Kutina, 18.7.2015. - Reportaža s prezentacije Robertoshop trgovine
u sklopu Kutinskog ljeta.

U subotu ste mogli napraviti dvije stvari. Prva, zabarikadirati se u domu, spustiti rolete, raspaliti klimu i čuditi se svima koji su dovoljno ludi da izađu na plus 40. Druga, skupiti hrabrosti, izaći iz kuće i ipak iskoristiti priliku da vikend učinite zanimljivijim. Osobno sam se odlučio za drugu varijantu i moram priznati – nisam požalio.

Odazvao sam se pozivu Božidara Savija, vlasnika Robertoshop trgovine koji je u sklopu Kutinskog ljeta prezentirao high-end sustav u Pučkom otvorenom učilištu. U Kutinu sam se uputio s dvojicom braće po uhu, dragim prijateljima i provjereno ugodnim suputnicima. Dogovor je pao da idemo s novim automobilom jednog od njih, Toyotom Auris Hybrid. S obzirom na to da je auto ‘ispod čekića’, vlasnik se štreberski držao upute kako nije preporučljivo prvih 1000 km voziti iznad 100 km/sat. Takva brzina dala mi je dovoljno vremena da na putu do Kutine razmislim o smislu života, zvijezdama i Svemiru, tektonskim pločama i o tome ima li života nakon života. Siguran sam da bih stigao pogledati i neki Kurosawin film.

Nova Toyota Auris Hybrid – Auto izvrsnih mogućnosti koje su još do jučer bile nezamislive u klasi. Prosječna potrošnja od oko 3,5 l/100 km govori o tome da bi audiofilima mogla

u džepu ostati koja kuna više za novi HIFI kabel.

.

Kako god, u Kutinu smo stigli negdje iza 12 sati po najvećem zvizdanu. Stanovnike na ulicama mogli smo nabrojati na prste jedne ruke, ali se među njima našla jedna mlada dama koja nas je uputila na mjesto gdje se, navodno, u Kutini jede dobra pizza. Međutim, miris roštilja nam je naglo mišljenje promijenio tako da smo raspalili po ćevapima, punjenoj pljeskavici i piletini sa žara. Ledeno pivo je već nakon 15 minuta postalo mlako tako da nismo gubili vrijeme nakon ručka i uputili se na mjesto događaja zbog kojem smo u prvom redu uopće u Kutinu došli.

Pučko otvoreno učilište Kutina.

.

U Pučkom otvorenom učilištu dočekao nas je Božidar Savi s pomagačima. Zatekli smo ih kako slažu glavni HIFI sustav koji će obilježiti subotnju prezentaciju. Naravno, pružili smo im pomoć tako da smo se već sljedećeg trenutka našli s pojačalima od 40-ak kilograma u rukama koje smo nosili s jedne na drugu poziciju. Malo tjelovježbe nikome ne šteti, a pogotovo audiofilima koji gaje osebujne sportske discipline poput, usmjeravanja daljinskog u uređaj, pomicanje zvučnika u milimetar i umetanje diskova u CD player.

Inače, sam prostor u kojem se prezentacija odvijala izgleda izvrsno. Glavni dio zauzimao je dio u kojemu su bili smješteni HIFI uređaji, glavni sustav te sjedeća mjesta, dok je ostatak bio rezerviran za degustaciju vina moslovačkog podneblja. Zidove su krasile slike Božidara Špikića koji je također izlagao u sklopu Kutinskog ljeta.

Prostorija od nekih 200 m2, podijeljena svodovima i stupovima, zahvaljujući upravo takvoj kvadraturi i visini stropova, djelovala je impozantno. Međutim, ugodno sam se iznenadio kada sam čuo kako se takav prostor kvalitetno akustički uklopio u cijelu priču.

Mogli smo vidjeti i čuti Luxman integrirano pojačalo u kombinaciji s novim Opera Callas zvučnicima, Olive ONE integrirani HD player s KEF LS50 zvučnicima te na tzv. silent displayu Pass X150.5 izlazno pojačalo, T&A MP 3000 HV D/A pretvarač s ugrađenim pretpojačalom i Goldmund Telos 990 integrirano pojačalo.

Glavni sustav sastojao se od Dynaudio Focus 380 zvučnika, Gamut M250i mono pojačala, Bladelius Embla glazbenog servera s ugrađenim D/A pretvaračem i pretpojačalom te Aurender glazbenog streamera. Cijeli je sustav bio ožičen Sumic Audio kabelima iz referentne serije, a smješten na Art R audio police.

Zvuku je teško bilo pronaći ozbiljniju manu jer se jako dobro uklopio u zadane uvjete. Kritički gledajući, mogao bih izvući, ne jednu dlaku iz jajeta, nego čitavo klupko, ali to ne bi bilo korektno jer je zaista, generalno gledajući, sustav svirao odlično. Slušali smo jazz, blues, klasičnu, world i rock glazbu. U jednom trenutku smo sudjelovali u ad hoc kvizu Božidara Savija koji nam je pustio pjesmu i zatražio od nas da pogodimo o kome je riječ. Isprva sam pomislio da je riječ o nekoj filmskoj glazbi (što se u konačnici pokazalo točnim), da bih, kada sam začuo vokal, u četvrt sekunde poviknuo – Šaban!

Poslušali smo jednu od najtužnijih pjesama ikada napisanih. Pjesmu o bolesnoj majci koja nema za lijekove pa odluči prodati sina. Obećava mu da će ga uskoro vratiti  i da će ponovno biti zajedno. Riječ je o pjesmi iz filma Anđeo čuvar, Gorana Paskaljevića iz 1987. godine. Sajbija u izvedbi Šabana Bajramovića, po mom skromnom sudu, predstavlja kremu ethno jazz glazbe. Podižem oba palca visoko za izbor glazbe prezentera, ali i općenito za odluku da se ovakva glazba nađe na repertoaru audiofilskih druženja.

Što se tiče samog sustava, što god da smo slušali, zvučalo je bogato, otvoreno, transparentno i sa solidnom dozom dinamike. Slušali smo i slinili jer smo pokušavali zamisliti što bi svaki od nas ponaosob dao da može slušati glazbu u takvom prostoru. Nakon nekog vremena pridružila nam se Jasminka Molnar, pročelnica grada upravnog odjela za društvene djelatnosti (ovo mi je jedno deset puta ponovila jer nikako nisam mogao zapamtiti naziv funkcije), s kojom sam u obližnjem kafiću općenito razgovarao o Kutinskom ljetu.

Pohvalio sam inicijativu da se u manjim sredinama poput Kutine ponudi kvalitetna alternativa svima onima koji nemaju mogućnosti otići na ljetovanje. Naravno da problemi postoje te da je ograničen budžet glavni kamen spoticanja, ali želja i ideja postoje tako da ako pogledate Kutinu unazad desetak godina i danas, vidjet ćete da se ipak nešto događa. Iskreno se nadam da će nastaviti zadanim putem.

Jasminka Molnar i Božidar Špikić.

.

Tko zna koliko bih se još u Kutini zadržao da se nismo morali vratiti u Zagreb jer je jedan od nas imao neodgodivih obaveza u gradu. Taman se počeo spominjati roštilj na gradskom trgu, dolazak ostalih vinara i još par zanimljivih stvari, ali sam se morao zadovoljiti poklonom, odnosno majicom Kutinskog ljeta, zahvaliti svima na srdačnom gostoprimstvu i krenuti prema Toyoti s početka priče.

Božidar Savi (lijevo), vlasnik Robertoshop trgovine iz Pakraca. Neumorni vitez hrvatske HIFI scene. S obzirom na kvalitetu druženja, imali smo dobar razlog za zajedničko fotografiranje.

.

Povratak u Zagreb je protekao brže, ali ne zato što je vlasnik automobila odlučio pregaziti vlastite stavove, nego zato što je povratak kući – uvijek brži. S takvom smo iluzijom putovali i ponovno sam na raspolaganju imao sve vrijeme ovoga svijeta. Međutim, za razliku od dolaska sada smo zajedno sređivali utiske s prezentacije, razgovarali o glazbi, slikarstvu, gramofonima i tko zna o čemu još. Uglavnom za razliku od Toyote, vrijeme je proletjelo.

Ledeni traminac iz Jelančić podruma. Savršen izbor za pakleno vruć dan.

.

Na kraju, zaista mi nije žao što sam se izložio pasjoj vrućini i potegnuo do Kutine. U stvari, kad bolje razmislim, ima nešto u tim manjim sredinama i ljudima koji u njima žive. Svaki put osjetim opuštenost i dobru vibraciju. Nedavno se takvo što dogodilo u Pakracu na Multipak 2015 izložbi, a sada i u Kutini. Meni je to sasvim dovoljan razlog da se, ako ne prije, onda sljedeće godine ponovno nađem na Kutinskom ljetu.

Nadopuna (29.7.2015.) – Primio sam mailom dvije fotografije koje odlično prikazuju u kakvom se prostoru prezentacija održavala. Jasno se vide razigrani svodovi koji su uvelike doprinijeli dobrim akustičnim svojstvima prostorije. Hvala Želimiru Vrbancu na fotografijama!

[Show slideshow]

1 2 ►