4. – 7. 6. 2026., Austria Center Vienna, Beč
Proteklog je vikenda održan HIGH END Vienna, najveći svjetski HIFI sajam, ovog puta na novoj lokaciji. Ustvari, ne samo na novoj lokaciji, nego i u drugoj državi. Nakon 22 godine (uključujući dvogodišnju COVID pauzu, 2020. i 2021.) HIGH END se iz Münchena i M.O.C.-a, preselio u poslovni dio Beča tj. u Austria Center Vienna. Što takav potez i promjena za sam sajam znači, najbolje pokazuje službena statistika. Brojevi su impresivni!
Na sajmu je sudjelovalo oko 500 izlagača iz 41 zemlje, predstavljeno je više od 1.000 brendova na prostoru od nekih 30.000 m2 te je akreditirano oko 549 novinara iz 45 zemalja. Na sajam je došlo ukupno 23.109 posjetitelja (poslovni i privatni) iz 104 zemalja svijeta.
Što se tiče same lokacije, odnosno Austria Centra Vienna, koliko god da je u pitanju moderna građevina, pokazala se noćnom morom za obilazak sajma. Problem je u tome što je sajam doslovno razvučen na 5 etaža, komplicirane je signalizacije te s mnoštvom praznog prostora između izlagačkih mjesta od kojih su neka bila gotovo skrivena.
U Münchenu sam se svake godine u par dana pošteno nahodao, ali ovdje sam baš krepao. Istina, svima je bila dostupna službena aplikacija, kao i katalozi s tlocrtima etaža s naznačenim pozicijama izlagača i gdje se pojedini brendovi mogu naći, ali kada je došao trenutak da ih pronađem, naišao sam na hrpu nelogičnosti u samom rasporedu. I nisam samo ja pizdio, pardon maj frenč, nego i hrpa poznanika koje sam tamo sreo, što posjetitelja, što izlagača.
Okej, valja biti objektivan pa uzeti u obzir da je ovo ipak prva godina na novoj lokaciji i da će vjerojatno trebati još koja godina da se svi priviknu na nove uvjete. Osim toga, cijeli je sajam ozbiljan svjetski događaj iza kojeg stoji vojska profesionalaca.
Na HIGH END Vienna proveo sam dva dana i koliko god da mi je bilo naporno, toliko sam i uživao u onome što sam vidio i čuo, a posebno u susretima s prijateljima i poznanicima. Nažalost, dva dana provedena na sajmu nisu bila dovoljna da se sa svima koje poznajem vidim, ali što je, tu je. Previše je bilo kilometara za prehodati i premalo vremena za druženje.
Cijela je HIGH END Vienna priča preopsežna za jedan tekst, tako da u narednim danima na blogu slijede nastavci, a bit će tu i objava na Too Loud YouTube kanalu, Instagramu, Facebooku i TikToku. Neke su već na navedenim komunikacijskim kanalima pa bacite pogled ako vas zanima.
Za ovaj uvodni dio osvrnut ću se na sam sajam i izdvojiti par stvari koje su mi stvorile opći dojam, odnosno karakter događaja. Dakle, i dalje je riječ o svojevrsnom spektaklu. Na jednom mjestu sve to vidjeti i čuti zaista je nešto posebno. Naravno, pod uvjetom da vam HIFI kao takav predstavlja neku vrijednost u životu.
S jedne strane imate konkretan dokaz da su cijene high-end HIFI-ja podivljale i da je teško prihvatiti činjenicu, primjerice, kako za neke zvučnike valja izdvojiti milijun eura, stotine tisuća za pojačalo ili isti iznos za audio kabele. Najekstremnije je otišao kineski ESD Acoustics koji za svoj referentni sustav traži nevjerojatnih 3.600.000 eura. Bilo je tu još sustava koji debelo prelaze milijunske iznose i sve je jasnije kako se high-end audio industrija beskrupulozno podredila ultra bogatašima.
@tooloudblog 3,600,000€ Sound System from Chinese ESD. Presented at HIGH END Vienna 2026. . #highfidelity #highendhifi #hifi #luxuryhifi #audiophile ♬ original sound – deephouselove.official
Međutim, dobra vijest je ta, što s druge strane HIGH END značajnim dijelom pokriva i HIFI za normalne, dostupne novce. Govorim o zvučnicima, gramofonima, pojačalima i ostaloj HIFI opremi za par stotina eura ili čak cjelovitim sustavima koji cijenom ne traže prodaju bubrega. Taj je trend pokrenut posljednjih godina u Münchenu, da bi sada u Beču bio još izraženiji. I to je jako dobro jer smatram kako je to jedini način da HIFI kao društvena pojava zadrži smisao i osigura opstanak.
Na sajmu su izostali neki od jačih igrača audio industrije, tako da ove godine nije bilo Sonus fabera, McIntosha, Accuphasea, KEF-a, DALI-ja i Pass Laba. Ne mogu se sad sjetiti još imena, ali popis tu ne završava. Koji su razlozi nesudjelovanja, pojma nemam niti u to ulazim. Znam samo da su neki od navedenih brendova za vrijeme HIGH ENDA organizirali vlastite prezentacije na drugim lokacijama.
View this post on Instagram
Ali kako se kaže – “dok jednom smrkne, drugom svane”, pa se tako nakon par godina izbivanja Bowers & Wilkins ponovno pojavio na HIGH ENDU, u paketu s Rotelom, Denonom i Marantzom. Bowers & Wilkins je premijerno predstavio novu Diamond D5 seriju referentnih zvučnika. U njoj se sada nalazi i model 801 D5 o kojem ćete za koji dan moći detaljno saznati u video na Too Loud YouTube kanalu i to iz prve ruke, odnosno iz opisa Andyja Kerra, direktora produkt marketinga i komunikacija u Bowers & Wilkinsu.
Bilo je još svjetskih premijera high-end zvučnika, među njima i novih Wilson Audio Autobiography (788.000 US$/par). Do sada su ih čuli tek nekolicina audio novinara na zatvorenim prezentacijama, nažalost ne i šira publika na HIGH ENDU Vienna. Naime, bio je samo jedan izložen. Za utjehu mi ostaje iskorištena prilika da upoznam i izmijenim koju riječ s Darylom Wilsonom (CEO-om i kreativnim direktorom Wilson Audija).
Netko me je (očito neupućen) na društvenim mrežama pitao je li Daryl Wilson izašao iz sjene pokojnog oca, osnivača tvrtke – Davea Wilsona. Daryl Wilson ne samo da je izašao iz sjene, nego je Wilson Audio trenutačno stavio na sam vrh proizvođača ultra high-end zvučnika. Autobiography je najbolji dokaz jer predstavlja tehnološki ‘tour-de-force’ audio industrije. Nevjerojatno kako ti zvučnici izgledaju uživo.
Svjetsku premijeru imao je i njemački Göbel, predstavivši nove Divin Monarque zvučnike (469.000 eura/par). U kombinaciji s Vitous mono pojačalima, Wadax pre/digitalijom i Göbel ožičenjem, uspjeli su mi izbiti suzu iz oka.
Je li to bilo zbog izbora glazbe i zvuka ili trenutka kada sam saznao cijenu sustava, i dalje mi ostaje nepoznanica. Šalu na stranu, ovo je bio jedan od najboljih high-end sustava koje sam uspio čuti.
U onom, “štandovskom” dijelu sajma, i dalje je dominantna najezda azijskih proizvođača, mahom Kineza i Južnokoreanaca. Ponuda se uglavnom temelji na različitim audio dodacima i priboru premda ima i ostalih proizvoda poput zvučnika, slušalica, streamera, DAC-ova i ostalog. Dobar dio toga su kopije proizvoda svjetskih brendova. Nema tu pardona i nekog srama.
E, sad… to što neka kopija izgleda kao original, ne znači da je izrađena od istih materijala, približnih performansi, kao i da opravdava višestruko nižu cijenu.
O kiču da i ne govorim. Zlatni HIFI kabeli, ali ono… od glave do pete, punog sjaja ili pak bižuterija i fejk drago kamenje u kombinaciji s in-ear slušalicama. No mogu ja do sutra laprdati o kiču i kopijama, ali već samim time što su s godinama na HIGH ENDU sve prisutniji, vrijedno je respekta jer se očito razvijaju i šire tržište.
Kudos japanskom AIM-u, proizvođaču HIFI digitalnih kabela na čijem sam štadnu popio odličan Nikka Taketsuru pure malt japanski whisky.
Štandova, odnosno izlagačkih prostora rezerviranim za prodaju nosača zvuka, bilo je na više mjesta, ali se ponuda konkretno srozala u usporedbi s proteklim HIGH END sajmovima. Generalno je nizbrdo krenulo već posljednjih godina u Münchenu, rekao bih od onog trenutka kada je od sajma odustao Sieveking Sound – jedan od najvećih europskih distributera audiofilskih izdanja na različitim medijima, točnije na vinilu, CD-u, SACD-u, Blu-rayu i magnetofonskoj traci. I to si mogao birati, hoćeš Gold CD, XRCD, K2 HD-DXD, pa One-step LP-je, pa 180 ili 200-gramski vinil, trake ovakve i onakve, studijske mastere ili u najgorem slučaju prve kopija mastera.
Dakle, kad na sajmu nema jednog takvog diva, nekako se razumnim nameće da se takva odluka dobrim dijelom preslikala i na ostale distributere glazbe. Ne kažem da nije bilo izbora, bilo je. Na više mjesta su se prodavali i magnetofoni i audiofilske trake. Cijene se okvirno kreću oko 500 eura po traci, ovisno o izdanju i izdavačkoj etiketi. Cijenu određuje i sadržaj trake, kao i vremensko trajanje. A što se tiče magnetofona, zvuči možda nadrealno, proizvodnja se vratila i sve je više novih proizvođača. Je, točno… riječ je o mikro tržištu, ali zato novi magnetofoni idu i do 100.000 eura. Jasno, bez koluta i naba.
Moja dva dobra frenda koje sam sreo na sajmu, dan su ranije kičmu slomili koliko su se nakupovali i nateglili vinila. A kad sam već kod vinila, za oko mi je zapeo jedan detalj. Sve je više proizvođača koji uz svoju ponudu HIFI komponenti, sad imaju i vlastito izdanje na vinilu. Normalno, svatko će za svoje reći da je nabolje. McIntosh ima svoje vinile, DALI, Clearaudio, Naim, Burmester, Elac, Thorens, Metronome Technologie, Primare, Devialet i tako u nedogled.
Paradoksalno, izdavačke kuće su bacile u proizvodnju gramofona. Prvi mi Mobile Fidelity Sound Lab (MOFI) pada na pamet i zapravo je jedinstven slučaj. Međutim, i etiketa poput Analogue Productions (btw, meni omiljena), pod krovom Acoustics Sounda prisno surađuje s Technicsom, SME-om i Regom. Sve kao mila djeca, nema nigdje slova o tome da itekako imaju veze s hardverom, odnosno HIFI proizvođačima koji će se prilagoditi zahtjevima Acoustics Sounda, napraviti i isporučiti specijalnu opremu kojom će ovi najbolje što znaju naštancati ploče. I mora im se prizati, rade vrhunski posao.
Još jedno nevinašce, za koje čovjek nikad ne bi rekao da ima veze s proizvođačem gramofona, jest Impex Records, u vlasništvu Elusive Disca, a taj pak usko surađuje s VPI Industries, među audiofilima često poznatiji kao predmet mokrih snova. Dakle, i ti razvijaju, proizvode i testiraju opremu kojom će ovi pak izvući maksimum iz masteriranih ploča. Vjerujem da bi na ovu temu gospodin kraj mene na fotografiji ispod itekako imao što za reći.
Ne sjećam se kada sam se vratio s nekog HIGH ENDA, a da nisam kupio ploču ili CD.
I to više kao suvenir, bez zezancije. Sada, kada sam u hodnicima vidio da i nekakvi anonimusi u svijetu glazbene produkcije prodaju vlastita izdanja na vinilima, pa još istaknu “posebnu” sajamsku cijenu od 50 eura, potpuno sam izgubio volju za suvenirima.
Na vedriju stranu, fora je bilo slušanje Burmester auto audio sustava, ugrađenog kao dodatna oprema u najnoviji Mercedes S klase. Ne biste vjerovali, taj audio paket dođe svega 8.000 eura. Kažem – svega, jer u onom “stvarnom” svijetu HIFI-ja u kakvom se Burmester nalazi, proizvodi su sve samo ne jeftini. Ustvari, jako su daleko od jeftinog. Nije ni S klasa automobil za svačiji džep jer i taj košta oko 200.000 do 300.000 eura (možda i više), ovisno o modelu. I baš zato je prilično začuđujuće da takav audio sustav ne košta više.
U paket dodatne audio opreme idu i vibracijski mehanizmi ugrađeni u sjedala vozača i suvozača. Za slušanje vijesti ili neke lagane glazbe, taj dio nema nekog posebnog smisla. Ali ako raspalite na najjače, kako je nama predstavnik Burmestera raspalio AC/DC, onda se u ritmu glazbe, pogotovo bas kicka, tresu i sjedala. Kao da ste u 4D kinu. Sve u svemu, zgodno iskustvo, ali ne u tolikoj mjeri da se nisam dao izvući van iz auta u kakvom sam bio deliriju od zvuka.
Za kraj ovog uvodnog dijela, izdvojit ću susret s Mikijem Trošićem iz Auris Audija (na fotografiji u sredini), također jednog od izlagača na HIGH ENDU Vienna. I tu je bilo noviteta, a s jednim sam se vratio u Zagreb. O čemu je točno riječ, saznat ćete za koji tjedan kada objavim recenziju. Do tada, čitajte nastavke reportaže na blogu i (za)pratite ostale Too Loud komunikacijske platforme!
Rado čitaš objave na Too Loud blogu? >>> Podrži daljnji rad donacijom! <<<
