi najnoviji Blade Meta model i LS50 Meta. Meta, Ivica ili XAD-45-D3, uopće mi je nije bitno jer su KEF Blade, i ONE i manji TWO, po meni jedni od najljepših zvučnika koje danas možete kupiti. Kada se samo sjetim očaja i testiranja manjeg modela, dvojke, u mom sustavu i uz sve što su maestralno odradili, u konačnici su ipak bili to much za moju sobu. Zeznuti su jer imaju te bočne bas jedince a te ne praštaju blizinu bočnih zidova.

Novi Blade Meta također je bio složen u nekoj lifestyle varijanti i nije svirao bog zna što. Štoviše, bez veze, ali se očito prezenter nije zbog toga sekirao je i inicijalna ideja bila pokazati novi model, a ne kako svira i to je za takav sajamski otvoreni prostor sasvim legitimno. No mali L50 Meta je već sasvim solidno prašio i privlačio pažnju mnogih posjetitelja.

Kao što znate, imam klasični LS50 i taj shoe-box zvučnik svira sjajno, vjerujem de je Meta otišla korak dalje, ali nemojte nikome reći, ona nova stražnja ‘napuhana’ strana meni izgleda prilično ružno i ne mogu vjerovati da se tu nije moglo naći rješenje da se prati izvorna linija. Ali da sviraju, bome sviraju, i to vrhunski. Osjeti se daleko veća i preciznija ekstenzija u gornjem spektru što pak mijenja kompletnu percepciju reprodukcije glazbe.

Za jedno od iznenađenja sajma pobrinuo se kanadski Simaudio s novim zvučnicima. Malo kome je jasno zašto jedan takav brend, specijaliziran za elektroniku, ulazi u sferu izrade zvučnika, a tim više što im lepeza uređaja pokriva šire tržište. Dakle, tu imamo od relativno (Simaudio ipak nije konzumna klasa) pristupačnih uređaja to teškog high-enda u obliku pojačala, pretpojačala, izvora zvuka (DAC-a, playera, mrežnih playera) i gramofonskih pretpojačala.

Sad pak na tržište izbacuju Voice 22 kompaktne dvosistemce s početnom cijenom od 2.000 dolara. Sviraju dobro, moćno, ali i s tenzijom da budu veći od života. Kao da je isforsiran grandiozan zvuk iz malih gabarita zvučnika. Nedvojbeno da je uložen trud u konstrukciju i dijelove, ali osobno na ovaj potez gledam prvenstveno kao zadovoljavanje Simaudio fanova u nižoj klasi uređaja koji bi htjeli zaokružiti all-in-house sustav po sistemu ‘ključ u ruke’.

NAD je pak izložio solidan broj uređaja različitih nivoa, ali je ipak naglasak bio na premijeru M33 Streamera/DAC-a/integriranog pojačala iz Master serije. Osim što isporučuje 2 x 200 Watta po kanalu na 8 Ohma (380 Watta na 4 Ohma), guta sve moguće digitalne audio zapise, podržava Airplay, spajanje putem HDMI-ja, spreman je za Roon, ima ugrađen BluOS operativni i upravljački sustav te podržava Dirac DSP. Ima toga još, ali valja spomenuti i prednji ekran koji pak zamjenjuje ekran manjeg tableta i na kojem se tijekom reprodukcije nalaze sve relevantne informacije vezane uz ono što se trenutno sluša (cover art, sample rate, duration, itd.). Cijena uređaja je 6.000 eura, ali prema najavi, trebalo bi biti riječi o svestranoj i moćnoj zvijeri, svojevrsnoj referenci čak i u high-end segmentu. Živi bili pa čuli.

Bluesound koji je na domaćem terenu posljednjih godina pobrao simpatije mnogih audiofila i svih ostalih korisnika željnih simplificiranog pristupa slaganja audio sustava izložio je već dobro poznate uređaje – pojačala sa streamerom, samostalne streamere, streamere s mogućnošću pohrane fonoteke, zvučnike i ostale uređaje. Ono što daje Bluesoundu određenu prednost nad konkurencijom, nije samo korektna i prihvatljiva cijena, nego i odlično razvijen upravljački softver. To je nešto što može korisniku glazbu približiti ili pak s druge strane zgaditi ako je pristup glazbenoj kolekciji kompliciran, neintuitivan i zamoran.

Bluesound uz vlastito razvijenu aplikaciju i softver odrađuje to vrhunski tako da ne čudi velik broj posjetitelja koji su se motali oko tog izložbenog prostora i prezenterima postavljali gro pitanja. Neka sam čuo i bolje da van ne napišem što sve ljudi iz neznanja pitaju. U redu, pitaju jer ne znaju, ali pitati može li s u kamper instalirati Bluesound streamer ravno je pitanju mogu li s perajama plivati u kadi. Mislim, može se i jedno i drugo ako se baš inzistira.

Sljedeći šesti, ali ne i posljednji nastavak, između ostalog opisuje zvučnik koji me je gotovo šokirao. Ne bih nikad rekao da ću takvo što vidjeti i čuti od proizvođača koji se posljednjih godina zadržao u entry i mid klasi zvučnika. Sad je pokazao da kad ga ošine žuta minuta, konkurenciji može podijeliti čvrge ko kakvim balavcima u školi.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.